Od Ibn Abbasa r.a.se prenosi da je kazao: “Jedne prilike sam konačio kod tetke Mejmune r.a., pa je ustao Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, u jednom dijelu noći, pa je abdestio i počeo klanjati. Ja sam ustao i abdestio kako je i on abdestio, pa sam stao sa njegove lijeve strane, pa me je uzeo za ruku (U rivajetu: ‘za glavu’) i prebacio me na desnu stranu. (U drugom rivajetu: ‘Pa me je prebacio iza svojih leđa -na desnu stranu’)
(Hadis su zabilježili imami Buharija i Muslim)
Spomenuo je poznati šafijski pravnik, El-I’mrani u knjizi El-Bejan da šafijski učenjaci spominju/izvlače iz ovog hadisa četrnaest pravnih propisa.
Prvi: Da ako sa imamom klanja jedan klanjač, trebao bi da stane na imamovu desnu stranu.
Drugi: Ako bi uradio suprotno i stao na lijevu stranu, namaz mu je ispravan. (Jer Poslanik nije ponovio taj dio namaza, niti njemu to naredio)
Treći: Ako bi to uradio (klanjao sa lijeve strane) nije obavezan činiti sehvi sedždu.
Četvrti: Ako bi se desilo da čovjek stane na lijevu stranu, trebao bi da se prebaci na desnu stranu.
Peti: Ako klanjač ne bi sam prešao sa lijeve na desnu imam će ga prebaciti.
Šeti: Da će ga prebaciti desnicom a ne ljevicom.
Sedmi: Prebacit će ga iza leđa (a ne ispred klanjača).
Osmi: Da je zabranjen govor u nafili, jer Poslanik, salallahu alejhi we sellem, nije progovorio.
Deveti: Da je dozvoljeno klanjati nafilu u džematu.
Deseti: Da mali pokreti u namazu ne kvare namaz, kao što je pokret Poslanika, salallahu alejhi we sellem.
Jedanaesti: Da malo hodanja u namazu ne kvari namaz, kao hodanje Ibn Abbasa r.a.
Dvanaesti: Da je način stajanja djeteta u saffu identičan stajanju odrasle osobe u namazu, jer je Ibn Abbas bio dječak.
Trinaesti: Da je muktedija (onaj ko klanja za imamom) taj koji se pripomiješta/pomijera, a ne imam.
Četrnaesti: Da je prolazak ispred klanjača pokuđen, jer ga je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, premjestio iza svojih leđa, a nije ga prebacio ispred sebe.
(El-Bejan, 2/424 str.)
Preveo i priredio: Pezić Elvedin
(minber.ba)
