Sva hvala pripada samo Allahu, Onome koji je uzvišen u Svojoj veličini, Onome koji je Silan u Svojoj snazi i moći, Onome koji dobro poznaje stanje Svoga roba u tajnosti i javnosti, Onome koji pomaže borca Svojom pomoći i pobjedom, Onome koji svakog poniznog vjernika radi Njega uzdiže. On čuje škripu olovke dok ispisuje redove slova! On vidi mrava kako se kreće u unutrašnjosti svoje kućice. Od Njegovih znamenja jeste i to da su nebesa i Zemlja nastala Njegovom naredbom.

Zahvaljujem Mu se na Njegovoj odredbi, i prijatnoj i gorkoj. Svje-dočim da nema istinskog boga osim Allaha Jedinog, On nema sudru-ga. Ovim riječima Ga, subhanehu ve te’ala, spominjem. I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik koji je poslan s dobrom prema svim stvorenjima, i na kopnu i na moru, neka je Allahov salavat i selam na njega i na njegovog druga Ebu Bekra, prvaka zbog imana koji se učvrstio u njegovim grudima, i na Omera čijom je odlučnošću i snagom islam zadobio ponos, i na Osmana Zu-n-Nurejna, strpljivog na gorkoj sudbini, i na Aliju, njegovog amidžića i zeta. Neka je Allahov salavat i selam na svu Vjerovjesnikovu porodicu, njegove ashabe i sve koji ih slijede u dobru sve dok oblaci sa sobom nose kišu.

Draga moja braćo, Uzvišeni Allah pomogao je vjernike na mnogim poprištima, u mnogim bitkama: na Bedru, Ahzabu, Mekki, Hunejnu i drugim bitkama, ispunjavajući time Svoje obećanje:

“A pomoći vjernicima Naša je obaveza bila!”[1]

“Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u ž‍ivotu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci, na Dan kada krivcima pravdanja njihova neće od koristi biti; njih će pro-kletstvo i najgore prebivalište čekati.”[2]

Allah ih je pomogao jer su se oni pridržavali Njegove  vjere islama, koja je iznad svih vjera. Stoga, ko god se prihvati islama, Allah će ga uzdići iznad svih drugih naroda. Rekao je Uzvišeni:

“On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogo-bošcima.”[3]

Allah ih je pomogao jer su oni poduzeli sve razloge istinske po-bjede, i materijalne i duhovne. Stoga su se odlučno i postojano susre-tali sa svojim neprijateljima, čvrsto vjerujući u riječi Allaha, subhanehu ve te’ala:

“I ne gubite hrabrost i ne ‍žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici. Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima…”[4]

“Nemojte malaksati tra‍žeći neprijatelja; ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju. A Allah sve zna i mudar je.”[5]

“I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jači, jer Allah je s vama, On vas neće nagrade za djela vaša lišiti. Život na ovome svijetu je samo igra i zabava! A ako budete vjerovali i grijehe izbjegavali, On će vas nagraditi i imanja vaša od vas neće traž‍iti.”[6]

Sa ovom imanskom snagom i postojanošću vjernici su kročili naprijed čvrsto i odlučno. Također, pripremali su se i materijalno, shodno svojim mogućnostima, slijedeći naredbu svoga Gospodara:

I protiv njih pripremite koliko god mož‍ete snage…”[7]

Allah ih je pomogao jer su i oni ustali da brane Allahovu vjeru:

“A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomaž‍u – ta Allah je zaista moćan i silan – one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tra‍žiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljali. A Allahu se na kraju sve vraća.”[8]

U ova dva plemenita ajeta, Allah obećava da će sigurno, bez imalo sumnje, pomoći onoga ko pomaže Njegovu vjeru. Svevišnji Allah potvrdio je Svoju pomoć u ovim ajetima na mnoge načine, između ostalog sljedećim riječima: “Allah će sigurno pomoći”. Komentatori Kur’ana smatraju da se na početku ovog ajeta nalazi zakletva, tako da bi prijevod glasio: “Tako mi Allaha, Allah će sigurno pomoći vjernike.” Da će sigurno pomoći vjernike, Allah ukazuje i time što je glagol koji govori o tome upotrijebljen sa “lamom” i “nunom” ﭽﭺ ﭼ. Također je rekao: “Allah je zaista moćan i silan”.On Uzvišeni snažan je i nikako ne može biti slab, On Uzvišeni silan je i nikako ne može biti ponižen. Shodno tome, svaka snaga i svaki ponos koji se suprotstave Allahu osuđeni su na slabost i poniženje. Riječima: “…a Allahu se na kraju sve vraća”, Uzvišeni Allah bodri i učvršćuje vjernika u trenucima kad mu se pobjeda čini dalekom i nemogućom. Završnica svih stvari pripada Allahu i On Jedini mijenja šta hoće shodno Svojoj mudrosti. U ova dva plemenita ajeta spomenuti su razlozi, osobine koje zaslužuju pobjedu. To su osobine kojima se vjernik mora okititi nakon što ostvari postojanost i čvrstinu na Zemlji. Ova čvrstina i postojanost na Zemlji ne smiju obmanuti vjernika i učiniti ga zlim, oholim i nadme-nim, onim koji sije nered na Zemlji. Ne, naprotiv, ta snaga na Zemlji mora vjerniku povećati i snagu Allahove vjere, čvršće i bolje pridrža-vanje vjerskih principa.

Prva osobina spomenuta je u riječima Uzvišenog: “…one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati Dakle, postojanost na Zemlji može se ostvariti samo obožavanjem Allaha Jedinog, kao što i kaže Uzvišeni:

“Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurnim namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On ‍želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.”[9]

Kada rob obožava samo Allaha, iskreno Mu ispovijedajući vjeru svojim riječima, postupcima i namjerama, ne želeći time ništa drugo do Allahovo zadovoljstvo i drugi svijet – ahiret, ne želeći položaj niti hvalu, imetak niti bilo šta drugo od dunjaluka, i ustraje na takvom iskrenom ibadetu, i u blagostanju i u tegobi, Allah će ga učiniti postojanim na Zemlji. Dakle, postojanost na Zemlji zahtijeva osobinu koja joj mora prethoditi, a to je iskreno obožavanje Allaha Jedinog, ne čineći Mu širk ni u čemu.

Druga osobina je uspostavljanje i obavljanje namaza na ispravan način, uz ispunjenje svih njegovih šartova, ruknova, vadžiba i mustehaba.  Tako će vjernik upotpuniti svoj abdest, voditi računa o svome ruku’u i sedždi, stajanju i sjedenju, obavljat će namaze u njihovim vremenima u džematu, obavljat će ih skrušeno, prisutna srca i smirenih udova, jer je skrušenost srž namaza i namaz bez skrušenosti je poput tijela bez duše.

Od Ammara b. Jasira, radijallahu anhu,  prenosi se da je rekao: ”Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Doista čovjek završi namaz a od namaza mu se upiše ili desetina, ili devetina, ili osmina, ili sedmina, ili šestina, ili petina, ili četvrtina, ili trećina ili polovina.“[10]

Treća osobina jeste davanje zekata osobama kojima pripada, dobrovoljno i drage duše, u punoj mjeri, bez umanjivanja, želeći time samo Allahovu dobrotu i Njegovo zadovoljstvo. Davanjem zekata očistit će svoju dušu i svoj imetak, pomoći svojoj braći siromasima i nevoljnicima, i drugima kojima je pomoć potrebna, o čemu smo podrobno govorili na sedamnaestom sijelu kada smo pojašnjavali kategorije primalaca zekata.

Četvrta osobina: naređivanje dobra. Pod dobrom se ovdje podrazumijeva sve što su naredio ili preporučio Allah i Njegov Posla-nik, sallallahu alejhi ve sellem. To dobro će naređivati radi oživljavanja Allahovog šerijata, popravljanja stanja među Allahovim robovima i radi postizanja Allahove milosti i zadovoljstva. Vjernici su poput građevine, jedan drugog učvršćuju, tako da vjernik koji želi da se pokorava svome Gospodaru, isto to mora željeti i svojoj braći, dakle da i oni budu Allahu pokorni. Naređivanje dobra postiže se imanom i vjerovanjem u koristi i plodove tog djela, prije ili kasnije.

Peta osobina: zabranjivanje zla. Pod zlom se ovdje podrazumijeva sve ono što su zabranili Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u što se ubrajaju veliki i mali grijesi po pitanju ibadeta, pona-šanja, poslovanja. Dakle, vjernik ukazuje na svako zlo koje se uvriježilo u spomenutom i zabranjuje ga, čuvajući na taj način Allahovu vjeru, Allahove robove, otklanjajući razloge nereda i spuštanja kazne.

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla dva su garanta opstanka islamskog ummeta, njegovog ponosa i jedinstva, kojima se sprečava proširenje strasti i zatvaraju se svi putevi koji vode do njih. Stoga je naređivanje dobra i odvraćanje od zla obaveza svakog muslimana i muslimanke, naravno shodno njihovim mogućnostima:

“I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i traž‍iti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta ‍žele postići. I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli – njih čeka patnja velika.”[11]

Dakle, da nije naređivanja dobra i odvraćanja od zla, ljudi bi se podijelili na stranke i skupine, svaka skupina zadovoljna onim što zastupa. Upravo je naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla, ovaj ummet odlikovan nad drugim narodima:

Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: traž‍ite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, većinom su nevjernici.”[12]

Ostavljanje naređivanja dobra i odvraćanja od zla, rezultiralo je Allahovim prokletstvom:

Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili. Ruž‍no li je zaista to kako su postupali!”[13]

Kad se postigne ovih pet osobina, uz čvrstu odluku i materijalnu spremnost, uz Allahovu dozvolu, postići će se i istinska pobjeda jer je to Allahovo obećanje:

“Obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali veći-na ljudi ne zna; oni znaju samo spoljašnju stranu ž‍ivota na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni.”[14]

Na taj način islamskom ummetu dolazi brojna i neizmjerna Allahova pomoć, kakvu nisu mogli ni zamisliti!

Vjernik koji je uvjeren u ispunjavanje Allahovog obećanja zna da kakva god bila materijalna spremnost i snaga, da to nije ništa spram Allahove snage. On je uništio Ad, jedan od najmoćnijih naroda, koji su za sebe govorili: “Ima li nekoga moćnijeg i snažnijeg od nas?!“ Svevišnji Allah je rekao:

“A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih – a i znamenja Naša su poricali. I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar ledeni, da bismo im još na ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju – patnja na onom svijetu bit će, zaista, još sramnija – i niko im neće u pomoć priteći.”[15]

Faraon se oholio i hvalisao Egiptom i njegovim rijekama koje su tekle ispod njegovih palača, pa ga je Uzvišeni Allah uništio upravo vodom kojom se on hvalisao, a njegovu vlast naslijedili su Musa i njegov narod koji su u očima faraona bili jadni i bijedni, dok je Musa za njega bio jadnik koji se nije znao ni izjasniti.

Kurejšije su se ponosili svojom slavom i snagom, pa su nadmeno i radi pohvale ljudi izašli iz svojih kuća sa svojim starješinama i predstavnicima, govoreći: “Tako nam Allaha, nećemo se vratiti dok ne stignemo do Bedra. Tamo ćemo ostati tri dana, zaklati deve, najesti se i napiti vina. Arapi treba da čuju za nas, našu snagu i moć, te da nas više nikada ne pomisle napasti.” Na kraju su bili savladani od Vjero-vjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, doživjeli su teški poraz. Njihovi leševi bačeni su u bunar i postali su predmet ljudske priče i primjer poniženja do Sudnjeg dana.

Mi muslimani danas, kada bismo poduzeli ove istinske razloge pobjede, uspostavili istinsku vjeru, bili primjer, uzor, vođe, a ne oni koji druge slijede, opremili se savremenom ratnom tehnikom uz ubjeđenje i iskrenost, Allah bi nas sigurno pomogao protiv naših neprijatelja kao što je pomogao i naše prethodnike.

Allah je ispunio Svoje obećanje, pomogao Svoje robove i pobijedio nevjernike:

“Prema Allahovu zakonu koji odvazda važ‍i, a ti nećeš vidjeti da se Allahov zakon promijeni.”[16]

Allahu, Gospodaru naš, molimo Te da nam olakšaš da ostvarimo ove istinske razloge za pobjedu kojima ćemo postići pobjedu, ponos i ugled, uzdignuti islam, a poniziti nevjerstvo i razvrat, uistinu, Ti si Dobročinitelj Plemeniti.

Neka je Allahov salavat i selam na našega vjerovjesnika Muham-meda, njegovu porod

 

[1] Prijevod značenja Er-Rum, 47.

[2]Prijevod značenja El-Mu’min, 51-52.

[3]Prijevod značenja Et-Tevbe, 33.

[4]Prijevod značenja Ali Iman, 139-140.

[5]Prijevod značenja En-Nisa, 104.

[6]Prijevod značenja Muhammed, 35-36.

[7]Prijevod značenja El-Enfal, 60.

[8]Prijevod značenja El-Hadždž, 40-41.

[9]Prijevod značenja En-Nur, 55.

[10] Ebu Davud, Nesai i Ibn Hibban koji ga ocjenjuje sahihom, kao i Hafiz El-Iraki, dok ga šejh Albani ocjenjuje hasenom.

[11]Prijevod značenja Ali Imran, 104-105.

[12]Prijevod značenja Ali Imran, 110.

[13]Prijevod značenja El-Maide, 78-79.

[14]Prijevod značenja Er-Rum, 6-7.

[15]Prijevod značenja Fussilet, 15-16.

[16]Prijevod značenja El-Feth, 23.

 

Muhammed b. Salih el-Usejmin

Preveo  Hajrudin Ahmetović