U prvom dijelu teksta rečeno je da ”savremena” medicina, kao lijek za emocionalni poremećaj zavani anksioznost nudi antidepresive, u čiju neučinkovitost su se uvjerili mnogi koji su, nakon popijenih bočica raznih vrsta antidepresiva, ipak pomoć potražili kod imama i daija. (Anksioznost ili ”napadi panike” jeste patološki strah od onoga što će se desiti u bliskoj budućnosti, kada osobe u stvarima iz svakodnevnog života vide znakove nečega lošeg što će ih zadesiti)
Nažalost, svi oni koji pate od anksioznosti (i drugih vrsta emocionalnih i duševnih poremećaja), a prvu pomoć potraže prvo u bolnicama, obilazeći jednog po jednog psihijatra ili psihologa, preskačući savjete i recepte Stvoritelja svih bolesti, Sveznajućeg, koji nije stvorio bolest, a da za nju nije stvorio i lijek, čine veliku grešku. Ta greška ih košta bespotrebno izgubljenog novca, vremena, a i zdravlja, jer bi lijek koji Islam nudi bio mnogo djelotvorniji i ozdravljenje bi došlo brže da se ova greška nije desila.
Svaki musliman mora biti svjestan činjenice da Islam, kao savršena vjera, nudi rješenje za sve što je čovjeku potrebno u životu, kako bi postigao uspjeh i na ovom i na budućem svijetu, kao što kaže Uzvišeni:
”Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.” (An-Nahl, 89.)
Ibn Kesir u svom Tefsiru prenosi predaju od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, da je rekao za ovaj ajet: ”U ovom Kur’anu nam je pojašnjeno svako znanje, i sve ostale stvari.”
Dakle, u Kur’anu (i Islamu općenito), pored objašnjenja i pojašnjenja na koji način steći Allahovo zadovoljstvo i zaraditi džennet, postoje i upute kako živjeti na dunjaluku i doživjeti sreću i na ovom svijetu, kao i kako se liječiti od duševnih, pa čak i fizičkih oboljenja.
U tom smislu Uzvišeni kaže:
”Reci: “On je vjernicima uputstvo i lijek.” (Fusilet, 44.)
To jest: ”Reci, o Muhammede, ovaj Kur’an je, onima koji vjeruju u njega, uputa njihovim srcima, i lijek za ono što je u njihovim prsima od sumnji i nesigurnosti.” (Tefsir od Ibn Kesira)
Rekao je Ibnul-Kajjim: “U Kur’anu je potpuno izlječenje od svih vrsta bolesti, duševnih i tjelesnih. On je dunjalučki i ahiretski lijek….. Ne postoji bolest, a da u Kur’anu nema nešto što bi nas uputilo ka njenom izlječenju, ili nas obavijestilo o njenom uzroku. (Zadul-me’ad, 4/352)
Nažalost, ove istine, koja je muslimanima dostupna punih četrnaest stoljeća, danas su pojedini naučnici nemuslimani svjesniji od mnogih iz ummeta Muhammeda, salallahu alejhi ve sellem.
Istraživanje prof. dr. M. MacPheeja, objavljeno u 22. broju naučnog žurnala Medicinska antropologija (Medical Anthropology), potvrdilo je da učenje Kur’ana blagotvorno djeluje kod problema s depresijom, povećanog stresa i anksioznosti, te nudi olakšanje u vremenima teških životnih problema i briga koje zaokupljaju čovjeka.
Do sličnog zaključka, tačnije da je Kur’an vodič ka mentalnom zdravlju i zdravom socijalnom ponašanju, došao je i Dr. Ofer Grosbard, klinički psiholog i ekspert za multikulturalnu edukaciju i psihologiju (inače Jevrej), u svojoj knjizi ”The Quran: a Guide for Education, with illustrative stories and psychological explanations”.
Dakle, Islam i Kur’an (kao osnovni izvor Islama) nude recept za izlečenje svih vrsta duševnih bolesti i poteškoća, među koje svakako spada anskioznost ili patološki strah.
Učenje (tj. recitiranje) Kur’ana oboljeloj osobi (što se naziva rukja, ili liječenje Kur’anom) vodi ka poboljšanju njegovog mentalnog i fizičkog zdravlja, makar ta osoba bila i nemusliman (što potvrđuje predaja koju bilježe i Buharija i Muslim o ashabu koji je rukjom, učeći samo Fatihu, izliječio poglavara jednog nevjerničkog plemena kojeg je ujela otrovnica).
Ali da bi izliječenje bilo potpuno, i da bi osoba bila u stanju zaštititi sebe od mentalnih kriza i oboljenja u budućnosti, pored rukje (liječenja Kur’anom) mora se pridržavati onoga što proizilazi iz značenja samog Kur’ana i Kur’anskih ajeta.
Što se konkretno anksioznosti tiče, koraci, koji se (pored rukje – liječenja Kur’anom) moraju poduzeti da bi se došlo do potpunog izlječenja, a koje nam preporučuje Kur’an (ili Islam uopšteno govoreći), su sljedeći:
- Jak iman (vjera),
To jest vjera Islam, kao jedina ispravna i prihvaćena od Uzvišenog, onakva kakva je opisana u Kur’anu, kao posljednjoj Allahovoj objavi validnoj do dana Sudnjega, i kako ju je obrazložio Allahov Poslanik s.a.v.s. svojom praksom.
Kada kažemo JAKA VJERA, to znači da oni koji se ne pridržavaju osnovnih temelja vjere, bilo imanskih temelja (vjerovanje u Allaha, u meleke, Allahove knjige, Allahove Poslanike, Sudnji dan, i u Allahovo određenje sudbine) ili islamskih temelja (principa šehadeta, namaza, zekata, posta i hadža), takvi ne mogu očekivati potpuno ozdravljenje i dugotrajnu zaštitu od duševnih tegoba i problema. Ako se pak dogodi, što nije rijetkost, da im samo liječenje Kur’anom (rukja) otkloni u potpunosti duševne poteškoće, ukoliko se ne budu pridržavali Kur’anskih naredbi i klonili zabrana spomenutih u Kur’anu, takve osobe ne trebaju očekivati da njihovo mentalno zdravlje neće biti opet narušeno u skorije vrijeme.
To tvrdi Ibnul Kajim, rahimehullah, jedan od najvećih poznavalaca psihologije iz redova islamskih učenjaka, rekavši: ”Ako bolesnik želi Kur’an pravilno upotrijebiti za liječenje, treba da ga nametne svojoj bolesti sa čvrstim ubjeđenjem i vjerom, iskreno i sa potpunim povjerenjem.” (Zadul-me’ad, 4/352)
Sa njime se slaže i Ibn Kesir, rahimehullah, rekavši u svome ”Tefsiru”: ” ovaj Kur’an je, onima koji vjeruju u njega, uputa njihovim srcima, i lijek…..” (Tefsir Ibn Kesir, Fusilet, 44.)
A jaka vjera, tj. jak iman se postiže činjenjem dobrih djela, bilo da se radi o djelima srca (tevekul – oslonac na Allaha, takvaluk – bogobojaznost, ljubav u ime Allaha, strah od Allaha, nada u Allahovu milost i sl.), ili o djelima jezika (zikrovi, posebno jutarnji i večernji koji čuvaju od šejtanskih napada, učenje Kur’ana, pozivanje ljudi u vjeru, lijepi savjet bratu muslimanu i sl.) ili se pak radilo o djelima počinjenim tijelom (post, namaz i to što je moguće više u džematu, hadž, dobročinstvo roditeljima, udjeljivanje što više sadake i sl.).
Vjeru slabi svaki počinjeni grijeh.
Formula je jasna: više dobrih djela znači više mentalnog zdravlja; a više grijeha znači veće šanse šejtanu i duševnim oboljenjima da vas napadnu.
- Tevekul – oslonac na Allaha.
Glavni krivac anksioznosti jeste sujevjerje. Najveći uzročnik sujevjerju jeste nedostatak tevekula – oslonca na Allaha, kao što kaže šejh Ibn Usejmin: ”’’Zaista je sujevjernik pokidao svoj oslonac na Allaha i oslonio se na nešto drugo mimo Njega…’’ (El-Kaul El-Mufid, 2/77)
Stoga je lijek, koji otklanja svaku vrstu sujevjerja, oslonac na Allaha, subhanehu ve te’ala, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”A Allah otklanja sujevjerje tevekulom – osloncem na Njega.” (Hadis bilježe Ahmed, Ebu Davud, Et-Tirmizi i Ibn Madže, a Ibn Hiban i Hakim ga ocjenjuju sahihom)
Dakle lijek je oslonac na Allaha po pitanju zdravlja, po pitanju bereketa u imetku, po pitanju porodice, i po pitanju svih situacija vezanih za život na dunjaluku…..
Važno je napomenuti da je jedini način izgradnje isprvnog i postojanog oslonca na Allaha, subhanehu ve te’ala, moguć samo ako se ispravno shvati šesti temelj imana, tj. ispravno vjerovanje u Allahovo određenje sudbine.
Svako dobro ili zlo, koje pogode insana, dešavaju se Allahovom voljom i određenjem:
”Ako te od Allaha neka nevolja pogodi, – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, – pa, samo je On Svemoćni.” (El-En’am, 17.)
Ili kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetujući svoga mladog amidžića Ibn Abbasa, radijallahu anhuma: ”Znaj, da kada bi se cio svijet okupio da ti kakvu korist donese, ne bi to mogli učiniti, osim onoliko koliko ti je Allah propisao. I znaj, da kada bi se sakupili da ti u nečemu naude, ne bi ti mogli nauditi osim onoliko koliko ti je Allah propisao.” (Bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasenu-sahih)
Nikakve crne mačke koje prelaze preko puta, niti crne ptice koje lete iznad tebe, nikakve zvijezde, nikakva gledanja u šoljice, nikakva bacanja graha i gledanja u karte, o ti insanu, ne mogu promijeniti Allahov kader, niti ubrzati čas tvoje smrti, niti ga odložiti od trenutka koji ti je već propisan:
”Svaki narod ima svoj kraj, i kad dođe njegov kraj, neće ga moći niti za tren jedan odložiti, niti ubrzati.’’ (El-E’raf, 34.)
Neće ti, o insanu, od onoga što ti je Allah propisao da te zadesi, pomoći ništa, makar oko sebe sagradio neprobojne zidove i kule od čelika:
”Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa makar bili i u visokim kulama. Ako ih stigne kakvo dobro, oni vele: “Ovo je od Allaha!”, a snađe li ih kakvo zlo, govore: “Ovo je zbog tebe!” Reci: “Sve je od Allaha!’ Pa šta je tim ljudima?! – oni kao da ne razumiju ono što im se govori!” (An-Nisa, 78.)
Zato, recept uspjeha na oba svjeta je prost: drži se onoga što ti je Allah, subhanehu we te’ala, naredio; kloni se onoga što ti je On Uzvišeni zabranio, a nakon se osloni na Uzvišenog:
‘’…ti reci: “Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira veličanstvenoga!’’ (At-Tewba, 129.)
- Dove protiv sujevjerja
Onaj koga šejtan često napada sa vesvesama i izaziva kod njega ”napade panike”, i koji često upada u sujevjerje, neka prouči dovu protiv sujevjerja kojom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio ashabe:
اللهم لاَ خَيْرَ إلا خَيْرُكَ وَلاَ طَيْرَ إلا طَيْرُكَ وَلاَ إِلَهَ غَيْرُكَ
‘’Gospodaru moj, nema dobra osim Tvoga dobra, I nema nevolje osim one koju si nam Ti propisao, i nema Boga osim tebe.’’ (Hadis bilježe Ahmed, Taberani i Bezzar)
Ili neka prouči dovu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, protiv sujevjerja:
اللهمَّ لا يأتي بالحسناتِ إِلا أنتَ ولا يدفعُ السيِّئاتِ إِلا أنت ولا حولَ ولا قوَّةَ إِلا بالله
‘’Gospodaru moj, ne donosi dobro niko sem Tebe, i ne otklanja zlo niko sem Tebe. I nema snage, niti moći sem Tvoje snage i Tvoje moći.’’ (Bilježi Ebu Davud, imam Nevevi ga ocjenjuje sahihom)
- Odagnavanje od sebe misli koje vode ka sujevjerju
Ovo se postiže izbjegavanjem radnji koje prakticiraju sujevjerni ljudi, kao i izbjegavanjem druženja sa sujevjernim osobama.
Rekao je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: ’’Ostavite ptice na svome mjestu.’’ (Bilježe Ahmed, Ebu Davud, a Hakim ga ocjenjuje sahihom)
Ibn Hiban, komentirajući ovaj hadis, kaže: ’’Ovo je naredba da se ostavi postupak (sujevjerja predislamskih Arapa) tejranja ptica da polete, kako bi njihov let (u desnu ili lijevu stranu) ukazao na to dali će ih u bliskoj budućnosti snaći kakvo dobro, ili zlo.(Garib El-Hadis od Ibn El-Dževzija, 2/369)
Stoga, ne smiješ izbjegavati, recimo, šišanje utorkom, vjerujući da će te zadesiti neka nesreća, ili pranje veša utorkom i petkom, što je poznato djelo sujevjernih ljudi na Balkanu. Naprotiv čini što više ovih djela koja su poznata kao sujevjerje u narodu, kako bi pokazao i sebi i drugima neispravnost ovakvog nakaradnog vjerovanja.
Jedan od imama tabe’ina, Tavus, rahimehullah, putovao je sa jednim čovjekom. Kada su prolazili pored jednog gavrana on je graknuo, a ovaj čovjek reče: ’’Dobro je!’’, jer u tome ’’prepozna’’ znak dobra koje ih čeka na tom putovanju. Tavus je, znajući da je ovaj postupak širk, rekao: ’’Kakvo dobro vidiš u ovome. Bježi od mene, ne želim da mi budeš saputnik.’’ (Kitabut-Tewhid ve kuretul-ujun el-muvehidin, str. 148.)
Postupite i vi ovako sa svima onima koji vas ubjeđuju u vjerovanje utemeljeno na neistinama i lažima. Nemojte pratiti TV programe raznoraznih ’’proroka’’, ’’tarota’’, ’’narodnih iscjelitelja’’, koji tvrde da poznaju budućnost, i plaše vas lažnim znakovima iz ’’budućnosti’’ koje oni vide. Nemojte uzimati za bliske prijatelje one koji ’’gledaju u šolju, dlanove, gledaju u karte’’, ako i nakon vašeg savjeta ne odustanu od ovakvih radnji koje vode insana u propast na oba svijeta.
To su same obmane i laži, jer budućnost poznaje samo Allah, subhanehu we te’ala:
’’On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome.’’ (El-Džin, 26.)
Adnan Nišić
Izvor: el-asr.com
