Dr. Safet Kuduzović – Sportski ribolov
Jedno od pitanja i odgovora sa druženja u Katrineholmu, maj 2015
Hutba: Islam se pojavio kao stranac (garib)
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Islam se pojavio kao stranac (garib). A govoriti na zadatu temu u vremenu opće islamofobije i otvorene borbe protiv islama i muslimana je naša zadaća.
Kakvog li apsurda da se procesuira sve veći broj pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, među kojima je i Naser Orić, ratni komandant odbrane Srebrenice i jedan od istinskih heroja naše pravedne borbe? Kakvog li apsurda da Abu Hamza, koji je branio Republiku Bosnu i Hercegovinu osam godina bude u Imigracionom centru u Lukavici, tačnije zatvoru, zbog toga što je navodno “prijetnja nacionalnoj sigurnosti naše Zemlje”? I kakvog li apsurda da se u Osnovnom sudu u Banja Luci protiv Sejfudina Tokića i Adnana Bajrića podižu optužnice zbog isticanja zastava Republike Bosne i Hercegovine i države Bosne i Hercegovine u Banja Luci, koje je u optužnici okarakterisano kao “krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti”, dok se širom manjeg bh entiteta masovno ističu četnička obilježja i veličaju zločinci, koji se slobodno kreću i ne samo to, već nerijetko primaju plate kao državni službenici? I to je gurbet islama i muslimana i za ovu nepravdu će ako ne na dunjaluku, onda na Kijametu odgovarati svi oni koji su je nanijeli nevinim ljudima. I odgovaraće odgovorni što nam bolje ne čuvaju našu Domovinu i što ne štite naše interese! I poželjeće oni kada na Sudnjem danu budu morali odgovoriti na razna pitanja da su bili najobičniji građani, bez bilo kakvih privilegija i odgovornosti, osim prema sebi i svojim porodicama!
Šta je to braćo i sestre gurbet islama i muslimana i šta nam je činiti? Usamljenost označava pojedinca ili pojavu, koji se razlikuju od drugih. Takvi su bili i Allahovi, dželle še’nuhu, poslanici u moru kufra i mnogoboštva.
Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 120. ajetu Sure En-Nahl, govoreći o Ibrahimu, alejhis-selam:
إنَّ إِبْرَاهِيمَ كَانَ أُمَّةً قَانِتًا لِلَّهِ حَنِيفًا وَلَمْ يَكُ مِنَ الْمُشْرِكِينَ
Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik i nije bio mušrik (mnogobožac).
Imam Ibn El-Kajjim, kada tumači ovaj ajet kaže „da je Ibrahim, alejhis-selam, bio ummet, jer je u moru kufra sam bio vjernik“.
Neka ovo bude poticaj svima onima koji se suočavaju sa kufrom u svojim sredinama da ostanu čvrsti u svome vjerovanju i neka im Ibrahim, alejhis-selam, naš praotac bude pravi uzor!
I Muhammed, sallallah alejhi ve sellem, je bio izložen teškim spletkama nevjernika, o čemu govori 30. ajet Sure El-Enfal:
وَإِذْ يَمْكُرُ بِكَ الَّذِينَ كَفَرُوا لِيُثْبِتُوكَ أَوْ يَقْتُلُوكَ أَوْ يُخْرِجُوكَ وَيَمْكُرُونَ وَيَمْكُرُ اللَّهُ وَاللَّهُ خَيْرُ الْمَاكِرِينَ
I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije.
Islam je braćo i sestre započeo kao stranac i kao takav će se ponovo vratiti, što potvrđuje predaja koju bilježi imam Muslim u Sahihu:
عَنْ اَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ: “بَدَأَ الْإِسْلاَمُ غَرِيبًا وَسَيَعُودُ كَمَا بَدَأَ غَرِيبًا فَطُوبَى لِلْغُرَبَاءِ” (مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Islam se pojavio kao stranac (garib) i vratiće se kao stranac, pa blago strancima (garibima)!“ (Muslim)
Islam je u Meki započeo sa malom skupinom muslimana, koji su bili prisiljeni da učine tri hidžre. On je iz Meke, a potom iz Medine svijetlio kao svjetiljka u moru mnogoboštva, na Arabijskom poluotoku i šire i ta svjetlost se širila velikom brzinom, pa je ubrzo obasjala ne samo Arabijski poluotok, već i šire prostore zamaljske kugle. Nakon velikog širenja islama, nakon generacija onih koji su sav svoj život i sve kapacitete posvetili Allahovoj, subhanehu ve te’ala, vjeri, svjesni hadiske istine „da je biti sebebom (uzrokom) da neko prihvati islam i spasi se bolje od dunjaluka i svega na njemu“, dolaze generacije muslimana, koje zaokuplja dunjaluk i koji zaboravljaju na emanet halife na Zemlji, koji zaboravljaju na svog Gospodara i sebi za gospodare uzimaju one koji ni sami sebi ne mogu pomoći.
Braćo i sestre, naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam preporučuje da dobrim djelima preteknemo vrijeme fitneluka, u kojem će se rasprostraniti razvrat i griješenje, kao mrkla noć. Da li i mi braćo i sestre, preživljavamo to vrijeme, vrijeme u kojem su fitneluci uzeli velikoga maha, vrijeme u kojem se gaze islamske – ljudske norme ponašanja, a vrednuje sve što ima veze sa grijehom?
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Muslim:
عَنْ أَبِي أُمَيَّةَ الشَّعْبَانِيِّ، قَالَ أَتَيْتُ أَبَا ثَعْلَبَةَ الْخُشَنِيَّ فَقُلْتُ كَيْفَ تَصْنَعُ فِي هَذِهِ الآيَةِ قَالَ أَيَّةُ آيَةٍ قُلْتُ: “يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا عَلَيْكُمْ أَنْفُسَكُمْ لاَ يَضُرُّكُمْ مَنْ ضَلَّ إِذَا اهْتَدَيْتُمْ“ قَالَ سَأَلْتَ عَنْهَا خَبِيرًا سَأَلْتُ عَنْهَا رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمْ فَقَالَ: “بَلِ ائْتَمِرُوا بِالْمَعْرُوفِ وَتَنَاهَوْا عَنِ الْمُنْكَرِ حَتَّى إِذَا رَأَيْتَ شُحًّا مُطَاعًا وَهَوًى مُتَّبَعًا وَدُنْيَا مُؤْثَرَةً وَإِعْجَابَ كُلِّ ذِي رَأْىٍ بِرَأْيِهِ فَعَلَيْكَ خُوَيْصَةُ نَفْسِكَ وَدَعْ أَمْرَ الْعَوَامِّ فَإِنَّ مِنْ وَرَائِكُمْ أَيَّامَ الصَّبْرِ الصَّبْرُ فِيهِنَّ مِثْلُ قَبْضٍ عَلَى الْجَمْرِ لِلْعَامِلِ فِيهِنَّ مِثْلُ أَجْرِ خَمْسِينَ رَجُلاً يَعْمَلُونَ بِمِثْلِ عَمَلِهِ” (مسلم)
Prenosi Ebu Umejje Eš-Šu’bani: Došao sam kod Sa’lebe El-Hušenija, pa sam mu rekao: „Kako razumiješ ovaj ajet?“ Upita: „Koji ajet?“ Rekoh: „O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao!“ Reče: „Dobro si pitao! Pitao sam za njega Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: „Naređujte dobro i zabranjujte zlo, pa kada vidiš pokornog škrticu, strast koja se slijedi, dunjaluk koji mami i kada se svako bude divio svome mišljenju, onda se ti pazi i ostavi masu! Poslije vas su dani strpljivosti, u kojima je strpljivost kao držanje žeravice! Onaj ko bude činio dobro u to vrijeme imaće nagradu pedeset ljudi koji rade (sada) kao oni.“ (Muslim)
Braćo i sestre, isto kao da i mi preživljavamo pomenute predzanke Sudnjega dana i teška iskušenja? To nam treba biti poticaj da se mnogo više trudimo, da se natječemo u dobru i da se ne bojimo prijekora prijekornika, u nadi da ćemo inša-Allah imati za to veliku nagradu, koju Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje u hadisu!
Braćo i sestre, čuvajmo se harama i sumnjivih stvari, natječimo se u dobru, čuvajmo sebe i svoje porodice od vatre, ispunjavajmo svoje obaveze prema Allahu, subhanehu ve te’ala, prema sebi, roditeljima, porodicama, braći i sestrama u dinu i prema svima onima koji imaju hakove (prava) kod nas!
Gospodaru, pomozi svoj našoj ugroženoj braći, a posebno našoj braći u Palestini, pomozi nam da sačuvamo našu vjeru i našu Domovinu, ne iskušaj nas sa onim što ne možemo podnijeti, ne dozvoli da nas naši i Tvoji neprijatelji ikada ponize i poraze, kazni zasluženom dunjalučkom i ahiretskom kaznom zločince i njihove pomagače i zaustavi ih u njihovim zločinačkim namjerama, smiluj se našim umrlim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo dina, uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i boljim čuvarima vjere i Domovine od nas, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Nezim Halilović Muderris
Hutba: Kraj godina i Allahov sveti mjesec Muharrem
Sva hvala pripada samo Allahu Jedinom, Onome koji je u smjeni dana i noći dao pouku za razumom obdarene!
Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha, Silnoga, Onoga koji mnogo prašta, Onoga koji je ovome svijetu, dunjaluku, propisao prolaznost, Onoga koji je naredio pripremanje za vječnu kuću, ahiret.
Svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Allahov najodabraniji poslanik, neka je salavat i selam na njega, njegovu časnu porodicu, sve njegove ashabe i sve one koji ga istinski slijede u dobru sve dok se smjenjuju noć i dan.
Draga braćo muslimani, bojmo se Uzvišenog Allaha i budimo Mu zahvalni na Njegovim neizmjernim blagodatima. Ostavimo se dugih nada i požurimo sa dobrim djelima prije negoli nam dođe edžel – smrtni čas. Uistinu, nijedan čovjek nije pri sebi imao duge nade a da nije zapostavio djela, rad za drugi svijet.
Uzvišeni Allah nam poručuje: “O vjernici, bojte se Allaha i neka svaka duša gleda šta je za sutra pripremila! I bojte se Allaha, jer Allah, doista, dobro zna ono što vi radite!”[1]
Braćo muslimani, sve ima svoj početak i kraj. Kraj hidžretske godine je došao. Njeni dani i njene noći su istekli. Njeno sunce više ne prži, niti mjesec svijetli. Sve nam to govori da ovaj svijet, dunjaluk, nije mjesto vječnog boravka, već da nakon njega dolazi kuća ili u Džennetu ili u Vatri. Stoga se čuvajmo dunjaluka i njegovih zamki! Koliko li je obmanjeno onih koji su smatrali da će na njemu dugo živjeti! Koliko li ih je napustilo ovaj svijet u trenucima svojih najvećih uživanja i naslađivanja!
Ibn Omer, radijallahu anhuma, pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo me je za rame i rekao mi:‘Budi na dunjaluku kao da si stranac ili putnik prolaznik!'” Ibn Omer, radijallahu anhuma, dodavao bi: “Kada omrkneš, ne očekuj da ćeš osvanuti, a kada osvaneš, ne očekuj da ćeš omrknuti! Iskoristi svoje zdravlje za svoju bolest i iskoristi svoj život za svoju smrt!”[2]
Draga braćo muslimani, još jedna hidžretska godina je završena. Ona će kod Uzvišenog Allaha biti svjedok za nas ili protiv nas. Pogledajmo u svoja djela koja smo uradili u njoj i pripremimo detaljan odgovor za njih. U preostalom našem životnom vijeku požurimo da činimo što više dobrih djela. Nadoknadimo ono što smo propustili u vremenu koje je iza nas. Iskoristimo prilike koje nam se ukazuju, prije negoli nam dođe ono što prekida svaku slast i strast na dunjaluku, ono što će nas razdvojiti od naših voljenih!
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, kaže: “Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je savjetovao jednog čovjeka da je rekao:‘Iskoristi petero prije negoli ti dođe (drugih) petero: svoju mladost prije svoje starosti, svoje zdravlje prije svoje bolesti, svoje bogatstvo prije svoga siromaštva, svoje slobodno vrijeme prije svoje zauzetosti i svoj život prije svoje smrti. Jer, poslije dunjaluka nema više rada i poslije dunjaluka nema osim Dženneta ili Vatre.”[3]
O ti kojem je od života ostalo još malo – a niko od nas nije siguran kada će ga Melek smrti pozvati – znaj da si sebi najpreči, tvoja ti je duša najpreča, pa nemoj da je upropaštavaš!
Ebu Malik el-Eš’ari, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svi se ljudi kreću (dolaze i odlaze, žive) i trguju sa svojom dušom, pa ili je otkupe ili je upropaste, unište.”[4]
O ti koji si nemaran prema dobrim djelima, koliko si samo svojih godina upropastio, proveo ih u igri i zabavi?! Koliko si namaza ostavio?! Koliko zabranjenih pogleda uputio?! Koliko tuđih prava zapostavio?! Koliko zla učinio i proširio?! Preispitaj svoju dušu! Možda od života nije ostalo osim još malo. Subhanallah! Čudno li je naše stanje! Svjesni smo smrti, ali je zaboravljamo! Sigurni smo da će nas takvo stanje koštati, ali se ne pomjeramo! Bojimo se ljudi, a Allah je preči da se Njega bojimo! Zdravlju se radujemo, dok bolest zaboravljamo! Uživamo u mladosti i na starost ne mislimo! Žudimo da dođemo što prije do dunjaluka ne razmišljajući o kasnijim posljedicama! Živimo sve duže i duže, i grijesi nam se povećavaju sve više i više! Brade nam sijede, ali nam srca crne! Subhanallah! Zar već jednom nećemo spoznati suštinu ovoga svijeta?!
Je li smrt bila milostiva prema našem bolesniku zbog njegovog teškog stanja pa ga zaobišla?! Je li ostavila onoga koji je otišao da stječe opskrbu za svoju dječicu kako bi ih hranio i podizao?! Ili onoga koji je imao veliku porodicu i trebao da se brine o njima?! Gdje su oni koji su prošlih godina bili s nama, sjedili i razgovarali, ibadetili i klanjali po džamijama?! Došlo im je ono što im prekinulo svaku slast na dunjaluku, ono što ih je razdvojilo od njihovih najdražih i najvoljenijih! Došlo im je ono što će zasigurno i nama doći – nastanili su svoje kabure, nisu ih mogli izbjeći! Sebi ne mogu pomoći i od sebe štetu odagnati! Iščekuju dan kada će svi ljudi svome Gospodaru biti pozvani!
O ti kojem godine jedna za drugom u nemaru i umišljenosti prolaze, koji iz godine u godinu sve više i više u tmine grijeha zapadaš! Za koji to dan tevbu odgađaš i dobra djela ostavljaš?! Za dan za koji ne znaš hoće li doći! Požuri sa tevbom! Ostavi se odgađanja! Popravi svoja djela! Vrijeme odlaska polahko se približava, a naš život je emanet: povjeren nam je od Allaha i za njega ćemo biti pitani, u čemu smo ga proveli.
Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće se pomjeriti stopala nijednog sina Ademovog (nijednog čovjeka) na Sudnjem danu od njegova Gospodara sve dok ne bude upitan za petero: za svoj život – kako ga je proveo; za svoju mladost – u šta ju je potrošio; za svoj imetak – kako ga je stekao i u šta ga je podijelio; i šta je radio s onim što je poznavao.”[5]
Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anhu, govorio je: “Ni za čim nisam žalio kao što sam žalio za danom u kojem je sunce zašlo, moj životni vijek s njim se umanjio, a djela mi se u njemu nisu povećala.”
Allahovi robovi, iskoristimo vrijeme koje nam je preostalo, uživanje, igru i zabavu ostavimo za ahiret, stanimo pred svoga Gospodara ponizno i pokorno kajući Mu se za svoje grijehe.
Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, pre-nosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista Allah pruža Svoju ruku noću kako bi prihvatio pokajanje onoga koji je griješio danju, a pruža Svoju ruku i danju kako bi prihvatio pokajanje onoga koji je griješio noću; i sve tako dok sunce ne izađe sa zapada.”[6]
Uljepšaj ono što ti je preostalo od tvoga života, pa će ti biti oprošteno i ono što je već proteklo. Ali, poneseš li se loše u preostalom dijelu svoga života, znaj da ćeš biti obračunavan i pitan i za ono što je proteklo i za ono što je preostalo.
Draga braćo muslimani, nalazimo se u svetom Allahovom mjesecu muharremu. Post u njemu veliki je ibadet, posebno dobro djelo, velika prilika za približavanje svome Gospodaru.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Najbolji namaz, nakon obaveznog namaza, jeste namaz u dubokoj noći, dok je najbolji post, nakon posta u mjesecu ramazanu, post u Allahovom mjesecu muharremu.”[7]
Deseti dan muharrema, Dan Ašure, posebno je preporučeno i vrijedno postiti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovaj dan je posebno tražio i pazio među ostalim danima mjeseca muharrema.
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: “Nisam primijetio da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, posebno tragao za nekim danima da ih posti – mimo mjeseca ramazana – kao što je tragao za ovim danom, Danom Ašure.”
A u hadisu Ebu Katade, radijallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da je post ovog desetog dana muharrema, na Dan Ašure, razlog opraštanja grijeha iz prethodne godine.[8]
Preporučeno je da se posti i dan prije, dakle deveti dan muharrema, jer Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako ostanem u životu do sljedeće godine, postit ću i deveti dan.”[9]
Uzvišenog Allaha molim da u Kur’anu podari bereketa meni i vama, da mene i vas okoristi njegovim ajetima i porukama! Rekoh ove riječi koje ste čuli i molim Allaha da meni, vama i svim muslimanima oprosti svaki grijeh, a molite Ga i vi, jer je, uistinu, On Onaj koji mnogo prašta i koji je milostiv!
[1] Prijevod značenja El-Hašr, 18.
[2] Buharija
[3] Bejheki i šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.
[4] Muslim
[5] Tirmizi i šejh Albani ga je ocijenio dobrim.
[6] Muslim
[7] Muslim
[8] Muslim
[9] Muslim
Prof Hajrudin Ahmetović