Uzvišeni Allah počastio nas je da se rađamo u islamu, tako da smo na samom početku na ispravnom putu. Mnogi od nas nauče dosta o islamu u periodu djetinjstva, a vjerovatno prve riječi koje nas nauče jesu najskuplje riječi na svijetu – “la ilahe illallah, Muhammedu resulullah”, riječi čije vrijednosti mnogi nisu svjesni i ne znaju da su baš te riječi ključevi Dženneta.
U više vjerodostojnih hadisa navodi se da će onaj ko iskreno iz srca izgovori ove riječi biti uveden u Džennet i da takva osoba neće vječno boraviti u Vatri.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Koji god čovjek iskreno izgovori ‘la ilahe illallah’, Allah će mu zabraniti ulazak u Vatru.” (Buhari, od Muaza b. Džebela, r.a.)
Da bi čovjek postigao spomenutu nagradu, odnosno da bismo zbog izgovaranja riječi “la ilahe illallah, Muhammedu resulullah” bili spašeni i uvedeni u Džennet, onda treba da znamo koji su to uvjeti validnosti izgovaranja ove riječi, pošto se u mnogi predajama uvjetuje da to izgovaranje bude iskreno. Svakim danom možemo se uvjeriti u to da većina ljudi izgovara ove riječi a da uopće ne znaju ni šta znače ni na što obavezuju onoga ko ih izgovara, a da ne govorimo o tome koliko je njihov život neusklađen sa značenjem ovih riječi.
Vehba b. Munebbiha upitali su: “Zar riječi ‘la ilahe illallah’ nisu ključ Džennet”, pa je odgovorio: “Jesu, ali vi znate da svaki ključ ima svoje zupce. Pa ako doneseš ključ koji ima odgovarajuće zupce, on će i otvoriti (vrata), a u protivnom njime neće se moći otvoriti.” (Buhari)
Ove riječi Vehba b. Munebbiha jasno ukazuju na to da su zupci ključa zapravo uvjeti validnosti izgovaranja ovih riječi i da je neophodno poznavat ih, jer, u protivnom, moglo bi se desiti da formalno izgovaranje ovih riječi, bez razumijevanja, ne koristi onome ko ih izgovori. Islamski učenjaci navode konsenzus učenjaka o tome da te riječi neće koristiti čovjeku koji ih izgovori bez ubjeđenja i bez razumijevanja njihovog značenja, bez negiranja onoga što iz njih proizlazi.
Abdurrahman b. Hasan et-Temimi rekao je: “Formalno izgovaranje ovih riječi – bez spoznaje njihovog značenja i bez ubjeđenja, i bez djela koja proizlaze iz toga: kao što je odricanje od širka, i iskrenost u govoru i djelima, a to obuhvara govor srca i jezika, i postupke srca i ekstremiteta – neće koristiti onome ko ih izgovori, prema jednoglasnom stavu učenjaka.” (Fethul-Medžid, 1/35)
Isto tako, licemjeri u vremenu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarali su riječi monoteizma, ali to im ništa nije koristilo: “Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!’ – a oni nisu vjernici.” (El-Bekara, 8)
“Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: ‘Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!’ I Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci.” (El-Munafikun, 1)
Također, samo izgovoriti ove riječi uz ubjeđenje da je Allah jedini stvoritelj, nije dovoljno, ako nije popraćeno ubjeđenjem u to da je Uzvišeni Allah jedini kojem se čini ibadet. Poznato je da su mušrici Meke priznavali da je Allah stvoritelj Zemlje i nebesa, ali to nije bilo dovoljno, jer nisu ibadet upućivali Njemu, pa ih je Poslanik pozivao u islam:
“A da ih upitaš: ‘Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?’, sigurno bi rekli: ‘Allah!’ Pa kuda se onda odmeću?” (El-Ankebut, 61)
Uvjeti za validnost izgovaranja riječi “la ilahe illallah”
Iščitavajući kur’ansko-hadiske tekstove, Islamski učenjaci shvatili su da postoji sedam uvjeta koji treba da se ispune prilikom izgovaranja ovih riječi, kako bi to izgovaranje bilo validno i potpuno:
1. Znanje – ilm, što je suprotno neznanju
Neophodno je znati i naučiti značenje riječi “la ilahe illallah”, znajući šta se njima potvrđuje, a šta negira. Ovim riječima negira se postojanje drugog božanstav osim Allaha, a potvrđuje se da je samo Allah dostojan da bude obožavan i da samo On zaslužuje da Mu se čini ibadet.
“Znaj da nema boga osim Allaha, i traži oprosta za grijehe.” (Muhammed, 19)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko umre znajući da nema boga osim Allaha, ući će u Džennet.” (Muslim, od Osmana, r.a.)
Nažalost, veoma je mnogo muslimana koji o ovom, najbitnijem pitanju za muslimana, ne znaju skoro ništa.
2. Čvrsto uvjerenje – jekin, što je suprotno sumnji
Formalno izgovaranje šehadeta bez dubokog ubjeđenja u njegovo značenje nije dozvoljeno. Onaj ko izgovara šehadet treba biti srcem čvrsto uvjeren, bez sumnje i nedoumice, da je Allah jedini bog i da mimo Njega niko ne zaslužuje da bude obožavan.
“Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegovog vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu, imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni.” (El-Hudžurat, 15)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Koji god čovjek Allaha susretne svjedočeći da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Njegov poslanik, ne sumnjajući u njih i njihovo značenje, Allah će ga uvesti u Džennet.” (Muslim, od Ebu Hurejre, r.a.)
Među našim narodom zastupljena je izjava: “A ko se vratio od tamo”, koja ukazuje na nedostatak baš ovog uvjeta. U srcu onoga ko čvrsto vjeruje u Allaha, nema mjesta za sumnju.
3. Prihvatanje – kabul i srcem i jezikom onoga što podrazumijeva “la ilahe illallah”, što je suprotno opovrgavanju i negiranju.
Ovaj uvjet podrazumijeva prihvatanje toga da je Uzvišeni Allah jedini Bog i da nije dozvoljeno bilo koji ibadet činiti nekome osim Allahu. U našem podneblju ima ljudi koji izgovaraju ove riječi, a određene ibadete čine mejitu, džinima i dr.
Uzvišeni Allah na više mjesta u Kur’anu spominje da je razlog kažnjavanja prijašnjih naroda bio baš ovaj – odbijanje onoga čemu su pozivali poslanici.
“Kad im se govorilo: ‘Samo je Allah Bog!’ – oni su se oholili i govorili: ‘Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika. A nije tako, on Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili, a vi ćete sigurno bolnu patnju iskusiti – kako ste radili, onako ćete kažnjeni biti!” (Es-Safat, 35–39)
4. Pokoravanje – inkijad, onome što proizlazi iz ovih riječi, što je suprotno neposlušnosti
Ovaj uvjet podrazumijeva potpunu pokornost, vanjštinom i nutrinom, onome što proizlazi iz ovih riječi.
Uzvišeni Allah kaže: “I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa, 65)
Ibn Kajjim u komentari riječi Uzvišenog Allaha: “O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikovog glasa i ne razgovarajte s njima glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primijetite”, rekao je: “Pa ako podizanje glasa iznad glasa Allahovog Poslanika uzrokuje poništavanje djela, pa šta tek onda reći o davanju prednosti njihovim mišljenjima, i njihovim razumima, i njiihovim ukusima, i njihovoj politici, i njihovim spoznajama, nad onim sa čime je došao Allahov Poslanik, i izdizanju iznad njega? Zar to nije prioritetnije da bude razlogom poništavanja djela?” (I’lamul-muvekiin, 1/41)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Niko od vas neće vjerovati sve dok njegove strasti ne budu slijedile ono čime sam ja došao.” (Ibn Ebu Asim, Es-Sunna, od Abdullaha b. Amra, r.a.)
Mnogo je ljudi u našem okruženju koji izgovaraju “la ilahe illallah”, a njihov je život prepun grijeha, novotarija, što ukazuje na nedostatak upravo ovog uvjeta u njihovim riječima monoteizma.
5. Istinoljubivost – sidk, što je suprotno laži
Ovaj uvjet podrazumijeva iskrenost u izgovaranju riječi šehadeta, tako da se podudari ono što govori jezik sa onim u šta vjeruje srce. U suprotnom, kako što je spomenuto u tekstu, i licemjeri javno izgovaraju ove riječi, ali im nedostaje ovaj uvjet, pa se kod njih ne podudara izgovaranje jezikom i ono u šta (ne)vjeruju njihova srca.
Uzvišeni Allah, opisujući licemjere, kaže: “Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!’, a oni nisu vjernici. Oni nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju. Njihova su srca bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.” (El-Bekara, 8-10)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Koji god čovjek iskreno izgovori ‘la ilahe illallah’, Allah će mu zabraniti ulazak u Vatru.” (Buhari, od Muaza b. Džebela, r.a.)
6. Iskrenost – ihlas, što je suprotno pretvaranju
Ovaj uvjet podrazumijeva čišćenje nijeta i dobrih djela od bilo kakvih primjesa rijaluka – pretvaranja, ili širka – pridruživanja Allahu sudruga, ili činjenja ibadeta želeći time ostvariti neku dunjalučku korist, i to potvrđuju riječi Uzvišenog:
“Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu!” (Ez-Zumer, 3)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najsretniji čovjek koji će imati pravo na moje zauzimanje (na Sudnjem danu) jest onaj koji je iskreno izgovorio ‘la ilahe illallah’.” (Buhari, od Ebu Hurejre, r.a.)
7. Ljubav – mehabbe, što je suprotno mržnji
Ljubav prema ovim riječima podrazumijeva prvenstveno ljubav prema Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku više od bilo čega drugoga i ljubav prema onome što od nas traže ove riječi, ljubav prema sljedbenicima ovih riječi, i mržnju prema onome što je suprotno ovim riječima.
Shodno tome, davanje prednosi bilo kome i čemu nad Uzvišenim Allahom pokazatelj je krnjavosti ljubavi prema Uzvišenom Allahu, kao što je mržnja prema onima koji praktikuju islam, ili prema nekom propisu vjere, pokazatelj nepostojanja ovog veoma bitnog uvjeta.
Uzvišeni Allah kaže: “Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha. A da znaju mnogobošci da će onda kada dožive patnju – svu moć samo Allah imati i da će Allah strahovito kažnjavati.” (El-Bekara, 165)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko bude imao tri svojstva, osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega ostalog, da voli čovjeka samo radi Allaha, i da mrzi da se vrati u nevjerstvo nakon što ga je Allah spasio, kao što mrzi da bude bačen u vatru.” (Buhari i Muslim, od Enesa, r.a.)
Rezime: Onaj ko izgovori riječi tevhida, ispunjavajući i navedene uvjete, pa u tome ustraje do svoje smrti, on je na pravom putu da se u pogledu njega obistine riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima se takvima obećava Džennet.
Priredio: Pezić Elvedin
