Sva hvala pripada Allahu, nema onoga koji može uskratiti ono što On podari, niti onoga koji može dati ono što On Uzvišeni uskrati! Pokornost Njemu najbolje je zanimanje, a bogobojaznost najbolje porijeklo! Srca Svojih miljenika pripremio je za iman, zapisao ga u njima, olakšao im pokornost Njemu, pa oni na putu pokoravanja Njemu ne nailaze i ne osjećaju ni najmanji vid tegobe i teškoće! Propisao je nesreću nesretnima, kada su skrenuli s Pravog puta i otišli na stranputicu, okrenuli se od Njega i uznevjerovali u Njega, pa im je pripremio rasplamsanu Vatru!
Zahvaljujem Mu se na Njegovim ukazanim blagodatima i svjedo-čim da nema drugog boga dostojnog obožavanja mimo Allaha jedinog, Onoga koji nema sudruga, Onoga koji je sam savladao neprijatelje saveznike! Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, odabran od Allaha. Neka je Allahov salavat i selam na njega, na njegovog druga Ebu Bekra, prvoga među ashabima po vrijednostima i odlikama, i na Omera od kojeg je šejtan bježao, i na Osmana Zu-n-nurejna bogobojaznog i porijekla čistog, i na Aliju, njegovog amidžića po porijeklu, i na ostale ashabe koji su u vjeri postigli najveće počasti i odlike, kao i na tabiine koji su ih slijedili u dobru, neka je salavat i selam na sve njih dok se zvijezde pojavljuju i nestaju!
Braćo moja, ramazanski je post jedan od temelja islama, njegovih od velikog značaja sastavnih dijelova. Svevišnji Allah rekao je:
”O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni! I to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – iskup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.“[1]
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Islam je sagrađen na pet temelja: svjedočenju da nema drugog istinskog boga dostojnog obožavanja osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, izdvajanju zekata, hodočašću Kabe i ramazanskom postu.“[2] U Muslimovoj verziji navodi se: “…ramazanskom postu i hodočašću Kabe.”[3]
Svi muslimani su složni da je ramazanski post propisan u formi stroge obaveze, dakle post je utemeljen i do krajnje mjere poznat ibadet u islamu. Shodno tome, osoba koja poriče obaveznost ramazanskog posta, smatra se nevjernikom. U tom slučaju, bit će pozvana da se pokaje, pa ako se pokaje i potvrdi obaveznost posta, ne snosi nikakve posljedice, dok se u protivnom nad takvom osobom izvršava šerijatska kazna, tj. ubija kao nevjernik – otpadnik od islama, ne gasuli se niti se umotava u kefine, ne klanja joj se dženaza, ne upućuje se dova i ne traži se milost, ne ukopava se u muslimansko mezarje, nego se za takvu osobu iskopava jama daleko od musliman-skog mezarja i ukopava se u nju kako ne bi svojim smradom uzne-miravala druge.
Post je propisan druge godine po Hidžri i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio je devet godina. Propisivanje posta odvijalo se kroz dvije faze:
U prvoj fazi ljudima je pružena mogućnost odabira: ili da poste ili da nahrane isti broj siromaha, s tim što im je stavljano do znanja da je bolje postiti.
U drugoj fazi stupa na snagu obaveznost posta bez mogućnosti izbora.
U dva Sahiha od Seleme b. El-Ekve’a, radijallahu anhu, bilježi se da je rekao: ”Nakon što su objavljene Allahove riječi:
‘…onima koji ga podnose, iskup je da jednog siromaha nahrane’, ko je želio – postio je a ko je želio – iskupljivao se hranjenjem siromaha. Tako je bilo sve dok nije objavljen naredni ajet, kojim je derogiran prethodni:
‘Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti’. Ovim riječima Allah je propisao i učinio post obaveznim bez izbora.“[4]
Post nije obavezan sve dok ne nastupi mjesec ramazan i, također, ne posti se prije samog nastupanja ramazana, zbog riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Neka niko od vas ne posti dan a niti dva dana prije ramazana, osim čovjeka koji je običavao postiti (pa se dogodi da je dan ili dva dana prije ramazana dan koji je on običavao postiti), on neka posti.“[5]
Nastupanje mjeseca ramazana moguće je odrediti na dva načina:
Prvi način je viđenje mlađaka, zbog riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada vidite mlađak, zapostite!“[6]
U vezi s tim neophodno je istaći da nije uvjet da svi ljudi vide mlađak, nego je dovoljno da ga vidi jedna osoba na osnovu čijeg se svjedočenja može ustvrditi nastupanje mjeseca, i tada post postaje obavezan svim muslimanima.
Za prihvatanje svjedočenja o viđenju mlađaka uvjetuje se da je osoba koja je vidjela mlađak punoljetna, umno sposobna, musliman, da se ima povjerenja u njene riječi i njen vid. Što se tiče malodobne osobe, njeno svjedočenje nije dovoljno za utvrđivanje nastupanja mjeseca ramazana, jer se ne može biti sigurno u njene riječi. Shodno ovome, svjedočenje nerazumne osobe prioritetnije je odbaciti, dok se svjedočenje nevjernika ne uzima se u obzir i na osnovu njega ne utvrđuje se nastupanje mjeseca ramazana, zbog hadisa Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji kaže: ”Došao je neki beduin do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Ja sam, uistinu, vidio mlađak!’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: ‘Svjedočiš li da nema drugog istinskog boga osim Allaha?’ Čovjek je rekao: ‘Da.’ ‘Svjedočiš li da je Muhammed Allahov poslanik?’, ponovo ga je upitao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, a čovjek je odgovorio: ‘Da.’ Nakon toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Bilale, obznani ljudima, obavijesti ih neka poste sutra!’“[7]
Također, svjedočenje se ne prihvata ni od osobe koje je poznata po lažnom govoru, ili po brzopletosti, ali isto tako ni od slabovidne osobe jer je nemoguće da vidi mlađak. Dakle, svjedočenje ovakvih osoba o nastupanju mjeseca ramazana ne prihvata se zbog opravdane sumnje u njihovu iskrenost.
Nastupanje mjeseca ramazana utvrđuje se na osnovu svjedočenja jedne osobe, zbog hadisa Ibn Omera, radijallahu anhuma, koji je rekao: ”Ljudi su pratili (iščekivali) pojavu mlađaka, pa sam ga ja vidio i obavijestio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o njegovoj pojavi, a on je naredio ljudima da poste.“[8]
Osoba koja sigurno vidi mlađak obavezna je o tome obavijestiti odgovorne u državi. Također, to je obavezan učiniti i onaj koji vidi mlađak mjeseca ševvala i mjeseca zul-hidždžeta, jer se na osnovu svega toga određuje početak i završetak posta, ali i početak hadždža. Shodno tome, sve ono što vodi do ispunjenja vadžiba – obaveze, i samo postaje obaveza.
Ako se jedna osoba zadesi u nekom udaljenom mjestu i tom prilikom ugleda mlađak, ali ne bude u mogućnosti u toku dana ili noći o tome obavijestiti odgovorne u državi, zapostit će naredni dan i truditi se, shodno svojim mogućnostima, da dostavi vijest o viđenju mlađaka.
Ukoliko odgovorni u državi putem sredstava javnog informiranja obznane vijest o nastupanju mjeseca ramazana, tu vijest treba prihvatiti i postupiti u skladu sa obavijesti, jer se takva vijest tretira šerijatskim dokazom i obavezuje na praktičnu primjenu. Zbog toga je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je pouzdano utvrdio početak ramazana, naredio Bilalu, radijallahu anhu, da obznani ljudima nastupanje mjeseca ramazana kako bi započeli post, tako da je tim postupkom svim ljudima stavljeno u obavezu da prihvate obavijest i započnu post.
Kada se pouzdano na šerijatski način utvrdi nastupanje ramazana, nema potrebe da se osvrće na položaj mlađaka, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, propis vezao za viđenje mlađaka, a ne za njegove položaje, pa je rekao: “Kada vidite mlađak, zapostite i kada ga (ponovo na kraju) vidite, prekinite s postom.”[9] Također je rekao: “Ukoliko ga vide dvojica muslimana, zapostite i prekinite s postom.”[10]
Drugi način utvrđivanja nastupanja mjeseca ramazana jeste uzimanje u obzir da prethodni mjesec ša’bana traje trideset dana, jer lunarni mjeseci ne mogu imati više od trideset dana, a ni manje od dvadeset devet dana. Ponekad se desi da uzastopno jedan, dva, tri pa čak i četiri mjeseca traju po trideset dana ili po dvadeset i devet dana. Međutim, uglavnom, mjesec ili dva imaju trideset dana, a zatim treći mjesec dvadeset devet dana. Stoga, ukoliko se ne vidi mlađak i računa se da prethodni mjesec ša’ban traje trideset dana, tada se utvrđuje nastupanje mjeseca ramazana zbog riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Kada vidite mlađak, zapostite, i kada ga (opet) vidite, prekinite post. A ako vam bude skriven i ne mognete ga vidjeti, onda mjesec računajte trideset dana.“[11] U Buharijinoj verziji bilježi se sljedećim riječima: ”…pa ukoliko vam mlađak bude skriven, upotpunite mjesec ša’ban sa trideset dana.“[12]
U Sahihu Ibn Huzejme bilježi se hadis Aiše, radijallahu anha, koja je rekla: ”Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, postio bi u ša’banu kako to ne bi činio u drugim mjesecima, a zatim bi otpočeo post u mjesecu ramazanu viđenjem mlađaka. Ukoliko ga ne bi vidio, upotpunio bi mjesec sa trideset dana, a zatim bi postio.“[13]
Na osnovu ovih hadisa postaje jasno da se ramazanski post ne otpočinje sve dok se ne ugleda mlađak.
Ukoliko se ne ugleda mlađak, mjesec ša’ban upotpunit će se sa trideset dana, ali se trideseti dan neće postiti, svejedno da li prethodna noć bila vedra ili maglovita, zbog riječi Ammara b. Jasira, radijallahu anhu: ”Onaj koji bude postio dan u koji se sumnja, taj je iskazao neposlušnost Ebul-Kasimu, sallallahu alejhi ve sellem.“[14]
Gospodaru naš, učvrsti nas na slijeđenju Tvoje upute, sačuvaj nas puteva propasti i nesreće, podari da nam ovaj mjesec bude mjesec dobra i bereketa, pomozi nas u pokornosti Tebi i sačuvaj nas puteva koji vode ka nepokornosti Tebi!
Gospodaru naš, oprosti nama, našim roditeljima i svim muslimanima, uistinu, Ti si Najmilostiviji! Neka je Allahov salavat i selam na našega vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do Sudnjega dana.
[1] Prijevod značenja El-Bekare, 183.
[2] Muttefekun alejhi.
[3] Muslim.
[4] Buharija i Muslim.
[5] Buharija i Muslim.
[6] Muttefekun alejhi.
[7] Šejh Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi, rekao je: “Bilježe ga sedmerica osim Ahmeda. Vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Huzejme i Ibn Hibban, ali je osporen zbog irsala – prekinutosti.”
[8] Ebu Davud, Hakim i Ibn Hibban. Hakim kaže da je hadis po uvjetima Muslima i s njim se u tome slaže i Zehebi.
[9] Muttefekun alejhi.
[10] Ahmed i Nesai. Šejh Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi, rekao je: “U lancu prenosilaca nema smetnje iako postoji razilaženje, a svjedoče mu hadisi kod Ebu Davuda i Darekutnija koji kaže: ‘Ovaj lanac prenosilaca je spojen i vjerodostojan.'”
[11] Muslim.
[12]Buharija.
[13] Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Hakim. Šejh Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi, rekao je: “Bilježe ga još Ebu Davud i Darekutni koji kaže da je hadis vjerodostojan.”
[14]Šejh Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi, rekao je: “Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Nesai, a Buharija ga spominje mu’allekan.”
Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preveo Hajrudin Ahmetović
