Piše: Dr. Hajrudin Tahir Ahmetović
Društvo ima veliki utjecaj na tvoj naučni i obrazovni razvoj. Drugi učenici neodvojivi su dio tvog naučnog puta i oni su tvoja podrška na putu ostvarenja ciljeva i željenog; s njima provodiš jedne od najljepših trenutaka svog života i s njima gradiš svoje najljepše uspomene.
Ako Allah želi dobro Svome robu, dat će mu dobro društvo koje će mu pomoći da dostigne ono što traži od znanja, podići njegovu ambiciju, doprinijeti njegovoj ozbiljnosti i postignućima. Oni su najbolja podrška na putu traganja za znanjem i najljepši poklon koji ozbiljan musliman može imati.
Međutim, takvo društvo treba postići i očuvati. Stoga, kao što imaš prava kod onih koji traže znanje, tako i oni imaju prava kod tebe. Upoznaj se s njihovim pravima i svojim obavezama, pa se potrudi da ih ispuniš.
Zapamti da su tvoji drugovi tvoja braća koja također traže znanje, nalaze se u posebnom ibadetu kao i ti, s njima provodiš najljepše dane svoga života. Zato, “strpi se uz one koji dozivaju Gospodara svoga ujutro i navečer, želeći Njegovo lice. Ne okreći svoje oči od njih iz želje za ukrasima ovog prolaznog života…” (El-Kehf, 28).
Sa’di, rahimehullahu teala, u tumačenju ovog ajeta kaže: “U ajetu Allah naređuje muslimanima da se druže sa odabranima, da nastoje biti u njihovom društvu, čak i ako su siromašni, jer druženje s njima donosi koristi koje se ne mogu izbrojati.” (Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 475)
Na lijepo ophođenje učenika prema svojim prijateljima, također učenicima, ukazuju brojni općeniti i posebni dokazi iz Kur’ana, sunneta i govora naših prethodnika.
Dokazi iz Kur’ana
Uzvišeni Allah kaže: “Muhammed je Allahov poslanik, a oni koji su s njim strogi su prema nevjernicima, a samilosni među sobom” (El-Feth, 29); “… i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će, sigurno, uspjeti” (El-Hašr, 9).
Dokazi iz časnog sunneta
Ebu Musa, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu, vjernik je vjerniku poput građevine, jedan drugog podržava”, pa je isprepleo svoje prste.” (Buhari, br. 2446; Muslim, br. 2585)
Nu’man b. Bešir, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi, sažaljenju i saosjećanju poput je tijela: kada jedan dio oboli, cijelo tijelo osjeća nesanicu i groznicu.” (Buhari, br. 6011; Muslim, br. 2586)
Uzvišeni Allah u hadisi-kudsijju kaže: “Moja ljubav je obavezna za one koji se međusobno vole zbog Mene, i koji se okupljaju zbog Mene, i koji se pomažu zbog Mene, i koji se posjećuju zbog Mene.” (Ahmed, 5/233; Hakim, 3/269. Lanac prenosilaca je vjerodostojan.)
Izreke selefa, ranijih generacija muslimana
Omer b. Hattab, radijallahu anhu, rekao je: “Nakon islama, čovjeku nije dato ništa bolje od dobrog brata.” (Vidjeti: Kutul-kulub, 2/178)
Također je rekao: “Čuvaj dobru braću, stekni ih koliko god možeš, jer oni su ukras u blagostanju i potpora u nevolji.” (Ebu Davud, Ez-Zuhd, str. 98)
Ebu Derda, radijallahu anhu, rekao je: “Pokazatelj čovjekove pronicljivosti jeste da se kreće, ulazi i izlazi, zajedno s ljudima od znanja.” (Ibn Abdulberr, Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/510)
Abdullah b. Ševzeb, rahimehullahu teala, rekao je: “Jedna od Allahovih blagodati prema mladiću jeste da, kada odabere da slijedi put sunneta, ima prijatelja koji ga u tome podržava.” (Ibn Betta, El-Ibanetul-kubra, 1/204)
Abdullah b. Menazil, rahimehullahu teala, rekao je: “Vjernik traži isprike za svoju braću, dok licemjer traži mahane svojoj braći.” (Ebu Abdurrahman es-Sulemi, Adabus-suhbe, str. 13)
Načini ophođenja učenika sa svojim prijateljima
Mnogo je adaba učenika prema svojim drugovima, stoga ćemo izdvojiti neke:
• Prelazak preko nedostataka. Onaj ko gleda na mahane ljudi, neće se mnogo okoristiti od njih, a i srce će mu se iskvariti. Također, ništa više ne slabi pronicljivost čovjeka kao zapostavljanje svojih mahana i praćenje tuđih. Ebu Nuajm bilježi od Ebu Kilabe da je rekao: “Ako o svom bratu čuješ nešto što ne voliš, ti mu traži opravdanje koliko god možeš. Ako ga ne nađeš, onda u sebi reci: ‘Možda moj brat ima opravdanje za koje ja ne znam.’” (Ebu Nuajm, Hiljetul-evlija, 2/285)
• Davanje prednosti nad sobom. Ovo je osobina koju Uzvišeni Allah voli i zbog koje hvali one koji je prakticiraju, navodeći da su to oni koji su uspješni: “Oni daju prednost drugima iako im je teško, a ko god se sačuva od pohlepe svoje duše, pa takvi doista oni koji su uspjeli” (El-Hašr, 9). Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobratimio je mene i Sa’da b. Rebija. Sa’d mi reče: ‘Ja od svih ensarija imam najviše imetka. Podijelit ću s tobom polovinu svoje imovine, a imam i dvije žene, pa pogledaj koja ti se više svidi, ja ću se razvesti s njom, pa se ti njome oženi.’ Rekao sam: ‘Nemam potrebe za tim, samo ti mene uputi na pijacu.’” (Buhari, br. 2049) Ebu Sulejman ed-Darani, rahimehullahu teala, rekao je: “Kada bih od cijelog dunjaluka imao samo jedan zalogaj, a onda mi došao brat, volio bih da taj zalogaj stavim u njegova usta.” (Ibn Ebu Dunja, El-Ihvan, str. 235)
• Pružanje pomoći i briga. Jedno od prava tvoje braće i drugova koji se druže s tobom na skupovima znanja jeste da im pružiš pomoć kada su bolesni ili kada se suoče s nekim vrstama poteškoća. Nije nam strano da je briga o slabima odlika našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Kada bi nam nedostajao naš brat, išli bismo kod njega. Ako je bio bolestan, obilazili bismo ga, ako je bio zauzet, pomagali bismo mu, a u drugim situacijama posjećivali bismo ga.” (Adabus-suhbe, str. 107) Mudžahid, rahimehullahu teala, rekao je: “Družio sam se s Ibn Omerom, pa sam želio da mu služim. Međutim, on je više služio mene.” (Zehebi, Sijeru a’lamin-nubela, 4/453)
• Nazivanje najdražim imenima. Jedanod pokazatelja bratstva jeste i dozivanje drugova njima najdražim imenima. Ovo je ono što sigurno doprinosi naklonosti i jačanju međubratske ljubavi. Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Tri stvari čine da te brat voli: da ga poselamiš kada ga sretneš, da mu napraviš mjesto u društvu i da ga zoveš njemu najdražim imenom.” (Bejheki, Šuabul-iman, 6/431)
• Čuvanje njihove časti i njihovih tajni. Jedna od posebnih osobina vjernika jeste da hvali svoju braću u njihovom odsustvu spominjući njihove dobre osobine, da štiti njihovu čast, čuva njihove tajne i ne izdaje ih, jer je tajna emanet, kako je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada čovjek priča svome bratu nešto, a zatim se raziđu, to je emanet.” (Ebu Davud, br. 4868. Lanac prenosilaca hadisa je dobar.)
Vjernik je dužan da prema svome prijatelju ispuni dodatne obaveze, koje nadilaze vjerske obaveze, a te dodatne obaveze su da mu pomaže u svim njegovim potrebama, da ga savjetuje, da mu bude odan u svakom stanju, blagostanju i tegobi, u radosti i nevolji, da mu želi ono što želi i sebi. Općenito, što se više prijateljstvo produbljuje, to se prava i obaveze povećavaju.
Ne zaboravi…
Tvoji prijatelji imaju veliki utjecaj na tvoje stjecanje vjerskog znanja; s njima se potpomažeš u postizanju svojih ciljeva, zato se čvrsto drži njihovog društva. Činjenje dobročinstva svojim prijateljima propisano je u Kur’anu časnom, a također je rečeno i da su na ahiretu kod Allaha najbolji prijatelji oni koji su bili najbolji prema svom prijatelju. Poklanjanje pažnje svojim prijateljima, praštanje njihovih grešaka i pružanje pomoći ključni su elementi dobročinstva prema njima.
Izvor: El-Asr
