Vjerujem da većina ljudi na svijetu mašta o tome da postanu bogati. U tome, inšallah, ne postoji ništa loše ako čovjek ima namjeru, da ako postane bogat, taj imetak troši na način kojim je zadovoljan Uzvišeni Allah.
Ono što sam primijetio i što me potaklo da napišem ovaj tekst, jeste činjenica da sam upoznao i čuo za mnoge koji su nakon postizanja svog ‘životnog cilja’ i nakon što su postali bogati ili u najmanju ruku nakon što je njihovo poslovanje i investiranje krenulo pozitivnom putanjom, počeli su da okreću leđa svome Gospodaru, tako što su popustili u vjeri.
Mnogi su, prije ostvarenja ‘životnog cilja’, bili skromni, svojim srcima bili su vezani za Gospodara, mnogo vremena provodili u dovama, a nakon svih tih dunjalučkih ostvarenja zaboravili su na Uzvišenog Allaha.
Koliko je braće koji su prije ‘uspjeha’ dugo vremena bili redovni u džematu, kontinuirano su dolazili na naučne skupove/dersove. Za njih je nezamislivo bilo da skrate bradu. Neprestano su bili u hizmetu ostalima putem posjeta i brige o potrebnima ali nakon što je biznis počeo da cvijeta i nakon što se počeo osjećati neovisnim desilo se slijedeće: počeo je veoma rijetko dolaziti u džemat, prisustvo predavanjima za njega je prošlost, brada je postala nebitna, nezamislivo je postalo da on nekoga posjeti ili obiđe. Jednostavno, vjera i njeno prakticiranje, postali su za njega nešto sporedno.
S druge strane, koliko je sestara koje su prije nego što je njihov muž ispunio ‘životni san’: nosile jednodijelne široke džilbabe, bez šminke, bez mirisanja, bile posvećene odgoju svoga djeteta, redovne u nekoj od škola za učenje Kur’ana, ali kada je njen muž postigao taj cilj, tada je počela da nosi usku i strukiranu odjeću, turbane, jaknice, hlače, da se šminka prilikom izlaska iz kuće, koristi mirise a da one sestre koje su ostale na onome na čemu je ona bila prije nekoliko godina odjednom počne smatrati nazadnim.
Umjesto da oni, nakon što Allah udovoljio njihovim dovama i nakon što ih je dodatno opskrbio i obasuo imetkom i učinio neovisnim od drugih, budu više zahvalni i više pokorni, nažalost oni se ponašaju slično onima koji su spomenuti u Kur’anu, koji kada ih zadesi nevrijeme na moru, Allaha iskreno mole da ih spasi, a kada ih Allah spasi i dokopaju se kopna, ponovo se vraćaju starom načinu života.
Gospodaru naš, učvrsti nas na putu istine i ne dozvoli da nas zavara prolazni dunjaluk i da bude razlogom popuštanja u vjeri.
Amin.
Pezić Elvedin
