Sva hvala pripada Allahu koji je uzvišen od Sebi sličnih, čist od svake manjkavosti i nedostatka, daleko od svake potrebe za drúgom i djetetom. Podigao je sedam teških i visokih nebesa bez vidljivih svodova, Zemlju je učinio prohodnom učvrstivši je visokim planinama. On je taj koji poznaje tajne srca, onoga što se nalazi u njihovim dubinama! On je taj koji određuje šta će biti i šta je bilo, od upute i zablude! U prostranstvima Njegove blagosti plove lađe pobožnih! Na poprištima gdje se iskazuje Njegova ljubav, utrkuju se konji asketa i zahida! Kod Njega se završavaju sve potražnje i namjere! Zbog svjesnosti o Njegovom nadzoru, zalaže se i na tom putu tegobe podnose. On vidi crnog mrava dok hodi u crnoj noći! On zna šta svaka duša razmišlja u svojoj dubini! Dobročinitelj je prema onima koji Ga traže i dozivaju, pa im povećava opskrbu. Mnogo daje iskrenim radnicima zbog njihove namjere. Zahvaljujem Mu se zahvalom koja se ne može izmjeriti i pobrojati! Zahvaljujem Mu se na Njegovim blago-datima koje se uvećavaju kad god zahvali na njima. Svjedočim da nema drugog istinskog boga dostojnog obožavanja mimo Allaha jedinog, koji nema sudruga, Njemu pripada vlast i milost nad ljudima. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik koji je poslan svim ljudima širom svijeta, neka je Allahov salavat i selam na njega i na njegovog druga Ebu Bekra koji se žrtvovao i svojom dušom i imetkom, i na Omera koji se mnogo zalagao za dolazak pobjede islamu, i na Osmana koji je opremio Vojsku el-‘usre, pa blago li se njemu u Danu kada ustanu svjedoci, i na Aliju poznatog po svojoj hrabrosti i požrtvovanosti, kao i na svu njegovu porodicu, sve ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do Dana dozivanja.
Draga moja braćo, prethodno smo govorili o pet kategorija obveznika u pogledu ramazanskog posta. Na ovom sijelu govorimo o drugim, ostalim kategorijama tih obveznika.
Šesta kategorija obveznika: Musafir – putnik koji svojim puto-vanjem ne namjerava mršenje, tj. ne odlazi na put kako ne bi postio. Ako to bude namjeravao, tada mu je haram – strogo zabranjeno mrsiti i post mu je obavezan. Međutim, ako ne bude namjeravao svojim putovanjem samo da jede i pije, tada mu je dato na izbor: ili da posti ili da mrsi, svejedno da li njegovo putovanje trajalo dugo ili kratko, i svejedno da li to putovanje bilo iznenadno, povremeno ili svakodnevno, poput pilota ili taksiste, zbog općenitih riječi Svevišnjeg Allaha:
“A onaj ko bude bolestan ili na putu, neka isti broj dana naposti. Allah vam želi lahkoću, a ne da poteškoća imate.”[1]
U dva Sahiha od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, bilježi se da je rekao: “Putovali smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa postači nisu zamjerali onima koji su mrsili, niti su oni zamjerali posta-čima.”
U Muslimovom Sahihu od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, bilježi se da je rekao: “Smatrali su da je onome koji ima snage bolje postiti, dok je onome koji osjeti slabost bolje da prekine post.”
U Sunenu Ebu Davuda bilježi se od Hamze b. Amra el-Eslemija da je rekao: “Allahov Poslaniče! Ja sam vlasnik lađe i često je koristim, putujem njome, pa možda me zadesi na putu ovaj mjesec – tj. ramazan – a ja imam snage, mladić sam i vidim da mi je lakše da sada postim nego da ga odgađam pa da mi to bude dug. U čemu mi je veća nagrada: da postim ili da mrsim?” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Što god od toga dvoga hoćeš, o Hamza.”[2]
Ukoliko je taksisti prilikom putovanja teško postiti zbog vrućina npr. u ramazanu, on će post odgoditi do hladnijeg vremena kada će mu biti lakše postiti. Putniku se preporučuje da izabere ono što mu je lakše: da posti ili da mrsi, pa ukoliko jednako bude podnosio i post i mršenje, tada mu se preporučuje da posti jer će tako prije ispuniti svoju obavezu, a također, lakše mu je postiti s drugim ljudima, dok svi drugi poste. Također, to mu se preporučuje jer je tako postupao i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Muslim u svome Sahihu bilježi od Ebu Derdaa, radijallahu anhu, da je rekao: “Krenuli smo (na putovanje) s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u ramazanu. Bile su toliko velike vrućine da su neki od nas stavljali ruke na glavu. Niko od nas nije postio osim Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Abdullaha b. Revvaha.”
Jedne prilike, imajući obzira prema svojim ashabima, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prekinuo je post kada mu je došla vijest da ashabi teško podnose post. Džabir, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao prema Mekki u godini njenog oslobođenja. Postio je zajedno sa drugim ashabima sve dok nije došao do mjesta Kuraul-gamim. Tada mu je rečeno: “Uistinu, ljudi teško podnose post i iščekuju šta ćeš učiniti!” Nakon ikindije, zatražio je čašu vode i popio je, a ljudi su gledali u njega.[3]
U hadisu Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao do rijeke zajedno s ashabima koji su postili. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedeći na magarcu, rekao je: “O ljudi! Pijte!” Međutim, ashabi su odbili, a Poslanik je ponovo rekao: “Moje stanje nije kao vaše. Meni je lakše. Ja jašem.” Kako su ashabi opet odbili prekinuti post, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sišao je i napio se vode pa su se i drugi ljudi tada napili vode. Poslanik je to učinio iako do tada nije namjeravao prekinuti post.[4]
Ukoliko putniku post bude pričinjavao poteškoću, u tom slučaju prekinut će post, odnosno u toku putovanja neće postiti. U pret-hodnom hadisu Džabira, radijallahu anhu, gdje se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prekinuo post nakon što su ga obavijestili da ljudi teško podnose post, u tom hadisu spominje se da su pojedini ljudi i nakon toga nastavili postiti, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oni su nepokorni! Oni su nepo-korni!”[5]
U dva Sahiha, također se od Džabira, radijallahu anhu, bilježi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom putovao i ugledao grupu ljudi koji su se okupili oko jednog čovjeka praveći mu hladovinu, pa je upitao: “Šta je to?” Prisutni surekli: “On je postač”, na što je Poslanik rekao: “Post na putovanju nije dobročinstvo.”
Kada postač krene na put i u toku dana postane mu teško da upotpuni post, dakle ako osjeti ne može ispostiti do kraja, u tom slučaju dozvoljeno mu je da prekine post kada izađe iz svoga mjesta, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, postio zajedno sa drugim ashabima sve dok nije došao do Kuraul-gamima. Kada su ga oba-vijestili da ljudi teško podnose post, on je prekinuo post, pa su i drugi koji su bili s njim prekinuli post. A Kuraul-gamim je crno brdo na kraju pustinje i proteže se do doline zvane El-Gamim između Usfana i Merri-z-Zahrana.
Kada putnik dođe u svoje mjesto boravka u toku ramazanskog dana, a nije zapostio taj dan zbog svoga putovanja, ukoliko bi tada tj. od svoga dolaska počeo postiti, taj dan posta ne bi mu bio ispravan, jer nije postio od početka dana, a obavezni post zapašta se prije nastupanja zore. Međutim, postavlja se pitanje: Je li takvom obaveza ustegnuti se od hrane i pića preostali dio dana? Islamski učenjaci razilaze se po ovome pitanju. Jedni smatraju da mu je “obaveza preostali dio dana ustegnuti se od hrane i pića iz poštovanja prema tom vremenu i obavezan je napostiti taj dan, jer mu post toga dana nije ispravan”. Ovo je poznati stav i mezheb imama Ahmeda, rahme-tullahi alejhi. Međutim, drugi učenjaci smatraju da “nije obavezan preostali dio dana ustegnuti se od hrane i pića, jer mu to ništa neće koristiti, kao i zbog obaveze napaštanja toga dana. Poštivanje i svetost toga vremena prestalo je sa dozvoljenim mršenjem (iftarom) koje mu je bilo dozvoljeno na početku dana”. Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anhu, rekao je: “Ko jede na početku dana, neka jede i na njegovom kraju”, odnosno kome je dozvoljeno da opravdano jede na početku dana, dozvoljeno mu je i da jede na kraju dana. Ovo je mezheb Malika i Šafije i jedno predanje od imama Ahmeda, rahmetullahi alejhi. Međutim, neće javno ni jesti ni piti, jer njegov razlog prekida posta nije poznat drugima, pa stoga to neće javno činiti kako drugi ne bi loše pomislili o njemu ili se poveli za njim.
Sedma kategorija: Bolesnik koji se nada izlječenju i ozdravljenju. Takav se može naći u tri situacije:
Prva situacija: Da mu post nije težak, ne škodi mu i takvom je obaveza da posti jer nema opravdanog razloga koji mu dozvoljava prekid posta.
Druga situacija: Da teško podnosi post, ali ne škodi njegovom zdravlju. Takav će prekinuti post zbog riječi Uzvišenog Allaha:
“A onaj ko bude bolestan ili na putu, neka isti broj dana naposti.” [6]
Pokuđeno mu je postiti uz tegobu, jer time odbija Allahovu olakšicu i pati samoga sebe, a u hadisu stoji: “Allah voli da se primje-njuju Njegove olakšice kao što prezire da Mu se čine grijesi.”[7]
Treća situacija: Da post šteti njegovom zdravlju i takvome je obaveza da prekine post i nije mu dozvoljeno postiti, zbog Allahovih riječi:
“I ne ubijajte sami sebe, doista je Allah prema vama Milostiv!”[8] Također, zbog Njegovih, subhanehu ve te’ala, riječi:
“I ne bacajte se svojim rukama u propast.”[9]
Također, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uistinu tvoje tijelo ima pravo kod tebe.“[10] Jedno od prava tijela jeste da ne nanosiš štetu samome sebi kad je Allah već dao olakšice. Također, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Nema nanošenja štete ni sebi ni drugima.”[11]
Ukoliko čovjek zaposti i razboli se u toku ramazanskog dana, pa mu bude teško upotpuniti post, tj. ispostiti do kraja, u tom slučaju dozvoljeno mu je prekinuti post jer ima opravdani razlog za takav postupak.
Ukoliko na vrijeme ne zaposti, a ozdravi u toku dana, njegov post toga dana neće biti ispravan jer ga nije zapostio u određeno vrijeme, a poznato je da obavezni post nije ispravan ako se nije zapostilo prije nastupanja zore. Međutim, postavlja se pitanje: Je li mu obaveza preostali dio dana ustegnuti se od hrane i pića ili ne? Islamski učenjaci razilaze se po tom pitanju, o čemu je već bilo govora kod putnika kada se vrati s putovanja.
Ukoliko se medicinski dokaže da mu post povećava bolest ili otežava njegovo izlječenje, postaje mu dozvoljeno da prekine post radi očuvanja svoga zdravlja i zaštite od bolesti.
Ukoliko se pretpostavlja da će ta opasnost proći, sačekat će da ona prođe, a zatim napostiti ono što je mrsio.
Ukoliko se ne nada da će ta opasnost proći, u tom slučaj važi isti propis kao i za petu kategoriju ljudi koja mrsi i hrani za svaki dan po jednog siromaha.
Gospodaru naš, učvrsti nas i podrži na djelima kojima si Ti zado-voljan! Udalji nas od svega što izaziva Tvoju srdžbu i što dovodi do griješenja prema Tebi!
Najmilostiviji, oprosti nama, našim roditeljima i svim muslimanima Svojom milošću. Neka je Allahov salavat i selam na našega vjero-vjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i sve ashabe!
[1] Prijevod značenja El-Bekare, 185.
[2] Ebu Davud i Hakim. Šejh Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi, rekao je: “U lancu prenosilaca ima slabosti, međutim hadisu svjedoče drugi hadisi, a osnova mu se nalazi u Muslimovom Sahihu gdje se bilježi od Hamze da je rekao: ‘Allahov Poslaniče! Ja osjećam da mogu postiti na putu, pa je li mi to grijeh?’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘To je olakšica od Allaha, pa ko je prihvati, to je dobro, a ko želi da posti, u tome mu nema grijeha.’”
[3]Muslim.
[4]Ahmed i hadis je džejjid kako stoji u djelu El-Fethu er-Rabbani.
[5]Muslim.
[6] Prijevod značenja El-Bekare, 185.
[7] Ahmed, Ibn Hibban, Ibn Huzejme. U lancu prenosilaca postoji malo poremeće-nosti, ali mu svjedoče drugi hadisi i osnova šerijata.
[8] Prijevod značenja En-Nisa, 29.
[9] Prijevod značenja El-Bekare, 195.
[10] Buharija.
[11] Bilježe ga Ibn Madže i Hakim, a Nevevi kaže: “Hadis ima brojne puteve kojima je došao, tako da jedni pojačavaju druge.”
Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preveo Hajrudin Ahmetović