Jedna od bolesti savremenog doba jeste i pojava neopisive mržnje kod određenih muslimana prema drugim muslimanima. Ako pogledamo u neke izjave, postove i tekstove određene populacije muslimana, možemo primijetiti da su prepuni mržnje prema drugim muslimanima, do te mjere da je za ne povjerovati da musliman može toliko da mrzi i prezire muslimana.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nemojte jedni druge prezirati, nemojte jedni drugima zavidjeti, i ne budite jedni drugima neprijatelji, budite, Allahovi robovi, braća!” (Buhari i Muslim, od Enesa, radijallahu anhu)
U većini slučajeva spomenuta mržnja ispoljena je prema neistomišljenicima ili onima koji su u datom momentu i datoj disciplini uspješniji od nekoga drugog.
Veoma se teško i rijetko može vidjeti da te osobe pišu o onima koji svakodnevno ubijaju našu braću muslimane, da svoju mržnju ispoljavaju prema onima koji su ubijali Bošnjake, silovali naše majke, ali se kod njih veoma često može naći kako, direktno i indirektno, u negativnom kontekstu spominju svoju braću muslimane.
Ne treba spominjati koliko je u tim pisanjima i izjavama potvore, laži, generaliziranja, obmanjivanja čitatelja, a sve su to stvari koje iskreni vjernik sebi nikako ne bi trebao da dopusti.
Najgore u svemu tome jeste što nam ti ljudi veoma često drže lekcije o toleranciji, o umjerenosti, o suživotu, o respektu, veoma često se hvališu svojim titulama, dostignućima, a u svemu tome oni su najpotrebniji da pročitaju te svoje postove i pisanja i da ih primijene u svakodnevnom životu.
Pokušao sam da dokučim šta je glavni razlog te bolesti, pa sam došao do zaključka da ona bosanska izjava: “Bošnjak će ti sve oprostiti, osim uspjeha”, ipak ima mjesta i da su, nažalost, mnogi pali baš u ovu šejtanovu zamku.
Gdje smo mi u odnosu na riječi Uzvišenog Allaha: “Doista su vjernici braća”? I gdje smo u odnosu na riječi Allahovog Poslanika: “Vjernik je brat vjerniku”?
Gdje smo u odnosu na riječi Allahovog Poslanika: “Niko od vas neće biti potpunog imana sve dok bratu muslimanu ne bude želio ono što želi sebi”?
Pa da li naša braća, koji jedva čekaju da neko posrne, izgovori neku dvosmislenu riječ, pa da i pogriješi, imaju na umu da i oni nisu savršeni, i da i oni griješe, da i oni mogu da izgovore dvosmislenu riječ, pa zar ne vole da im to ljudi oproste, ili pokušaju shvatiti njihov govor na najljepši način? Ako mi to očekujemo od drugih, pa zašto se i mi prema drugima ne ponašamo tako?
Iz pisanja određenih osoba vidite da veoma pomno prate druge osobe i šta pišu samo da bi iskopali neku njihovu grešku i time nahranili svoju bolesnu dušu, pišući i reagirajući. Kamo sreće da to čine sa ispravnom namjerom, da prate pisanja i izjave spomenutih osoba sa ciljem da se okoriste i preispitaju, a ako u svemu tome i primijete grešku, da na nju iskreno i na bratski način ukažu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nemojte istraživati nedostatke muslimana, doista onaj koji bude istraživao mahane muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a onaj kome Allah bude istraživao mahane, bit će obrukan (pa makar bio) u svojoj kući.” (Ebu Davud, od Ebu Berze el-Eslemija, radijallahu anhu, a šejh Albani ovo je predanje ocijenio vjerodostojnim.)
Da te osobe nisu iskrene u onome što pišu, najbolje govori činjenica da javno reagiraju i šire mahane braće muslimana. Ako su iskreni, po islamskom bontonu, oni bi trebali da se privatno jave osobi koja je posrnula i pogriješila, i da joj na lijep način ukažu na grešku.
Kazao je imam Šafija: “Onaj ko savjetuje brata muslimana tajno, on ga doista savjetuje i ukrašava, a onaj ko ga savjetuje javno, on ga samo bruka i unakažava.” (Hil’jetul-evlija, 9/140)
Ali, tada bi njihova bolesna duša ostala gladna, ne bi uspjeli da dokažu svoju superiornost, što je za njih neoprostiva greška.
Priredio: Pezić Elvedin
(minber.ba)
