Prilikom redovne posjete Mekki El-Mukerremi, uvaženi učenjak današnjice šejh Muhammed el-Arifi, 8. februara 2014. godine, posjetio je strane studente koji studiraju na islamskim fakultetima u ovom časnom gradu.
Prijem je upriličen u jednoj od najvećih džamija u provinciji Mekka El-Mukerrema u nedavno izgrađenom islamskom centru “Er-Radžihi”, čiju je izgradnju finansirao veliki saudijski dobrotvor Sulejman er-Radžihi, Allah ga poživio u hajru i berićetu.
Svečanom prijemu prisustvovao je i direktor centra “Er-Radžihi”, šejh Basim el-Minšavi, uz nekoliko svojih pomoćnika, koji su na veoma dostojanstven način ugostili šejha Muhammeda el-Arifija, Allah ga sačuvao, ali i studente koji studiraju u Mekki, a dolaze iz oko sedamdeset različitih država. Tom uvaženom skupu prisustvovalo je i nekoliko bosanskih studenata koji su imali priliku postavljati pitanja, te se družiti u veoma prijatnoj atmosferi s uvaženim šejhom.
Šejh Arifi uputio je nekoliko savjeta prisutnim studentima koje ćemo u skraćenoj formi prenijeti u narednim redovima.
1. Prvo na što učenjaci, prilikom svojih obraćanja na ovakvim skupovima, te prilikom početka školske – nastavne godine na univerzitetima, skreću pažnju i potcrtavaju svakako je iskrena namjera – nijjet pri učenju, traženju znanja, izučavanja i studiranja.
Ako student bude zaista iskreno, radi Uzvišenog Allaha, tražio znanje i nauku, On će mu u tome podariti berićet i hajr. Mnogo je primjera koji to potvrđuju, a jedan od njih jeste pisanje djela El-Muvetta velikog učenjaka imama Malika b. Enesa, Allah mu se smilovao.
Naime, kada je htio početi pisanje te zbirke hadisa, neki ljudi su pitali zašto piše kada već postoji nekoliko desetina istoimenih djela koje su napisali drugi učenjaci, a imam Malik je odgovorio:
“Zaista Allah prima od bogobojaznih!”
2. Veoma je važno da učenik i daija – osoba koja poziva u islam, ne požuruju rezultate svoga rada. Dakle, poželjno je da se uči, istražuje, analizira, radi i poziva ljude u islam najljepšim metodama, a rezultati će doći, uz Allahovu pomoć. Potrebno je spomenuti i da rezultati rada daije ne moraju biti izraženi tokom njegovog života, čak se u mnogim primjerima kroz historiju spominje da su učenjaci, kao što je bio šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, radili tokom svog života, a njihova su se djela rasprostranila širom planete tek nakon njihove smrti.
Zar je Ibn Tejmijja mogao zamisliti da će se njegova djela izučavati na skoro svim mjestima dunjaluka, pa i na našim (BiH)?
Zatim je šejh Arifi spomenuo primjer čovjeka koji je završio islamske studije u Saudijskoj Arabiji gdje je i rođen, a porijeklom je iz Pakistana, te je otišao u Pakistan i sa svojom suprugom počeo podučavati dječake i djevojčice islamu. Na početku, njih dvoje imali su samo po jedan razred učenika, a zatim se svake naredne godine broj učenika povećavao, tako da su u periodu od 20 godina svog truda i rada, uz Allahovu pomoć, otvorili, nevjerovatno, čak 2.000 škola za podučavanje!
Dakle, potrebno je raditi i truditi se, a rezultati će doći, uz Allahovu pomoć.
3. Iskreni učenik, stjecatelj znanja, i daija ne smiju čekati da im ljudi dolaze “na noge”, da ih podstiču da rade i trude se, da uče i izučavaju, obnavljaju stečeno znanje, nego oni treba da budu prvi koji će ulagati napor i trud u pružanju ljudima svega što je pozitivno, podučavajući ih dobru i upozoravajući ih na ono što im šteti na oba svijeta.
Ni učenik ni daija ne bi smjeli da malaksaju i da se opuste u tom pogledu, pa da ih šejtan zavara i da pomisle kako im poziv u vjeru ne ide i da baš i nisu nadareni za taj poziv.
4. Potrebno je da se učenik u traženju znanja i daija u svom pozivu konstantno trude da napreduju, te da se ne zadovoljavaju postojećim stanjem i stepenom postignutog.
Nije dovoljno da daija, čovjek koji poziva ljude u vjeru, posjeduje samo mnogo znanja, nego je, uz to, potrebno i da poznaje uspješne metode dostavljanja stečenog znanja.
Metode su veoma važne!
Kao što se kaže u jednoj izreci:
Nije znanje – znanje znati,
već je znanje – znanje dati.[1]
Šejh Arifi uputio je još nekoliko veoma korisnih savjeta, ali ovom prilikom zadovoljit ćemo se spomenutim, moleći Gospodara da nam budu od koristi.
Nakon sastanka, šejh je u spomenutoj džamiji održao svoje mjesečno predavanje pod nazivom “Promišljanja kroz suru Nuh”.[2]
Molim Allaha Uzvišenog da nagradi šejha za njegov doprinos pozitivnim vrijednostima i da podari da se okoristimo od savjeta koje je uputio!