U nekim predajama se navodi da će iznenadna smrt biti česta u vremenima pred Sudnji dan. Iznenadna ili brza smrt danas ima više oblika.
Jedan od oblika iznenadne smrti sigurno je ono što se danas zove infrakt, kada srce iznenada prestaje da radi, i kada smrt nastupa vrlo brzo nakon toga. Smrt nastupa tako brzo da porodica čak nema vremena da pozove doktora niti priliku za liječenjem, jer infrakt nastupi neočekivano bez prethodnih naznaka ili bolesti koje bi ukazivale na njega.
Jedna vrsta brze smrti jesu teški slučajevi šloga, kada čovjek pada u komi i ubrzo nakon toga umre, bez prethodnih naznaka da će se to desiti, već smrt nastupa iznenada odmah nakon što čovjek izgubi svijest.
Česte saobraćajne nesreće u kojima bude izgubljenih života jesu jedan od oblika iznenadne smrti. Bilo da se radi o grešci vozača ili ne, zbog prebrze vožnje i nepoštivanja pravila u saobraćaju, zbog vožnje u pospanom stanju, zbog tehničkih problema na vozilu, zbog prevrtanja ili sudara, često se dešava da u ovim nezgodama po više ljudi odjednom izgubi život iznenada.
Iznenadna smrt danas nastupa u međusobnim obračunima kriminalaca, ili u napadu naoružanih kriminalaca na nevine ljude od kojih, ili presretanjem na ulicama ili upadom u njihovim kućama i radnjama, traže novac, pa često i pokušavaju da siluju napadnute žrtve, pa ako se neko suprostavi njima dolazi du ubijanja takvih,….. ili slučajevi slični ovima.
U ovim slučajevima, kada čovjek umre iznenada, nije dozvoljeno ukopavati čovjeka odmah, sve dok se u potpunosti ne dokaže da je duša zaista napustila tijelo.
Znakovi koji ukazuju da je duša napustila tijelo, tj. nastupila je prava smrt jesu tamne slijepočnice, nos postaje kriv (kada duša napušta tijelo), kod odraslih osoba često zenice pobijele, šake su opuštene kao da su iščupane iz zgloba i da su sa rukom spojene samo preko kože, također i stopala su opuštena kao da su razdvojena od zgloba, koža na licu postaje rastegljiva, a najbolji pokazatelj smrti jeste promjena mirisa tijela. Sve su ovo znaci koji nesumnjivo ukazuju na smrt.
Zato se u slučajevima iznenadne smrti, a u nedostatku navedenih znakova, odgađa brzo ukopavanje, jer često se osoba, za koju mislimo da je mrtva, probudi nakon dan dva, zato što kod nje nije nastupila prava već klinička smrt.
Predaje prenesene u vezi iznenadne smrti
1. Prenosi se da je Imam Ahmed rekao: “Mrzim iznenadnu smrt.” Razlog zbog kojeg je Imama Ahmed rekao ovo sigurno je što većina ljudi ne spremi oporuku, niti se za smrt pripremi pokajanjem od grijehova i činjenjem dobrih djela. Čovjek kada je zdrav nada se dugom životu, i ne razmišlja o ostavljanju oporuke i o ostalim obavezama koje mora ispuniti dok je živ. Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: “Čovjek musliman koji posjeduje nešto, ne treba da prespava dvije noći, a da za to nije ostavio oporuku.” (hadis bilježi Ibn Ebi Šejbe)
Čovjek često zanemaruje svoje obaveze koje mora ispuniti dok je živ i onda kada mu dođe iznenadna smrt, na taj način uzurpira tuđe pravo.
2. Prenosi se od Aiše r.a. i Ibn Mesu’da da su rekli: “Iznenadna smrt je milost za vjernika, a žalost za griješnika.” (Ovo vjerovatno zbog toga što bolest i dugotrajna bol budu preteški za čovjeka, i često zbog nemogućnosti podnošenja istih čovjek poželi smrt kako bi bol prestala)
3. Ulema prenosi da je Ibrahim a.s. zajedno sa još nekoliko vjerovjesnika umro iznenadnom smrću, i da je takva smrt smrt dobrih, i da je ona milost vjernicima, nježnost i dobrota prema onima koji su uvijek spremni za smrt, a kazna za one koji nisu ostavili oporuku i koji se nisu na vrijeme pokajali za svoja loša djela.
Vjernik često treba razmišljati o smrti
Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: “Nemoj niko od vas da poželi smrt u teškim situacijama, pa ako neko (u tim situacijama) mora nešto reći neka onda kaže: “Allahu moj, poživi me ako će moj život biti bilji za mene, a usmrti me ako će smrt biti bolja za mene.” (Hadis bilježe Buharija i Muslim)
Vjernik će sigurno imati nagradu za bolove i bolesti koje ga snađu, jer je Poslanik s.a.w.s. rekao: “Neće muslimana zadesiti umor, briga niti tuga, niti bol, pa čak ga ni trn neće ubosti a da mu Allah pri tome ne oprosti od njegovih loših djela.” (Hadis bilježi Buharija)
Međutim opraštanje grijeha u ovom slučaju uslovljeno da čovjek strpljivo podnese ono što ga zadesi, bez da bude nestrpljiv i da se žali i jada ljudima. Neki od učenjaka selefa su čak pokudili jaukanje prilikom bolesti, jer je to jedna vrsta žaljenja. Zato je na muslimanu da strpljivo podnese sve nezgode koje ga zadese, da sačuva dušu od nestrpljenja, da sačuva jezik od jadanja, da sačuva svoje ruke od udaranja samog sebe (zbog jačine bola). Već se musliman treba jadati Allahu dž.š., i nikako ljudima. (Ovdje se izuzima slučaj ako čovjek hoće da obavijesti ljude da je on bolestan, i to na način da se prvo zahvali Allahu dž.š. pa tek onda kaže da je bolestan, bez da bude uznemiren i ljut.)
Na potomcima čovjeka koji umre iznenadnom smću jeste da urade što više dobrih djela u njegovo ime (naravno ona djela koja se mogu uraditi za drugoga, kao što su dova, hadždž, sadaka i sl.), da podmire njegove dugove, da izdvoje zekat koji on nije stigao izdvojiti i sl.
Jedan od razloga što se iznenadna smrt zove baš tako jeste i nemar, povođenje za strastima i raznim porocima, što odvraća čovjeka od razmišljanja o smrti i pripreme za nju i za ono što nakon toga slijedi.
Zato musliman mora stalno razmišljati o smrti i pripremati se za nju čineći dobra djela, kako, kad mu dođe smrt, nebi poželio da mu Allah dž.š produži život. Rekao je Uzvišeni:
وَأَنْفِقُوا مِنْ مَا رَزَقْنَاكُمْ مِنْ قَبْلِ أَنْ يَأْتِيَ أَحَدَكُمُ الْمَوْتُ فَيَقُولَ رَبِّ لَوْلَا أَخَّرْتَنِي إِلَى أَجَلٍ قَرِيبٍ فَأَصَّدَّقَ وَأَكُنْ مِنَ الصَّالِحِينَ (*) وَلَنْ يُؤَخِّرَ اللَّهُ نَفْسًا إِذَا جَاءَ أَجَلُهَا وَاللَّهُ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ
“I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa onda rekne: “Gospodaru moj, da me samo još kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!
Allah sigurno neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a Allah dobro zna ono što vi radite.” (Al-Munafikun, 10-11)
Razlozi dužeg i berićetnijeg života
Iznenadna smrt će biti česta pojava pred Sudnji dan, a dokaz tome je hadis kojeg prenosi Enes ibn Malik r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao: “Od znakova Sudnjeg dana jeste veliki broj iznenadne smrti.” (Hadis bilježi Taberani, a šejh Albani kaže da je hadis hasen – sa dobrim lancem prenosioca)
Danas smo svjedoci tome da veliki broj ljudi umire iznenada. Vidimo čovjeka u punom zdravlju, i iznenada čujemo vijest da je taj umro ili poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: “Ko želi da mu se poveća nafaka i produži život, neka održava rodbinske veze.” (Hadis bilježe Buharija i Muslim)
Allahov Poslanik nas je obavjestio da je održavanje rodbinskih veza razlog dužeg života. Pa čak i da život takvom prema godinama bude kratak Allah dž.š. će mu dati bereketa u njemu na način da ga je počastio korisnim znanjem i da je on za svoga života uradio mnogo dobrih djela. Održavanje rodbinskih veza zanči dobar odnos prema rodbini, savjetovanje rodbine, pomaganje rodbini u teškim situacijama, posjećivanje rodbine i tome slično.
Ako je bereket u imetku i životu vezan za održavanje rodbinskih veza, također i druga dobra djela će donijeti bereket u životu i njegovoj dužini, kao što su namaz, sadaka, hadž i umra, borba na Allahovom putu, savjetovanje drugih, naređivanje na dobro i odvraćanje od zla, sticanje znanja i podučavanje drugih, pozivanje u Allahovu vjeru, zikrovi i dove, čitanje i učenje Kur’ana, ustručavanje od zabranjenih stvari, čuvanje jezika i udova od harama, udaljavanje od grijeha, bili oni mali ili veliki, i sl.
Sva navedena dobra djela biće uzrokom za duži život i bereket u njemu uz Allahovu dž.š. pomoć. Allah dž.š. će zbog ovih djela muslimanu pružiti užitak u njegovim udovima, u njegovom sluhu, vidu i snazi, kao što je to slučaj sa Ebu Tajib Et-Taberijem, koji je prešao stotu godinu, pa je jednom skočio tako visoko da su se oni oko njega začudili na toliku aktivnost u takvim godinama, a on im je rekao: “Ove udove sam ja čuvao u svojoj mladosti, pa je Allah njih sačuvao u starosti”
Dakle, ko se bude trudio da učini što više dobrih djela od dobrovoljnih namaza i dobrovoljnog posta, sadake, učenja Kur’ana, dova i zikrova, čuvanja rodbinskih veza, ko bude iskren, lijepog ahlaka, stidan i darežljiv, povjerljiv i sl. ispuniće uzroke zbog kojih će ga Allah dž.š. sačuvati svake štete i zla, i zbog kojih će Allah dž.š. od njega udaljiti svaku bolest, nesreću i nezgodu, kao što je rekao Allahov Polsanik s.a.w.s:
“Čuvaj Allaha, čuvat će te……” (Hadis bilježe Tirmizi i Imam Ahmed)
Kako se pripremati za smrt?
Prvo: Ono što je obaveza svakom muslimanu da radi kako bi bio spreman za smrt jeste izvršavanje vadžiba (obaveza) i činjenje što više nafila, kao i ostavljanje svih harama i udaljavanje od pokuđenih stvari, a ko ovo ispuni biće od onih za koje Uzvišeni kaže:
وَمِنْهُمْ سَابِقٌ بِالْخَيْرَاتِ بِإِذْنِ اللَّهِ
“i biće onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti..” (Fatir, 32)
Drugo: Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: “Kada iman uđe u srce vjernika ono postane prostrano i vedro.” Upitali su ga šta su znakovi toga, a on s.a.w.s. je rekao: “Okretanje ka kući vječnosti, nezainteresovanost prema kući prolaznosti, i priprema za smrt prije nego ona dođe.” (Hadis bilježi Ibn Ebi Šejbe)
Mnogi od selefa bili su uvijek spremni za odlazak sa ovoga svijeta. Kada bi neko od njih saznao da će ubrzo umrijeti (zbog bolesti koja ga je zadesila), ne bi imao niko ko je više radio dobrih djela od njega, koji bi svo svoje vrijeme posvjetio činjenju dobrih dijela čuvajići se pri tome od harama.
Treće: Često spominjanje smrti. Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s.: “Spominjite smrt što više!” (Bilježe Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Imam Ahmed)
Svi ljudi svjesni su toga da će kad tad morati da napuste ovaj svijet, ali zaokupljenost ovim svijetom, udovoljavanju strastima i razni poroci sprječavaju ljude da razmišljaju o smrti, kao što kaže Uzvišeni:
ذَرْهُمْ يَأْكُلُوا وَيَتَمَتَّعُوا وَيُلْهِهِمُ الْأَمَلُ فَسَوْفَ يَعْلَمُونَ
“Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada, – znaće oni!” (El-Hidžr, 3)
Musliman nikako ne treba da pruža svoj pogled prema dunjaluku, njegovim ljepotama i strastima, jer je Uzvišeni rekao:
وَلَا تَمُدَّنَّ عَيْنَيْكَ إِلَى مَا مَتَّعْنَا بِهِ أَزْوَاجًا مِنْهُمْ زَهْرَةَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا لِنَفْتِنَهُمْ فِيهِ وَرِزْقُ رَبِّكَ خَيْرٌ وَأَبْقَى
“I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.” (Ta-ha, 131)
Ko ne bude obraćao pažnju na dunjaluk i jegove ljepote, njegovo srce će biti smireno i takav će u svakom trenutku biti spreman za smrt, ne plašeći se iznenadne smrti, jer je on uvijek spreman za odlazak sa ovoga svijeta.
Iznenadna smrt je nekada kazna, a nekada milost
Nekada iznenadna smrt bude kazna, zato što spriječi čovjeka da ostavi oporuku, i da izvrši sve svoje obaveze, i zato je smrt većine ashaba bila prirodna smrt, koja bi dolazila nakon smrtne bolesti, pa su oni umirali na smrtnoj postelji.
Dok, nekada brza i iznenadna smrt bude milost za vjernika, jer tada on izbjegne duge bolesti i jake bolove.
Prenosi se u jednom hadisu da melek smrti kada dođe iznad glave vjernika kaže: “Izađi, o ti dobra dušo, i idi ka oprostu Gospodara tvoga i njegovom zadovoljstvu pa će izaći duša kao što kapljica spadne sa vlažnih usana!”, A u drugom rivajetu stoji “Pa će ona izaći iz tijela kao što se dlaka izvadi iz tijesta.” “a nevjerniku će se duša odvajati od tijela, pa će je čupati (melek) kao što se mokra vuna čupa užarenim gvožđem.” (Hadis je dio dugog hadisa kojeg bilježi Imam Ahmed od Bera ibn Aziba r.a.)
Autor teksta je šejh Abdullah ibn Abdurrahman Edž-Džibrin, rahmetullahi alejhi, a dio je njegovog odgovora na pitanje o iznenadnoj i brzoj smrti.
Sa arapskog preveo i prilagodio
Adnan Nišić
