Sva zahvala pripada samo Allahu, Snažnom i Moćnom, Uzvišenom, Onome kome se sve potčinjava. Nije mu skriven ni najtiši jecaj, niti su mu skriveni pokreti ploda u majčinom stomaku. Pred Njegovom gordosti svi nepravednici i oholnici postaju poniženi. Sve spletke smutljivaca pred Njegovom moći postaju ništavne. Sve je odredio kako je htio. Odabrao je koga je htio za Džehennem i odabrao je koga je htio za Džennet, i sve je to određeno i prije činjenja ljudskih djela. Da nije ovakve podjele, trudbenici bi ostavili svoj trud i zalaganje, vjernici se ne bi raspoznavali od nevjernika, iskreni i ubijeđeni ne bi se raspoznavali od nesigurnih i onih koji se dvoume! Da nije ovakve podjele, Džehennem se ne bi napunio nevjernicima:
“A kad bismo htjeli, svakog čovjeka bismo na pravi put uputili, ali Ja sam već istinu rekao: ‘Napunit ću, zaista, Džehennem džinnima i ljudima zajedno!'”[1]
To je, dragi moj brate, Allahova mudrost, a On Uzvišeni je Najmudriji!
Zahvaljujem Mu se onako kako to čine Njegovi zahvalni robovi. Molim Ga da nam podari strpljivosti i molim Ga da nas sačuva prezrene kazne u Džehennemu! Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Istinskog Vladara, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, odabrani i povjerljivi. Neka je Allahov salavat i selam na njega i na njegova druga Ebu Bekra, prvog muškarca u islamu, i na Omera koji je bio postojan u Allahovoj vjeri i nije posus-tao, i na Osmana, dvostrukog Vjerovjesnikovog zeta i prelijepog prijatelja, i na Aliju koji je bio more znanja i koji se odrekao bogatstva, i neka je Allahov salavat i selam na cijelu svijetlu Vjerovjesnikovu porodicu, na sve ashabe i one koji ih slijede u njihovoj vjeri do Sudnjega dana.
Draga moja braćo, znajte da ulazak u Vatru ima svoje razloge. Uzvišeni Allah pojasnio ih je u Svojoj Knjizi i preko Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upozoravajući ljude da se klone i sačuvaju svega što vodi u Vatru. Ti razlozi ulaska u Vatru mogu se podijeliti na dvije vrste:
Prva vrsta: jasno i otvoreno nevjerstvo, koje svoga počinioca izvodi iz vjere u nevjerstvo i obavezuje ga na vječni boravak u Vatri.
Druga vrsta: veliki grijesi, koji svoga počinioca izvode iz stanja pravednosti u stanje velikog grješnika i razvratnika, zbog kojih počinilac zaslužuje da uđe u Vatru, a ne i da vječno boravi u njoj.
Što se tiče prve vrste razloga, spomenut ćemo neke od njih:
1. Činjenje širka Allahu, subhanehu ve te’ala, tj. pripisivanje saučesnika Svevišnjem Allahu u rububijjetu, uluhijjetu i imenima ili svojstvima. Pod tim se podrazumijeva da naprimjer čovjek bude ubijeđen da postoji drugi stvoritelj mimo Allaha, koji stvara sa Allahom ili sam, ili da bude ubijeđen da pored Allaha postoji drugi bog dostojan obožavanja, ili da obožava nekoga drugog pored Allaha upućujući mu nešto od ibadeta, ili bude ubijeđen da još neko pored Allaha posjeduje sveobuhvatno znanje, svemoć, veličinu i slično što posjeduje samo Allah. Ko tako bude smatrao, počinio je širk Allahu, subhanehu ve te’ala, i ukoliko se ne pokaje prije svoje smrti, vječno će boraviti u Vatri. Svevišnji Allah rekao je:
“Uistinu, onome koji učini širk Allahu, Allah će mu zabraniti Džennet i njegovo boravište bit će Džehennem, a nevjernici neće imati pomagača.”[2]
2.Nevjerovanje u Allaha, ili Njegove meleke, ili Njegove knjige, ili Njegove poslanike, ili Sudnji dan, ili Allahovu odredbu. Ko porekne bilo šta od spomenutog, ili posumnja, taj je nevjernik i vječno će boraviti u Vatri. Allah, subhanehu ve te’ala, rekao je:
“Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govo-re: ‘U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo’, i žele da između toga nekakav stav zauzmu – oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju.”[3]
“Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio, u njemu će vječno i zauvijek boraviti, ni zaštitnika ni pomagača neće naći. Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govorit će: ‘Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!’ I govorit će: ‘Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s pravog puta odveli; Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih proklet-stvom velikim!'”[4]
3.Poricanje obaveznosti nekog od pet temelja islama: dva šeha-deta, pet dnevnih namaza, zekata, posta ili hadždža. Onaj koji porekne obaveznost Allahovog tevhida ili ko porekne svjedočenje poslanice Allahovom Poslaniku ili njene općenitosti svim ljudima, ili ko zaniječe obavezu pet dnevnih namaza ili obavezu zekata ili ramazanskog posta ili hadždža, taj je nevjernik, jer laže na Allaha, Njegovog Poslanika i sve muslimane. Isti je slučaj i sa onim koji negira zabranjenost širka ili ubistva koje je Allah zabranio, ili negira zabranjenost bluda, ili homoseksualizma, ili zabranu konzumiranja alkohola i svega što je jasno zabranjeno u Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer takav laže na Allaha i Njegovog Posla-nika. Međutim, ako novajlija u islamu učini nešto od spomenutog iz neznanja, on se neće smatrati nevjernikom sve dok se ne pouči i ne upozna sa spomenutim, pa ako nakon toga isto učini, tada postaje nevjernik.
4.Ismijavanje sa Allahom, Njegovom vjerom ili Njegovim Poslani-kom, sallallahu alejhi ve sellem. Svevišnji Allah rekao je:
“A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: ‘Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.'”[5] Ismijavanje sa spomenu-tim jedan je od najvećih vidova izigravanja, omalovažavanja i poniža-vanja Allaha, Njegove vjere i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Allah nas sačuvao toga.
5.Psovanje Allaha, subhanehu ve te’ala, Njegove vjere ili Njegovog Poslanika, tj. da pripiše manjkavost ili spomene Allaha, Njegovu vjeru ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po onome što umanjuje vrijednost, poput proklinjanja, ružnog govora i sl.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ko opsu-je Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, taj je nevjernik i u svojoj spoljašnjosti i u svojoj nutrini, i svejedno smatrao on to zabranjenim ili dozvoljenim ili se pak šalio. Naši drugovi kažu: ‘Postaje nevjernik svejedno šalio se ili bio ozbiljan u tome.’ Nema sumnje da je ovo ispravan stav. Čak se prenosi od Ishaka b. Rahoje, rahmetullahi alejhi, da je rekao kako su muslimani složni da je nevjernik onaj koji opsuje Allaha, ili opsuje Njegovog Poslanika, ili odbaci nešto od onoga što je Allah objavio, pa makar potvrđivao ostalo što je objavio Allah, subhanehu ve te’ala.” Također, šejhul-islam je rekao: “Propis o onome koji psuje nekoga drugog poslanika isti je kao i propis o onome koji opsuje našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Dakle, ko opsuje po imenu nekog od poznatih vjero-vjesnika, onih koji se spominju u Kur’anu, ili se u hadisu spominje da je neki od vjerovjesnika uradio to i to ili rekao to i to, pa ovaj opsuje onoga koji je rekao to i to ili uradio to i to, znajući da je riječ o vjero-vjesniku, smatra se nevjernikom, kao što je prethodno pojašnjeno. Što se tiče psovanja nekoga drugog mimo Vjerovjesnika, kao naprimjer da psuje vjerovjesnikove drugove a time zapravo želi da psuje i onoga s kim su se oni družili, ili da naprimjer potvori neku od Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga za blud i sl., takav je nevjernik jer se time narušava čast Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i to predstavlja psovanje i Poslanika, jer je Allah rekao:
“Nevaljale žene su za nevaljale muškarce.”[6]
6. Suđenje po drugom zakonu mimo Allahovog zakona uz ubjeđenje da je taj drugi zakon bliže istini, da je korisniji za stvorenja, ili da je jednak Allahovom zakonu, ili da je dozvoljeno i njime suditi. Ko to bude smatrao, taj je nevjernik, zbog riječi Uzvišenog Allaha:
“A oni koji ne sude po onome što je Allah objavio, pa takvi su istinski nevjernici.”[7]
Isti je slučaj i sa čovjekom koji bude smatrao da je drugi zakon bolji od Allahovog zakona, ili da je jednak njemu, ili da je dozvoljeno suditi na osnovu tog zakona. Takav je nevjernik pa makar i ne sudio na osnovu tog zakona, jer on poriče riječi Uzvišenog:
“A zar ima boljeg suda od Allahovog za narod koji vjeruje?!”[8]
Na to ukazuju i riječi Uzvišenog:
“A oni koji ne sude po onome što je Allah objavio, pa takvi su istinski nevjernici.”[9]
7.Nifak – licemjerstvo, tj. da u svome srcu krije nevjerstvo, a ljudima se, riječima ili postupcima, predstavlja kao musliman. Svevišnji Allah rekao je:
“Uistinu, licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš moći pomagači naći.”[10]
Ova kategorija ljudi gora je od svih prethodnih kategorija, pa je stoga i kazna za takve počinioce teža i oni će biti na najdubljim slojevima Džehennema. Ova kategorija zaslužuje ovakvu kaznu jer njihovo nevjerstvo ujedno obuhvata i nevjerstvo, i prevaru, i ismija-vanje s Allahom, Njegovim riječima i Njegovim Poslanikom. Uzvišeni Allah rekao je o njima:
“Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!’ – a oni nisu vjernici. Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu. Kada im se kaže: ‘Ne remetite red na zemlji!’ – odgovaraju: ‘Mi samo red uspostavljamo!’ Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju. Kad im se kaže: ‘Vjerujte kao što pravi ljudi vjeruju!’ – oni odgovaraju: ‘Zar da vjerujemo u ono u što bezumni vjeruju?’ – A, uistinu, oni su bezumni, ali ne znaju. Kada susretnu one koji vjeruju, govore: ‘Vjerujemo!’ – a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: ‘Mi smo s vama, mi se samo rugamo.’ Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da u svom nevjerstvu lutaju.”[11]
Licemjerstvo ima brojne znakove, a jedan od njih je i sumnja u ono što je Allah objavio, pa makar se takav ljudima i predstavljao kao vjernik. Allah, subhanehu ve te’ala, rekao je:
“Od tebe će tražiti dozvolu samo oni koji ne vjeruju u Allaha i u onaj svijet i čija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlučni su.”[12]
Od znakova licemjerstva jeste i preziranje Allahovih i Poslanikovih propisa. Uzvišeni Allah rekao je:
“Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred šejtanom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede. Kad im se kaže: ‘Prihvatite ono što Allah objavljuje, i Poslanika!’ – vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću.”[13]
Od znakova licemjerstva jeste i preziranje jačanja islama, pobjede islama i njegovih sljedbenika, kao i radovanje slabljenju i nazadovanju islama. Uzvišeni Allah rekao je:
“Ako postigneš uspjeh, to ih ogorči; a kad te pogodi nesreća, oni govore: ‘Mi smo i ranije bili oprezni’, i odlaze veseli.”[14]
“Kad vas sretnu, govore: ‘Vjerujemo!’ – a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prsta svojih. Reci: ‘Umrite od muke!’ Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije. Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete trpjeli i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.”[15]
Od znakova licemjerstva jeste i sijanje smutnje među muslimanima, razjedinjavanje muslimana i priželjkivanje da se to dogodi. Svevišnji Allah rekao je:
“Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi među vas smutnju ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado sluša-ju.”[16]
Od znakova licemjerstva jeste i iskazivanje ljubavi prema neprija-teljima islama, prema vođama nevjerstva, njihovo hvaljenje i širenje njihovih stavova suprotnih islamu. Uzvišeni Allah rekao je:
“Zar ne vidiš one koji prijateljuju s ljudima na koje se Allah rasr-dio? Oni nisu ni vaši ni njihovi, a još se svjesno krivo zaklinju.”[17]
Od znakova licemjerstva je i ismijavanje vjernika, traganje za mahanama u njihovim ibadetima. Allah, subhanehu ve te’ala, rekao je:
“One koji vjernike ogovaraju zato što zekat daju, a rugaju se i onima koji ih s mukom daju – Allah će kazniti za izrugivanje njihovo, i njih čeka patnja nesnosna.”[18]
Od znakova licemjerstva jeste i uzdizanje, oholjenje, omalo-važavanje dove upućene za vjernike i sumnjanje da im dova može pomoći. Svevišnji Allah rekao je:
“A kad im se rekne: ‘Dođite, Allahov Poslanik će moliti da vam se oprosti’ – oni glavama svojim tresu i vidiš ih kako nadmeno odbijaju.“[19]
Od znakova licemjerstva jeste nemarno i lijeno obavljanje namaza. Uzvišeni Allah rekao je:
“Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” [20]
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najteži namazi licemjerima su jacija-namaz i sabah-namaz.”[21]
Također, od znakova licemjerstva jeste i uzmeniravanje Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, subhanehu ve te’ala, rekao je:
“Ima ih koji vrijeđaju Vjerovjesnika.”[22]
“One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali, Allah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti. A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.”[23]
Dakle, naveli smo određene pokazatelje licemjerstva kako bismo upozorili na njihovu pogubnost i očistili svoje duše od njihova prisustva.
Allahu, Gospodaru naš, sačuvaj nas licemjerstva i opskrbi nas imanom kakvim si Ti zadovoljan.
Gospodaru svih svjetova, oprosti nama, našim roditeljima i svim muslimanima! Neka je Allahov salavat i selam na našega vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.
[1] Prijevod značenja Es-Sedžda, 13.
[2] Prijevod značenja El-Maide, 72.
[3] Prijevod značenja En-Nisa’, 150-151.
[4] Prijevod značenja El-Ahzab, 64-68.
[5] Prijevod značenja Et-Tevbe, 65-66.
[6] Prijevod značenja En-Nur, 26.
[7] Prijevod značenja El-Maide, 44.
[8] Prijevod značenja El-Maide, 50.
[9] Prijevod značenja El-Maide, 44.
[10] Prijevod značenja En-Nisa’, 145.
[11] Prijevod značenja El-Bekare, 8-10.
[12]Prijevod značenja Et-Tevbe, 45.
[13] Prijevod značenja En-Nisa’, 60-61.
[14] Prijevod značenja Et-Tevbe, 50.
[15] Prijevod značenja Ali Imran, 119-120.
[16] Prijevod značenja Et-Tevbe, 47.
[17] Prijevod značenja El-Mudžadela, 14.
[18] Prijevod značenja Et-Tevbe, 79.
[19] Prijevod značenja El-Munafikun, 5.
[20] Prijevod značenja En-Nisa’, 142.
[21] Muttefekun alejhi.
[22] Prijevod značenja Et-Tevbe, 61.
[23] Prijevod značenja El-Ahzab, 57-58.
Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preveo Hajrudin Ahmetović
