Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Dvadeset i dvije godine od početka oružane agresije i genocida u Republici Bosni i Hercegovini. Tema je sama po sebi nametnuta, obzirom da je za dva dana inša-Allah tačno dvadeset i dvije godine od zvaničnog početka oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od strane krnje Jugoslavije, a godinu dana poslije i od strane Republike Hrvatske. Braćo i sestre, pojmovi „oružana agresija“ i „genocid“ su kodovi moderne historije Bošnjaka, kodovi koje ne smijemo zaboraviti kako se isto ne bi ponovilo našoj djeci i potomcima, pa i nama samima! To su pojmovi koje moramo dobro urezati u našu memoriju i memoriju naših ukućana, rodbine i prijatelja, tačnije našega naroda!
Džemat džamije Kralj Fahd je tužan, zbog šehadeta Have Šljivić-Dovadžija, majke dvije djevojčice i profesorice arapskog jezika u Kulturnom centru Kralj Fahd, koju je prije tri dan usmrtio nesavjesni vozač. Havi je juče klanjana dženaza i obavljen ukop u mezarju Crna rijeka. Još je tragičnije da je ubica ove mlade majke prije nego joj je klanjana dženaza puštan na slobodu, a radi se o najtežem obliku ubistva. Draga moja braćo i sestre, poštujmo saobraćajne i druge propise, jer ćemo se tako sačuvati sličnih situacija. Molimo Allaha, dželle še’nuhu, za Džennet sestri Havi, njenoj porodici za sabur i adekvatnu kaznu za ubicu!
Braćo i sestre, podsjećam sebe i vas na drugi dio 217. ajeta Sure El-Bekare:
...وَلاَ يَزَالُونَ يُقَاتِلُونَكُمْ حَتَّى يَرُدُّوكُمْ عَنْ دِينِكُمْ إِنِ اسْتَطَاعُوا…
…Oni će se neprestano boriti protiv vas, dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako budu mogli…
Ova kur’anska istina ostaje sve do Sudnjega dana i o njoj nema polemike, a najčudnije je i najbolnije kada se ove kur’anske istine kušaju vlastitim iskustvom i opet se ne izvuče pouka.
Početkom 1992. godine srpski nacionalisti su odlučili provesti u djelo Načertanije, Ilije Garašanina, srpskog nacionaliste koji je u sredinom XIX stoljeća zagovarao stvaranje Velike Srbije, kao i Memorandum SANU (Srpske akademije nauka i umetnosti) iz Beograda, sačinjen 1986. godine, koji je naglašavao “nužnost nacionalnog ujedinjenja srpskog naroda, bez obzira gdje se nalazili“.
Nakon agresije na Sloveniju i Hrvatsku, uslijedila je duga i teška oružana agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, koju su provodili: takozvana JNA, jedinice MUP-a krnje Jugoslavije, paravojne formacije krnje Jugoslavije u vidu: Arkanovaca, Šešeljevaca i drugih i izdajničke srpske snage iz Republike Bosne i Hercegovine. Obzirom da Srbi u Republici Bosni i Hercegovini nisu bili locirani na jednom području, preduzete su opsežne zločinačke akcije ubijanja, hapšenja, silovanja, mučenja i protjerivanja nesrba, a na prvom mjestu Bošnjaka.
Četnici su partizanske kape i spomenice, kojima su se okitili poslije Drugog svjetskog rata, zamijenili šajkačama i kokaradama, koje su bile njihovo trajno obilježje. Okrvavljene kame, kojima su s koljena na koljeno klani Bošnjaci i kojima su parane utrobe trudnica, a živa izvađena djeca bacana u zrak i dočekivana na njih, bile su iznova naoštrene i spremne za krvavi pohod. Svo oružje i oruđe takozvane JNA, kao i oružje Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine, koje smo mi građani Republike Bosne i Hercegovine godinama plaćali i kupovali, stavljeno je na raspolaganje četnicima, koji su pokrvavljenih očiju jurišali na sve što je ikada imalo veze sa islamom i muslimanima. Istina je da su meta njihovih zločina bili i drugi narodi, kao i pojedini Srbi koji su odbili da učestvuju u zločinima.
Svi su Bošnjaci pred agresorima i domaćim izdajnicima i zločincima bili isti i svi su trebali biti poubijani na što svirepiji način. Kada srbijanski zločinci u Bijeljni nisu mogli razlikovati, Bošnjaka od nebošnjaka, ubijali su sve osunećene muškarce. Silovane su djevojčice od devet godina i nene od osamdeset godina, a zločinci su bili svjesni da je “udariti na čast žene muslimanke” teže i od samog ubistva. Tako je projekat silovanja sistematski provođen na čitavom okupiranom teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Zločinci su silovali djevojčice na oči njihovih roditelja, braće, deda i nena. Čak su prisiljavali očeve da siluju vlastite kćeri, što bošnjački moral nije mogao prihvatiti. U usijane rerne su pred očima majki stavljali njihovu dojenčad. Korištene su i druge najgnusnije metode zločina nad kojima um staje…
Zločini iz I i II svjetskog rata nad golorukim i naivnim Bošnjacima su se ovoga puta dešavali na kraju XX stoljeća, na oči cijeloga svijeta, dok su naivni Bošnjaci bili sigurni u efikasnu vojnu intervenciju i humanitarnu pomoć međunarodne zajednice, koja je bila obavezna zaštititi svoju novu članicu UN-a, ali te pomoći nije bilo. Naprotiv, građanima Republike Bosne i Hercegovine uveden je embargo na uvoz naoružanja, što je bilo klasično vezanje ruku žrtvi, dok je agresor na raspolaganju imao silnu tehniku i dobro obučeno ljudstvo. U embargu na uvoz oružja u Republiku Bosnu i Hercegovinu se ogleda licemjerstvo međunarodne zajednice i saučesništvo u zločinu i to ova tvrda bošnjačka glava mora dobro zapamtiti.
Genocid nad Bošnjacima, na cijelom prostoru Republike Bosne i Hercegovine, a posebno u takozvanim zaštićenim zonama: Srebrenici, Žepi, Goraždu i Bihaću, te u Prijedoru, Bijeljini, Bratuncu, Čajniču, Čapljini, Derventi, Doboju, Donjem Vakufu, Foči, Gacku, Modriči, Nevesinju, Prozoru, Rogatici, Rudom, Stocu, Tesliću, Vlasenici, Višegradu, Zvorniku i drugim općinama događao se na očigled cijeloga svijeta i to Bošnjaci ne smiju zaboraviti, jer zaborav je jedan od najsvirepijih i najbezdušnijih neprijatelja jednoga naroda.
Braćo i sestre, ne zaboravimo agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima, budimo budni i oprezni, trudimo se da u svojim životima budemo dosljedni nosioci baklje islama, rađajmo, odgajajmo i školujmo našu djecu, učimo ih da budu moralni, vrijedni, hrabri, jasni i nepokolebljivi, pričajmo im o agresiji i genocidima, budimo ponosni i odlučni i nikada više ne dozvolimo da stojeći u redovima čekamo milost koljača!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, pomozi našoj ugroženoj braći ma gdje bili, sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja, kazni zločince zasluženom kaznom i ostavi ih bez pomena i poroda i zameti im svaki trag, uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 12/2014 – 04. džumade-l-uhra 1435.H. / 04. april 2014.g.
