Sunday, September 8, 2024
Home Blog Page 323

Ljubav ashaba prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem

0

LJUBAV ASHABA PREMA POSLANIKU, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM

Braćo i sestre u islamu, tema današnje hutbe je Ljubav ashaba, prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Govorim na zadatu temu na kraju mjeseca rebiu-l-evvela, u želji da ciklus hutbi o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, zaokružim sa nekoliko primjera upečatljive i nenadmašne ljubavi ashaba prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Neka to bude još jedna lekcija istinske ljubavi, koja će nam pojačati želju za slijeđenjem njegova sunneta i samim time ostvarivanja prava za njegov šefa’at,  na Dan kada se ne bude gledalo porijeklo i rod, već samo jačina takvaluka i dobra djela!

Proteklu sedmicu su braćo i sestre obilježila dva događaja: a) Odbijanje svjedočenja zločinca Ratka Mladića u korist zločionca Radovana Karadžića, pred Međunarodnim sudom u Hagu, koji je svojom arogancijom još jednom ponizio žrtve genocida u Bosni i Hercegovini i cjelokupnu međunarodnu zajednicu. On je još jednom potvrdio svoj zločinački kod, koji se u njemu ne može promijeniti i pokazao svjetskoj javnosti da u njemu još uvijek žive zločinačke ideje i misli, bez imalo kajanja i griže savjesti. Od koga je to zločinac Mladić branio Srpski narod, kada taj isti narod nije uopće bio napadnut? Zašto je zločinac Mladić naredio ubijanje desetina hiljada Bošnjaka, njihovo zarobljavanje i mučenje, zašto je naređivao sistematsko silovanje Bošnjakinja i zašto je uništio preko pet stotina džamija i na desetine hiljada naših kuća i stanova? I stotine pitanja zašto i stotine istih odgovora: Zato što je zločinac i što za zločine mora odgovarati. Zato zločinac Mladić zaslužuje najveću dunjalučku kaznu, a ahiretska kazna je trajnija i bolnija! Pozivam vas braćo i sestre, da stalno učimo dovu: „Allahu, kazni zločince zasluženom kaznom na ovom i budućem svijetu i učini ih ibretom za one koji ne vejeruju!“ b) Pokretanje međunarodne potjernice od strane pravosudnih organa Srbije za Naserom Orićem i Hakijom Meholjićem, što nema apsolutno nikakvog pravnog osnova, jer je Naser Orić pravosnažno oslobođen optužbi pred Međunarodnim sudom u Hagu. Ali očigledno da Srbiji trebaju afere, kroz koje u narodu drže tenzije, što je njihov dobro isproban metod.

Braćo i sestre, podsjećam sebe i vas na dio 6. ajeta Sure Al-Ahzab:

النَّبِيُّ أَوْلَى بِالْمُؤْمِنِينَ مِنْ أَنفُسِهِمْ وَأَزْوَاجُهُ أُمَّهَاتُهُمْ…

Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je preči mu’minima od njih samih sebi, a njegove supruge su njihove majke…

Ashabi, ta najbolja i najiskrenija generacija muslimana, koja je islam učila od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vrijeme spuštanja Objave, generacija koja je imala čast da se druži sa Allahovim miljenikom, Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, i u njegovo vrijeme se žrtvuje imecima i životima na Allahovu, dželle še’nuhu, putu pokazala je najviši stupanj ljubavi prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.

– Kada su Kurejšije zarobili i doveli na mjesto vješanja ashaba Hubejba ibn Adija, radijallahu anhu, on im reče: Dozvolite mi da klanjam dva rekata! Kada je Hubejb, radijallahu anhu, klanjao namaz, reče im: Da se nisam bojao da ćete pomisliti da se bojim smrti, duže bih klanjao.“ Onda je rekao: Allahu, pobroj sve ovdje prisutne, uništi ih sve do jednog i nikog od njih ne poštedi! Pošto sam mučen kao musliman, svejedno mi je na koji način ću umrijeti u ime Allaha, jer ovo je u Njegovo ime. Ako On, subhanehu ve te’ala, želi On će blagosloviti odsječene udove moga tijela.“ Prije nego su Hubejba, radijallahu anhu, objesili jedan od kurejšijskih vođa mu priđe i reče: Da li bi volio da je sada Muhammed na tvome mjestu, a da si ti zdrav i siguran među svojom porodicom?“ Hubejb, radijallahu anhu, reče:Tako mi Allaha, ne bih volio da i mali trn ubode Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u zamjenu da sam ja među svojom porodicom i sinovima i da uživam sve bogatstvo i zdravlje ovoga svijeta.“ Pa su ga objesili i tako je Hubejb ibn Adij, radijallahu anhu, prvi koji je u praksu uveo klanjanje dva rekata prije pogubljenja.

– Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Sevbana, radijallahu nahu, oslobodio ropstva, prepustio mu je na volju da ostane kod njega ili da ide sa babom i rođacima, koji su došli po njega, u Jemen. On je odabarao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U predaji koju bilježi imam Begavi stoji: „Sevban, radijallahu anhu, oslobođeni rob Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ga je puno volio, jednoga dana je došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alajehi ve sellem, potpuno blijed. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga upita: “Sevbane, jesi li to bolestan?” Reče: “Allahov Poslaniče, dobro sam i nisam bolestan, već te nisam vidio, a kada te ne vidim, mnogo mi nedostaješ. Sada sam potpuno miran. Ali, kada se sjetim Ahireta, bojim se da te neću vidjeti, pošto ćeš ti biti sa Allahovim poslanicima, alejhimus-selam, a ako ja uđem u Džennet, biću na stepenu nižem od tvoga, a ako ne uđem u Džennet, nikada te neću ni vidjeti.” Nakon toga su objavljeni 69.  i 70. ajet Sure An-Nisa’:

وَمَن يُطِعِ اللَّهَ وَالرَّسُولَ فَأُولَئِكَ مَعَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللَّهُ عَلَيْهِم مِنَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاءِ وَالصَّالِحِينَ وَحَسُنَ أُوْلَئِكَ رَفِيقًا(69)  ذَلِكَ الْفَضْلُ مِنَ اللَّهِ وَكَفَى بِاللَّهِ عَلِيمًا(70)

Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku biće u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih, kojima je Allah milost Svoju darovao, a dobro li je to društvo!(69) To je Allahova blagodat, a dovoljno je to što Allah sve zna.(70)

-Talha ibn Ubejdullah, radijallahu anhu, je nakon bitke na Uhudu dobio nadimak „Živi šehid“. Historijski izvori bilježe da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u bici na Uhudu u jednom trenutku ostao sam u okruženju Mušrika, sa svega jedanaest ashaba. Braneći Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njih deset je postiglo šehadet, a Talha ibn Ubejdullah, radijallahu anhu, je na kraju ostao sam sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su mušrici bili sigurni da će ubiti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hrabri Talha, radijallahu anhu, im se odupire i odbija napade, štiteći svojim tijelom, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tom prilikom je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, izbijen zub i ranjen je u čelo i usnu, lice mu je bilo krvavo, a bio je veoma umoran i iscrpljen. Kaže Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu: “Kada smo prišli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da mu pomognemo, naredio nam je da to prvo učinimo Talhi, radijallahu anhu, koji je tom prilikom zadobio sedamdeset i devet rana sabljama, kopljima i strijelama. Kad smo mu prišli, našli smo ga u jarku, bez svijesti, a ruka mu je bila odsječena.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslije imao običaj kazati: “Ko želi da vidi šehida koji hoda po Zemlji, neka gleda Talhu bin Ubejdullaha!” A Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu
anhu, je kada bi neko spomenuo Uhud, obično kazao: “Taj dan je bio Talhin dan.”

– Nakon što se Medinom proširila vijest o smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je Bilal ibn Rebbah, radijallahu anhu, prvi muezzin u islamu da prouči ezan i time izvrši svoju dužnost, kojom ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zadužio. I započeo je ezan, ali kada je vidio da u mihrabu nema Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, okrenu se prema njegovoj kući, iz koje on nije izlazio, pa osjeti veliku prazninu i samoću, jer ostade bez svoga učitelja, vođe i Poslanika, pa kako da dovrši ezan? Nekako je proučio prvi dio ezana, ali kada dođe do riječi ”Ešhedu enne Muhammeden resulullah (Svjedočim da je Muhammed Alahov Poslanik)”, u njemu nestade daha i ne mogaše proučiti više ni riječi. Zajeca, a u plač briznuše i svi prisutni ashabi. Bolje reći, plakala je čitava Medina. Bilal, radijallahu anhu, se u plaču baci na zemlju i ostade na njoj ležati. Kako da bude muezzin, a nema njegova imama? Bilal, radijallahu anhu, reče da nakon Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti neće i ne može više učiti ezan. Upita ga Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu: ”Pa ko će nam onda učiti ezan?” Bilal, radijallahu anhu, mu reče da sebi nađu drugog muezzina. Tako utihnu Bilalov, radijallahu anhu, ezan u Medini.

Braćo i sestre, ovo je samo mali djelić iz bogate historije islama, koji svjedoči veliku ljubav ashaba, radijallahu anhum, prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Zato i mi budimo istinski sljedbenici sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, volimo ga kako su ga voljeli njegovi ashabi, jer ćemo tako inša-Allah zaslužiti njegov šefa’at na Sudnjem danu i njegovo društvo u džennetima i natječimo se u dobru!

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da nas učini od onih koji istinski vole Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da pomogne našoj braći u Palestini, Iraku, Siriji i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti, da se smiluje našim roditeljima, da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللَّهِ!

Hadis dana – Nijjet

Kaže Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhu: “Čuo sam da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem rekao:

Zaista se djela vrednuju prema nijetima, i zaista svakom čovjeku pripada ono šta namjerava. Pa onaj ko je učinio hidžru Allahu i Njegovom Poslaniku, hidžra mu je bila Allahu i Njegovom Poslaniku, a onaj ko je učinio hidžru radi dunjalučke koristi ili zbog žene da bi je oženio, njegova hidžra je bila onome kome ju je učinio. ‘”[1]

         Značenje manje poznatih riječi: 

hidžra – preseljenje iz nevjerničke zemlje u islamsku

         Biografija ravije (prenosioca hadisa):

On je časni ashab, vođa pravovjernih Omer ibn el-Hattab ibn Nufejl el-Kureši el-‘Adevi, radijallahu anhu. Primio je islam prije Hidžre. On je drugi pravovjerni halifa, a hilafet mu je trajao deset i po godina. Preselio je kao šehid u mjesecu zul-hidžetu 23. god. po Hidžri.

         Kratki komentar hadisa:

Učenjaci su saglasni da je nijjet neophodan u činjenju dijela da bi se za njih dobila nagrada. Takođe su saglasni da se nijeti srcem i da nije uslov da se izgovara riječima.

 

         Pouke hadisa:

  1. Iskren nijjet Uzvišenom Allahu i slijeđenje Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, su dva uvjeta za primanje bilo kojeg djela u islamu.
  2. Ako musliman čini dunjalučka djela sa valjanim nijjetom biće nagrađen, pa time postaju sva njegova djela ibadet Uzvišenom Allahu. Na primjer: učitelj u njegovom poučavanju, učenik u učenju, službenik na svom poslu, trgovac u svojoj trgovini i njima slični, smatra se da su u ibadetu ako imaju valjan nijjet.
  3. Ako je musliman imao namjeru da uradi neko dobro djelo, a nije bio u stanju da ga obavi ima nagradu za svoj nijjet.
  4. Iskren nijjet u ime Allaha je razlog uspjeha na dunjaluku i ahiretu.

 


[1]  Buharija (1/3), broj 1, knjiga: Početak objave, poglavlje: Kako je počela objava Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, i Muslim (3/151), broj 1097, Knjiga o upravi, poglavlje: Riječi Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: “Zaista se djela vrednuju prema nijjetima” sa drugačijim tekstom.

Sve što nije u kalupu tradicije to je odmah tzv Vehabizam dr Safet Kuduzović

0

Sve što nije u kalupu tradicije to je odmah tzv Vehabizam dr Safet Kuduzović

Vrijednost vjerovanja u Allahovu odredbu i vrijednost strpljenja

0

Sva hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova! Svjedočim da nema drugog istinskog boga dostojnog obožavanja osim Allaha, zaštitnika dobrih! I svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Njegov poslanik! Neka je salavat i selam na Vjerovjesnika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe. A zatim:

Na našim proteklim hutbama bilo je riječi o Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, savjetu Ibnu Abbasu, radijallahu anhuma. Ove hutbe završavamo govor o ovom velčanstvenom hadisu i njegovim poukama i porukama. Prije nego li otpočnem govor o preostalom dijelu, želio bih da sve nas podsjetim na sami tekst ovog blagoslovljenog hadisa, s onim što je prethodilo i onim što je preostalo od njega.

Ibnu Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: “Jednog dana sam bio iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi reče: “Mladiću, podučiću  te nekim riječima: ‘Čuvaj Allaha, Allah će te čuvati; čuvaj Allaha, imat ćeš Ga stalno pri ruci. Znaj za Allaha u blagostanju, pa će i Allah znati za tebe u tegobi! Kada moliš, moli Allaha; ako tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, da kada bi se čitav narod sakupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti mogli pomoći osim samo onoliko koliko ti je to već Allah propisao. I kada bi se svi sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi više osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio. I znaj, da ono što te je mimoišlo nije te moglo ni zadesiti, a ono što te zadesilo nije te moglo ni mimoići. Podigla su se pera i osušile su se stranice.’” (Tirmizi, 2516; i šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)

U drugoj predaji stoji: “Znaj da je u strpljenju na onom što prezireš ogromno dobro! I znaj, zaista je pobjeda u strpljivosti, izlaz u nevolji a olakšica u tegobi.” (Ahmed, El-Musned, 4/287. )

Dakle, od ovog veličanstvenog hadisa ostalo nam je da progovorimo o dvjema temama: o vjerovanju u Allahovu odredbu i o strpljenju i njegovim vrijednostima.

Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Znaj, da kada bi se čitav narod sakupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti mogli pomoći osim samo onoliko koliko ti je to već Allah propisao; i kada bi se svi sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi više osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio; i znaj, da ono što te je mimoišlo nije te moglo ni zadesiti, a ono što te zadesilo nije te moglo ni mimoići” podstiču nas na čvrsto vjerovanje u Allahovu odredbu.

Uistinu, vjernik samo u vjerovanju u Allahovu odredbu nalazi smiraj. Nakon čvrstog ubjeđenja i pouzdanja u Allahovu zaštitu i pomoć, nakon čvrstog oslanjanja na jedinog Allaha u svim poslovima, vjernik se ne osvrće i ne mari za onim što mu ljudi smišljaju i pripremaju, jer on zna da je sve, i dobro i zlo Uzvišeni Allah odredio, korist i šteta bivaju Njegovom voljom dok ljudi u tome nemaju nikakvog udjela: “Reci: ‘Sve je od Allaha!'” (Prijevod značenja En-Nisa, 78.) Niko ti ne može nauditi ako ti to Uzvišeni Allah nije propisao, kao što ti niko ne može koristiti, doći sa koristi koju ti obećava, ako ti tu korist Allah nije odredio: Ako te od Allaha neka nevolja pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari – pa, samo je On Svemoćni!” (Prijevod značenja El-En’am, 17.)

Bilježe imam Ahmed i drugi od Ebu Derda’a, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista, sve ima svoju suštinu, pa, tako vjernik neće postići suštinu imana sve dok ne bude znao da ono što ga je mimoišlo da ga nije moglo zadesiti i ono što ga je zadesilo da ga nije moglo mimoići.” (Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu-l-Džami’u, 2150.)

Doista, vjernik u vjerovanju u Allahovu odredbu nalazi najbolji podsticaj na rad i zalaganje! Nakon čvrstog vjerovanja da je sve određeno i dobro i zlo, i korist i šteta; nakon ubjeđenja da se neće dogoditi osim ono što je zapisano na osnovu Allahovog sveobuhvatnog znanja, vjernik neka radi samo ono što mu je Uzvišeni Allah naredio, neka govori istinu pa makar i na svoju štetu, neka se ne boji ničijeg prigovora; neka praktično dokaže svoje ubjeđenje u riječi Uzvišenog Allaha: “Reci: ‘Neće nam se dogoditi osim ono što nam je Allah odredio! On je naš zaštitnik i na Njega neka se vjernici oslanjaju!'” (Prijevod značenja Et-Tevba, 51.)

Ispravno vjerovanje u Allahovu odredbu dokazuje nam neispravnost tvrdnje onih koji se prepuštaju svojim prohtjevima i strastima pa se za to poslije pravdaju Allahovom odredbom. Uzvišeni Allah koji nam je naredio da vjerujemo u Njegovu odredbu, naredio nam je i da radimo pa je rekao: “I reci: ‘Radite, Allah će vidjeti vaš rad!'” (Prijevod značenja Et-Tevba, 105.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji nam je uzor u svemu pojasnio nam je svojim ličnim primjerom da musliman mora poduzimati razloge, raditi, zalagati se i truditi. Onaj koji ostavlja rad i pravda se Allahovom odredbom, taj je neposlušan Uzvišenom Allahu i Njegovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, suprotstavlja se učenju islama; jer ostavljanje rada i iščekivanje nije oslonac na Allaha već je ljenčarenje i neposlušnost, dok je poduzimanje potrebnih razloga, ulaganje maksimalnog truda i prepuštanje Allahu nakon svega, iman i čvrst oslonac na Allaha. Buharija (4949) i Muslim (2647) bilježe od Alije b. Ebi Taliba, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Radite! Svakome je olakšano (da radi) ono za što je stvoren!”

Poruka ovog prvog dijela hutbe je: Uzvišeni Allah je odredio i zapisao sve što će nam se dogoditi, dobro i zlo. To dobro i zlo ne može nam se uvećati niti smanjiti. Međutim, niko od nas ne zna šta mu je od dobra i zla određeno i zapisano, ali svaki od nas zna šta mu je naređeno i zabranjeno. Zato, radimo ono što nam je naređeno pa ćemo vidjeti šta nam je određeno!

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Znaj da je u strpljenju na onom što prezireš ogromno dobro! I znaj, zaista je pobjeda u strpljivosti, izlaz u nevolji a olakšica u tegobi.”

Čovjekov život ispunjen je brojnim bitkama, izložen napadima brojnih neprijatelja. Njegov uspjeh i pobjeda ovise od njegova strpljenja. Strpljenje je put do postizanja željenog i moćno oružje za savladavanje svakog neprijatelja. Zbog toga je Uzvišeni Allah upravo strpljenje učinio ispitom Svojih robova kako bi razdvojio dobre od loših, vjernike od licemjera. Rekao je: “Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravaćemo.” (Prijevod značenja Muhammed, 31.)

Svakog čovjeka snalaze iskušenja, pogađaju žalost, brige i tuge, nevolje; pa, ukoliko se strpi i očekuje izlaz od Allaha, ne izgubi nadu u Allahovu milost, bude ubijeđen da je sve to Allahova odredba, n atome mu se smiri duša i bude zadovoljan time, Allah će mu i ukazati Svoju pomoć, Svoju milost i oprost, dati izlaz i olakšanje: “Ta, zaista, s mukom je i olakšanje, zaista, s mukom je i olakšanje!” (Prijevod značenja El-Inširah, 5-6.) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je do znanja u ovome hadisu da tegoba i nevolja neće potrajati kod čovjeka koji bude zadovoljan Allahovom odredbom, koji se bude pridržavao onoga što je Allah naredio i ostavljao onoga što je On Uzvišeni zabranio, koji bude pribjegavao Allahu Jedinom, oslanjao se na Njega Jedinog i od Njega Jedinog tražio izlaz iz nevolje: “A onaj koji se osloni na Allaha, On mu je dovoljan!” (Prijevod značenja Et-Talak, 3.)

Dakle, iz ovog hadisa zaključujemo:

1-      da onaj koji bude čuvao Allahove granice i Allah će čuvati njega, njegovu vjeru i njegov dunjaluk, i da onoga koji zapostavi Allahove granice Allah neće čuvati, kao što je rekao Uzvišeni: “Oni su zaboravili Allaha, pa je i On njih zaboravio!” (Prijevod značenja Et-Tevba, 67.)

2-      Nagrada je shodna djelu, kako budemo radili tako ćemo i zaraditi.

3-      Vjernik mora samo Allaha obožavati i samo od Njega pomoć tražiti.

4-      Moramo vjerovati u Allahovu odredbu, ono što nas je zadesilo nije nas moglo mimoići i ono što nas je mimoišlo nije nas moglo zadesiti.

5-      Ljudi ne mogu koristiti niti štetiti, osim ako su ta korist i šteta određeni od Allaha. Niko od nas ne može postići korist osim ako je ona određena od Allaha, niti iko može od sebe odagnati štetu, osim ako je to određeno od Allaha. Ono što Allah hoće to i biva, a ono što On Uzvišeni neće to i nikada neće biti.

6-      Nakon strpljenja dolazi pobjeda, nakon nevolje izlaz, nakon teškoće olakšica.

Ovime, Allahu neka je svaka hvala, završavamo sa Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, savjetom Ibnu Abbasu, radijallahu anhuma, moleći Uzvišenog Allaha da nas okoristi ajetima, hadisima i govorom naših prethodnika koji su spominjati tokom svih ovih hutbi. Molimo Ga da nas vrati Njegovoj vjeri, Njegovoj knjizi i sunnetu Njegova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na najljepši i najbolji način, a On Uzvišeni je Dobročinitelj Plemeniti.

Sva hvala pripada samo Njemu, neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu porodicu, sve ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana!

Hajrudin Tahir Ahmetović

Dr. Safet Kuduzović – Vjernik između iskušenja i izazova današnjice.

Dr. Safet Kuduzović, Vjernik između iskušenja i izazova današnjice

 

Koga slijediti kada se razidju dva istaknuta ucenjaka u misljenju?

Pitanje:
Kada se dva istaknuta ucenjaka razidu u misljenju u vezi s nekim pitanjem, kojeg od njih dvojice slijediti? Allah vas nagradio!

Odgovor:
Razilazenje je, po Allahovom zakonu, trajno do Sudnjeg dana. Kada se dva ucenjaka podvoje o nekom pitanju, i svaki od njih ima autenticne argumente, gledamo ciji si argumenti jaci i jasniji, ciji si derogirani, a ciji vazeci, da li je rijec o opcim ili posebno odredenim argumentima. Na osnovu ovih, ali i brojnih drugih stvari moze se ustanoviti koji od njih ima, bar za nijansu, jace argumente. Ako i pored svega nije moguce preferirati jedno misljenje, tada ce oba biti utemeljena i ispravna, osim ako postoji ocita kontradiktornost izmedju njih. Covjek koi nemoze vagati, ne poznaje Kur’an i sunnet slijedit ce onoga od njih kojeg smatra ucenijim i bogobojaznijim, a Allah najbolje zna. Uvazenom bratu predlazem da stim u vezi poslusa kasetu: Etika neslaganja u islamu, izdanje: Kewser – Linz

Dr. Safet Kuduzovic

Etika neslaganja u islamu 1.dio
Etika neslaganja u islamu 2.dio