Sva hvala pripada samo Allahu, Onome koji upravlja noćima i danima, mjesecima i godinama, Vladaru, Svetom, Onome koji je bez nedostataka, Onome koji se jedini izdvaja po veličini, opstanku i vječnosti, Onome koji nema nikakvih manjkavosti niti Sebi sličnih. On dobro vidi šta se kreće krvnim žilama i šta se nalazi u sržima kostiju. On čuje prigušene glasove i blage govore. On je istinski Bog dostojan obožavanja, Milostivi, Onaj koji neograničeno daruje. On je svemoćni Gospodar, Onaj koji žestoko uzvraća i kažnjava. Sve je stvorio u naj-ljepšem skladu. Sve propise propisao je s najvećom mudrosti. Njego-vom svemoći vjetrovi pušu i oblaci se kreću! Njegovom mudrošću i milošću smjenjuju se noći i dani.
Zahvaljujem Mu spominjući Njegova uzvišena svojstva i prelijepa darivanja. Zahvaljujem Mu se i nadam se povećanju Njegovih blago-dati. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha, Onoga koga ne mogu obuhvatiti razumi i misli. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, najodabranije stvorenje, neka je Allahov salavat i selam na njega i na njegovog druga Ebu Bekra, prvaka u islamu, i na Omera koji je šejtana na brigu stavljao kada god bi ga vidio, i na Osmana koji je opremio Vojsku el-‘usre i noći provodio u namazu, i na Aliju, britku sablju i neustrašivog lava, kao i na ostalu Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu, sve ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do Sudnjega dana.
Allahovi robovi, znajte, Allah vam se smilovao, da Allahu pripada potpuno pravo i velika potpuna mudrost u svemu onome što je stvorio i što je propisao. On je Mudri u stvaranju i propisivanju. Ljude nije stvorio iz igre i zabave, niti ih je nakon stvaranja prepustio samima sebi, bez naredbi izabrana. On Uzvišeni ne propisuje ljudima propise iz igre i zabave, već ih stvara zbog uzvišenog cilja.
Svevišnji Allah pojasnio je ljudima Pravi put, propisao im propise čijom će sprovedbom ljudi jačati svoju vjeru u Allaha Uzvišenog, upotpunjavati svoj ibadet prema Njemu. Otuda nema nijednog ibadeta koji je Allah propisao ljudima a da taj ibadet nema svoju veliku mudrost. Poznaje ih onaj koji ima znanje, dok onaj ko nema znanja nije u mogućnosti da spozna mudrost propisanih ibadeta, i to je dokaz naše nemoći i naše manjkavosti, a ne dokaz nepostojanja mudrosti u određenom ibadetu, jer je nama dato malo znanja, kako kaže Uzvišeni Allah:
“A vama nije dato osim malo znanja.”[1]
Uzvišeni Allah propisao je ibadete, odredio kodekse ponašanja, kako bi ispitao Svoje robove koji od njih će biti pokoran Njemu, svome Gospodaru, a koji će biti pokoran svojim strastima i prohtje-vima. Onaj ko prihvati Allahove propise širokih prsa, smirene duše, taj je pokorni Allahov rob, zadovoljan Njegovim šerijatom, on je onaj koji daje prednost Allahu nad svojim prohtjevima i strastima. Međutim, onaj koji ne prihvata Allahove propise, ne prakticira ibadete izuzev onih koji odgovaraju njegovim prohtjevima, taj je rob svojih strasti, nezadovoljan je Allahovim šerijatom, okreće se od pokornosti svome Gospodaru, svoje strasti učinio je vodičem i ne dozvoljava da one budu vođene, takav bi najviše želio da Allahov šerijat, Allahovi propisi slijede njegovu strast, i pored njegovog manjkavog znanja i neznatne mudrosti. Uzvišeni Allah rekao je:
“A kada bi Istina slijedila njihove strasti, njihove prohtjeve, nebe-sa i Zemlja i sve što je na njima propalo bi, bilo bi uništeno. Naprotiv, Mi im dolazimo s onim u čime je njihova slava, ali se oni od onoga u čemu je njihova istinska slava, okreću.”[2]
Allahova mudrost ogleda se i u propisivanju različitih ibadeta kako bi se ispitalo i provjerilo prihvatanje i zadovoljstvo, kako bi Allah ukazao na one koji istinski vjeruju. Uistinu, među ljudi ima i onih koji vjeruju u jedne propise, prihvataju ih i prakticiraju, međutim, nego-duju zbog drugih propisa, preziru ih, zapostavljaju i odbacuju. Uzvi-šeni Allah propisao je propise koji su vezani za tijelo, tj. čovjek ih čini svojim tijelom, poput namaza, zatim je propisao ibadete koji su vezani za imetak koji je drag ljudskoj duši, poput zekata, a postoje i ibadeti koji su vezani i za čovjekovo tijelo i za imetak, poput hadždža i džiha-da, ali ima i ibadeta koji se odnose na ustezanje od dragih stvari i prohtjeva, kakav je ibadet posta.
Ukoliko čovjek sve ove raznovrsne ibadete obavlja na ispravan i potpun način, bez prezira i zapostavljanja, žrtvuje svoje najvrednije, usteže se od svojih prohtjeva, i sve to obavlja iz pokornosti svome Gospodaru, slijedeći Allahove naredbe i očekujući nagradu od Njega, sve je to dokaz čovjekovog potpunog robovanja, potpunog preda-vanja, okretanja svome Gospodaru, to je dokaz njegove ljubavi prema svome Gospodaru, dokaz njegovog poštivanja i veličanja svoga Gospodara, pa se stoga s pravom može reći da je istinski rob Allaha, Gospodara svih svjetova.
Kada nam je ovo jasno, vidjet ćemo da post ima mnoge mudrosti koje su zahtijevale da post bude jedan od temelja islama, jedan od njegovih sastavnih dijelova.
Jedna od mudrosti posta ogleda se u činjenici da je post ibadet koji čovjeka približava njegovom Gospodaru, ostavljanjem svega onoga što čovjek voli i za čime žudi: hrane, pića i snošaja. Ovim se jasno pokazuje istinitost čovjekove vjere, potpunost njegove pokor-nosti Allahu, snaga čovjekove ljubavi prema Gospodaru i nada u nagradu Uzvišenog Gospodara, jer čovjek ne ostavlja ono što voli, za čime žudi, osim radi nečega boljeg i većeg. Stoga, kada vjernik spoz-na da se Allahovo zadovoljstvo postiže postom, ustezanjem od poje-dinih strasti i prohtjeva, daje prednost Allahovom zadovoljstvu nad svojim prohtjevima, ostavlja ih odmah žudeći za onim u čemu je istinska slast i smiraj njegove duše. I, sve to ostavlja radi Allaha. Shodno tome, kada bi većina vjernika bila zatvorena i kažnjavana samo da prekrši jedan dan ramazanskog posta bez ikakvog razloga, nikada to ne bi učinili. Ovo je jedna od najjasnijih i najvećih mudrosti posta.
Mudrost posta jeste i to što se postom postiže bogobojaznost, kao što kaže Uzvišeni:
“O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni, da biste se grijeha klonili.”[3]
Postaču se naređuje da u toku posta čini djela pokornosti i ustegne se od grijeha i loših djela, kao što Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Onaj ko ne ostavi lažni govor, rad po njemu, nepro-mišljene postupke, pa Allah nema nikakve potrebe za njegovim ostavljanjem hrane i pića.”[4] Zbog toga, kada god postač poželi da učini nešto loše, sjeti se da posti, pa post bude razlog za ostavljanje određenog djela. Upravo je zbog toga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio postaču, ukoliko ga neko bude psovao ili grdio, da mu kaže da posti i da je postaču naređeno da se ustegne od psovke i grdnje, podsjećajući tako i sebe da posti i da ne ulazi u psovku i prepirku.
Od mudrosti posta jeste i da se srce za vrijeme ramazanskog posta više posvećuje razmišljanju i spominjanju Allaha, subhanehu ve te’ala. Kada čovjek upražnjava svoje strasti, zaboravlja na Svevišnjeg Allaha, srce mu postaje grubo, tvrdo, često bude slijep kada je u pitanju istina, Allahova riječ. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučivao da se umjereno jede i pije, pa je rekao: “Ademov sin, čovjek, neće napuniti goru posudu od svoga stomaka! Dovoljno je čovjeku nekoliko zalogaja da se održi uspravnim! A ako bude morao i više, onda neka jedna trećina bude za hranu, jedna trećina za vodu i jedna trećina za njegovu dušu.”[5]
U Muslimovom Sahihu bilježi se od Hanzale el-Usejdijja – koji je bio i jedan od pisara Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem – da je rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Hanzala čini djelo nifaka – licemjerstva!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: “A kako to?!” Rekao je: “Allahov Poslaniče, kada budemo kod tebe i kada nas podsjećaš na Vatru i Džennet, kao da ih gledamo svojim očima, a kada se vratimo svojim porodicama, djeci i potrebama, zaboravimo mnogo toga.” (Hadis) U hadisu se spominje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Međutim, o Hanzala, sat ovako, sat onako”, ponovivši to tri puta.
Ebu Sulejman ed-Darani, rahmetullahi alejhi, rekao je: “Doista kada čovjek ogladni i ožedni, srce mu se očisti i postane blago, mehko, a kada se zasiti, srce mu postane slijepo.”
Od mudrosti propisivanja posta jeste i da bogati spozna veličinu Allahove blagodati kojom ga je obasuo kada mu je podario imetak i porodicu, što je mnogima uskraćeno. Nakon toga, on zahvaljuje Allahu na tim blagodatima i sjeća se svoga brata nevoljnika, siromaha koji možda zanoći gladan, pa ga to podstiče da mu čini dobročinstvo, udjeljuje sadaku kojom će ovaj prekriti svoje stidno mjesto, obući se, i utoliti svoju glad. Stoga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio najdarežljiviji čovjek, a posebno je bio darežljiv u mjesecu ramazanu kada mu je dolazio Džibril i s njim učio Kur’an.
Mudrost posta ogleda se i u postepenom odgajanju duše, njenom obuzdavanju i usmjeravanju na ono što je bolje za nju i u čemu je njena sreća, jer, doista, duša je ta koja podstiče na zlo, osim one kojoj se smiluje Gospodar. Stoga, ukoliko se čovjek prepusti svojoj duši, ona će ga zasigurno odvesti u propast, ali ukoliko on ovlada njome, obuzda je, zasigurno će je odvesti do najuzvišenijih ciljeva.
Mudrost posta također se ogleda i u suzbijanju loših osobina, suzbijanju oholosti sve dok se duša potpuno ne pokori istini i dok ne postane blaga u ophođenju s drugim stvorenjima, jer, doista, siti stomaci i uživanje sa ženama podstiču na oholost, uzdizanje nad drugima, kako nad stvorenjima tako i nad istinom. Jer, duša koja priželjkuje ove stvari, zalaže se na njihovom postizanju, pa kada ih doista i postigne, raduje se tome i uzdiže nad drugima, što zna biti razlog propasti, a sačuvan je samo onaj koga Allah sačuva.
Od mudrosti posta jeste i to što se cirkulacija krvi smanji usljed gladi i žeđi, čime se smanji i kolanje šejtana ljudskim tijelom, jer šejtan se kreće krvotocima, kojima se kreće i krv, kao što se vjerodostojno prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u dva Sahiha. Stoga se usljed posta smanjuju i šejtanske vesvese, strasti se, također, smanjuju, srdžbe je sve manje. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O skupino mladića! Ko je od vas u mogućnosti da ispunjava potrebe bračnog života, neka se oženi. To bolje pomaže obaranju pogleda i čuvanju stidnog mjesta. A onaj koji to nije u mogućnosti, on neka posti, doista će mu post biti štit.“[6] Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ovdje je ukazao na činjenicu da je post zaštita od strasti za spolnim odnosom.
Od mudrosti posta jeste popravljanje zdravstvenog stanja, što se postiže smanjenjem unosa hrane u organizam, odmaranje probavnog sistema određeno vrijeme, odsustvovanje štetnih materija iz tijela itd. Uistinu nema mudrije i potpunije vjere od Allahove vjere, niti boljeg i korisnijeg vjerozakona za ljude od Allahovog vjerozakona – šerijata.
Gospodaru naš, poduči nas Svojoj vjeri, nadahni nas spoznajom mudrosti Tvoga šerijata. Popravi naše vjersko i dunjalučko stanje.
Najmilostiviji, oprosti nama, našim roditeljima i svim muslimanima Svojom milošću. Neka je Allahov salavat i selam na našeg vjero-vjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.
[1] Prijevod značenja El-Isra, 85.
[2] Prijevod značenja El-Mu’minun, 71.
[3] Prijevod značenja El-Bekare, 183.
[4]Buharija.
[5] Ahmed, Nesai, Ibn Madže i Tirmizi i kaže da je hadis hasen-sahih. Hakim ga je ocijenio vjerodostojnim.
[6]Muttefekun alejhi.
Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preveo Hajrudin Ahmetović