Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je naš najbolji uzor. Želja mi je da inša-Allah ovom hutbom pobudim naše osjećaje i želju u pogledu slijeđenja sunneta našeg Poslanka, sallallahu alejhi ve sellem, kao najboljeg uzora i pojačamo našu ljubav prema njemu, kako bi na taj način zaslužili Allahovu, dželle še’nuhu, milost kojoj težimo i nadamo joj se.
Govorim na zadatu temu u vrijeme kada muslimani u Siriji i Iraku preživljavaju najteže trenutke u svojoj povijesti. Oni su, a posebno u Halepu svakodnevno izloženi najžešćim avio i artiljerijskim udarima Rusije, Irana i Bešarovog zločinačkog režima, usljed čega stradaju nedužni civili, među kojima je najviše djece. Gdje je tako-zvani civilizirani svijet da to zaustavi i gdje je ummet da makar podigne svoj glas i osudi stravične zločine u Šamu? Nas Bošnjake nakon stravičnih genocida počinjenih nad nama posebno moraju boljeti patnje muslimana na svakome mjestu i mi moramo dići svoj glas protiv genocida u Siriji, Iraku, Palestini i Burmi! I ako smo pravi mu’mini moramo ih se stalno sjećatio u dovama, jer je njihova bol i naša bol i ne možemo i ne smijemo biti mirni i zadovoljni sve dok se njihovo stanje ne popravi!
U Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, mu’mini imaju najljepši uzor, a njegova djela i riječi su uvijek bili u potpunom skladu. U tom pogledu Allah, dželle še’nuhu, kaže u 21. ajetu Sure Al-Ahzab:
لَقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِمَنْ كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا
Vi u Allahovu Poslaniku imate najljepši uzor, za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji mnogo Allaha spominje.
Prema tome, oni koji žude za susretom sa svojim Gospodarem i koji se raduju Sudnjem danu i koji mnogo spominju Allaha, dželle še’nuhu, slijede sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to je jedan od načina postizanja Allahovog, subhanehu ve te’ala, zadovoljstva, što bi trebao da bude naš zajednički cilj.
Da li je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, naš istinski uzor, slijedimo li njegov sunnet i nadamo li se Allahovoj, subhanehu ve te’ala, milosti i nagradi? Kako smo uredili naše živote i da li je islam naš put ili smo sebi uzeli druge puteve za smisao života na dunjaluku?
Zašto se oni koji slijede sunnet u vremenu u kojem živimo, osporavaju i žele prikazati kao, zaostali tradicionalisti ili tvrdokorni fundamentalisti? Hoćemo li se promijeniti i približiti svome Gospodaru i provoditi svoj život u pokornosti Njemu? Zar svojim ponašanjem ne izazivamo Allahovu, subhanehu ve te’ala, srdžbu i ne približavamo se džehennemskoj provaliji? Zar ne preživljavamo predznake Sudnjeg dana u svojim kućama, komšiluku, poslu itd.? Ima li harama koji u Bosni i Hercegovini nije našao sebi pogodno tlo i ima li koji od njih da ga Bošnjaci nisu kušali?
Bošnjaci nad kojima je počinjen stravičan genocid i koji su od strane zločinaca i njihovih mentora i pomagača bili osuđeni na nestanak se ponašaju kao da se ništa nije desilo i bezbrižno drijemaju, dok neprijatelji ove dobre zemlje Bosne i Hercegovine zauzimaju novu strategiju i ne odustaju od davno skrojenih planova i iscrtanih granica!
Zato je na plećima svakog odgovornog Bošnjaka, koji je na sebe preuzeo emanet, da bude na bilo kojoj funkciji, da taj svoj emanet izvrši na najbolji način i da stalno ima na umu visoku cijenu koja je plaćena za ovu našu lijepu Domovinu. A svi mi braćo i sestre ćemo biti pitani za ono što nam je povjereno na čuvanje i trebaćemo na ta pitanja dati precizne odgovore. Zasigurno će na Danu polaganja računa biti mnogo funkcionera koji će poželjeti da nikada nisu ni predloženi na bilo koju funkciju, a kamoli da su je vršili. Poželjeće da su cijeloga života bili na Birou i da nisu imali ni sekretaricu, ni službeni auto, ni mobitel, ni reprezentaciju, ni dnevnice, ni naknade za prekovremeni rad i odvojeni život, niti da su uzimali mito, u novcu, zlatu, mirisima, pečenju, mladoj teletini, janjetini i jaretini i to od sirotinje koja to sebi nikada nije mogla priuštiti.
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je bio veoma blag i milostiv prema svojim ashabima i na taj način je plijenio njihova srca, koji bi se da je bio prema njima grub, od njega razbježali, kao što Allah, dželle še’nuhu, kaže u 159. ajetu Sure Ali Imran:
فَبِمَا رَحْمَةٍ مِنْ اللَّهِ لِنْتَ لَهُمْ وَلَوْ كُنْتَ فَظًّا غَلِيظَ الْقَلْبِ لَانْفَضُّوا مِنْ حَوْلِكَ فَاعْفُ عَنْهُمْ وَاسْتَغْفِرْ لَهُمْ وَشَاوِرْهُمْ فِي الْأَمْرِ فَإِذَا عَزَمْتَ فَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُتَوَكِّلِينَ
Samo Allahovom mološću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se od tebe. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s’ njima! A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega!
Napuštanje islama i udovoljavanje svojim prohtjevima, nije moglo naškoditi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, niti ummetu, jer se Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, oslanjao isključivo na Allaha, dželle še’nuhu, koji upravlja velikim Svemirom. Ničije odmetanje od islama neće naškoditi islamu, nego samo dotičnom odmetniku, koji će na dunjaluku doživjeti poniženje, a na Ahiretu bolnu kaznu u džehennemskoj vatri.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, za razliku od ostalih Allahovih poslanika je bio počašćen sa pet stvari, o kojima on u hadisu koji bilježi imam Buharija, kaže:
عَنْ جَابِرِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “أُعْطِيتُ خَمْسًا لَمْ يُعْطَهُنَّ أَحَدٌ قَبْلِي: نُصِرْتُ بِالرُّعْبِ مَسِيرَةَ شَهْرٍ وَجُعِلَتْ لِيَ الْأَرْضُ مَسْجِدًا وَطَهُورًا فَأَيُّمَا رَجُلٍ مِنْ أُمَّتِي أَدْرَكَتْهُ الصَّلَاةُ فَلْيُصَلِّ وَأُحِلَّتْ لِيَ الْمَغَانِمُ وَلَمْ تَحِلَّ لِأَحَدٍ قَبْلِي وَأُعْطِيتُ الشَّفَاعَةَ وَكَانَ النَّبِيُّ يُبْعَثُ إِلَى قَوْمِهِ خَاصَّةً وَبُعِثْتُ إِلَى النَّاسِ عَامَّة.” (بخارى)
Prenosi Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dato mi je pet stvari, koje nisu date nikome prije mene: 1) Potpomognut sam strahom (neprijatelja od mene) na udaljenosti mjesec (hoda). 2) Zemlja mi je data mjestom za sedždu i čistom, pa gdje god nekog čovjeka od moga ummeta zadesi namaz neka klanja. 3) Dozvoljen mi je ratni plijen koji nije bio dozvoljen nikome (od poslanika) prije mene. 4) Dat mi je šefa’at (zalaganje za vjernike). 5) I svi poslanici su slati samo svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima!” (Buharija)
Ovih pet stvari je počast za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali i za njegov ummet. Neprijatelji islama su se njega bojali na udaljenosti mjesec hoda, jer je bio potpomognut sa ulijevanjem straha u njihova srca. I njegovi ashabi, kao i časni i dosljedni sljedbenici njegova sunneta su ulijevali strah u neprijateljska srca na velikim udaljenostima i to je trajalo sve dok muslimani nisu uzeli sebi za Gospodara nekoga drugog mimo Allaha, subhanehu ve te’ala, dok nisu počeli slijediti negoga drugog mimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i dok nisu uzeli sebi za kiblu nešto drugo mimo Ka’be.
Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ummetu je učinjena Zemlja čistom za klanjanje, tako da mu’mini ma gdje da se zadese moraju izvršiti obavezu namaza. Namaz, braćo i sestre označava stalnu vezu roba sa Gospodarem i ta se veza ne smije prekinuti, jer prekidanjem te veze musliman gubi orjentaciju i ruši svoju građevinu islama.
Jedna od počasti koja je data Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, je i ta da kao jedan od dunjalučkih plodova džihada bude i ratni plijen, čiju podjelu je odredio Kur’an i oko čega nema rasprave.
Šefa’atom je odlikovan naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov ummet će biti počašćen time što će se on za njih zauzimati na Sudnjem danu.
I na kraju poslanička misija cijelom čovječanstvu takođe spada u jednu od odlika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u odnosu na druge poslanike.
Braćo i sestre, svedimo sami sa sobom račune i zapitajmo se je li naša ljubav prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, onakva kakvu je od nas traži naš Gospodar, subhanehu ve te’ala! Slijedimo li zaista njegov sunnet u svim sferama njegova života? Žudimo li za susretom sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim šefa’atom na Sudnjem danu? Čeznemo li za njegovim društvom u najvišim džennetima? Učimo li našu djecu da ga vole i da im on bude najbolji uzor, a ne da se ugledaju na razvratnike i nevjernike? Sanjamo li Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili su nam snovi kao i java puni dunjuka i varljivih dunjalučkih ukrasa?!
Sve su to pitanja na koja treba da odgovorimo i da se inša-Allah mijenjamo na bolje, radi našeg dobra na obadva svijeta.
Braćo i sestre, slijedimo sunnet našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, volimo ga istinskom ljubavlju i žudimo za njegovim društvom u džennetu!
Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama! Pomozi svim ugroženim i obespravljenim ljudima, a posebno našoj braći i sestrama u Siriji, Palestini, Iraku i Burmi! Učini nas od onih čiji je istinski uzor Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem! Sačuvaj nas iskušenja, koja ne možemo podnijeti! Oprosti našim umrlim roditeljima i dobrim precima, koji su na nas prenijeli svjetlo vjere i sastavi nas u džennetu! Uputi našu djecu i naše potomke i učini ih radostima naših očiju i srca! Budi nam milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Nezim Halilović Muderris
