Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Ratnom zločincu Karadžiću Haški sud presudio sa po sat i 45 minuta zatvora za svaku nevino ubijenu žrtvu.
Na pomenutu temu govorim dan poslije sramne presude Međunarodnog suda u Hagu ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Od juče je Sud u Hagu za mene Međunarodni sud srama u Hagu, a jučerašnji dan je dan u kojem je međunarodno pravo za mene trajno palo na ispitu. Presuda Karadžiću podrazumijeva da je ratni zločinac dobio samo sat i 45 minuta za svaku ubijenu žrtvu, tj. svaki dan zločinac odleži gotovo 14 nedužnih žrtava.
Danas je petnaest, jedanaest i šest dana nakon niza terorističkih napada u Republici Turskoj, napada koji su od strane svjetskih medija vješto zaobiđeni kao centralna vijest, a većina zemalja se nije solidarisala sa Vladom i narodom Republike Turske, isto kao da muslimanski životi i krv imaju manju vrijednost! Govorim na zadatu temu dva dana nakon terorističkog napada u Belgiji, koji je uzburkao svjetsku javnost.
Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 93. ajetu Sure En-Nisa’:
وَمَنْ يَقْتُلْ مُؤْمِنًا مُتَعَمِّدًا فَجَزَاؤُهُ جَهَنَّمُ خَالِدًا فِيهَا وَغَضِبَ اللَّهُ عَلَيْهِ وَلَعَنَهُ وَأَعَدَّ لَهُ عَذَابًا عَظِيمًا
Onome ko namjerno ubije vjernika kazna će biti džehennem, u kojem će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.
A u 32. ajetu Sure Al-Maide, Allah, subhanehu ve te’ala, govoreći o ubistvu kao velikom grijehu, kaže da je objavio Benu Israelćanima:
مِنْ أَجْلِ ذَلِكَ كَتَبْنَا عَلَى بَنِي إِسْرَائِيلَ أَنَّهُ مَنْ قَتَلَ نَفْسًا بِغَيْرِ نَفْسٍ أَوْ فَسَادٍ فِي الْأَرْضِ فَكَأَنَّمَا قَتَلَ النَّاسَ جَمِيعًا وَمَنْ أَحْيَاهَا فَكَأَنَّمَا أَحْيَا النَّاسَ جَمِيعًا وَلَقَدْ جَاءَتْهُمْ رُسُلُنَا بِالْبَيِّنَاتِ ثُمَّ إِنَّ كَثِيرًا مِنْهُمْ بَعْدَ ذَلِكَ فِي الْأَرْضِ لَمُسْرِفُونَ
Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne čini, kao da je sve ljude poubijao! A ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši su im poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.
U Srebrenici je prema citiranom ajetu jula 1995. godine ubijeno cijelo čovječanstvo i to ne jednom, već 8372 puta. Tih dana su sve međunarodne institucije pale na ispitu, jer se pred njima dešavao najstravičniji zločin na tlu Evropre, na kraju XX stoljeća i to na oči cijeloga svijeta, zločin koji je sniman kamarama i satelitima. Tih dana je tzv. Civilizirani svijet doživio moralni sunovrat, kada smo ubijani i ponižavani i doklani, a naše je klanje započeto znatno ranije, aprila 1992. godine, pa muhurisano (ovjereno) 16. aprila 1993. godine, rezolucijom UN-a broj 819 i provedeno jula 1995. godine. Neka je proklet ubica koji je u Potočarima istrgnuo majci iz ruku dojenče koje je plakao, odsjekao mu glavu, bacio trup na jednu stranu, a glavu na drugu stranu i zalajao: “Neće ti više plakati!”
Kako će zločinac Karadžić, njegovi zločinci i inertna Međunarodna zajednica položiti račune za dvije stotine hiljada ubijenih Bošnjaka, za masovne grobnice Tomašica, Korićanske stijene, Zvornička Kemenica i druge, za četrdeset hiljada silovanih Bošnjakinja, za preko dvije stotine hiljada logoraša, za milion i po raseljenih Bošnjaka, za uništenu nam imovinu, za paralizovanu i nefunkcionalnu vlast i dvije trećine moje Domovine koja je faktički okupirana?
Kako će Jevreji dati dževab Allahu, azze ve dželle, za šezdesetosmogodišnju okupaciju Palestine i svakodnevna svirepa ubistva Palestinaca i terorizam, ne praveći razliku između žena, djece, staraca i muškaraca?!
Imam Tirmizija bilježi hadis:
عَنْ عَبْدِ اللهِ بْنِ عَمْرٍو رَضِيَ اللهُ عَنْهُمَا أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “لَزَوَالُ الدُّنْيَا أَهْوَنُ عَلَى اللَّهِ مِنْ قَتْلِ رَجُلٍ مُسْلِمٍ” (الترمذي)
Prenosi Abdullah ibn Amr, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Manji je grijeh kod Allaha uništiti dunjaluk, nego ubiti vjernika.“ (Tirmizija)
Osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić, koji je porijeklom iz Crne Gore, sela Petnjica u općini Šavnik, u kojem žive samo Karadžići se u rodnom selu i među velikim brojem Srba u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori doživljava kao „junak srpskog naroda u čiju je odbranu stao“.
Jadnog li junaka i jadne li podrške zločincu ko je bio na čelu srpskoga naroda u vrijeme stravičnog genocida koji je provodila Srpska vojska tamo gdje je stizala čizma srpskog vojnika i dokle je dosezala njihova artiljerija?
Jadne li Međunarodne zajednice koja nam je nakon međunarodnog priznanja uvela Embargo na uvoz naoružanja i time nam vezala ruke i pustila nas dželatima da se nad nam iživljavaju i to pune tri i po godine!
Jadne li Međunarodne zajednice koja je punih 45 mjeseci nijemo posmatrala naša ubijanja, mučenja, silovanja, pljačkanja i uništavanja naših imanja i materijalne kulture!
I kada su srebrenički heroji u noći 10./11. juli 1995. godine pripremili kontra-ofanzivu, komandant Holandskog bataljona Ton Keremans ih je od toga odvratio, jer su navodno tu noć srpski položaji trebali da budu potpuno uništeni avijacjom NATO-a. Umjesto najavljenih avio-udara uslijedila je još žešća četnička ofanziva i Srebrenica je definitivno okupirana.
Umjesto da unište četničke položaje oko Srebrenice borbeni avioni NATO-a su se tog 11. jula 1995. godine ujutro iznad Srebrenice vratili u baze u Italiji neobavljenog posla, jer su se brinuli za „vlastite snage“, tj. 30 vojnika Holandskog bataljona, koji su imali mandat zaštite tako-zvane „Zaštićene zone Srebrenica“, a njima su u suštini bili važni samo njihovi životi. Samo su dva aviona bacili tri avio-bombe, ali niti jedna nije pogodila željeni cilj!
Jadne li Međunarodne zajednice koja je nakon toga punih osam dana satelistski snimala ubijanje 8372 Bošnjaka i presretala razgovore četničkih komandanata, a ništa nije poduzela!
Jadne li Međunarodne zajednice koja dozvoljava da se na Palama prije 5 dana otvori Studentski dom zločinac Radovan Karadžić, a taj isti OHR prije nekoliko godina nije dozvolio da Međunarodni aerodrom Sarajevo ponese ime Alija Izetbegović, koji je simbol neponovljivog državnika, najvišeg morala, hrabrosti i tolerancije!
Naša krvava povijest u posljednjih 137 godina nas stalno podsjeća na stravične zločine i genocide i upozorava da moramo biti budni, jer zločinci nikada ne odustaju od svojih ciljeva.
Krvava Drina, ta najveća masovna grobnica koja u svojoj utrobi do Sudnjega dana čuva mnoge tajne, koje će se objelodaniti, okrvavljeni Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, plahovita Neretva koja pamti ustaške zločine, neukrotivi Vrbas, Sana i Sanica ne zaboravljaju četničke zločine i mnoge naše rijeke, potoci, ćuprije, brda i doline svjedoče stravične zločine nad nama, zločine koje je nijemo posmatrao cijeli svijet i očekivao našu predaju i naše potpuno biološko nestajanje, a mi smo se hvala Allahu uz Njegovu, subhanehu ve te’ala, pomoć ipak odbranili i opstali.
Mi Bošnjaci se hvala Allahu nismo dali i svojom bespoštednom borbom smo uz Alahovu, azze ve dželle, pomoć svijetu održali lekciju iz borbe u kojoj smo poštovali međunarodne konvencije, u kojoj nas je mudro vodilo naše političko rukovodstvo na čelu sa našim Predsjednikom Alijom Izetbegovićem.
Bošnjače, budi budan, tuži, pamti, piši, pričaj, uči dove i proklinji i znaj da je potpuna pravda tek na Kijametu!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da obespravljene ljude, a posebno našu braću u Palestini, Siriji i Burmi spasi zuluma zulumćara i da im skoru pobjedu i slobodu, da zločince kazni još na dunjaluku i ostavi bez poroda i pomena, da se smiluje našim umrlim roditeljima i precima, koji su na nas Allahovom voljom prenijeli svjetlo islama, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam na Sudnjem danu oprosti grijehe, sakrije naše sramote, ukabuli dobra djela, sačuva džehennemske vatre i da nas u obećanim džennetima obraduje društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Nezim Halilović Muderris
