Lekcija br. 9
Allahove knjige
Preuzmite lekciju u mp3 formtu
Preuzmite tekst u word formatu
Allahove knjige
1. Svaki vjernik treba biti čvrsto ubjeđen da je Allah dž.š. svakom poslaniku a.s. objavio knjigu kao uputstvo za uspjeh i na dunjaluku i ahiretu.
لَقَدْ أَرْسَلْنَا رُسُلَنَا بِالْبَيِّنَاتِ وَأَنْزَلْنَا مَعَهُمُ الْكِتَابَ وَالْمِيزَانَ لِيَقُومَ النَّاسُ بِالْقِسْطِ
”Mi smo poslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima Knjige i Mjrerilo-pravdu slali, da bi ljudi pravedno postupali…” (El-Hadid, 25.)
2. Sve ove knjige su Allahov govor, a objava je bila direktnim govorom Allaha dž.š. nekom od poslanika iza zastora, slanjem objave preko meleka Džibrila na razne načine, kao što kaže Uzvišeni:
وَمَا كَانَ لِبَشَرٍ أَنْ يُكَلِّمَهُ اللَّهُ إِلَّا وَحْيًا أَوْ مِنْ وَرَاءِ حِجَابٍ أَوْ يُرْسِلَ رَسُولًا فَيُوحِيَ بِإِذْنِهِ مَا يَشَاءُ
”Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća, osim objavom, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika, pa s dozvolom Njegovom, objavi ono što On hoće…” (Eš-Šura, 51.)
وَكَلَّمَ اللّهُ مُوسَى تَكْلِيمًا
”a Allah je sigurno s Musaom razgovarao.” (An-Nisa’, 164.)
Dijelove nekih objava je direktno Allah dž.š. pisao na način koji odgovara Njegovoj Uzvišenosti, kao što stoji u Tefsiru od Ibn Kesira u ajetu:
وَكَتَبْنَا لَهُ فِي الْأَلْوَاحِ مِنْ كُلِّ شَيْءٍ مَوْعِظَةً وَتَفْصِيلًا لِكُلِّ شَيْءٍ
” I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve, i objašnjenje za svašta.” (El-E’araf, 145.)
3. Pojedinačno u Kur’anu su spomenute sljedeće knjige:
a) Kur’an – objavljen Muhammedu s.a.w.s.
b) Indžil (Jevanđelje, Novi Zavjet) – objavljen Isau a.s.
c) Tevrat (Tora, Stari zavjet) – objavljen Musau a.s. (Tora i Jevanđelje sa još 22 poslanice čine današnju Bibliju)
نَزَّلَ عَلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ مُصَدِّقاً لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ وَأَنزَلَ التَّوْرَاةَ وَالإِنجِيلَ
”On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil je objavio…” (Ali ‘Imran, 3.)
d) Zebur – objavljen Davudu a.s.
وآتينا داود زبورا
”a Davudu smo dali Zebur” (An-Nisa’, 163.)
e) Suhufi – objavljeni Musau a.s. i Ibrahimu a.s.
صُحُفِ إِبْرَاهِيمَ وَمُوسَىٰ
”listovima Ibrahimovim i Musaovim.” (El-E’ala, 19.)
4. Objavom Kur’ana sve prijašnje objave su dokinute, i svi ljudi i džini nakon njegove objave dužni su slijediti Kur’an, a dokaz je sljedeći:
وَأَنزَلْنَا إِلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ مُصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ مِنَ الْكِتَابِ وَمُهَيْمِنًا عَلَيْهِ
”A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi.” (Al-Maide, 48.)
U Tefsiru od Ibn Kesira kao komentar na riječi ”da nad njima bdi” stoje sljedeća značenja:
– sigurnost, svjedok, sudija (drugim knjigama objavljenim prije, tj. da potvrdi ono što je istina od njih, i dokine ono što je od njih dokinuto ili izmijenjeno)
5. Prijašnje knjige su iskrivljene, kao što kaže Uzvišeni:
مِنَ الَّذِينَ هَادُوا يُحَرِّفُونَ الْكَلِمَ عَنْ مَوَاضِعِهِ
”Ima Jevreja koji izvrću smisao riječima…” (An-Nisa’, 46.)
فَوَيْلٌ لِلَّذِينَ يَكْتُبُونَ الْكِتَابَ بِأَيْدِيهِمْ ثُمَّ يَقُولُونَ هَٰذَا مِنْ عِنْدِ اللَّهِ لِيَشْتَرُوا بِهِ ثَمَنًا قَلِيلًا
”A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: “Evo, ovo je od Allaha” – da bi za to korist neznatnu izvukli.” (Al-Baqara, 79.)
6. Kur’an je jedina ispravna knjiga od vremena Poslanika s.a.w.s. i tako će ostati do Sudnjega dana:
لَا يَأْتِيهِ الْبَاطِلُ مِنْ بَيْنِ يَدَيْهِ وَلَا مِنْ خَلْفِهِ
”laž joj ne može prići ni sprijeda ni ozada.” (Fusilet, 42.)
Allah dž.š. je obećao da će Kur’an od iskrivljenja čuvati do Sudnjega dana:
إِنَّا نَحْنُ نَزَّلْنَا الذِّكْرَ وَإِنَّا لَهُ لَحَافِظُونَ
”Mi, uistinu, Opomenu objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.” (El-Hidžr, 9.)
7. Dokazi da je Biblija (Stari i Novi zavjet) iskrivljena:
a) Ne postoji lanac predaja iz Biblije koji seže do poslanika kojima su objavljene. NIti postoji originalan primjerak Biblije iz vremena Isa a.s. niti njegovih učenika. Najstariji primjerci Biblija danas datiraju poslje 200. g. po Isau a.s.
b) Postojanje više primjeraka tj. verzija Biblije koji se međusobno razlikuju, i u mnogim činjenicama iznose različite podatke.
Što se Starog zavjeta (čija je osnova Tevrat, Tora) tiče postoje tri različite verzije: Samirijska, Hebrejska i Grčka verzija.
Što se Novog zavjeta (čija je osnova Indžil, Jevanđelje) tiče danas imamo 4 verzije i to Jevanđelje po Mateji, po Luki, po Ivanu i po Marku. Ova 4 Jevanđelja su izabrana kao autentična od ukupno 70 Jevanđelja, i to godine 325. godine po Isau a.s.
c) Opisivanje Allaha dž.š. osobinama koje ne dolikuju Njemu Uzvišenom kao što je umor nakon šestog dana stvaranja Zemlje i Nebesa, ili da se On Uzvišeni pokajao, kao što stoji u Bibliji:
”Gospod se ražalosti što je stvorio čovjeka i duboko u svom srcu se pokaja.” (Biblija, Knjiga postanka 3/22)
d) Opisivanje Allahovih poslanika osobinama koje njima ne dolikuju, kao što je nazivanje Ibrahima a.s. lažovom, da je Lut počinio blud sa svoje dvije kćeri, da je Davud a.s. također počinio blud, da je Harun pozvao Izraelćane da obožavaju tele, da je Sulejman a.s. obožavao kipove kako bi udovoljio svojoj ženi… (Pogledati u El akaidul islamije od Sejida Sabika, 168. str.)
Napomena: O iskrivljenosti Biblije opširnije pročitati u knjizi Trijumf istine (Izharul hakk), ili pogledati serijal predavanja od Ahmeda Didata, rahimehullah.
8. Odnos muslimana prema sadržaju sadašnje Biblije može biti jedan od tri slučaja:
a) Da u Kur’anu ili sahih sunnetu ima potvrda za nešto iz Biblije. U tom slučaju i mi to potvrđujemo na način kao što je došlo u Kur’anu i sunnetu (kao na primjer vijesti o prošlim narodima, vijesti o potopu Nuhovog a.s. naroda, vijest o uništenju Lutovog a.s. naroda, prelazak Musaa a.s. sa Izraelćanima kroz Crveno more, propis ”oko za oko, zub za zub, itd.)
b) Da Kur’an i hadisi negiraju ili dokidaju nešto iz sadašnje Biblije. U tom slučaju i mi smatramo da je taj sadržaj Biblije lažan (kao što je smatranje Isaa.a.s. božanstvom, raspeće Isaa a.s., opisivanje Allahovih poslanika a.s. kao velikih griješnika, itd.) ili dokinut (kao što je dokinut propis zabrane jela loja koji je važio u vrijeme Musaa a.s., ili svetkovanje subote, itd.)
c) Vijesti iz Biblije za koje u Kur’anu i sunnetu nemamo ni potvrde, niti negiranja. Takav sadržaj nećemo smatrati lažnim, jer postoji mogućnost da su to Allahove riječi objavljene Musau a.s. ili Isau a.s. Niti mi takav sadržaj smatramo objavom, jer postoji mogućnost da je to ubačeno od strane onih koji su mijenjali sadržaj Allahove objave, pa da onda budemo od onih koji na Allaha iznose laži.
9. Muslimanima nije dozvoljeno da čitaju Bibliju. Učenjaci ehli sunneta ovo jedino dozvoljavaju u slučaju da se želi dokazati njena iskrivljenost zbog poziva kršćana u Islam.
Većina učenjaka koji su donosili fetvu o zabranjenosti muslimanima da čitaju Bibliju koristili su hadis kojeg bilježi Imam Ahmed, a u kojem Poslanik s.a.w.s. ukorava Omera r.a. kada ga je vidio da čita list Tevrata: ”Tako mi Onoga u čijoj je rucimoja duša da je Musa a.s. živ morao bi mene daslijedi.” (Iako u svim rivajetima ovog hadisa postoji slabost u sennedu, Ibn Hadžer kaže: ”…ali svi ovi rivajeti nas obavezuju da vjerujemo da ovaj hadis ima osnovu.” Fethul Bari 13/525)
Rekao je šejh Bin Baz, rahimehullah: ”Na svakom vjerniku je da vjeruje da su Indžil, Tevrat i Zebur objava od Allaha dž.š. Svi trebamo vjerovati da je Allah dž.š. objavljivao knjige svojim poslanicima, i u tim knjigama listove u kojima su naredbe i zabrane, opomene i podsjećanja, vijesti o prošlim vremenima, o džennetu i vatri, itd. Ali ne smijemo koristiti (te knjige sada), jer u njima ima krivotvorenja, iskrivljavanja i izmjene. Zato vjernik ne smije uzimati Tevrat, Indžil ili Zebur i čitati ih, jer je to opsanost: može da potvrdi laž, ili da negira istinu…” (Fetva preuzeta sa stranice www.binbaz.org.sa)
Rekao je šejh Ibn Usejmin, rahimehullah: ”Nije dozvoljeno nikome da čita knjigu Indžila, niti knjigu Tevrata…..”, a zatim u istoj fetvi dodaje: ”Ako neko od učenjaka koji je učio islamsko znanje i ima znanja o ovim knjigama želi da odgovori kršćanima i Židovima nanjihovim zabludama onda u tome ne vidim ništa loše da čita te knjige. A što se tiče običnih muslimana njima to nije dozvoljeno. I vidim kao obavezu svakome muslimanu da kada vidi nešto od ovih knjiga da to odmah spali.” (Fetva preuzeta sa http://www.ibnothaimeen.com)
10. U Kur’anu ima sve ono što je jednom vjerniku potrebno od upute za postizanje uspjeha ma oba svijeta, i nema potrebe za traganjem i istraživanjem po prijethodno objavljenim knjigama.
Rekao je Uzvišeni:
وَنَزَّلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ تِبْيَانًا لِّكُلِّ شَيْءٍ وَهُدًى وَرَحْمَةً وَبُشْرَى لِلْمُسْلِمِينَ
”Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.” (An-Nahl, 89.)
Ibn Kesir u svom Tefsiru prenosi predaju od Ibn Mesuda da je rekao za ovaj ajet: ”U ovom Kur’anu nam je pojašnjeno svako znanje, i sve ostale stvari.”
11. Zabludjele grupe po pitanju Allahovih knjiga (danas):
a) Židovi – negiraju Kur’an i Indžil kao Allahove objave.
b) Kršćani – negiraju Kur’an u potpunosti kao Allahovu objavu.
c) Šije rafidije (dvanestoimamci) – vjeruju da je Kur’an Allahova objava, ali vjeruju da je verzija koju posjeduju sunnije iskrivljena i nepotpuna. Vjeruju da oni posjeduju ”ispravnu” verziju Kur’ana koja je tri puta veća od pravog Kur’ana.
d) Behaije – sekta koja vjeruje da je Kur’an dokinut ”šerijatom” sa kojim je došao Behai.
e) Ahmedije (kadijanije) – sekta koja vjeruje da su neki propisi iz Kur’ana dokinuti šerijatom kojeg je donio Mirza Gulam Ahmed (kao što je propis o zabrani alkohola, kao što je vjerovanje da je Muhammed s.a.w.s. posljednji Allahov poslanik, itd)
f) Tidžanije – sufijska sekta iz Afrike (najraširenija sufijska sektau Africi, koja ima sljedbenike u mnoge muslimanske zemlje crnačkog dijela Afrike), koji vjeruju da su njihovi sufijsko zikrovi kao što je namaz ”El-Fatih” bolji i vrjedniji od Kur’ana. Smatraju da je čitanje ”Slaltul Fatiha” vrjednije od čitanja cijelog Kur’ana šest hiljada puta.
g) Ortodoksne sufijske sekte koje vjeruju da su snovi o otkrovenja njihovih šejhova preči u slijeđenju od propisa Kur’ana.
h) Nusajrije i Duruzi koji smatraju da Kur’an ima skriveno značenje, koje se u potpunosti razlikuje od onoga kako ga je tumačio Poslanik s.a.w.s. i njegovi ashabi r.a.
i) Svi oni koji sude po nekom drugom zakonu mimo onoga što je došlo u posljednjoj Allahovoj Knjizi i Njegovom govoru – Kur’anu.
Literatura:
1. Me’aridžul kubul od Hakemija
2. Iman od Dr. Muhammeda Jasina
3. Trijumf istine od Muhammeda Ahmeda Rahmetullaha Hindija
