Saturday, May 18, 2024
Home Blog Page 253

Dobra djela – Dr Safet Kuduzović

Predavanje održano na seminaru u Norrköpingu, nov 2015

Hutba: Ihlas (iskrenost) u vjerovanju i djelima

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Ihlas (iskrenost) u vjerovanju i djelima.

Ali prije nego pređem na zadatu temu želim sa vama podijeliti radost što je hfz. Adnan Ma’ti, učenik 4. razreda Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, inače naš džematlija juče u Meki na Međunarodnom takmičenju u hifzu u kategoriji 5 džuzeva osvojio 1. mjesto.

U ponedjeljak 9. novembra se navršilo 22 godine od svirepog ubistva učiteljice Fatime Gunić i njenih učenika Feđe Salkića, Adisa Mujale i Vedada Mujkanovića, koji su sa olovkama u rukama u školskom razredu poginuli od granate ispaljene sa četničkih položaja.

Ihlas (iskrenost) označava čisto vjerovanje u Allaha, dželle še’nuhu, bez bilo kakvih primjesa širka (mnogoboštva) i činjenje dobrih djela samo u Njegovo ime i radi postizanja Njegova, azze ve dželle, zadovoljstva. Iskrenost je uvjet da Allah, subhanehu ve te’ala, primi dobra djela mu’mina i za to ih višestruko nagradi.

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 5. ajetu Sure El-Bejjine:

وَمَا أُمِرُوا إِلاَّ لِيَعْبُدُوا اللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ حُنَفَاءَ وَيُقِيمُوا الصَّلاةَ وَيُؤْتُوا الزَّكَاةَ وَذَلِكَ دِينُ الْقَيِّمَةِ

A naređeno im je da samo Allahu robuju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, da namaz obavljaju i zekat daju; to je – ispravna vjera.

Allahova, azze ve dželle, iskrenog roba ne može zavesti ni prokleti šejtan, jer je on nemoćan pred muhlisima (iskrenim), o čemu govore 82. i 83. ajet Sure Sad, u kojima Allah, subhanehu ve te’ala, kaže da Mu je prokleti Iblis rekao, da će zavesti sve ljude osim iskrenih vjernika:

قَالَ فَبِعِزَّتِكَ لَأُغْوِيَنَّهُمْ أَجْمَعِينَ(82) إِلاَّ عِبَادَكَ مِنْهُمُ الْمُخْلَصِينَ (83)

Tako mi Tvoje Uzvišenosti – reče (Iblis) – sigurno ću ih sve na stranputicu navesti,(82) osim Tvojih iskrenih robova među njima!(83)

Iskrenost je teško postići, ali i održati. Zbog toga su dobri predhodnici molili Allaha, dželle še’nuhu, da im podari ihlas. Djelo bez ihlasa je samo mučenje i prazni trud za koji nema nagrade.

Kaže Allah, azze ve dželle, u 23. ajetu Sure El-Furkan:

وَقَدِمْنَا إِلَى مَا عَمِلُوا مِنْ عَمَلٍ فَجَعَلْنَاهُ هَبَاءً مَّنثُورًا

I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.

Dobro djelo je ono koje je učinjeno u ime Allaha, subhanehu ve te’ala, i u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Ihlas iskrenih vjernika jačaju: a) dova, b) znanje o ihlasu i poznavanje načina na koji prokleti šejtan može da zavede čovjeka, c) izvršavanje svih islamskih propisa na ispravan način i na vrijeme, d) druženje sa bogobojaznim i e) napajanje sa izvora koji govore o velikanima ummeta. Kaže Allah, azze ve dželle, u 20. ajetu Sure Eš-Šura:

مَنْ كَانَ يُرِيدُ حَرْثَ اْلآخِرَةِ نَزِدْ لَهُ فِي حَرْثِهِ وَمَنْ كَانَ يُرِيدُ حَرْثَ الدُّنْيَا نُؤْتِهِ مِنْهَا وَمَا لَهُ فِي الْآخِرَةِ مِن نَصِيبٍ

Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu, umnogostručit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovome svijetu, daćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela!

Dakle, onaj ko želi budući svijet, On iskreno vjeruje u Allaha, subhanehu ve te’ala, i sve što radi, radi samo u Njegovo ime i radi postizanja Njegova zadovoljstva. Na drugoj strani, onaj ko svojim djelom namjerava da dobije ovosvjetsku nagradu, da ga ljudi hvale i da se uzdiže nad njima, neka za svoje djelo uzme nagradu od onih zbog kojih je to radio!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u više hadisa pojašnjava da je prihvatanje dobrih djela uvjetovano čistim nijjetom, pa u Muttefek predaji stoji:

عَنْ عُمَرَ بْنِ الْخَطَّابِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: إِنَّمَا الْأَعْمَالُ بِالنِّيَّاتِ وَإِنَّمَا لِكُلِّ امْرِىءٍ مَا نَوَي فَمَنْ كَانَتْ هِجْرَتُهُ إِلَى اللهِ وَرَسُولِهِ، فَهِجْرَتُهُ إِلَى اللهِ وَرَسُولِهِ، وَمَنْ كَانَتْ هِجْرَتُهُ لِدُنْيَا يُصِيبُهَا أَوِ امْرَأَةٍ يَنْكِحُهَا، فَهِجْرَتُهُ إِلَى مَا هَاجَرَ إِلَيْهِ (متفق علىه)

Prenosi Omer ibn El-Hattab, radijalahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Zaista se djela cijene prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio. Čija hidžra bude radi Allaha i Njegova Poslanika, njegova hidžra je radi Allaha i Njegova Poslanika. Čija hidžra bude radi neke ovosvjetske koristi koju želi postići ili radi neke žene koju želi oženiti, njegova hidžra je radi onoga zbog čega se preselio.” (Muttefek alejhi)

Nauka koju stičemo takođe treba da bude isključivo radi Allaha, dželle še’nuhu, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Ebu Davud:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: مَنْ تَعَلَّمَ عِلْماً مِمَّا يُبْتَغِي بِهِ وَجْهُ اللهِ عَزَّ وَجَلَّ لَا يَتَعَلَّمُهُ إِلَّا لِيُصِيبَ بِهِ عَرَضًا مِنَ الدُّنْيَا لَمْ يَجِدْ عَرْفَ الْجَنَّةِ (يَعْنِي رِيحَهَا) يَوْمَ الْقِيَامَةِ (أبو داود)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko bude postizao znanje kojim se stiče Allahovo zadovoljstvo želeći postići  neku ovosvjetsku korist, neće osjetiti miris Dženneta na Sudnjem danu.” (Ebu Davud)

Prema tome, Allah, azze ve dželle, od nas prima samo ono znanje koje stičemo i prenosimo u Njegovo ime i radi Njegova zadovoljstva.

Allah, subhanehu ve te’ala, iskrenima za malo dobra daje veliku nagradu, a za nešto što se čini radi drugih, makar to bilo veliko, nema ni najmanje nagrade.

Kaže imam Ibn Tejmije: “Samo jedno djelo koje čovjek učini iskreno u ime Allaha, dželle še’nuhu, može biti uzrokom da mu Allah oprosti velike grijehe!”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Muslim govori o na prvi pogled malom djelu, koje će biti uzrokom nagrade dženneta:

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عَمْرِو بْنِ الْعَاصِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: لَقَدْ رَأَيْتُ رَجُلاً يَتَقَلَّبُ فِي الْجَنَّةِ فِي شَجَرَةٍ قَطَعَهَا مِنْ ظَهْرَ الطَّرِيقِ كَانَتْ تُؤْذِي الْمُسْلِمِينَ (مسلم)

Prenosi Abdullah ibn Amr ibn El-As, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Vidio sam čovjeka kako uživa u Džennetu, zato što je pored puta slomio granu, koja je uznemiravala muslimane!” (Muslim)

I mi smo braćo i sestre svakodnevno u prilici da učinimo mnogo dobrih djela, koja mogu biti uzrokom velike nagrade na budućem svijetu, pa se zato trudimo da sa puta, iz harema, džamije i na svakom drugom mjestu sklonimo ono što smeta prolaznicima, pomozimo onima kojima je pomoć potrebna, a ako ne možemo ništa drugo onda se iskreno, bratski nasmiješimo bratu muslimanu i to će nam biti upisano kao sadaka, obiđimo bolesnike, pa će na nas taj dan ili noć sedamdeset hiljada meleka činiti istigfar (tražiti oprosta od Allaha), klanjajmo i pratimo dženazu umrlog muslimana, pa ćemo imati nagradu dva kirata (dva ogromna brda) i natječimo se u dobru!

Braćo i sestre! Budimo od onih koji iskreni u svome vjerovanju, djelima i govoru!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, pomozi svoj našoj ugroženoj braći i sestrama, a posebno našoj braći u Palestini, ne iskušavaj nas sa onim što ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji su iskreni i koji ispunjavaju svoje obaveze, oprosti našim umrlim roditeljima i precima, uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta, oprosti nam grijehe i počasti nas u Džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Nezim Halilović Muderris

Obaranje pogleda i predvođenje žena u namazu

Dva pitanja i odgovora sa druženja u Katrinehomu, maj 2015

Hutba: Vrijeme u islamu

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Vrijeme u islamu. Za pomenutu temu sam se opredijelio imajući u vidu kontinuiranu višestoljetnu muslimansku neodgovornost u pogledu vremena, kao jedne od blagodati, kojim se Allah, dželle še’nuhu, zaklinje u Kur’anu, posljednjoj Objavi, koja je uputa svjetovima. Allah, dželle še’nuhu, ima pravo da se zaklinje čime hoće, dok se mi, Njegova stvorenja možemo zaklinjati samo Allahom, azze ve dželle.

Allah, subhanehu ve te’ala, se čovjeku, Svome robu i sićušnom stvorenju, u Suri El-Asr zaklinje vremenom:

وَالْعَصْرِ(1) إِنَّ الْإِنْسَانَ لَفِي خُسْرٍ(2) إِلَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَتَوَاصَوْا بِالْحَقِّ وَتَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ(3)

Tako mi vremena!(1) Doista je čovjek na gubitku.(2) Osim onih koji vjeruju i čine dobra djela i koji međusobno preporučuju istinu i međusobno preporučuju strpljivost.(3)

Allah, dželle še’nuhu, nakon zakletve vremenom, u citiranoj Suri potvrđuje da su svi ljudi na gubitku, a potom izuzima one koji imaju četiri svojstva: 1) vjerovanje u Allaha, azze ve dželle, koje je temelj svega, 2) činjenje dobrih djela, u ime Allaha, subhanehu ve te’ala, 3) koji jedni drugima preporučuju istinu i 4) koji jedni drugima preporučuju strpljivost.

U ovoj kratkoj Suri, u tri kratka ajeta Allah, dželle še’nuhu, donosi pravila, kojih ako se vjernici budu pridržavali, biće spašeni i biće od onih koji su sretni, na obadva svijeta. Zato prostudirajmo ovu kratku Suru, koja i pored svoje kratkoće, ima mnogo važnih poruka!

Imam Šafija, za Suru El-Asr kaže: „Da Allah, azze ve dželle, ljudima nije objavio niti jednu drugu suru osim ove, bila bi im dovoljna.“

Navodi Ibn Kesir da su ashabi prilikom međusobnih susreta, jedni drugima učili Suru El-Asr, u želji da jedni druge podsjete na važnost vremena, kao Allahove, subhanehu ve te’ala, blagodati, kako bi ga potrošili na način kojim će njihov Gospodar biti zadovoljan.

Vrijeme je, Allahovom, dželle še’nuhu, voljom čovjeku stavljeno na raspolaganje kao i sva vidljiva i nevidljiva dobra. Kao što čovjek koristi vodu, hranu, prostor za kretanje i svoje življenje, tako koristi i vrijeme, tu nevidljivu i neopipljivu blagodat. Vjernici su dužni da taj Allahov, azze ve dželle, ni’met koriste u skladu sa Njegovim propisima i zakonima.

Jedan od predznaka Sudnjeg dana je da će ljudi osjećati da vrijeme prolazi sve brže i u tom smislu je hadis, koji bilježi imam Tirmizija:

‏‏                      عَنْ ‏أَنَسِ بْنِ مَالِكٍ ‏رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ ‏صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ‏قَالَ: “‏لَا تَقُومُ السَّاعَةُ حَتَّى يَتَقَارَبَ الزَّمَانُ فَتَكُونُ السَّنَةُ كَالشَّهْرِ وَالشَّهْرُ كَالْجُمُعَةِ وَتَكُونُ الْجُمُعَةُ كَالْيَوْمِ وَيَكُونُ الْيَوْمُ كَالسَّاعَةِ وَتَكُونُ السَّاعَةُ ‏كَالضَّرَمَةِ ‏بِالنَّارِ.” (ترمذي)

Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne približi vrijeme, pa godina bude trajala kao mjesec, mjesec kao sedmica, sedmica kao dan, dan kao sat, a sat kao varnica.” (Tirmizija)

U pojašnjavanju ovog predznaka ima nekoliko mišljenja, a najprihvatljivije je da se time misli na smanjivanje bereketa u vremenu.

Ahmed ibn Ali ibn Hadžer El-Askalani kaže: “Ovo smo doživjeli u našem vremenu, jer osjećamo da nam dani sada tako brzo prolaze, što nije bio slučaj ranije.” (Fethu-l-Bari)

Kada je ovo bio slučaj sa Ahmedom El-Askalanijem, koji je živio u devetom hidžretskom stoljeću i koji je napisao toliko tomova knjiga, komentarišući i ocjenjujući hadise Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, šta je sa nama koji živimo u ovom vremenu, u kojem su životi ljudi prepuni besposlica?

I pored svega pomenutog i ubjeđenja da ćemo za svaki trenutak svoga vremena biti pitani na Sudnjem danu, žalosna je činjenica da ima mnogo pojedinaca, koji trače svoje vrijeme u razne beskorisne ili bolje reći štetne stvari. Kada bi svi mi na kraju dana sa sobom sveli račun, na koji način smo u njemu vrijeme potrošili, uhvatio bi nas strah, koliko smo nemarni u tom pogledu!?

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje dovu Allahu, azze ve dželle, da njegovu ummetu podari bereket u ranim jutarnjim satima, pa u predaji koju bilježi imam Tirmizija stoji:

‏                      عَنْ‏ ‏صَخْرٍ الْغَامِدِيِّ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيِّ ‏صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “‏اللَّهُمَّ بَارِكْ لِأُمَّتِي فِي‏‏ بُكُورِهَا.” وَكَانَ رَسُولُ اللَّهِ‏ ‏صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ‏إِذَا بَعَثَ ‏سَرِيَّةً ‏بَعَثَهَا أَوَّلَ النَّهَارِ ‏وَكَانَ‏ ‏صَخْرٌ‏ ‏تَاجِرًا فَكَانَ ‏لَا يَبْعَثُ غِلْمَانَهُ إِلَّا مِنْ أَوَّلِ النَّهَارِ فَكَثُرَ مَالُهُ حَتَّى كَانَ لَا يَدْرِي أَيْنَ يَضَعُهُ.” (احمد)

Prenosi Sahr El-Gamidi, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dragi Allahu, Ti učini bereket mome ummetu u ranim satima dana!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi slao ashabe u pohod, ujutro i Sahr koji je bio trgovac bi svoje radnike slao na posao samo ujutro, tako da mu se uvećao imetak, da nije znao gdje će ga ostavljati.» (Ahmed)

Iz ovog hadisa se zaključuje da je najbereketnije vrijeme za rad i sticanje nafake u ranim jutarnjim satima.

Nema niti jedne vjere, ideologije ili pokreta, koji više pažnje posvećuje vremenu, Allahovom, dželle še’nuhu, daru, a da na drugoj strani njihovi nosioci više ljenčare i da su nemarniji u pogledu izvršavanja svojih obaveza, od „muslimana“. U islamu se svi ibadeti i sve obaveze vežu za određeno vrijeme, tako da islam od nas traži preciznost. Žalosno je da su muslimani danas došli u poziciju da se sa njima navodi primjer neodgovornosti i lijenosti. Iskreno se nadam da će buduće generacije muslimana inša-Allah u tom pogledu imati mnogo više osjećaja, te da će se govoriti „Vidi ga kako je precizan, kao musliman!“

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Buharija:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ ‏صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ‏قَالَ: “‏لَا تَقُومُ السَّاعَةُ حَتَّى تَقْتَتِلَ فِئَتَانِ عَظِيمَتَانِ يَكُونُ بَيْنَهُمَا مَقْتَلَةٌ عَظِيمَةٌ دَعْوَتُهُمَا وَاحِدَةٌ وَحَتَّى يُبْعَثَ دَجَّالُونَ كَذَّابُونَ قَرِيبٌ مِنْ ثَلَاثِينَ كُلُّهُمْ يَزْعُمُ أَنَّهُ رَسُولُ اللَّهِ وَحَتَّى يُقْبَضَ الْعِلْمُ وَتَكْثُرَ الزَّلَازِلُ وَيَتَقَارَبَ الزَّمَانُ وَتَظْهَرَ الْفِتَنُ وَيَكْثُرَ الْهَرْجُ وَهُوَ الْقَتْلُ وَحَتَّى يَكْثُرَ فِيكُمْ الْمَالُ فَيَفِيضَ حَتَّى يُهِمَّ رَبَّ الْمَالِ مَنْ يَقْبَلُ صَدَقَتَهُ وَحَتَّى يَعْرِضَهُ عَلَيْهِ فَيَقُولَ الَّذِي يَعْرِضُهُ عَلَيْهِ: “لَا‏ ‏أَرَبَ ‏لِي بِهِ.” وَحَتَّى يَتَطَاوَلَ النَّاسُ فِي الْبُنْيَانِ وَحَتَّى يَمُرَّ الرَّجُلُ بِقَبْرِ الرَّجُلِ فَيَقُولُ يَا لَيْتَنِي مَكَانَهُ وَحَتَّى تَطْلُعَ الشَّمْسُ مِنْ مَغْرِبِهَا فَإِذَا طَلَعَتْ وَرَآهَا النَّاسُ ‏يَعْنِي آمَنُوا أَجْمَعُونَ فَذَلِكَ حِينَ “… يَوْمَ يَأْتِي بَعْضُ آيَاتِ رَبِّكَ لاَ يَنفَعُ نَفْسًا إِيمَانُهَا لَمْ تَكُنْ آمَنَتْ مِن قَبْلُ أَوْ كَسَبَتْ فِي إِيمَانِهَا خَيْرً…وَلَتَقُومَنَّ السَّاعَةُ وَقَدْ نَشَرَ الرَّجُلَانِ ثَوْبَهُمَا بَيْنَهُمَا فَلَا يَتَبَايَعَانِهِ وَلَا يَطْوِيَانِهِ وَلَتَقُومَنَّ السَّاعَةُ وَقَدْ انْصَرَفَ الرَّجُلُ بِلَبَنِ لِقْحَتِهِ فَلَا يَطْعَمُهُ وَلَتَقُومَنَّ السَّاعَةُ وَهُوَ ‏يُلِيطُ‏ ‏حَوْضَهُ فَلَا يَسْقِي فِيهِ وَلَتَقُومَنَّ السَّاعَةُ وَقَدْ رَفَعَ أُكْلَتَهُ إِلَى فِيهِ فَلَا يَطْعَمُهَا.” (بخاري)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Neće nastupiti Sudnji dan dok se dvije velike vojske ne sukobe. To će biti velika borba, a njihova ideologija (vjera) će biti ista. I dok se ne pojave lašci; njih oko trideset, koji će tvrditi da su Allahovi poslanici. I dok se ne podigne znanje, ne učestaju zemljotresi, ne približi vrijeme, ne poveća razvrat i ne umnoži herdž, a to je ubistvo. I dok se ne poveća imetak, toliko da će bogataši imati problem, kome će dati sadaku, pa će imućni ljudi ponuditi sadaku i biće im rečeno: «Nemam potrebe za njom.» I dok se ljudi ne budu natjecali u gradnji kuća. I dok čovjek ne prođe pored kabura drugog čovjeka i ne kaže: „Kamo sreće, da sam ja umjesto tebe?“ I dok se Sunce ne pojavi sa Zapada, a tada neće koristiti vjera onoga ko nije vjerovao prije toga i to je: „…Niti jednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao…“ (Suretu El-En’am: 158.) I Sudnji dan će nastupiti, a dvojica ljudi će imati rašireno platno, koje niti će pazariti, niti će ga saviti. I nastupiće Sudnji dan, a čovjek će nositi mlijeko deve muzare i neće ga popiti. I nastupiće Sudnji dan, a stoka će doći do korita i neće se napojiti. I nastupiće Sudnji dan, a čovjek će prinijeti zalogaj ustima i neće ga pojesti.” (Buharija)

Braćo i sestre! Čuvajmo vrijeme, tu Allahovu, subhanehu ve te’ala, veliku blagodat i budimo svjesni da je dunjaluk ahiretska njiva, pa zasijmo tu njivu najljepšim sjemenom, a to su naša dobra djela, koja inša-Allah imaju trajnu vrijednost!

Gospodaru, pomozi svoj našoj ugroženoj braći, a posebno braći i sestrama u Palestini, očisti nas od grijeha, učvrsti nas na putu islama, ne dozvoli da pod tegobama pokleknemo, učini nas od onih koji provode vrijeme u robovanju Tebi, oprosti našim umrlim precima, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta i boljim čuvarima vjere i Domovine od nas, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete, u društvu sa: poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!