Braćo i sestre! Tema današnje hutbe je Ispunjavanje emaneta je odlika mu’mina. Pod emanetom se u islamu podrazumijevaju: ispunjavanje obaveza prema Allahu, dželle še’nuhu, sebi, porodici i ljudima, čuvanje od grijeha, otklanjanje dženabeta (tjelesne nečistoće), hrabrost, iskrenost, darežljivost, pravednost, ne zakidanje na vazi i drugo.
Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 72. ajetu Sure Al-Ahzab, govoreći o emanetu hilafeta na Zemlji:
إِنَّا عَرَضْنَا الْأَمَانَةَ عَلَى السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَالْجِبَالِ فَأَبَيْنَ أَن يَحْمِلْنَهَا وَأَشْفَقْنَ مِنْهَا وَحَمَلَهَا الْإِنسَانُ إِنَّهُ كَانَ ظَلُومًا جَهُولًا
Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek. On je zaista prema sebi nepravedan i lahkomislen.
A u 8. ajetu Sure El-Mu’minun i 32. ajetu Sure El-Me’aridž, govoreći o svojstvima mu’mina, kaže Allah, azze ve dželle:
وَالَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ
I koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu!
Islam stavlja svaki emanet u usku vezu sa vjerovanjem čovjeka i njegovim ponašanjem i zato ga poziva na odgovornost.
Emanet obuhvata sve stvari vjere: namaz, zekat, post mjeseca ramazana, hadž, džihad i ostale ibadete, preuzimanje uprave nad narodom, pravednu podjelu imetka, pomoć i ispunjavanje prava onoga kome je učinjeno nasilje, pravednost pri donošenju odluka i presuda i čuvanje tijela od svega zabranjenog i štetnog.
Naši roditelji su naš veliki emanet i moramo im biti poslušni i izdržavati ih i pomagati im, a nakon smrti ih se sjećati dovama i sadakom. Naša Domovina je emanet i nju moramo čuvati i unaprijeđivati i moramo stati u njenu zaštitu riječima i djelom, ali i fizički kada ista bude napadnuta od strane njenih i naših neprijatelja. Naše supruge i naša djeca su naš veliki emanet, pa ih moramo čuvati, popravljati njihovo stanje, odgajati, školovati i izdržavati halal nafakom. Naš sluh je naš emanet, pa smo zato dužni slušati samo ono što je korisno, kao što je učenje Kur’ana, hadise, predavanja, savjete učenih ljudi i tako dalje. Naše uši trebamo čuvati od ogovaranja, svađa, prenošenja tuđih riječi, potvaranja, lažnog svjedočenja, razvratnih pjesama i muzike i slično. Naš vid je naš emanet i našim očima ne smijemo gledati ono što je haram; ženska tijela, razvratne filmove, emisije i fotografije i drugo. Naš jezik je naš emanet i njime moramo govoriti samo ono što je dobro i korisno, kao što su: učenje Kur’ana, čitanju hadisa, korisnih knjiga i svega onog sa čime je zadovoljan naš Gospodar. Nije dozvoljeno čovjeku da svoj jezik koristi u ogovaranju, potvaranju, psovci, ismijavanju muslimana, narušavanju tuđe časti i ponižavanju drugih. Naše noge i naše ruke su emanet, pa njima ne smijemo koračati, niti raditi ono sa čime nije zadovoljan naš Gospodar. Škole i fakulteti su naš emanet i valja nam se truditi da budemo što bolji učenici i studenti i da stičemo što više korisnog znanja. Naše vrijeme je naš veliki emanet i ne smijemo ga zloupotrebljavati i provoditi u besposlici i ljenčarenju, već svaki trenutak koristiti za dobro naše Vjere, Ummeta, Domovine i naroda. Naš imetak je emanet, pa ga ne smijemo sticati na nedozvoljen načini, niti ga smijemo trošiti na način kojim izazivamo Allahovu, dželle še’nuhu, srdžbu. A dužni smo ga čistiti kroz zekat i sadaku. Naša radna mjesta su naš emanet i sve naše poslove moramo obavljati savjesno i na najbolji način, a naše položaje ne smijemo zloupotrebljavati. Naši potčinjeni su naš emanet i ne smijemo zakidati njihova prava…
U hadisu koji bilježi Imam Tirmizija stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ لَتُؤَدُّنَّ الْحُقُوقَ إِلَى أَهْلِهَا حَتَّى يُقَادَ لِلشَّاةِ الْجَلْحَاءِ مِنْ الشَّاةِ الْقَرْنَاءِ (الترمذي)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Biće nadoknađena prava onima kojima pripadaju na Sudnjem danu, pa će se šukavoj ovci dati pravo od rogate ovce!“ (Tirmizija)
Šejh Usejmin je u komentaru ovoga hadisa rekao: „Na Sudnjem danu Allah će presuditi između ove dvije ovce i namiriti će se pravo šukavoj ovci od rogate ovce, a to su životinje koje nemaju razuma i ne shvataju. Allah, azze ve dželle, je najpravedniji i kroz ovo On pokazuje Svojim robovima savršenstvo Svoje pravednosti čak ako se radi i o životinjama, pa kakav je tek slučaj što se tiče ljudi?!“
A kako će se tek na Kijametu poravnati računi sa agresorima i zločincima, sa nesavjesnim nosiocima zakonodavne i izvršne vlasti, sa nemoralnim vlasnicima medijskih kuća i novinarima, koji su zloupotrebljavali svoje položaje i koji će morati odgovoriti za torturu i raspamećivanje građana naše Domovine, sa poslodavcima i biznismenima koji se, čast izuzecima prema svojim radnicima odnose kao prema roblju koje plaćaju koliko hoće i kada hoće, pa nam naša školovana mladost napušta Domovinu i odlazi po bijelome svijetu u potrazi za pristojnijim primanjima i zagarantiranim pravima radnika!?
Emanet utiče da se u društvu odgaja pojedinac, koji će valjano ispunjavati svoje obaveze prema Allahu, subhanehu ve te’ala, i prema drugim ljudima; tako će vladar pravedno vladati i držati se zakona, profesori će podučavati učenike i studente korisnom znaju, učenici i studenti će usvajati i primjenjivati to znanje, imami će živjeti i tumačiti vjeru i prenositi je na druge, trgovci će biti pošteni i neće podvaljivati neispravnu robu, bogataši neće uzimati kamatu, poslodavci će izmirivati svoje obaveze prema radnicima i Državi, radnici će vrijedno raditi na svojim radnim mjestima, a sudci će pravedno suditi.
U vrijeme hilafeta Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu, sudstvo je bilo povjereno Omeru ibn El-Hattabu, radijallahu anhu. Nakon što je prošla godina od preuzimanja te odgovorne funkcije, Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, traži od Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu, da ga zamijeni. Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, se začudio takvim zahtjevom Omera ibn El-Hattaba, radijallahu anhu, pa ga je upitao: ”Omere, da ti nije možda dodijalo nositi odgovornost, pa želiš da je se oslobodiš?” Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, reče: ”Ne, već je u pitanju nešto drugo. Evo prošla je godina, a ja još nisam imao niti jedan slučaj parničenja muslimana predamnom. Stoga, nemam potrebe biti sudija u zajednici u kojoj svaki vjernik zna svoja prava i obaveze i odgovorno se ponaša prema njima.”
To je bilo primjerno društvo u kojem su ljudi vjerovali jedni drugima i u kojem je svaki pojedinac nastojao da popravi odnose među muslimanima. To je bilo društvo koje je znalo svoje obaveze i ispunjavalo ih i svoja prava i ostvarivalo ih, bez bilo kakve potrebe za sudskim postupcima.
Braćo i sestre, ispunjavajmo preuzete emanete i natječimo se u činjenju dobrih djela, pripremajući se za Dan proživljenja, kada će se gledati samo naša djela!
Allahu, učvrsti nas na putu islama! Učini nas od onih koji ispunjavaju i čuvaju preuzete emanete! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Smiluj se našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!
وَالسَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللَّهِ!
Nezim Halilović Muderris
