„Bismillahir-Rahmanir-Rahim / U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!“
„Bismillah – U ime Allaha ili sa Allahovim imenom. U arapskom jeziku pravilo je: da kada riječ u jednini (a ism je riječ u jednini) bude spomenuta uz Allahovo ime, tada ima značenje množine, odnosno sveobuhvatnosti, pa bi zbog toga značenje bilo „Sa svakim Allahovim imenom“. Ovo nam ukazuje da je Allah najveće Božije ime. Allah je ime Gospodara svih svjetova. Ovim imenom niko drugi se ne naziva. Osnova je svih drugih imena, pa sva druga Božija imena slijede ovo ime, zbog čega se uvijek kaže „Bismillah“ a ne „Bismirrahman“ ili slično. Iz ovog imena ‘Allah’ proizilazi Njegova osobina ‘ilahijjet’, tj. osobina koja pripada samo Njemu, subhanehu ve te’ala, a to je dostojnost da se samo On Uzvišeni obožava od strane svih stvorenja.
Dva Allahova imena Er-Rahman i Er-Rahim ukazuju na Allahovu osobinu rahmeta-milosti. Er-Rahman je Onaj Koji posjeduje neograničenu milost, dok Er-Rahim je Onaj koji spušta Svoju milost na Svoja stvorenja. Na osnovu značenja: „Sa svakim Allahovim imenom“, možemo zaključiti da su Allahova imena prvo spomenuta općenito, a zatim dva Allahova imena, Er-Rahman i Er-Rahim, spomenuta posebno. Poznavajući mudrost velikog pravila „Spominjanje posebnog nakon općenitog“ a ona je ukazivanje na vrijednost i položaj tog posebnog, također, možemo zaključiti da ova dva Allahova imena ukazuju na Njegovu posebnu osobinu, osobinu kojom se Allah, subhanehu ve te’ala, posebno opisao.
„El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin / Sva hvala neka je samo Allahu, Gospodaru svih svjetova!“
El-Hamd je hvaljenje Allaha, subhanehu ve te’ala. Određeni član ‘el’ ima značenje sveobuhvatnosti, pa stoga, svaka zahvala pripada samo Allahu. Lam uz ime Allah u riječi ‘lillahi’ ima značenje ograničenja, posebnosti i dostojnosti, zbog čega se i kaže: samo Allahu. Hvaljenje Allaha, subhanehu ve te’ala, biva spominjanjem potpunosti Njegovog Zata, Njegovih imena i svojstava, Njegovih djela, kao i Njegovih blagodati. Međutim, to spominjanje obavezno mora biti popraćeno ljubavlju i veličanjem. Zato, kada pričaš o svome Gospodaru, Allahu, subhanehu ve te’ala, kada Ga spominješ po Njegovim imenima i svojstvima, kada spominješ Njegove blagodati ukazane tebi, sve to moraš popratiti osjećajem ljubavi i veličanja, tvoje srce mora biti ispunjeno ljubavlju i veličanjem Allaha, subhanehu ve te’ala. U protivnom, to neće biti hvaljenje Svevišnjeg Allaha, već samo puki spomen.
„Gospodaru svih svjetova!“ Gospodar jeste onaj koji je objedinio tri osobine: el-halk/stvaranje, el-mulk/vladanje svim stvorenim i et-tedbir/upravljanje i uređivanje svega stvorenog. Kao što Uzvišeni Allah o Sebi kao Gospodaru svih svjetova govori u suri Junus, 31. ajetu: „Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ko vlada sluhom i vidom, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim?’ – ‘Allah!’ – reći će oni -, a ti reci: ‘Pa zašto Ga se onda ne bojite?’“
Svi drugi pored Allaha, subhanehu ve te’ala, jesu svjetovi. Svijet se naziva alemom a ova riječ također ima značenje znaka, pa se time želi reći da svi svjetovi ukazuju na Allaha, subhanehu ve te’ala, svoga Stvoritelja, na Njegovu svemoć, na Njegovu mudrost, na Njegovu milost, na Njegovu veličinu i ponos, pa je stoga Uzvišeni Allah Gospodar svih svjetova.
„Er-Rahmanir-Rahim / Svemilosnom, Milostivom!“
Ljudi, naročito danas u kakvom vremenu živimo, kada čuju gospodar, vladar, čuju za nekoga da ima vlast, poboje ga se. Odmah im naum pada da on sprovodi silu, tlači i ugnjetava bespomoćne, oholi se i uzdiže. Uzvišeni Allah, odmah na početku Svoje knjige, govoreći o Sebi, pojašnjava da On Uzvišeni nije takav. Nakon što je spomenuo Svoje svojstvo gospodarstva, kaže da je On Svemilosni – Onaj koji posjeduje svaku milost i tu milost nije zadržao za sebe već je On Er-Rahim – Milostivi, Onaj koji Svoju milost pruža tebi o čovječe, pa hoćeš li biti svjestan svoga Gospodara?! Hoćeš li Mu se pokorno i ponizno vratiti?! To moraš uraditi prije nego li nastupi teški istiniti dan, dan kada ćemo svi mi izaći pred svoga Gospodara. Zbog čega? Zbog obračuna! Da, zbog obračuna naših djela koja smo radili na dunjaluku! Ali, zar Allah nije milostiv? Da, naš Uzvišeni Gospodar, Allah, subhanehu ve te’ala, je Svemilosni, Milostivi ali i Onaj koji strašno kažnjava nevjernike, one koji nisu vjerovali u Njega, koji su poricali Njegove riječi i Njegove blagodati. Zato, Uzvišeni Allah, da se ne bi čovjek nadao u Allahovu milost a i dalje Mu ustrajavao u nepokornosti, kaže:
„Maliki jevmid-din / Vladar Dana Sudnjeg!“ Ovdje pod „Jemud-din“ misli se na Sudnji dan, odnosno na Dan nagrada i kazni kako kaže Ibnu Abbas, radijallahu anhuma. Dakle, Allah, subhanehu ve te’ala, jedini je Vladar toga dana. Jedini će On nagrađivati i kažnjavati stvorenja. Ponekada se pod dinom misli na nagradu kao što je to ovdje, a ponekada se misli na djelo kao što je došlo u 6. ajetu sure El-Kafirun: „Lekum dinukum ve lije din“, tj. „Vama vaša djela a nama naša djela“ ili kao što se kaže: „Kema tedinu tudan“, tj. „Kako radiš, tako ćeš biti i nagrađen!“
U drugom priznatom kiraetu riječ Malik uči se Melik. Uzimajući u obzir oba ova učenja i oba značenja ove riječi dolazimo do velike koristi a ona je da je Allah, subhanehu ve te’ala, jedini istinski vladar. Naime, jedno ime upućuje na značenje vladara a a drugo na značenje onoga koji upravlja svojim bogatstvom. I ove dvije osobine jedino se mogu naći kod Uzvišenog Allaha. Na dunjaluku ima ljudi koji imaju vlast ali ne upravljaju njome i imetkom koji posjeduju. Ima ljudi koji upravljaju imetkom, ali oni nisu istinski vlasnici svega toga. Dočim, Uzvišeni Allah vladar je svega stvorenog i On upravlja svim tim.
Koristi iz prethodnog:
1.Svako djelo otpočinje se sa Allahovim imenom.
2.Najveće Božije ime jeste Allah.
3.Uzvišeni Allah opisao se osobinom milosti i Njegova milost pretekla je Njegovu srdžbu. Tu milost Uzvišeni nije zadržao za Sebe već je pruža Svojim stvorenjima.
4.Potvrđivanje svake potpune zahvale samo Allahu, subhanehu ve te’ala.
5.Hvaljenje i spominjanje Allaha, subhanehu ve te’ala, mora biti popraćeno potpunom ljubavlju.
6.Samo Allahu se zahvaljuje na svakom stanju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kad abi vidio nešto što ga zadivljuje i raduje rekao bi: „Neka je svaka hvala samo Allahu sa čijom blagodati završavaju se sva dobra djela!“ Dok kada bi vidio suprotno od toga, rekao bi: „Neka je svaka hvala samo Allahu na svakom stanju!“ (Ibnu Madže, 2803; Hakim, 1/499. Šejh Albani, rahmetullahi alejh, hadis je ocijenio dobrim u Sahihu Sunena Ibnu Madže pod brojem 3066.)
7.Prilikom spominjanja Allahovih imena i svojstava, prvo se spominje svojstvo uluhijjeta a zatim svojstvo rububijjeta.
8.Općenitost Allahovog rububijjeta-gospodarstva nad svim stvorenjima.
9.Sva stvorenja na sebi svojstven način ukazuju na svoga Stvoritelja, Njegovu svemoć i mudrost.
10.Allahovo gospodarstvo temelji se na Njegovoj prostranoj milosti koju On Uzvišeni pruža Svojim stvorenjima.
11.Istinitost Sudnjeg dana i proživljenja.
12.Allah, subhanehu ve te’ala, jedini je istinski vladar i na dunjaluku i na Ahiretu.
13.On Uzvišeni jedini će nagrađivati i kažnjavati ljude na Sudnjem danu.
14.Podsticaj ljudima da se pripremaju za Sudnji dan kada će kako budu radili biti i nagrađeni.
15.Allah, subhanehu ve te’ala, nagrađivat će iz Svoje milosti i kažnjavat će na osnovu Svoje pravednosti.
Prof. Hajrudin Ahmetović
