Lekcija br. 10
Allahove poslanici i vjerovjesnici
Video “Allahovi poslanici i vjerovjesnici”
Preuzmite lekciju u mp3 formtu
Preuzmite tekst u word formatu
Allahovi poslanici i vjerovjesnici
1. Četvrti rukn (temelj) vjerovanja muslimana jeste čvrsto ubjeđenje da je Allah dž.š. svakom narodu slao poslanike ili vjerovjesnike, kao što kaže Uzvišeni:
وَلِكُلِّ أُمَّةٍ رَسُولٌ
”Svaki narod je imao poslanika.” (Junus, 47)
2. Što se broja Allahovih poslanika tiče njihov broj je potvrđen hadisu koji je dobar sam po sebi, kada su ashabi r.a. upitali Poslanika s.a.w.s. o broju poslanika on s.a.w.s. im je odgovorio: ”Tri stotine i petnaest…” (Bilježi Hakim u Mustedreku)
A što se tiče broja vjerovjesnike koje je Allah dž.š. slao ljudima o tome nemamo hadis sa ispravnim lancem, osim u hadisima za koje je šejh Albani rhm. rekao da je njihov tekst potvrđen na osnovu drugih ispravnih hadisa, a u tim hadisima stoji da je broj vjerovjesnika bio 124 hiljade. (Pogledati u Silsiletu Sahiha od Albanija 6/2668)
3. U Kur’anu je spomenuto 25 poslanika i vjerovjesnika: Adem, Nuh, Idris, Salih, Ibrahim, Hud, Lut, Junus Ismail, Ishak, Ja’kub, Jusuf, Ejjub, Šu’ajb, Musa, Harun, El-Jese’, Zul Kifl, Davud, Zekerija, Sulejman, Ilijas, Jahja, Isa i Muhammed, salavatullahi ve selamuhu alejhim edžme’in.
4. U Kur’anu su spomenuta i imena za koje su učenjaci podijeljeni po pitanju njihovog vjerovjesništva:
a) Zul Karnejin a.s., koji se spominje pri kraju sure El-Kehf. Neki učenjaci ga smatraju vjerovjesnikom, a drugi dobrim čovjekom, dok ga treći smatraju pravednim vladarom.
Šejh Bin Baz smatra da je ispravnije mišljenje da je on vjerovjesnik i kaže: ”Ono na što nas Kur’an upućuje jeste da je on od vjerovjesnika.”
b) Hidr a.s., koji se spominje također u suri El-Kehf u poznatoj priči sa Musaom a.s.
Neki učenjaci ga smatraju vjerovjesnikom, a neki samo evlijom od Allahovih evlija.
Šejh Bin Baz uzima mišljenje Ibn Hadžera rhm. i ostalih učenjaka koji ga smatraju vjerovjesnikom i kaže: ”Ispravnije mišlenje jeste da je on vjerovjesnik, jer nas na to upućuje i Kur’an.”
Oni koji ga smatraju vjerovjesnikom navode kao dokaz riječi Uzvišenog:
وَعَلَّمْنَاهُ مِن لَّدُنَّا عِلْمًا
”…i onome što samo Mi znamo naučili.” (El-Kehf, 65.)
Također kažu da je Musa a.s. bio poslanik i a u to vrijeme je Hidr znao od Allaha dž.š. nešto što nije objavljeno Musau a.s.
Oni koji kažu da je on još uvijek živ za to nemaju validnog dokaza. A dokaz da je Hidr a.s. umro jeste hadis iz Muslimovog Sahiha:
”Vidite li ovu noć u kojoj ste sada?! Nakon stotinu godina od nje neće ostati niko ko se trenutno nalazi na zemlji.”
5. Razlika između poslanika (Er-Rusul) i vjerovjesnika (El-Enbija):
a) Vjerovjesnicima je stizala objava bez da im je naređeno da je dostave drugima, dok je poslanicima naređeno da objavu dostave ljudima. (jedno mišljenje učenjaka)
b) Vjerovjesnici nisu dolazili sa novim vjerozakonima (šerijatima), već su morali slijediti šerijat poslanika koji je prije njih poslan tom narodu. Dok su poslanici dolazili sa novim šerijatom koji bi dokinuo šerijat poslanika prije njega poslanog tome narodu. (drugo mišljenje učenjaka)
Iz ovoga vidimo da je svaki poslanik ujedno i vjerovjesnik, a da svaki vjerovjesnik nije poslanik.
6. Odlike poslanika i vjerovjesnika:
a) Primali su objavu od Allaha dž.š. sa nemjerom da je dostave kao opominjači i donosioci radosnih vijesti, kako ljudi nebi imali opravdanje pred Allahom dž.š.:
رُّسُلاً مُّبَشِّرِينَ وَمُنذِرِينَ لِئَلاَّ يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى اللّهِ حُجَّةٌ بَعْدَ الرُّسُلِ
” o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali.” (An-Nisa’, 165.)
b) Svi su bili ljudi muškarci, kao što to prenosi Ibn Kesir u svome Tefsiru o ajetu:
وَمَا أَرْسَلْنَا مِن قَبْلِكَ إِلاَّ رِجَالاً نُّوحِي إِلَيْهِم
”A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, građane kojima smo objave objavljivali.” (Jusuf, 109.)
c) Oni su najbolji ljudi vjerom, moralom i znanjem,
Rekao je Uzvišeni:
وَمَنْ يُطِعِ اللَّهَ وَالرَّسُولَ فَأُولَٰئِكَ مَعَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللَّهُ عَلَيْهِمْ مِنَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاءِ وَالصَّالِحِينَ
”Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao.” (An-Nisa, 69.)
Rekao je Poslanik s.a.w.s. u opisu Ebu Bekra r.a. i Omera r.a.: ”Ova dva gospodina biće prvaci mudrih u džennetu od prvih i posljednjih generacija, osim poslanika i vjerovjesnika.” (Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed, kaže šejh Albani da je sahih)
Rekao je Ibn Tejmije: ”Vjerovjesnici su najbolja stvorenja i u tome su saglasni svi muslimani, a zatim dolaze siddikuni (najiskreniji), šehidi, i salihuni (dobri).” (Minhadžu Sunne, 2/417)
d) Sačuvani su velikih grijeha, nisu pevaranti ili lažljivci, i nisu sakrili ništa od objave.
e) Njihovo tijelo ne truhne, tj. zabranjeno je zemlji:
Hadis: ”Zaista je Allah, tabareke ve te’ala, zabranio zemlji tijela vjerovjesnika, sallalahu alejhim.” (Ahmed, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže, a Ibn Hiban, Ibn Huzejme, Darekutni i imam Nevevi kažu da je lanac hadisa ispravan)
f) Date su im mu’džize (nadnaravna djela toga vremena) kao podrška njima, i kao dokaz poslanstva narodima kojima su poslani, na primjer:
– Salihu a.s. je Allah poslaokao mu’džizu kamilu koja je izašla iz kamena
– Sulejmanu a.s. je dao vlast nad džinima i životinjama, i razumio je jezik životinja
– Musau a.s. je od mu’džiza dat štap koji se pretvarao u ogromnu zmiju, voda Nila je pretvorena u crvenu boju, otvaranje Crvenog mora i prelazak sa Israelćanima preko njega itd.
– Isau a.s. je dato da priča dok je bio beba, da liječi gubavce, da slijepcima vraća vid, da Allahovom voljom oživi mrtve, spuštena mu je trpeza sa neba itd.
– Poslaniku s.a.w.s. je kao najveća mu’džiza dat Kur’an i poziv svima onima koji nevjeruju da dođu sa nečim sličnim:
وَإِن كُنتُمْ فِي رَيْبٍ مِّمَّا نَزَّلْنَا عَلَى عَبْدِنَا فَأْتُواْ بِسُورَةٍ مِّن مِّثْلِهِ وَادْعُواْ شُهَدَاءكُم مِّن دُونِ اللّهِ إِنْ كُنْتُمْ صَادِقِينَ
فَإِن لَّمْ تَفْعَلُواْ وَلَن تَفْعَلُواْ
”A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite.
Pa ako ne učinite, a nećete učiniti…” (Al-Baqara, 23-24)
7. Po pitanju njihovih prava i odnosa prema njima kao poslanicima i vjerovjesnicima, mi muslimani ne pravimo razliku među njima, kao što kaže Uzvišeni:
لاَ نُفَرِّقُ بَيْنَ أَحَدٍ مِّنْهُمْ وَنَحْنُ لَهُ مُسْلِمُونَ
”mi nikakvu razliku među njima ne pravimo…” (Ali ‘Imran, 84.)
Hadis: ”Ne pravite razliku među poslanicima…” (Buharija i Muslim)
Hadis: ”Ne bi trebao niko da govori da sam ja bolji od Junusa ibn Meta.” (Buharija)
8. Također vjerujemo da je po pitanju nekih stvari Allah dž.š. odlikovao neke vjerovjesnike u odnosu na druge, kao što kaže Uzvišeni:
تِلْكَ الرُّسُلُ فَضَّلْنَا بَعْضَهُمْ عَلَى بَعْضٍ مِنْهُمْ مَنْ كَلَّمَ اللَّهُ وَرَفَعَ بَعْضَهُمْ دَرَجَاتٍ وَآتَيْنَا عِيسَى ابْنَ مَرْيَمَ الْبَيِّنَاتِ وَأَيَّدْنَاهُ بِرُوحِ الْقُدُسِ
”Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjminu, jasne smo dokaze dali i Džibrilom ga podržali.” (Al-Baqara, 253.)
a) Adem a.s. je odlikovan time da ga je Allah dž.š. stvorio Svojom rukom, udahnuo u njega od Svoga ruha, učinio ga prvim čovjekom, naredio melekima da mu učine sedždu.
b) Nuha a.s. je odlikovao jer ga je učinio prvim poslanikom.
c) Ibrahima a.s. je odlikovao jer ga je uzeo za Svoga Halila.
d) Musaa a.s. je odlikovao time što je direktno sa njime razgovarao.
e) Isaa a.s. je odlikovao što ga je stvorio bez oca i poučio ga mudrosti tako da je mogao govoriti čim je rođen.
9. Većina učenjaka smatra da su Nuh a.s., Ibrahim a.s., Musa a.s., Isa a.s. i Muhammed s.a.w.s. petorica najodabranijih poslanika, koje nazivaju jednim imenom ”Ulul ‘azm”:
شَرَعَ لَكُمْ مِنَ الدِّينِ مَا وَصَّى بِهِ نُوحًا وَالَّذِي أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ وَمَا وَصَّيْنَا بِهِ إِبْرَاهِيمَ وَمُوسَى وَعِيسَى
”On vem propisuje u vjeri isto ono što je naredio Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau…” (Eš-Šura, 13)
10. Najodlikovaniji od svih poslanika jeste Poslanik s.a.w.s., kao što stoji u ispravnim hadisima od njega s.a.w.s.
On s.a.w.s. je odlikovan, u odnosu na ostale poslanike sljedećim odlikama:
– potpomognut je on a.s. i njegov ummet strahom u srcima njegovih neprijatelja na daljini od mjesec dana hoda;
– za razliku od ostalih poslanika koji su svoje molitve morali obavljati samo u mjestima koja su određena za to, Poslaniku s.a.w.s. i njegovom ummetu cijela zemlja je učinjena mjestom na kojoj se može obaviti namaz;
– dozvoljen je njemu a.s. i njegovom ummetu ratni plijen, a nije dozvoljen prijašnjim poslanicima;
– dat mu je šefa’at, tj. mogućnost da se na Sudnjemu danu zauzima za velike griješnike iz njegovog ummeta;
– poslan je kao milost svim svjetovima, kao poslanik svim ljudima i džinima do Sudnjega dana, za razliku od prijašnjih poslanika koji su slati samo pojedinim narodima;
– njegov ummet će biti najbrojniji, tj. od svih poslanika Muhammed s.a.w.s. će imati najviše onih koji su ga slijedili;
– prvi će od svih ući u džennet;
– njegov ummet će prvi od svih ummeta ući u džennet;
– njegov ummet će ući na desna vrata dženneta i na ta vrata će moći ulaziti samo ummet Muhammeda s.a.w.s;
– prvi koji će se napiti na Sudnjemu danu sa Hawda su siromasi iz ummeta Muhammeda s.a.w.s.;
– on je pečat svim poslanicima i posljednji vjerovjesnik:
مَا كَانَ مُحَمَّدٌ أَبَا أَحَدٍ مِنْ رِجَالِكُمْ وَلَٰكِنْ رَسُولَ اللَّهِ وَخَاتَمَ النَّبِيِّينَ
” Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik…” (El-Ahzab, 40);
– imaće najbolje i najuzvišenije mjesto u džennetu El Vesile, kao što stoji u hadisu u Sahihu od Muslima, u dovi nakon ezana:
”Zatim tražite od Allaha da meni podari El Vesile. To je mjesto u džennetu koje je pripremljeno samo za jednog od Allahovih robova, a ja se nadam da ću to biti ja. Pa ko od vas bude za mene molio za mene El vesile zaslužiće moj šefa’at.”
11. Poslanik s.a.w.s. je imao određene specifičnosti u odnosu na svoj ummet. Od tih specifičnosti su:
– dozvoljeno mu je da oženi i da ima više od četiri žene;
– dozvoljeno mu je da oženi ženu koja sama sebe pokloni njemu s.a.w.s.;
– bilo mu je dozvoljeno da se oženi dok je u ihramima;
– njemu je noćni namaz bio obavezan;
– nije mogao biti naslijeđen ni u čemu;
– njemu i njegovoj porodici i svim kasnijim potomcima zabranjeno je da jedu i uzimaju sadaku;
– njegovim ženama je bilo zabranjeno da se udaju nakon njegove smrti;
– smrtne muke i bolest su njemu bile duplo jače od ostalih ljudi;
– šejtanu nije omogućeno da se pojavi u snovima ljudi u njegovom obliku itd.
Literatura:
1. Iman od Dr. Muhammeda Jasina
2. Me’aridžul Kubul od Hakemija
3. El Fusul fis Sira od Ibn Kesira
