Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Idući putem neki čovjek jako je ožednio, pa kad nađe bunar, siđe u njega i napi se vode, a zatim izađe. Kad odjedanput pas, od žeđi isplazio jezik i jede vlažno tlo. ‘Ovog psa je snašla jaka žeđ kao što je i mene bila snašla’, reče taj čovjek, te siđe u bunar i napuni svoju cipelu vodom, a zatim je stavi u svoja usta da bi se popeo, te napoji psa. Uzvišeni Allah mu se zahvali i oprosti grijehe.”

Rekoše ashabi: “Allahov Poslaniče, zar u činjenju dobročinstva  prema životinjama imamo nagradu?” a on odgovori: “U činjenju dobročinstva svakom živom hajvanu čovjek ima nagradu.“^[1]

 Biografija ravije:

Abdurrahman  ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.

         Kratki komentar hadisa:

Naš din islam je din milosti. Ta milost nije ograničena na ljudski rod nego ona obuhvata i blagost prema životinjama.

Islam podstiče muslimana da bude milostiv prema ljudima i prema hajvanima. Ovo je priča o čovjeku koji je išao putem i jako ožednio, te je sišao u bunar i napio se vode. A nakon što je izašao vidio je psa kako je isplazio jezik i liže vlažno tlo od žestoke žeđi koja ga je snašla. Pa reče sam sebi: “Zaista je ovaj hajvan osjetio žestoku žeđ kao što sam i ja bio osjetio”, te odluči da ga napoji, zatim siđe po drugi put u bunar napuni svoju obuću vodom i napoji psa. Pa mu se Allah zahvali na tom postupku i oprosti mu njegove grijehe.

Ako su ljudi u savremenom dobu upoznali kroz oblike društvene aktivnosti, organizacije koje pozivaju na samilost prema životinjama, pa islam stavlja ovaj hadis kao najbolji primjer ove samilosti. Tako da nema nikakvog prostora za sumnju u uzvišenost i plemenitost ciljeva ove vjere i u njenom prednjačenju u svakom korisnom civilizacijskom napretku.

         Pouke hadisa:

1. Islam podstiče na blagost i samilost prema životinjama.
2. Samilost u islamu nije ograničena samo na ljudsku vrstu.

Prenosi Mu’az ibn Džebel, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Neće se pokrenuti stopala Allahovog roba na Sudnjem danu sve dok ne bude pitan o četiri stvari: o svom životu – u šta ga je utrošio, o svojoj mladosti – u čemu ju je proveo, o svom imetku – kako ga je stekao i ušta ga je potrošio i o svom znanju – šta je po njemu radio.“^[1]

Biografija ravije:

1. Ebu-Zerr el-Gaffari, radijallahu anhu, je časni ashab, jedan od zahida i muhadžira. Rano je primio islam, ali je kasno obavio hidžru te nije učestvovao u Bici na Bedru. Učinio je mnogo plemenitih djela. Preselio je 32. god po Hidžri,  za vrijeme hilafeta Osmana, radijallahu anhu.
2. Mu’az ibn Džebel el-Ensari el-Hazredži, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u osamnaestoj godini, učestvovao je na Bedru i u bitkama poslije Bedra. Dostigao je najviši stepen znanja o šerijatskim propisima i Kur’anu. Bio je namjesnik Šama za vrijeme hilafeta Omera, radijallahu anhu, gdje je i umro 18. god. po Hidžri.

Kratki komentar hadisa:

Dani našeg života na ovom dunjaluku su odbrojani, životni vijek je ograničen a zatim će doći smrt u koju nema sumnje. I nakon proživljenja ljudi iz njihovih kaburova, biće pitan svako od njih o danima njegovog života kako ih je proveo, u dobru ili zlu? Biće pitan o danima svoje mladosti, koja je period živosti i aktivnosti, kako ih je proveo, da li u korisnom znanju i dobrom djelu kako bi bio nagrađen. Zatim će biti pitan o svom imetku da li ga je stekao na dozvoljen način i utrošio u onome što je obavezno i pohvalno? Biće pitan, takođe, o svom znanju koje je stekao da li je radio po njemu i druge poučavao, jer korisno znanje je ono po kojem radi onaj koji ga posjeduje i poučava druge njemu. Molim Uzvišenog Allaha da nam omogući da stičemo znanje iskreno radi Njegovog lica.

Pouke hadisa:

1. Dokaz da će ljudi biti proživljeni poslije smrti, da će polagati račun i biti nagrađeni shodno djelima.
2. Podsticanje na primjenu korisnog znanja i dobrog djela.
3. Podsticanje na sticanje imetka na halal način i njegovo trošenje u dobrotvorne svrhe.

Prenosi se od Ebu-Zerra, Džundub ibn Dženadeta, i Mu’az ibn Džebela, radijallhu anhuma, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Boj se Allaha gdje god da si, loše djelo poprati dobrim, izbrisaće ga i lijepo se sa ljudima ophodi.“^[1]

         Biografija ravija:

1. Ebu-Zerr el-Gaffari, radijallahu anhu, je časni ashab, jedan od zahida i muhadžira. Rano je primio islam, ali je kasno obavio hidžru te nije učestvovao u Bici na Bedru. Učinio je mnogo plemenitih djela. Preselio je 32. god po Hidžri,  za vrijeme hilafeta Osmana, radijallahu anhu.
2. Mu’az ibn Džebel el-Ensari el-Hazredži, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u osamnaestoj godini, učestvovao je na Bedru i u bitkama poslije Bedra. Dostigao je najviši stepen znanja o šerijatskim propisima i Kur’anu. Bio je namjesnik Šama za vrijeme hilafeta Omera, radijallahu anhu, gdje je i umro 18. god. po Hidžri.

Kratki komentar hadisa:

Ovaj hadis se ubraja u Poslanikove, sallahu alejhi ve sellem, vesijete u kojima oporučuje svojim ashabima da žive po njima i da muslimani slijede te oporuke u svakom vremenu i na svakom mjestu da bi bili sretni na dunjaluku i ahiretu. Nakon što je Ebu-Zerr primio Islam u Mekki, naredio mu je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, da ide svom narodu želeći da ih Allah njegovim uzrokom uputi na Pravi put. Pa nakon što je vidio koliko mu je stalo da ostane sa njim, sallahu alejhi ve sellem, u Mekki, a znao je da nema kudreta za to, rekao mu je da se boji Allaha gdje god da je, jer je to preče njemu od boravka u Mekki. Ovo je naredba i svakom muslimanu. Moguće je da je ovaj hadis obraćanje Mu’azu da  izvršava Allahove naredbe i ostavi zabrane, jer Allah vidi šta on radi i dobro je obaviješten o njimu gdje god bio. I još mu je rekao, sallahu alejhi ve sellem, da se ophodi prema ljudima onako kako bi volio da se oni prema njemu ophode, da ih poštedi neprijatnosti, da ih savjetuje i da bude vedra lica kako bi im se srca zbližila i ljubav među njima upotpunila. A ovakvo ponašanje donosi mnogo hajra i ključ je uspjeha.

         Pouke hadisa:

1. Naredba da se treba bojati Allaha javno, tajno i na svim mjestima.
2. Kada čovjek uradi loše djelo a zatim zatraži oprost od Allaha i uradi dobro djelo, to dobro djelo poništi loše.
3. Naredba da se ophodi prema ljudima na najljepši način i da se otklanjaju neprijatnosti od njih.
4. Da lijep ahlak upotpunjuje bogobojaznost.