Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Dan nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine 1992. – 2018. godina, a neposredan povod za nju je sjećanje na Dan nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, koji je juče obilježen samo na prostoru sa bošnjačkom većinom.
Podsjećam sebe i vas na 55. ajet Sure En-Nur:
وَعَدَ اللَّهُ الَّذِينَ آمَنُوا مِنْكُمْ وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ لَيَسْتَخْلِفَنَّهُم فِي الْأَرْضِ كَمَا اسْتَخْلَفَ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ وَلَيُمَكِّنَنَّ لَهُمْ دِينَهُمُ الَّذِي ارْتَضَى لَهُمْ وَلَيُبَدِّلَنَّهُمْ مِنْ بَعْدِ خَوْفِهِمْ أَمْنًا يَعْبُدُونَنِي لاَ يُشْرِكُونَ بِي شَيْئًا وَمَنْ كَفَرَ بَعْدَ ذَلِكَ فَأُولَئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ
Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih i da će im zasigurno vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni robovati i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.
Zemlja braćo i sestre i sve na njoj pripadaju samo Allahu, dželle še’nuhu, a mi smo Njegovom voljom na njoj Njegovi namjesnici i njeni privremeni korisnici. Kroz historiju su se vodili mnogobrojni ratovi u cilju osvajanja novih teritorija i uspostavljana su mnoga carstava, a onda su ista slabila i propadala zajedno sa cijelim narodima.
I našom Bosnom i Hercegovinom koja spada u red najstarijih evropskih zemalja su marširale razne vojske i na njenom teritoriju su se dešavali stravični zločini i njene granice su prekrajane, tj. sužavan nam je životni prostor. Zato je važno da poznajemo našu historiju, te da razvijamo državotvornu i patriotsku svijest.
Historijski izvori braćo i sestre bilježe da je Sultan Mehmed Fatih II 1463. godine, to jeste deset godina po oslobađanju Istanbula krenuo u pohod na Bosnu. Sultan u snu vidje prelijepu Zemlju, neviđenu do tada, Zemlju prepunu zelenila, bezbrojnih rijeka, potoka i predivnih životinja, raznih vrsta i boja. Sa ljepotama te Zemlje ne mogu se porediti ni Stambolske bašče. I sanjao je Sultan u toj Zemlji vatru čiji plameni jezici su se uzdizali ka nebu, a oko vatre je usnio trojicu časnih halifa: Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu, Osmana ibn Affana, radijallahu anhu, i Aliju ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu. Kada je ustao na sabah, ispričao je svoj san šejhu Ajni Šemsudinu i zamolio ga da mu ga protumači. Šejh reče: „Maša-Allah! Sinko moj, sanjao si prelijep san, koji uz Allahovu pomoć tumačim sa: „Zemlja koju si vidio je zemlja u koju se tvoja vojska upravo sprema da uđe. To je zemlja Bosna. Što se tiče vatre koju si vidio, vatra predstavlja čistu Allahovu vjeru Islam. I to je znak da će se u toj zemlji Allahova vjera Islam, inša-Allah, zadržati do Sudnjeg dana. To što si sanjao Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu, znači da će Bosna inša-Allah biti zemlja istinskih mu’mina, koji sebe i imetak neće štediti na Allahovu putu. To što si sanjao Osmana ibn Affana, radijallahu anhu, znači da će u inša-Allah Bosni biti mnogo pobožnih i skromnih ljudi. To što si sanjao Aliju ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu, znači da će ta zemlja inša-Allah Carevini dati mnogo ratnika i alima koji će kročiti stopama časne porodice Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Šteta što nisi sanjao Omera ibn El-Hattaba, radijallahu anhu, jer to znači da u Bosni neće biti pravde i da će se njen narod stalno morati boriti za nju!“
I kroz krvavu historiju Bosne i Hercegovine se Allahovom, dželle še’nuhu, voljom obistinjuje san Sultana Mehmeda Fatiha II.
Braćo i sestre, zapamtimo da je pod vođstvom Srpske demokratske stranke, na Palama 24. oktobra 1991. godine formirana tzv. Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, koja je 9. januara 1992. godine usvojila Deklaraciju o proglašenju tzv. Srpske Republike Bosne i Hercegovine, čije ime je u avgustu 1992. godine promijenjeno u Republika Srpska. U Grudama je 18. novembra 1991. proglašena tzv. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna. U tako rovitoj situaciji i želji Srba i Hrvata da zaokruže svoje teritorije unutar Republike Bosne i Hercegovine, Bošnjaci su mogli da biraju između ropstva ili časne odbrane svoje Domovine, od agresije koja je uslijedila odmah nakon referenduma.
Odluka o održavanju Referenduma o nezavisnosti, usvojena je na Skupštini Republike Bosne i Hercegovine, 25. januara 1992. godine. Prije glasanja predstavnici srpskog naroda, na prijedlog predsjednika SDS-a, sada presuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića, napustili su skupštinsko zasjedanje.
Na referendum je 29. februara i 01. marta 1992. godine izašlo 64,31 % birača s’ pravom glasa, a za suverenost Bosne i Hercegovine izjasnilo se 99,44 %. Kao odgovor na referendum, srpske paravojne formacije postavljaju barikade u Sarajevu i drugim bosansko-hercegovačkim gradovima u kojima počinje prava agresija.
Zemlje članice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države priznale Republiku Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. Republika Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Organizacije Ujedinjenih naroda. Nažalost, agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu je već tada bila u punom jeku, a ista je odnijela ogromne ljudske živote i uzrokovala velika materijalna razaranja.
Skupština Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu je 28. februara 1995. godine donijela odluku kojom je 1. mart proglašen Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
U Federaciji Bosne i Hercegovine svaki godine se obilježava 1. mart, Dan nezavisnosti, a on je jedan od najznačajnijih datuma u modernoj historiji Bosne i Hercegovine, dok se u Republici Srpskoj ovaj datum doživljava kao “generator ratnih sukoba i početak rata“.
Braćo i sestre, najbolji dokaz da će Države Bosne i Hercegovine inša-Allah biti i da će ona ne samo preživjeti, već da će inša-Allah postati funkcionalnom i naprednom Zemljom je i taj da ovu Zemlju stoljećima uništavaju, svojataju, dijele, pljačkaju, prodaju, predaju i poklanjaju, a ona i dalje opstoji i preživljava, što je kader Allaha, subhanehu ve te’ala, Koji upravlja Kosmosom i Koji će nadamo se dati da naši potomci budu svjesniji i savjesniji od nas i Koji će Svojom Svemoći naše neprijatelje ostaviti bez pomena, a oni drugo i ne zaslužuju!
Ova Zemlja braćo i sestre je sama po sebi keramet, jer je gotovo niko od ljudi ne brani, niti čuva, a ona ipak Allahovom, dželle še’nuhu, voljom opstoji i prkosi dušmanima. Ona Allahovom, subhanehu ve te’ala, voljom siguran sam ne opstoji na odlučnosti i principijelnosti naših političara, ne opstoji ni na moralu nas koji tumačimo vjeru, a nerijetko odstupamo od onoga što govorimo, ne opstoji ni na ekonomskoj snazi Bošnjaka, već opstoji voljom i svemoći Gospodara nebesa i Zemlje, na rijekama čiste šehidske krvi, dovama, suzama i moralu naših dobrih majki i očeva i suzama, nadama i željama jetima i mnoštvu obespravljenih i ucvijeljenih Bošnjaka.
Braćo i sestre, neka podsjećanje na Dan nezavisnosti bude još jedna lekcija iz naše moderne historije i budimo odlučni da sačuvamo cjelovitost naše Države i mir u njoj!
Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Smiluj se našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!
وَالسَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ!
Nezim Halilović Muderris
