Snimite cijelu knjigu ovdje
(Na slici prikazani detalji o izdavaču knjige od Ibn Abdulvehhaba iz 1977.)
Iako su čelnici IZ BiH u nekoliko navrata ukazivali na šerijatsku neutemeljenost korištenja naziva ”vehabije” i na negativne posljedice unutar džemata u BiH, a koje zasigurno insistiranje neopravdanog korištenja ovog naziva za ”markiranje” jedne skupine vjernika Bošnjaka sigurno donosi, pojedini imami IZ u BiH i dijaspori se oglušuju o naredbi svojih nadređenih. Na veliku štetu jedinstvu Bošnjaka vjernika, a koje nam je u ovim teškim vremenima, kada antibošnjački i antiislamski uragani duvaju snažno sa svih strana, itekako potrebno, ovakvi potezi nesvjesnih i nesavjesnih imama itekako su propraćeni medijima koji više i ne kriju svoje javno antiislamsko i antibošnjačko djelovanje, poput FTV-a, Avaza itr.
Ja ću vas podsjetiti na fetvu Prof. Dr. Enesa Ljevakovića, prvog i najodgovornijeg čovjeka u IZ BiH koji je zadužen da izdaje fetve, a koju je izdao kao odgovor na pitanje o dozvoljenosti korištenja naziva ”vehabije”:
”O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima!” (El-Hudžurat, 11) Shodno ovom ajetu, neprihvatljivo je nekoga nazivati “vehabijom” ukoliko dotična osoba to ne želi i smatra taj nadimak za sebe uvredljivim, bez obzira šta o toj osobi mislio onaj koji koristi dotični termin. Onaj koji govori o našim muslimanima na način koji spominjete u svom pismu griješi i ne postupa u skladu sa Poslanikovim sunnetom u ophođenju s drugim ljudima. Svi načini namaza koje prakticiraju sljedbenici četiri ehli-sunnetska mezheba (hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog) su ispravni i nema potrebe bilo koga uvjeravati u isparvnost vlastitog, a neispravnost drugačijeg načina klanjanja u okviru spomenuta četiri mezheba. Razlike u načinu klanjanja su nebitne, ne utječu na ispravnost farzova i vadžiba u namazu.”
(Tekst cijele fetve možete pročitati na stranici Rijaseta IZ BiH na sljedećem linku: http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=7576:naziv-vehabija&catid=137&Itemid=514)
Iz straha da se ovaj tekst ne odulji, i da zbog toga ne izgubi smisao zbog čega ga i pišem, da odmah pređem na stvar. O čemu se ovdje zapravo radi?! (u ovom tekstu naravno)
Sinoć prije redovnog općeg dersa, koji u svome džematu u Norrköpingu održavam svake subote navečer, jedan džematlija na mom stolu baci jednu omanju knjigu. Ta knjižica mi sa svojim izblijedelim i dotrajalim koricama, da budem iskren, malo poremeti ”pejzaž” na stolu, jer sam prije predavanja poslagao par knjiga novijeg izdanja, čisto onako radi reda, ne bi li to ostavilo kakvog lijepog dojma na ljude koji će možda po prvi put doći na predavanje kod jednog ”vehabije”.
Ah da! Zaboravih reći da taj izraz ”vehabizam”, kako tvrde utemeljivači ovog izraza (rekoh maloprije da su to pojednini nesavjesni i nesvjesni imami IZ BiH), nastao je zbog jednog učenjaka koji je živio u 18. stoljeću (po Isau a.s.), a sa čijim bi imenom, mi sad kao trebali plašiti malu djecu. Naime, te ”vehabije” slijede učenje tog učenjaka koji se zvao Muhamed ibn Abdulvehab, pa su po njima i prozvani od strane pojedinih nesavjesnih i nesvjesnih imama IZ BiH.
A kolika je nesavjest i nesvjest tih imama, pokazala mi je ta knjižica, koju sam htio skloniti sa stola, pa sam je onako letimično pogledao.
Naslov knjige ”Tri temelja” i autor ”Muhamed b. Abdulvehab” su mi odranije poznati obzirom da sam studirao u Medini, a tamo na Islamskom univerzitetu su knjige spomenutog autora, obavezne na predmetima iz oblasti akide.
U oči mi je ”udarila” godina izdavanja knjige – 1977.
To mi nije bilo logično obzirom da su pojedini nesavjesni i nesvjesni imami IZ BiH, koji su utemeljivači naziva ”vehabizam”, uporni sa tvrdnjama da su ”vehabije” u BiH došle nakon agresije na BiH 1992. godine, a da IZ BiH nema nikakve veze sa ovim, po njima za Bošnjake vjernike, ”nastranim” učenjem.
Otvorim korice, kad tamo još veće iznenađenje, izdavač ”Starješinstvo Islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini”. Knjiga štampana u 10 hiljada primjeraka.
Ali najveće iznenađenje jeste činjenica da je prevodilac knjige prvi vanredni profesor akide (ovoj oblasti pripada i spomenuta knjiga) na Fakultetu Islamskih nauka u Sarajevu, koji je počeo da predaje na fakultetu od samog osnivanja fakulteta 1977. godine, upravo kada je i ova ”vehabijska” knjiga izdata.
Radi se o Prof dr. Ahmedu Smajloviću, koji je ostao da predaje akaid na FIN-u do svoje smrti 1988. godine.
Prof. Ahmed Smajlović je, kao jedan od prvih profesora na FIN-u, napisao i uvod za ovu knjižicu, u kojem se kao profesor akaida, posebno osvrnuo na značaj ličnosti i djela šejha Muhameda ibn Abdulvehaba na islamsku misao savremenog doba.
Da vidimo sada šta prvi profesor akaida sa FIN-a, kaže o Muhamedu ibn Abdulvehabu i njegovim djelima u uvodu knjige koju je preveo u izdavaštvu IZ BiH, a kojeg pojedini nesavjesni i nesvjesni imami IZ BiH prikazuju kao glavnog neprijatelja ”tradicionalnog bošnjačkog Islama” (još jedan izraz kojeg su izmislili isti ovi nesavjesni i nesvjesni, a koji nema utemeljenja u šerijatsko-pravnoj terminologiji):
(Cijelu knjigu sa uvodom i koricama, u PDF formatu možete naći na našoj stranici na početku teksta)
Na drugoj stranici knjige u uvodu piše: ”Jedan od tvoraca ovog novovjekovnog islamskog buđenja bio je i imam Muhamed ibn Abdulvehhab.” (Ovdje je Profesor Smajlović šejha nazvao imamom i islamskim reformatorom)
Na samom početku treće stranice Prof. Smajlović nastavlja sa hvalom na račun uvaženog šejha Muhameda ibn Abdulvehaba, pa kaže: ”… a potom se pojavljuje pozivajući ljude na vraćanje izvornom islamskom učenju Kur’anu i Sunnetu.”
Potom, hvaleći šejhov trud na iskorjenjivanju raznih oblika širka, koji su se bili uvukli u ibadetima tadašnjih muslimana, Prof. Smajlović kaže: ”Stoga je Abdulvehhab usmjerio sve svoje snage na prvi osnovni islamski princip ”la illahe illallahu” kojem su pozivali svi Božiji poslanici , a kojeg je Muhammed a.s. imao da objasni i dovede do kraja.”
Prof. Smajlović, na nesreću pojedinih nesavjesnih i nesvjesnih imama IZ, čak je toliko bio ”drzak” da šejha Muhammeda ibn Abdulvehhaba naslovi sa ”začetnik neorenesanse islamskog svijeta”, kako stoji u jednom od podnaslova u uvodu knjige. U tom tekstu ispod tog podnaslova Prof. Smajlović piše i ovo:
”… a obzirom na vrijeme u kojem je živio, radio i djelovao, Muhammed b. Abdulvehhab, s pravom, pretpostavlja začetnika neorenesansnog doba islamskog svijeta. Sva nastojanja nekih teoretičara da opovrgnu ovo shvatanje uzaludna su, jer je očiti da su naučno neosnovana…..”
Prof. Smajlović zaista smjelo i odvažno daje odgovor svim protivnicima ovog islamskog reformatora i njegovog učenja, kojeg ću ujedno i ja iskoristiti kao odgovor pojedinim nesavjesnim i nesvjesnim imamima IZ BiH (izumiteljima naziva ”vehabizam”):
”Činjenice nam govore da je neorenesansa islamskog svijeta začeta u njegovom krilu, a istorijski momenti idu ovome u prilog.”
Pročitajte uvod Prof. Dr. Ahmeda Smajlovića iz knjige ”Tri temelja” izdate 1977. godine do kraja, i uživajte u hvalospjevima na račun reformatora i obnovitelja vjere (iz 18. stoljeća po Isau a.s.) šejha Muhammedu ibn Abdulvehaba, rahmetullahi alejhi.
Adnan Nišić
Norrköping, mart 2015.
