Sva hvala pripada samo Allahu, Onome koji kada nekoga spusti, niko ga ne može uzdignuti, Onome koji kada nekoga uzdigne, niko ga ne može poniziti i spustiti. Ono što On da, to niko ne može spriječiti i zabraniti, kada On nešto zabrani, niko to ne može dati. Nema onoga koji može presjeći ono što On uspostavi, niti ima nekoga da može nešto uspostaviti kada On prekine. Neka je slavljen Onaj koji sve skladno uređuje, Uzvišeni, Allah, Mudri i Milostivi. Njegovom mudroš-ću dolazi tegoba koja opet s Njegovom milošću postaje korist i dobrota.

Hvalim Ga spominjući sva Njegova djela i zahvaljujem Mu se na Njegovim nebrojenim blagodatima. Svjedočim da nema drugog istinskog boga pored Allaha jedinog, On nema sudruga. Sve je mudro propisao i na, nikada do tada, poseban način sve stvorio. I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik kojeg je poslao u vrijeme kada se nevjerstvo uzdiglo i proširilo, pa je on vjernike spajao i okupljao, da bi na kraju nevjerstvo srušio i ugušio, i zlo od dobra odvojio. Neka je Allahov salavat i selam na njega i na njegovog druga Ebu Bekra koji je pokazao veliku neustrašivost u ratu sa otpadnicima, i na Omera putem kojeg je islam zadobio ponos i zaštitu, i na Osmana koji je nasilnički ubijen i koji nije učinio ono što mu se prigovaralo, i na Aliju koji je svojom borbom gušio i suzbijao nevjerstvo, i neka je salavat i selam na ostalu Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu i sve ashabe dokle god klanjači odlaze na ruku’ i sedždu.

Draga moja braćo, Svevišnji Allah kaže u suri Et-Tevba, 60. ajetu:

“Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezadu‍ženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjer-niku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.”

Uzvišeni Allah pojasnio je u ovom ajetu kategorije primalaca zekata koje je odredio na osnovu Svoga znanja, mudrosti, pravednosti i milosti. Primaoce zekata ograničio je na osam spomenutih kategorija i pojasnio da je obavezno davanje zekata tim kategorijama jer je ovakva podjela proizašla iz Allahovog znanja i Njegove mudrosti, stoga je nije dozvoljeno mijenjati i zekat davati nekome drugome. Uzvišeni Allah najbolje poznaje u čemu je korist za Njegove robove i On je najpravedniji u postavljanju stvari na njihovo mjesto.

“A zar ima boljeg zakona od Allahovog za narod koji vjeruje?!”[1]

Prva i druga kategorija primalaca zekata jesu siromasi – fukare i nevoljnici – miskini, a to su oni koji ne mogu ostvariti svoje osnovne životne potrebe i potrebe svojih porodica, jer nemaju gotovine (novca), nemaju stalne plate, stalnog zaposlenja, pomoći koju uživaju, obaveznog izdržavanja i sl., pa su u potrebi za pomoći.

Učenjaci kažu: Takvima se daje onoliko koliko je dovoljno njima i njihovim porodicama za cijelu godinu sve dok ne dođe vrijeme izdvajanja zekata sljedeće godine. Zekat se daje i siromahu u svrhu ženidbe, ako mu je brak potreban, i daje mu se onoliko koliko mu je potrebno za ženidbu. Također, zekat se daje i siromašnom učeniku u svrhu kupovine potrebnih udžbenika. Osobi koja ima nedovoljna primanja, daje se zekat u iznosu koji će biti dovoljan za podmirivanje osnovnih životnih potreba porodice. Međutim, osobama koje imaju dovoljna primanja nije dozvoljeno dati zekat pa makar to i tražile. Naprotiv, ovakve osobe obaveza je posavjetovati i ukazati da im tra-ženje i prošenje nije dozvoljeno.

Od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Niko od vas neće neprestano prositi sve dok ne sretne Uzvišenog Allaha bez imalo mesa na svome licu.”[2]

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj koji bude tražio od ljudi imetak samo da bi njime uvećao svoj imetak, taj uistinu traži džehennemsku žeravicu, pa neka smanji ili neka poveća!”[3]

Hakim b. Hizam, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, salla-llahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista je ovaj imetak sladak i privlačan, pa ko ga bude stjecao bez pohlepe, dat će mu se bereketa u njemu, a ko ga bude stjecao žudeći za njim, neće mu se dati bereketa u njemu i bit će sličan onome koji jede a nikako se ne može zasititi. A gornja ruka bolja je od donje.”[4]

Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nijedan čovjek neće otvoriti vrata traženja (prošenja) a da mu Allah neće otvoriti vrata siromaštva.”[5]

Ako bi neki nepoznat čovjek – čije je imovinsko stanje nepoznato, ali na kojem se vide znaci bogatstva – tražio da mu se dadne zekat, dozvoljeno mu je dati zekat nakon što se upozna sa propisom o zabrani davanja zekata imućnima i onima koji su sposobni zaraditi, jer su Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla dva čovjeka i zatra-žila od njega da im da zekat. Poslanik je pogledao u njih i vidio da su snažni (sposobni), pa je rekao: “Ako hoćete, ja ću vam dati, ali neka znate, u zekatu nema udjela onaj koji je bogat i koji je sposoban da zaradi!”[6]

Treća kategorija primalaca zekata jesu oni koji skupljaju zekat. Sakupljače zekata određuju i angažiraju namjesnici kako bi sakupljali zekat od ljudi, čuvali ga, skladištili i dijelili potrebnima. Ovoj kategoriji daje se iz zekata shodno njihovom radu pa makar oni bili i bogati. Što se tiče onih koje opunomoće pojedinci da dijele njihov zekat, oni ne spadaju u ovu kategoriju i ne zaslužuju da im se dadne išta iz zekata, jer su ovlašteni samo od njih da dijele zekat. Međutim, ako se u sakupljanje i distribuiranje zekata uključe na volonterskoj osnovi, izvršavajući pošteno preuzetu obavezu, imat će za to nagradu, kako bilježi Buharija od Ebu Muse el-Eš’arija, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ukoliko je musliman povjerljivi čuvar imetka i onaj koji izvršava – ili je rekao ”daje” – onako kako mu je naređeno, potpuno i na najljepši način, drage duše, dobro-voljno, pa imetak dostavlja do onoga kome je naređeno da dostavi, on je jedan od onih koji izdvajaju sadaku.” Međutim, ako se u sakupljanje i distribuiranje zekata ne uključe na volonterskoj osnovi, nego na inicijativu vlasnika imetka, u tom slučaju davalac zekata dat će im naknadu za njihov angažman iz drugog imetka koji posjeduje, a ne iz imetka izdvojenog u svrhu zekata.

Četvrta kategorija: Oni čija srca treba pridobiti, a to su oni koji su slabog imana ili oni čijeg se zla pribojava. Takvima se daje zekat kako bi se njihova vjera popravila ili kako bi se sačuvalo njihova zla, ukoliko to zlo nije moguće otkloniti na neki drugi način.

Peta kategorija: Za otkup iz ropstva onih robova koji se sa svojim vlasnicima dogovore da će im dati određeni iznos novca, a da će ih oni zauzvrat osloboditi, tj. otkupili su se od svojih vlasnika, pa im se daju sredstva iz zekata da isplate tu svotu svojim vlasnicima kako bi ih oslobodli. Također, dozvoljeno je kupiti roba i osloboditi, kao i oslo-boditi muslimana zatvora (platiti kauciju), jer sve to ulazi u općenito značenje otkupa iz ropstva.

Šesta kategorija: Prezaduženi. Postoje dvije kategorije ovih ljudi:

1. Oni koji su se zadužili, uzeli pozajmicu kako bi izmirili dvojicu muslimana, ugasili smutnju među njima. Takvima se daje iz zekata onoliko koliko iznosi njihov dug, podstičući ih i bodreći na to dobro djelo koje čine – izmirenje muslimana, gašenje smutnji, mržnje i odbojnosti među njima. Od Kabise el-Hilalija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Zadužio sam se pa sam otišao do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da mi pomogne oko vraćanja pozajmice. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mi je: ‘Sačekaj dok nam ne dođe kakva sadaka, pa kada dođe, naredit ću da se tebi dadne.’ Zatim mi je rekao: ‘O Kabisa, doista traženje nije dozvoljeno osim jednom od trojice: čovjeku koji je uzeo pozajmicu, njemu je dozvoljeno da prosi sve dok ne vrati pozajmicu, nakon čega mu je obaveza da prestane tražiti…’” Zatim je naveo hadis u cijelosti.[7]

2.Onaj koji je pozajmio, uzeo dug lično za sebe pa nije u mogućnosti da ga vrati. Takvom se daje iz zekata koliko je potrebno da se vrati njegov dug, pa makar on bio i veliki, a može se dati i onome od koga je on pozajmio jer se time postiže cilj i ispunjava obaveza dužni-ka.

Sedma kategorija: u svrhe na Allahovom, odnosno u svrhu borbe na Allahovom putu kojom se namjerava uzdizanje Allahove riječi, a ne uzdizanje nacionalizma i sl. Zbog ove namjere, borcu se daje iz zekata koliko mu je potrebno za njegovu borbu ili se od zekata kupuje oružje, oprema i ostalo što je potrebno borcima na Allahovom putu kako bi branili islam i uzdizali Allahovu riječ.

Osma kategorija: Putnik-namjernik, tj. putnik koji ne može nastaviti putovanje zbog nestanka novca, sredstava. Njemu se daje iz zekata koliko je potrebno da stigne do svoje kuće, pa makar bio i bogat, imao novaca kod kuće i imao od koga pozajmiti. Međutim, takvome nije dozvoljeno da krene na put s malom poputninom (malo novčanih sredstava) s namjerom da traži da mu se dadne iz zekata kada ostane bez svojih sredstava za putovanje, jer je to samo dosjetka (prevara) da bi došao do onoga što mu zapravo ne pripada.

Zekat se ne daje nevjerniku, osim ako pripada kategoriji onih čija srca treba pridobiti.

Također, zekat se ne daje bogatom čovjeku, jer dovoljna mu je trgovina kojom se bavi, ili posao, postojeće zanimanje, stalna plata, ili pomoć koju uživa, obavezno izdržavanje i sl., izuzev ako je angažiran na sakupljanju zekata, ili ako je jedan od boraca na Allahovom putu, ili ako se zadužio da bi pomirio zavađene muslimane.

Također, zekat se ne daje kako bi se izbjeglo obavezno izdržavanje, pa tako naprimjer zekat se ne daje gostu kako ne bi došao u goste i ne bi bio ugošćen, ili supruzi koju je obaveza izdržavati ili nekome iz bližnje rodbine kojeg je, također, obaveza izdržavati. Međutim, zekat je dozvoljeno dati supruzi i bližnjima u svrhe koje čovjek nije oba-vezan da obezbijedi, poput izmirenja ženinog duga koji ona nije u mogućnosti izmiriti, ili da vrati dug njenih roditelja, ili nekoga bližnjeg iz njene porodice. Dozvoljeno je da izdvoji zekat svojoj bližnjoj rodbini kako bi oni izmirili svoje troškove, naravno pod uvjetom da ima dovoljno imetka za snošenje njihovoh izdataka i sl.

Ženi je dozvoljeno da dadne zekat svome suprugu i time vrati njegov dug i sl., jer je Svevišnji Allah općenito spomenuo osobine kategorija koje zaslužuju da im se izdvoji zekat, pa ko god se opiše spomenutim osobinama, zaslužuje da dobije zekat. Na osnovu toga, nije dozvoljeno nekome uskraćivati zekat ako to on zaslužuje, osim s jasnim dokazom ili konsenzusom učenjaka. U dva Sahiha bilježi se hadis Zejnebe es-Sekafijje, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ženama da udjeljuju sadaku, pa je Zejneba – supruga Abdullaha b. Mes’uda – upitala Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, ti si naredio da se daje sadaka, a ja imam nakit koji sam htjela dati u sadaku. Međutim, Ibn Mes’ud smatra da su on i njegov sin preči da njima udijelim sadaku.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Istinu je rekao Ibn Mes’ud. Tvoj suprug i tvoje dijete najpreči su da njima udijeliš sadaku.” Selman b. Amir, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sadaka data siromahu samo je sadaka, dok je sadaka data rodbini i sadaka i održavanje rodbinskih veza.”[8]

Nije dozvoljeno otpisati dug siromaha na ime zekata, jer se zekat uzima i daje. Allah, subhanehu ve te’ala, rekao je:

“Uzmi zekat iz njihovih imetaka!”[9] Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Doista, Allah im je propisao zekat koji se uzima od njihovih bogatih i daje njihovim siromašnim.” A otpisivanje duga siro-mahu na ime zekata ne smatra se ni uzimanjem, a ni vraćanjem.

Onaj koji izdvaja zekat, ukoliko se potrudi da pronađe osobe kojima je potrebno dati zekat, smatrajući da im doista i pripada pravo na zekat, pa se poslije ispostavi suprotno, njegovo izdvajanje zekata bit će ispravno, jer se on bojao Allaha koliko je mogao, potrudio se koliko je mogao, a Allah ne obavezuje čovjeka preko njegovih moguć-nosti. U dva Sahiha bilježi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Jedan čovjek je rekao: ‘Tako mi Allaha, zasigurno ću udijeliti sadaku.'” Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, citirao hadis i u njemu spomenuo da je čovjek svoju sadaku – ne znajući – dao bogatom čovjeku, pa su ljudi osvanuli prepričavajući kako je bogatome udijeljen imetak. Ovaj čovjek je rekao: “Allahu pripada svaka hvala na svakom stanju, pa makar imetak dobio i bogati čovjek!” Rečeno mu je (u snu): ‘Što se tiče bogataša, nadati se da uzme pouku pa da i on udjeljuje iz imetka koji mu je Allah podario.'” U Muslimovom predanju stoji dodatak: “A što se tiče tvoje sadake, ona je primljena.” Od Ma’na b. Jezida, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Moj otac je u svrhu sadake izdvojio određeni broj dinara i ostavio ih je u mesdžidu pored jednog čovjeka, a ja sam došao, uzeo ih i došao mu s njima, pa mi je rekao: ‘Tako mi Allaha, ja nisam namjeravao da ih dam tebi!’ Požalio sam se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, na to, pa je rekao: ‘Jezide, tebi pripada ono što si namjeravao, a tebi, Ma’ne, pripada ono što si uzeo.’” [10]

Draga moja braćo, uistinu izdvajanje zekata nije ispravno i neće biti primljeno sve dok se ne izdvoji i distribuira kategorijama određenim od strane Svevišnjeg Allaha, pa, Allah vam se smilovao, potrudite se da vaš zekat dospije do osoba koje ga zaslužuju kako biste ispunili svoju obavezu, očistili svoje imetke i sproveli naredbu svoga Gospo-dara, i kako bi vaš zekat bio primljen, a Allah je Taj koji podršku daje!

Neka je svaka hvala samo Allahu, Gospodaru svih svjetova! Neka je Allahov salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.

 

[1] Prijevod značenja El-Maide, 50.

[2] Buharija i Muslim.

[3] Muslim.

[4] Buharija i Muslim.

[5] Ahmed. Slično bilježi i Tirmizi od Ebu Kebšeta el-Enmarija i kaže da je hadis hasen-sahih.

[6] Ahmed, Ebu Davud, Nesai. Ahmed je rekao: “Lijepog li hadisa!”

[7]Muslim.

[8] Nesai, Tirmizi, Ibn Huzejme i Hakim koji kaže: “Lanac prenosilaca je vjerodostojan.”

[9] Prijevod značenja Et-Tevbe, 103.

[10] Buharija.

 

Muhammed b. Salih el-Usejmin

Preveo Hajrudin Ahmetović