Sva hvala pripada Allahu koji je sve s mudrošću stvorio, koji je iz Svoje mudrosti i milosti propisao propise i zakone, pa nam naredio da Mu se pokoravamo ne zbog toga što On ima potrebu za tim, već što je to potrebno nama. On oprašta grijehe svima onima koji se pokaju i vrate svome Gospodaru, dok Svoje nebrojene blagodati spušta na dobročinitelje. Rekao je:

“…a one koji se budu borili (trudili) radi Nas, Mi ćemo ih zasi-gurno uputiti Našim putevima i, uistinu, Allah je uz dobro-činitelje.”[1]

Zahvaljujem Mu se na Njegovim skrivenim i vidljivim blagodatima i svjedočim da nema drugog istinskog boga dostojnog obožavanja osim Allaha jedinog, koji nema sudruga. Svjedočim ovo i očekujem da time postignem Kuću uživanja. I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, kojeg je uzdigao iznad sedam nebesa i približio, neka je Allahov salavat i selam na njega, i na njegovog druga Ebu Bekra koji je ustrajavao u ibadetu i sa zadovoljstvom podnosio iskušenja, Ebu Bekra kojem je Svevišnji Allah podigao ugled kada je rekao:

“…i kada on reče svome drugu: ‘Ne žalosti se, uistinu je Allah s nama!'”[2]

Neka je Allahov salavat i selam na Omera koji se zalagao za jačanje islama pa u tome nije klonuo niti posustao, i na Osmana koji je bio zadovoljan Allahovom odredbom i kada je otišao s ovoga svijeta u svojoj kući na najgori mučenički način, i na Aliju njegovog bližnjeg po porijeklu, onoga koji je zadobio brojne blagodati. Neka je salavat i selam i na sve ostale njegove plemenite i povjerljive ashabe.

Braćo moja! Na trećem sijelu spomenuli smo da se propisivanje posta odvijalo u dvije faze na početku objave islama, zatim su se propisi posta učvrstili i ljudi na osnovu njih podijelili na deset katego-rija.

Prva kategorija: Musliman, punoljetan i umno sposoban, razuman, koji boravi kod kuće (nije putnik), sposoban i zdrav, i ništa ga ne sprečava da posti. Takvoj osobi obaveza je da posti mjesec ramazan, u njegovom vremenu, zbog jasnih dokaza iz Kur’ana, sunneta i jedno-glasnog mišljenja islamskih učenjaka po tom pitanju.

Svevišnji Allah rekao je:

“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede…”[3]

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kada vidite mlađak, zapostite.“[4]

Također, svi muslimani se slažu u pitanju obaveznosti ramazanskog posta za spomenutu osobu.

Što se tiče nevjernika, njemu post nije obavezan niti je ispravan, jer on nije sljedbenik ibadeta, tj. njegov ibadet se ne prima, pa ukoliko primi islam u toku mjeseca ramazana, nije obavezan napostiti propu-štene dane, zbog riječi Allaha:

“Reci onima koji neće da vjeruju, ako prestanu, ono što je pretho-dilo bit će im oprošteno!”[5]

Međutim, ukoliko u toku dana primi islam, obavezan je preostali dio dana ustegnuti se od hrane i pića, jer se primanjem islama svrstao u kategoriju onih kojima je post obavezan, ali neće napaštati taj dan jer nije bio šerijatski obveznik kada je bilo potrebno (na početku dana) ustegnuti se od hrane i pića.

Druga kategorija: Malodobno dijete – post mu nije obavezan sve dok ne postane punoljetno, zbog Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Pero je podignuto sa trojice: spavača sve dok se ne probudi, malodobnoga dok ne poraste i ludog sve dok mu se pamet ne vrati.”[6]

Međutim, staratelj će dijete podsticati na post, naravno ako dijete bude u mogućnosti postiti. Ovo je jedan od načina navikavanja djeteta na pokornost Allahu kako bi zavolio propise islama i prihvatio nakon punoljetstva. Staratelj će to činiti slijedeći selefus-salih, ispravne prethodnike, jer i ashabi su podsticali svoju malu dječicu na post, vodili su ih u mesdžide, pravili im lutke, igračke od vune i sl., pa kada bi djeca počela plakati od gladi, davali bi im te lutke i igračke da se zabave.

Međutim, danas većina staratelja ne vodi računa ovom segmentu islamskog odgoja djece, stoga djeci i ne naređuju da poste. Naprotiv, pojedini staratelji zabranjuju svojoj djeci post, i pored njihove želje da poste, smatrajući da to čine iz milosti prema djeci, što je svakako pogrešno jer milost prema djeci ogleda se u ispravnom odgoju na principima islama. Stoga staratelji koji zabranjuje svojoj djeci post, nemaran je prema istinskoj milosti, čini nasilje svojoj djeci, ali i samome sebi. S druge strane, ako djeca budu postila, pa staratelj primijeti na njima tegobu, u tom slučaju nema smetnje da ih spriječi da poste.

Muška osoba postaje punoljetna pojavom jedne od tri stvari:

Prva: Izlaskom sjemena polucijom ili na drugi način.

Svevišnji Allah kaže:

“A kada djeca vaša dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek traže dopuštenje za ulazak, kao što su tražili dopuštenje oni stariji od njih…”[7]

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kupanje na dan džume obavezno je svakom muhtelimu – punoljetnom.“[8]

Drugo: Izrastanjem dlaka oko stidnog mjesta, zbog riječi Atije el-Kurezija: ”U danu bitke s plemenom Kurejza bili smo dovedeni pred Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je pogubljen onaj koji je bio muhtelim, ili onaj kome su izrasle dlake oko stidnog mjesta.“[9]

Treće: Navršavanjem petnaeste godine, zbog riječi Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma: “Pokazan sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, na dan bitke na Uhudu, a imao sam četrnaest godina, pa mi nije dozvolio da se borim.” Bejheki i Ibn Hibban bilježe dodatak s vjerodostojnim lancem prenosilaca: “…i nije me smatrao puno-ljetnim. Zatim, pokazan sam mu na dan bitke na Hendeku, a imao sam petnaest godina, pa mi je dozvolio da se borim.” Bejheki i Ibn Hibban bilježe i ovdje vjerodostojni dodatak: “…i smatrao me punoljetnim.”[10]

Nafi’a kaže: ”Došao sam halifi Omeru b. Abdil-Azizu i spomenuo mu ovaj hadis, a on je rekao: ‘Doista je ovo granica između malo-ljetnog i punoljetnog.’ Pisao je svojim namjesnicima da se propiše davanje onome koji napuni petnaest godina.”[11]

Ženska osoba postaje punoljetna na sličan način kao i muška osoba, s tim što kod žena postoji i četvrti pokazatelj punoljetnosti, a to je pojava hajza. Stoga, kada ženska osoba dobije prvi hajz, postaje punoljetna i šerijatski obveznik, pa makar se to dogodilo i u njenoj desetoj godini.

Ukoliko punoljetstvo nastupi u toku dana mjeseca ramazana, a osoba je već zapostila taj dan, samo će nastaviti postiti i u tom pogle-du nema nikakvih dodatnih obaveza. Međutim, ako nije zapostila taj dan, nastupanjem punoljetstva obavezna je ustegnuti se od hrane preostali dio dana, jer se na taj način svrstala u kategoriju onih kojima je post obavezan. Dakle, nastavit će postiti i nije obavezna napostiti taj dan, jer na početku tog dana nije bila šerijatski obveznik.

Treća kategorija: Ludak. Takvome post nije obavezan zbog pretho-dnog hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Pero je podignuto sa trojice: …i ludog sve dok mu se pamet ne vrati.”[12] Također, njegov post nije ispravan, jer takva osoba nije pri pameti, razumu putem kojeg razumijeva i nijjeti ibadet, a ibadet nije ispravan bez nijjeta, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uistinu se sva djela vrednuju po nijjetima – namjerama…”[13]

Ako osoba ima oblik sporadičnog ludila, tj. povremeno je u svje-snom, a povremeno u nesvjesnom stanju, obavezna je postiti samo onda kada se nalazi u svjesnom stanju. Ako se takvoj osobi u toku ramazanskog dana pojavi ludilo, tj. ostane bez pameti, to neće pokvariti post, i ovaj slučaj identičan je slučaju osobe koja se zbog bolesti onesvijesti, jer je zapostila taj dan pri pameti i ispravno naumila post. Dakle, ne postoji dokaz kojim je u ovome slučaju moguće dokazati neispravnost posta toga dana, naročito ako se zna da stanje ludila, nesvjesnosti, traje nekoliko trenutaka ili sati. Stoga, ovakva osoba nije obavezna napostiti dan u kojem joj se pojavilo ludilo.

Ukoliko se ovakvoj osobi pamet vrati u toku ramazanskog dana, obavezna je preostali dio dana ustegnuti se od hrane i pića, jer je postala od onih kojima je post obavezan, ali nije obavezna taj dan napostiti, dakle propis je isti kao i slučaju djeteta koje u toku dana postane punoljetno, ili nevjernika koji u toku dana primi islam.

Četvrta kategorija: Stara oronula osoba koja je dostigla stepen senilnosti i neraspoznavanja. Takvoj osobi post nije obavezan niti je obavezna da za svaki dan mjeseca ramazana nahrani siromaha, jer takva osoba s pojavom neraspoznavanja, prestaje biti šerijatski obvez-nik, pa je nalik djetetu koje još ne raspoznaje. Ukoliko takva osoba ponekada raspoznaje, a ponekad ne, post joj je obavezan samo u trenucima raspoznavanja. U pogledu namaza ovakve osobe važi isti propis kao i u pogledu posta, pa joj je namaz obavezan samo u trenucima raspoznavanja.

Peta kategorija: Osoba koja je trajno u nemogućnosti da posti, poput stare i iznemogle osobe, bolesnika za kojeg nema nade da će ozdraviti, kao što su bolesnici s malignim oboljenjima i slično. Takvima post nije obavezan jer ga ne mogu podnijeti, a Svevišnji Allah rekao je:

“Bojte se Allaha koliko možete!”[14], i rekao je:

“Allah nikoga ne zadužuje osim onoliko koliko je on u moguć-nosti.”[15]

Međutim, ovakva osoba dužna je za svaki dan nahraniti po jednog siromaha, jer je Allah hranjenje učinio jednakim postu, kada je bilo dato na izbor na početku propisivanja posta, pa je hranjenje istog broja siromaha zamjena za post, u nemogućnosti izvršavanja, dakle u ovakvim situacijama hranjenje siromaha i post jednaki su po vrijednosti.

Ova kategorija osoba ima mogućnost izbora: ako želi, može svakom siromahu dati mud – pregršt žitarice lijepog izgleda, tj. 0,5 kg i 10 gr (510 gr), ili ako želi, može pripremiti hranu i pozvati onoliko siromaha koliko je izostavila ramazanskih dana.

Buharija, rahmetullahi alejhi, kaže: “Što se tiče stare osobe, ukoliko nije u mogućnosti da posti, povodom nje bilježi se da je Enes, radijallahu anhu, u dubokoj starosti mrsio jedan ili dva ramazana i za svaki dan posta nahranio siromaha hljebom i mesom.”

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, smatra da starac i starica, koji nisu u mogućnosti postiti, trebaju za svaki dan nahraniti siromaha.[16]

Draga moja braćo, šerijat je Allahova mudrost i milost, propisao ga je Svojim robovima iz milosti prema njima, jer je šerijat izgrađen na lahkoći i milosti, na preciznosti i mudrosti. Allah je svakog obveznika zadužio onoliko koliko odgovara njegovom stanju, kako bi svaki obveznik naređeno izvršavao širokih prsa, drage volje, smiren i zado-voljan Allahom kao svojim Gospodarom, islamom kao svojom vjerom i Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao svojim vjerovjesni-kom.

O vjernici, zahvaljujte Allahu na ovoj čistoj i ispravnoj vjeri i na blagodati upute kojom vas je počastio kada vas je uputio da prakticirate ovaj šerijat jer se većina ljudi okrenula od njega. Stoga, molite Svevišnjeg Allaha da vas u tome učvrsti sve do vaše smrti.

Gospodaru naš, mi Te molimo i svjedočimo da si, uistinu, Ti Allah, nema istinskog boga koji se obožava, mimo Tebe! Ti si Jedan, Onaj koji je utočište svemu, Onaj koji nije rodio i rođen nije i kojem niko ravan nije!

O Uzvišeni i Plemeniti! O Ti koji si prema Svojim robovima Dobro-činitelj, daruješ im Svoje neizmjerne blagodati i opskrbu! O Ti koji si stvorio nebesa i Zemlju! O Živi i Vječni! Molimo Te da nas podržiš i učvrstiš u činjenju onoga čime si Ti zadovoljan i onoga što Ti voliš!

Molimo Te da nas učiniš od onih koji su zadovoljni Tobom kao svojim Gospodarom, koji su zadovoljni islamom kao svojom vjerom i koji su zadovoljni Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao svojim vjerovjesnikom!

Molimo Te da nas učvrstiš i podržiš u tome sve do naše smrti, da nam oprostiš naše grijehe i loša djela, i da nam podariš od Sebe milost, jer Ti si uistinu Onaj koji obilno daruje! Neka je Allahov salavat i selam na našega vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve njegove sljedbenike do Sudnjega dana.

 

 

[1] Prijevod značenja El-Ankebut, 69.

[2]Prijevod značenja Et-Tevbe, 40.

[3] Prijevod značenja El-Bekare, 185.

[4] Muttefekun alejhi.

[5] Prijevod značenja El-Enfal, 38.

[6] Ahmed, Ebu Davud, Nesai i Hakim i kaže da je hadis vjerodostojan.

[7]Prijevod značenja En-Nur, 59.

[8]Muttefekun alejhi.

[9] Ahmed i Nesai.

[10]Bilježi ga skupina sakupljača hadisa.

[11]Buharija.

[12] Ahmed, Ebu Davud, Nesai i Hakim i kaže da je hadis vjerodostojan.

[13]Muttefekun alejhi.

[14] Prijevod značenja Et-Tegabun, 16.

[15] Prijevod značenja El-Bekare, 286.

[16] Buharija.

 

Muhammed b. Salih el-Usejmin

Preveo Hajrudin Ahmetović