Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Islam naređuje rad. Rad je braćo i sestre naša islamska, ali i tjelesna i društvena obaveza, kojom uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć obezbjeđujemo egzistenciju nas i naših porodica, te učestvujemo u izgradnji našeg društva.
Na početku hutbe podsjećam sebe i vas da se prekjuče navršila 21 godina od srpskog zločina u Dobrinji, gdje je od tri četničke granate ubijeno 9 civila. Juče se navršila 21 godina i od maskarna na Markalama u kojem je od granate ispaljene sa srspkih položaja ubijeno 68 civila. I pored neoborivih dokaza da je odgovornost za masakr na Markalama na srpskim zločincima, isti još uvijek pokušavaju da ovaj zločin pripišu nama Bošnjacima. Ne zaboravimo ove i druge zločine i na to podsjećajmo našu djecu i potomke, jer mi ne smijemo zaboraviti, niti imamo pravo oprostiti i zločince moramo prozivati, pozivati na odgovornost i procesuirati sve do njihove smrti, a u dovama moliti Allaha, subhanehu ve te’ala, da njima i njihovim najmilijim zamete svaki trag, a dova mazluma se ne odbija!
Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 15. ajetu Sure El-Mulk:
هُوَ الَّذِي جَعَلَ لَكُمُ الأَرْضَ ذَلُولًا فَامْشُوا فِي مَنَاكِبِهَا وَكُلُوا مِن رِزْقِهِ وَإِلَيْهِ النُّشُورُ
On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje i pred Njim ćete biti skupljeni!
Allah, subhanehu ve te’ala, je čovjeka stvorio i zadužio ga da gradi i izgrađuje Zemlju i da se prirodnim dobrima sa Nje racionalno koristi. On je čovjeka upozorio da ga dunjaluk ne odvrati od robovanja samo Njemu i razmišljanja o Danu proživljenja, na kojem će se položiti računi i kada će nam biti izložena sva naša djela.
Kaže Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, drugi halifa Hulefair-rašidina: „Neka niko od vas ne sjedi i ne traži opskrbu (ne boreći se da preživi), govoreći: “Gospodaru podari mi opskrbu!“ Dobro znate da sa neba ne pada ni zlato ni srebro!“ Ovim riječima ovaj velikan islama podstiče muslimane da ne smiju sjediti i čekati pomoć drugih, već se trebaju potruditi da sebi i svojim porodicama obezbijede halal nafaku.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kaže:
عَنِ الْمِقْدَامِ رَضِي اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مَا أَكَلَ أَحَدٌ طَعَامًا قَطُّ خَيْرًا مِنْ أَنْ يَأْكُلَ مِنْ عَمَلِ يَدِهِ وَإِنَّ نَبِيَّ اللَّهِ دَاوُدَ عَلَيْهِ السَّلَام كَانَ يَأْكُلُ مِنْ عَمَلِ يَدِهِ.” (البحاري)
Prenosi Mikdam, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Niko od vas ne pojede ništa bolje od onoga što je zaradio svojim rukama. I Davud, alejhis-selam, se izdržavao od svoga rada.“ (Buharija)
Ako mu’min radi svoj halal posao u ime Allaha, dželle še’nuhu, onda je to ibadet. Dužni smo braćo i sestre u našim poslovima imati čist nijet, da posao obavljamo kako treba, da nikome ne činimo nepravdu i da nas poslovi koje obavljamo ne odvraćaju od Allahovih, dželle še’nuhu, propisa. Ukoliko se musliman pridržava ovih uslova, on je tada u stanju da čitav svoj život pretvori u ibadet, a ibadet su braćo i sestre naši: šehadet, namaz, post, zekat, hadž, džihad, poslušnost roditeljima, bračni život, odgoj djece, obezbjeđenje halal nafake za nas i naše ukućane, edukacija i odgoj učenika i studenata od strane profesora, polaganje ispita i postizanje što boljih rezultata u školama i na fakultetima, liječenje pacijenata od strane ljekara i medicinskog osoblja, savjesno obavljanje naših radnih obaveza od visokih državnih funkcija pa sve do komunalnih poslova, čuvanje komšijskih i hakova jetima, obilazak rodbine i bolesnika, savjetovanje zalutalih, pomoć obespravljenih i siromašnih i uklanjanje prepreka na putu i trunki sa tepiha naših džamija.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se obraća Allahu, dželle še’nuhu, dovom:
عَنْ أَنَسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وسَلَّمَ كَانَ يَدْعُو فَيَقُولُ: “اللَّهُمَّ إِنِّي أَعُوذُ بِكَ مِنْ الْكَسَلِ وَالْهَرَمِ وَالْجُبْنِ وَالْبُخْلِ وَفِتْنَةِ الْمَسِيحِ وَعَذَابِ الْقَبْرِ.” (الترمذي)
Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio: „Allahu moj, utičem Ti se od lijenosti, starosti, kukavičluka, škrtosti, iskušenja Dedždžala i kaburskog azaba!“ (Tirmizija)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi su bili aktivni u svim sferama života i oni su naš najbolji primjer u pogledu odgovornosti i požrtvovanosti u poslovima. Oni su se bavili da’vom, trgovinom, poljoprivredom, stočarstvom i zanatstvom i nisu dozvoljavali da budu na teret društvu i pojedincima.
Naše dobre đede (dede), nene, babe i mame (majke) su nas učili radu i redu i njihove metode su neprevaziđene. Čim bi mi završili neki posao, čekao bi nas drugi, a nismo bili pošteđeni ni onda kada su padali kiša i snijeg, jer bi se tada imalo šta raditi i pod strehama, kućama i štalama. Naše nene i majke su učile naše sestre da budu čestite i vrijedne i učile su ih i ženskim i muškim poslovima i pripremale ih za život. Mi štedeći našu djecu i ne učeći ih radu i redu činimo i nama i njima veliko zlo i time ih učimo neradu i neredu, tako da stasa generacija neradnika, sa potrošačkim mentalitetom, generacija koja samo zna tražiti i koristiti, a ne privrijeđivati i štediti.
Naši dobri preci nikada nisu bili besposleni i nije im bilo dosadno. Uvijek su bili aktivni i svoju djecu su učili da budu takvi. Njihove džamije, mezarja, skromne kuće, avlije, njive, štale i putevi koji su graničili sa njihovim imanjima su bili čisti i uređeni. Naše nene i majke nikada nisu bile besposlene, kuće su im uvijek bile pometene i uredne, a nisu imale skupocjene usisivače, već metle, nisu imale neopranih suda, a bile su bez mašina za suđe, nisu imale neoprane i uščule haljine, a bile su bez mašina za veš i skupocjenih deterdženata, nikada nisu bile bez domaćeg hljeba, kada bi sjedile prele su vunu, plele, tkale i heklale i nisu se mrštile dolasku gostiju. I Allah im je davao bereketa u njihovim imecima i životima.
Trgovac Šekik El-Berhi je krenuo na put sa ciljem trgovine i velike zarade. Prije polaska je kazao svome prijatelju Ibrahimu ibn Edhemu da će se duže zadržati. Ali on se vrati kući za nekoliko dana. Vidjevši ga u džamiji Ibrahim ibn Edhem se začudi i upita ga zašto se tako brzo vratio sa puta. Šekik odgovori: „Na putu sam vidio, jednu veoma čudnu stvar, pa sam odlučio da se vratim.“ Reče Ibrahim: „Bi-l-hajr! A šta si vidio?“ Šekik nastavi: „Putujući, umorio sam se, pa se odlučih odmoriti u jednoj pustoj i neplodnoj dolini. Tada primijetih pticu slomljenih krila, te se upitah kako li ova ptica živi u ovakvom zabačenom mjestu, a ne može da leti. Nije prošlo puno vremena kad doletje druga ptica i donese joj u kljunu hranu i to ponovi nekoliko puta u toku dana. Tada sam rekao: „Onaj koji je opskrbio ovu nemoćnu pticu, opskrbi će i mene, te sam odustao od puta i vratio se kući.“ Tada mu Ibrahim reče: „Baš si čudan čovjek! Zašto si pristao da budeš slijepa i hroma ptica, koja živi od tuđe pomoći? Zašto ne budeš ona druga ptica koja donosi hranu za sebe i druge? Zar si zaboravio hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: الْيَدُ الْعُلْيَا خَيْرٌ مِنَ الْيَدِ السُّفْلَى „Doista je gornja ruka (ona koja daje), bolja od one koja uzima!“ Blago onome koga Allah, subhanehu ve te’ala, učini da pomaže drugima, a ne od onih koji traže tuđu pomoć!“ Kada Šekik ču ove riječi od svoga prijatelja, ustade, zagrli ga i reče: „Ti si zaista naš pravi učitelj!“ Potom se vrati na put i nastavi sa trgovinom.
Braćo i sestre, budimo odgovorni u našim poslovima i korisni i vrijedni članovi društva i natječimo se u činjenju dobrih djela!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da nas učini vrijednim i odgovornim u našim poslovima, da pomogne našoj ugroženoj braći, ma gdje bili, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti, da se smiluje našim roditeljima i dobrim precima, da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Nezim Halilović Muderris
