13. ramazansko sijelo – Adabi učenja Kur’ana

Svaka hvala pripada samo Allahu, Onome putem čijeg se šerijata samo Njemu pokorava, Onome zbog čije su veličine i uzvišenosti vjernici skrušeni pred Njim na ruku’ima i sedždama, Onome pred kojim – zbog ljepote noćnog dozivanja – vjernici ustaju noću i ne spavaju, Onome zbog čije se nagrade vjernici zalažu i trude. On Uzvišeni govori govorom koji je daleko od svake sličnosti s ljudskim govorom. Njegov govor je i Njegova Knjiga koju je objavio Svome vjerovjesniku Ahmedu, sallallahu alejhi ve sellem, Knjiga koju mi čitamo i ponavljamo danju i noću, pa se ne umaramo, niti se zasićujemo.

Zahvaljujem Mu se zahvalom onoga koji se nada da će stati pred Njegova vrata i da neće biti odbijen. Svjedočim – iskreno Allahu i time Ga obožavam – da nema drugog istinskog boga osim Allaha jedinog, On nema sudruga. I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik koji je istinski ispunio obavezu robovanja Allahu, subhanehu ve te’ala, neka je Allahov salavat i selam na njega i na njegovog druga Ebu Bekra es-Siddika koji je neprijateljska srca ispunio bolom, i na Omera koji nije prestajao jačati islam i izgrađivati ga, i na Osmana kojem se ponudio šehadet pa se nimalo nije dvoumio, i na Aliju koji je svojim mačem sasijecao i uništavao sjeme nevjerničko. Neka je trajni salavat i selam i na ostalu Vjerovjesnikovu porodicu i ashabe, sve dok vrijeme traje.

Draga moja braćo, uistinu je ovaj Kur’an – koji čitamo, slušamo, pamtimo i pišemo – govor vašeg Gospodara, Gospodara svih svjetova, Allaha koji je dostojan da Ga istinski obožavaju i prvi i posljednji ljudi. Kur’an je čvrsto Allahovo uže, Njegov pravi put, blagoslovljeni jezik i jasno svjetlo. Allah Uzvišeni govorio je njime kako Uzvišenom Allahu i Njegovoj veličini dolikuje. Dostavio ga je Džibrilu, jednom od plemenitih  bliskih meleka, koji ga je zatim dostavljao Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da opominje njime na jasnom arapskom jeziku.

Uzvišeni Allah spominje Kur’an po uzvišenim osobinama i svoj-stvima kako biste ga i vi uvažavali i poštivali, pa kaže Svevišnji Allah:

“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.”[1]

“Ovošto ti kazujemo jesu ajeti i Kur’an mudri.”[2]

“O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost.”[3]

“A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo…”[4]

“Ovaj Kur’an nije izmišljen, od Allaha je – on potvrđuje istinitost prijašnjih objava i objašnjava propise; u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je!”[5]

“O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.”[6]

“Ovo je Knjiga čiji se ajeti pomno ni‍žu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajućeg.”[7]

“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdje-ti!”[8]

“Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur’an veličanstveni ti objavljujemo. Ne pruž‍aj poglede svoje na ono što Mi dajemo na už‍ivanje nekima od njih i ne budi tu‍žan zbog njih, a prema vjernicima blag budi.”[9]

“On je po Zemlji nepomična brda pobacao da vas ona ne potresa, a i rijeke i puteve da se ispravno usmjeravate.”[10]

“Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika, a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.”[11]

“Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.”[12]

“Reci: ‘Kad bi se svi ljudi i dž‍inni udru‍žili da sastave jedan ovakav Kur’an, oni, kao što je on, ne bi sastavili, pa makar jedni drugima pomagali’.”[13]

“Ne objavljujemo Kur’an da se mučiš,  već da bude pouka onome koji se boji – objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih.”[14]

“Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena.”[15]

“I Kur’an je sigurno objava Gospodara svjetova; donosi ga povjer-ljivi Dž‍ibril na srce tvoje, da opominješ na jasnom arapskom jezi-ku; on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih – zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih?”[16]

“Kur’an ne donose šejtani, nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri.”[17]

“A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat; a Naše ajete samo nepravedni osporavaju.”[18]

“Ovo je samo pouka – Kur’an jasni, da opominje onoga ko ima pameti, i da zaslu‍že kaznu nevjernici.”[19]

“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.”[20]

“Reci: ‘Ovo je vijest velika.’“[21]

“Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog koji podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada se spomene ime Allahovo, kož‍e njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoće.”[22]

“Oni koji ne vjeruju u Kur’an, pošto im je objavljen… A on je, zaista, knjiga zaštićena, laž‍ joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i hvale dostojnoga.”[23]

“Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje ‍želimo.”[24]

“…a on je u Glavnoj Knjizi, u Nas, cijenjen i pun mudrosti.”[25]

“Ovaj Kur’an je putokaz ljudima i uputstvo i milost onima koji čvrsto vjeruju.”[26]

“Tako Mi Kur’ana slavnog.”[27]

“I kunem se časom kad se zvijezde gube – a to je, da znate, zakletva velika – on je, zaista, Kur’an plemeniti u Knjizi bri‍žljivo čuvanoj – dodirnuti je smiju samo oni koji su čisti – on je Objava od Gospodara svjetova.”[28]

“Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je straho-poštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili.”[29]

“Reci: ‘Meni je objavljeno da je nekoliko d‍žinna prisluškivalo i reklo: -Mi smo, doista Kur’an, koji izaziva divljenje, slušali, koji na pravi put upućuje…'”[30]

“…a ovo je Kur’an veličanstveni,na Ploči pomno čuvanoj.”[31]

Sva ova svojstva koja smo spomenuli – a i druga koja nismo spomenuli – ukazuju na uzvišenost Kur’ana, ali i na obaveznost njegova poštivanja i lijepog ponašanja prilikom učenja, daleko od svake igre i zabave.

Prvi adab učenja Kur’ana jeste iskrenost nijjeta, dakle da učenje bude isključivo radi Allaha, jer je njegovo učenje jedan od najboljih ibadeta, kako smo prethodno pojasnili u poglavlju o vrijednosti Kur’ana. Svevišnji Allah kaže:

“Zato se obraćajte Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru.”[32]

“Zato obožavaj Allaha, iskreno Mu ispovijedajući vjeru.”[33]

“A nije im bilo naređeno osim da Allaha obožavaju i da Mu kao pravovjerni iskreno vjeru ispovijedaju.”[34]

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Učite Kur’an i tražite njime Allahovo zadovoljstvo prije nego što dođu ljudi koji će se ružno ophoditi prema Kur’anu, tražit će njime dunjalučku a ne ahiretsku nagradu.”[35]

Od adaba učenja Kur’ana jeste i da ga vjernik uči prisutnog srca, da je usredotočen na učenje, da razmišlja o onome što prouči, da razumijeva značenje kur’anskih ajeta, da mu srce pri svemu tome bude skrušeno i da bude svjestan da mu se Allah obraća ovim Kur’anom, jer je Kur’an Allahov govor.

Od adaba učenja Kur’ana jeste i da se Kur’an uči u stanju čistoće, čime se iskazuje poštovanje prema Allahovom govoru. U stanju nečistoće od dženabeta ne bi trebalo učiti Kur’an, sve dok se ne okupa, ako ima vode, a ako nema ili se boji upotrebe vode zbog bolesti, onda dok se ne uzme tejemmun. Čovjek u stanju dženabeta može zikriti, spominjati Allaha, doviti Mu kur’anskim dovama, ali da time ne namjerava učenje Kur’ana, kao naprimjer da uči dovu: “La ilahe illa Ente subhaneke, inni kuntu mine-z-zalimin! – Nema istinskog boga mimo Tebe, slavljen neka si Ti, ja sam, doista, bio od nasilnika!”, ili da uči: “Rabbena la tuzig kulubena ba’de iz hedejtena, ve heb lena min ledunke rahmeten inneke Ente-l-Vehhab! – Gospodaru naš, ne dozvoli da naša srca zastrane nakon što si ih uputio, i podari nam od Sebe milosti jer si, uistinu, Ti Onaj koji mnogo daruje!”

Od adaba učenja Kur’ana jeste da uči Kur’an na lijepom i čistom mjestu. Trebalo bi izbjegavati nečista i bučna mjesta, jer se na takvim mjestima neće slušati Kur’an i samim tim se Kur’an omalovažava. Također, nije dozvoljeno učiti Kur’an u nužniku, kupatilu i sličnim mjestima jer to ne priliči Kur’ani-kerimu.

Od adaba učenja Kur’ana jeste i traženje zaštite od prokletog šejtana prije samog otpočinjanja s učenjem, zbog riječi Uzvišenog Allaha:

“A kada hoćeš Kur’an da učiš, ti kod Allaha zatraži zaštitu od šejtana prokletog”[36], kako šejtan ne bi učača odvraćao od učenja Kur’ana i razmišljanja o proučenom. Što se tiče učenja bismille, ako se uči od polovine sure ili neki odlomak sure, tada se bismilla neće učiti, a ako se sura uči od samog početka, tada će se učiti bismilla izuzev na početku sure Et-Tevbe, jer jedino sura Et-Tevbe na svom početku nema bismille. Također, kada su ashabi skupljali Mushaf, nisu znali je li sura Et-Tevbe zasebna sura ili nastavak sure El-Enfal, pa su odvojili jednu od druge bez stavljanja bismille. To je bio njihov idžtihad koji se, bez imalo sumnje, slaže sa istinom, jer da je bismilla bila objavljena na početku sure Et-Tevbe, ona bi ostala sačuvana, zbog Allahovog čuvanja Kur’ana, kao što je i rekao Svevišnji:

“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdje-ti!”[37]

Od adaba učenja Kur’ana jeste i uljepšavanje glasa prilikom učenja. U dva Sahiha bilježi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allah ne sluša ništa tako kao što sluša vjerovjesnika koji lijepim glasom glasno uči Kur’an.“ Džubejr b. Mut’im, radijallahu anhu, rekao je: ”Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako na akšam-namazu uči suru Et-Tur. Nikada nikoga nisam čuo da ljepše uči Kur’an od njega.“[38]

Međutim, ako se u blizini onoga ko uči Kur’an nalazi neko kome smeta glasno učenje, poput klanjača ili spavača i sl., tada neće učiti toliko glasno da uznemirava i ometa prisutne, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom došao u mesdžid i zatekao kako neki ashabi klanjaju dok drugi glasno uče Kur’an, pa je rekao: “Uistinu onaj koji klanja doziva svoga Gospodara, pa neka gleda čime Ga doziva i ne nadglasavajte se međusobno prilikom učenja Kur’ana.” [39]

Od adaba učenja Kur’ana jeste i učenje po tedžvidu, zbog riječi Uzvišenog Allaha:

“…i Kur’an pažljivo izgovaraj.”[40] Tako će vjernik učiti Kur’an polahko jer mu to pomaže u razmišljanju o proučenom, a također i ispravnijem izgovoru harfova.

U Sahihu imama Buharije bilježi se da je Enes b. Malik, radijallahu anhu, upitan o Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, učenju Kur’ana, pa je rekao: ”Učio je polahko, pa kada bi proučio ‘Bismillahir-Rahmanir-Rahim’, otegnuo bi bismillah, zatim bi otegnuo Er-Rahman, a zatim bi otegnuo Er-Rahim.“

Ummu Seleme, radijallahu anha, upitana je o Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, učenju, pa je odgovorila: “Pravio bi pauzu između ajeta. Zastajao bi kod svakog ajeta: ‘Bismillahir-Rahmanir-Rahim. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Er-Rahmanir-Rahim. Maliki jevmiddin.”[41]

Ibn Mes’ud, radijallahu anhu, rekao je: “Ne žurite sa učenjem Kur’ana, ne nižite ga kao što nižete stihove. Zastanite kod njegovih posebnosti, pokrenite i podstaknite, probudite njime svoja srca. Neka vaša briga ne bude kraj sure.” Nema smetnje da se malo brže uči Kur’an ukoliko se neće zapostavljati harfovi i riječi, ili uklapati tamo gdje im nije mjesto. Ako bi se izostavljali harfovi, tada takvo učenje postaje haram, jer se time mijenja značenje Kur’ana.

Od adaba učenja Kur’ana jeste i odlazak na sedždu kada se prouči ajet u kojem ima sedžda (sedždei-tilavet). Tom prilikom izgovorit će Allahu ekber i otići na sedždu, a na sedždi će učiti: Subhane Rabbijel-E’ala, a zatim doviti i nakon toga se dignuti sa sedžde bez tekbira i bez selama, jer se ne prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je izgovarao tekbir prilikom dizanja sa sedždei-tilaveta, izuzev u toku namaza kada se izgovara tekbir prilikom odlaska na sedždu i prilikom ustajanja sa sedžde, zbog hadisa Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji prenosi da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao tekbir pri svakom spuštanju i pri svakom dizanju.” [42] Ibn Mes’ud, radijallahu anhu, kaže: “Vidio sam Vjerovjesnika, salla-llahu alejhi ve sellem, kako izgovara tekbir prilikom svakog spuštanja i dizanja, sjedanja i ustajanja.”[43] Ovo pravilo se odnosi i na običnu sedždu u namazu i na sedždu-tilaveta u namazu.

Ovo su neki adabi učenja Kur’ana, pa se okitite njima i tražite njima Allahovo zadovoljstvo i Njegovu dobrotu.

Gospodaru naš, učini nas od onih koji poštuju Tvoje svetinje! Učini nas od onih kojima daruješ Svoje blagodati i nagrade! Učini nas od onih koji će kod Tebe naslijediti Tvoje džennete!

Oprosti nama, našim roditeljima i svim muslimanima Svojom milošću, jer si doista, Ti od milostivih Najmilostiviji. Neka je Allahov salavat i selam na našega vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu porodicu i sve ashabe.

[1]Prijevod značenja El-Bekare, 185.

[2]Prijevod značenja Ali Imran, 58.

[3] Prijevod značenja En-Nisa, 174.

[4] Prijevod značenja El-Maide, 15-16.

[5] Prijevod značenja Junus, 37.

[6] Prijevod značenja Junus, 57.

[7]Prijevod značenja Hud, 1.

[8] Prijevod značenja El-Hidžr, 9.

[9] Prijevod značenja El-Hidžr, 87-88.

[10] Prijevod značenja En-Nahl, 15.

[11] Prijevod značenja El-Isra, 9-10.

[12]Prijevod značenja El-Isra, 82.

[13] Prijevod značenja El-Isra, 88.

[14]Prijevod značenja Taha, 2-4.

[15]Prijevod značenja El-Furkan, 1.

[16] Prijevod značenja Eš-Šu’ara, 192-197.

[17] Prijevod značenja Eš-Šu’ara, 210-211.

[18] Prijevod značenja El-‘Ankebut, 49.

[19] Prijevod značenja Jasin, 69-70.

[20] Prijevod značenja Sad, 29.

[21]Prijevod značenja Sad, 67.

[22] Prijevod značenja Ez-Zumer, 23.

[23]Prijevod značenja Fussilet, 41-42.

[24] Prijevod značenja Eš-Šura, 52.

[25]Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 4.

[26] Prijevod značenja El-Džasije, 20.

[27] Prijevod značenja Kaf, 1.

[28] Prijevod značenja El-Vaki’a, 75-80.

[29]Prijevod značenja El-Hašr, 21.

[30] Prijevod značenja El-Džinn, 1-2.

[31]Prijevod značenja El-Burudž, 21-22.

[32] Prijevod značenja Gafir, 14.

[33] Prijevod značenja Ez-Zumer, 2.

[34] Prijevod značenja El-Bejjine, 5.

[35] Hasen: Ahmed.

[36] Prijevod značenja En-Nahl, 98.

[37] Prijevod značenja El-Hidžr, 9.

[38]Buharija i Muslim.

[39]Malik u Muvetti  i  Ibn  Abdil-Berr kaže da je hadis vjerodostojan.

[40] Prijevod značenja El-Muzzemmil, 4.

[41] Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi

[42] Muslim.

[43] Ahmed, Nesai i Tirmizi i ocjenjuje ga vjerodostojnim.

Muhammed b. Salih el-Usejmin

Preveo Hajrudin Ahmetović