Hafiz prof. Adnan Mrkonjić
Hadis dana
Prenosi Ibn-Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Kada neko od vas jede neka jede svojom desnom rukom, a kada pije neka pije svojom desnom rukom, zaista šejtan jede i pije svojom lijevom rukom.“[1]
Biografija ravije:
Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhuma, je plemeniti ashab, prenio je mnogo hadisa. Bio je najčvršći u slijeđenju sunneta. Preselio je 73. god. po Hidžri.
Kratki komentar hadisa:
Od uzvišenih ciljeva islama je odgajanje Muhammadovog, sallahu alejhi ve sellem, ummeta na lijepom ahlaku i pohvalnim svojstvima. Zbog toga islam poziva da se prilikom jela i pića upotrebljava desna ruka. Međutim, ima ljudi koji oponašajući šejtana u njegovim djelima tokom jedenja i pijenja čine djela koja se suprostavljaju Allahovom šerijatu i dinu.
Ovaj hadis nas poučava da musliman treba jesti i piti desnom rukom i da mu nije dozvoljeno jedenje i pijenje lijevom rukom. Jer šejtan jede i pije svojom ljevicom, a muslimanu je naređeno da se kloni šejtanskog djela i ahlaka. Mi u Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, imamo divan uzor, on je jeo i pio desnom rukom, počinjao je s desnom stranom prilikom oblačenja, a lijeva ruka je bila za ostale radnje.
Pouke hadisa:
- Podsticanje na jedenje i pijenje desnom rukom i da je to od islamskih adaba.
- Jedenje i pijenje lijevom rukom je šejtansko djelo i ahlak.
Tajne mu’minske sreće
Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Tajne mu’minske sreće. Govorim na zadatu temu u vrijeme u kojem je sve manje sretnih pojedinaca, porodica i grupa, vremenu u kojem ljudi jedni drugima postaju opasniji od najkrvoločnijih zvijeri, vremenu u kojem ljudi srljaju u zabludi, bez želje da se presaberu i iz temelja mijenjaju, vremenu u kojem imamo sve više teoretičara islama sa visokim zvanjima, a sve manje praktičara vjere, vremenu smutnji i navodne brige o drugima, a zaspostavljanju sebe i onih za koje ćemo biti pitani na Sudnjem danu, vremenu podizanja velikih kuća, bez harmonije u njima, vremenu plazmi i laptopa kroz koje su šejtanske družine bez ograničenja nastanile sobe naših sinova i kćeri, vremenu u kojem se bez imalo stida priča o intimi, vremenu gradnje prelijepih džamija, ali razgradnje džemata i vremenu komfornih mekteba sa sve manje polaznika i sa sve slabijim znanjem…
Allah, dželle še’nuhu, obećava mu’minima koji čine dobra djela da će proživiti lijep život na dunjaluku i da će biti nagrađeni više od njihove zasluge, kao što stoji u 97. ajetu Sure En-Nahl:
مَنْ عَمِلَ صَالِحاً مِنْ ذَكَرٍ أَوْ أُنْثَى وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُمْ بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ
Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili!
Najveći stupanj blagodati prema nama je iskreno vjerovanje u Allaha, dželle še’nuhu, i nečinjenje širka (pripisivanja druga), a nakon toga jedan od najboljih poklona koje nam Allah, subhanehu ve te’ala, može podariti je zadovoljstvo i sreća u našim srcima i životima. Neizmjerno smo braćo i sestre bogati ukoliko smo zdravi, ako imamo harmoniju u našim porodicama, sigurnost u poslu i ako živimo u uređenoj državi i džematu.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Buharija:
عَنْ عُبَيْدِ اللَّهِ بْنِ مِحْصَنٍ الْخَطْمِيِّ رَضِيَ الله عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مَنْ أَصْبَحَ مِنْكُمْ آمِنًا فِي سِرْبِهِ مُعَافًى فِي جَسَدِهِ عِنْدَهُ قُوتُ يَوْمِهِ فَكَأَنَّمَا حِيزَتْ لَهُ الدُّنْيَا بِحَذَافِيرِهَا” (البخاري)
Prenosi Ubejdullah ibn Mihsan El-Hatmi, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko od vas osvane siguran u svojoj kući, zdrav i posjeduje hranu za taj dan, kao da je njegov čitav dunjaluk.” (Buharija)
Čovjek koji je slobodan i siguran u svojoj kući, koji je dobrog zdravlja i ko ima da šta pojede i popije od halala, ne za cijeli život, godinu ili mjesec, već samo za taj dan, on je najbogatiji čovjek. Koliko ima ljudi koji su u zatvorima i žive u strahu, koliko ih je bolesnih, tako da od bolova ne razmišljaju ni o čemu, pa makar imali sefove dragulja i novca i prepune zamrzivače i frižidere i koliko ima ljudi a da nemaju čime utoliti svoju glad i željni su tvrde korice hljeba?! Koliko je bogataša nesretno u svome bogatstvu, koliko je proždrljivaca nesretno u svojoj pohlepi i koliko je općenito danas nesretnih ljudi?
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ahmed:
عَنْ نَافِعِ بْنِ عَبْدِ الْحَارِثِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مِنْ سَعَادَةِ الْمَرْءِ الْجَارُ الصَّالِحُ وَالْمَرْكَبُ الْهَنِيءُ وَالْمَسْكَنُ الْوَاسِعُ.” (أحمد)
Prenosi Nafi’ ibn Abdu-l-Haris, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Od čovjekove sreće su: dobar komšija, udobna jahalica (prijevozno sredstvo) i prostrana kuća.“ (Ahmed)
Draga moja braćo i poštovane sestre, tajna naše sreće je u jačini našega imana i zadovoljstvu sa onim što imamo, pa ko shvati ove dvije stvari, on je od onih koji će biti sretni na obadva svijeta.
Kao mu’mini koji žude za Allahovim, subhanehu ve te’ala, zadovoljstvom i Njegovom nagradom dužni smo da se trudimo da sve poslove koje radimo uradimo precizno i najbolje što znamo i možemo, a sve u skladu sa hadisom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: إِنَّ اللَّهَ تَعَالىَ يُحِبُّ إِذَا عَمِلَ أَحَدُكُمْ عَمَلاً أَنْ يُتْقِنَهُ „Uzvišeni Allah voli kada neko od vas radi neki posao da ga uradi temeljito!“ (Bejhekija) Trebamo se braćo i sestre truditi da budemo u svemu prvi, ne da nas ljudi hvale, već zbog toga što mu’mini moraju da se trude da budu prvaci: da paze na svoje radno vrijeme i u njemu predano izvršavaju svoje obaveze, da uljepšavaju svoje namaze skrušenoću, da čuvaju svoje mjesto u džamiji kroz klanjanje namaza u džematu, da budu pokorni svojim roditeljima, da odgajaju svoju djecu u islamu, da budu najbolji učenici i studenti, radnici i zemljoradnici, direktori i ministri, da stalno produbljuju svoje znanje, posebno ono iz svoje struke, da im kuće i avlije budu čiste i uređene, da nikome ne čine nepravdu, osim da u samoodbrani zaštite svoja prava i prava drugih, da ne zakidaju Državu kroz izbjegavanje svojih zakonskih obaveza, da sebi ne uzimaju za pravo više nego im pripada, da kada vide da nisu u stanju da izvršavaju određene obaveze, da ih prepuste drugima, koji su od njih sposobniji i samim time preči, da se bore za prava drugih muslimana i općenito ljudi, da su sretni kada su sretni drugi muslimani i da su tužni kada su oni tužni, da ih boli svaka rana drugog muslimana, da ne dozvole da u njihovom džematu i komšiluku ima gladnih, neodjevenih i promrzlih ljudi, jednom riječju da budu praktični muslimani.
Naši roditelji i naši preci su od dunjaluka imali mnogo manje od nas i bili su bez mnogo toga bez čega mi ne možemo zamisliti naš današnji život, ali su bili mnogo rahatniji od nas, imali su iskreniju međusobnu ljubav, poštovanje, poslušnost prema roditeljima, poštovali su starije i od njih samo slušali i upijali, sklapali su brakove i rađali djecu bez bojazni za nafakom, vrijedno su radili, školovali nas bez toga da od bilo koga traže pomoć ili stipendiju i učili nas moralu, radu i redu… Valja nam se u njih ugledati u imanu, takvaluku (bogobojaznosti), tevekkulu (oslanjanju na Allaha), saburu, mudrosti njihova govora, ali i šutnje i brizi da sve što rade bude halal i sa Allahovim imenom u srcu i usnama!!!
Mudra hikaja nas podučava da se neki vladar teško razbolio i niko od ljekara nije znao dijagnozu, a samim time nije mogao odrediti ni terapiju. Nakon nekog vremena na vladarev dvorac dolazi mudrac, koji kaže vladaru da će ozdraviti kada obuče košulju sretnog čovjeka. Vladar odmah posla svoje ljude da što prije pronađu sretnog čovjeka i od njega donesu košulju. Vladarevi ljudi su išli gradom od čovjeka do čovjeka, tražeći sretnog među njima. Prvo su započeli sa bogatijim dijelom grada, u nadi da su tamo sretni ljudi. Međutim, među bogatim koji su naizgled imali sve što im srce poželi, nisu našli niti jednog sretnog čovjeka, jer koliko god da su imali, htjeli su više. Potragu su nastavili u ostatku grada, a potom i okolnim selima, ali bez uspjeha. Gdje god da su došli i koga god su pitali, nisu našli nikoga ko je potpuno sretan. Nakon duge potrage vladarevi ljudi se vraćaju na Dvorac, noseći žalosne vijesti. Međutim, vladar se nije htio predati tako lahko, pa svoje ljude posla u susjednu zemlju. Obišli su gradove i sela, planine i doline, ali bez uspjeha. Umorni i iscrpljeni, na izmaku snage, odluče obustaviti potragu. Sjeli su na proplanak kako bi prikupili snagu za povratak kući. A onda su vidjeli čobana koji pred sobom tjera stado i pjevuši. Ustade jedan od njih i upita čobana: „Jesi li ti sretan čovjek?“ Čoban mu radosno odgovori: „Jesam.“ prisutni ga u čudu pogledaše i povikaše: „Da li bi nam prodao svoju košulju?“ Čoban odgovori: „Bih, ali ja nemam košulju.”
Braćo i sestre, tragajmo za srećom na obadva svijeta, kroz bogobojaznost, čvrsto oslanjanje na Allaha i iskrenu mu’minsku ljubav i natječimo se u dobru!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj braći u Palestini, Iraku, Siriji, Egiptu i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, da nas učini sretnima na obadva svijeta, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti, da se smiluje našim roditeljima, da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللَّهِ!
Džamija Kralj Fahd – hutba: 6/2014 – 07. rebiu-l-ahir 1435.H. / 07. februar 2014.g.
Proklinjanje šejtana – Dr Safet Kuduzović
Pitanje:
Mora li se šejtan prokleti kada god se spomene?
Odgovor:
Dopušteno je proklinjanje šejtana, jer ga je Uzvišeni Allah prokleo do Sudnjeg dana.
Međutim, to se ne mora uvijek činiti. Bolje od toga jeste traženje utočište od njegovog zla.
Ebu Mulejh prenosi da je jedan od ashaba jahao s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na devi pa je posrnula.
Ashab reče:” Upropašten neka je šejtan!”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu:”Ne govori tako, jer šejtan tada postaje velik kao kuća, već reci:”Bismillah!”, a kada to kažeš, on se smanjuje sve dok ne postane malehan kao muha.
U hadisu koji prenosi Ebu Hurerje, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:”Ne vrijeđajte šejtana, već tražite kod Allaha utočište od zla koje on nosi”.
A Allah najbolje zna.
Dr Safet Kuduzović
Hadis dana – dobročinstvo
Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Idući putem neki čovjek jako je ožednio, pa kad nađe bunar, siđe u njega i napi se vode, a zatim izađe. Kad odjedanput pas, od žeđi isplazio jezik i jede vlažno tlo. ‘Ovog psa je snašla jaka žeđ kao što je i mene bila snašla’, reče taj čovjek, te siđe u bunar i napuni svoju cipelu vodom, a zatim je stavi u svoja usta da bi se popeo, te napoji psa. Uzvišeni Allah mu se zahvali i oprosti grijehe.”
Rekoše ashabi: “Allahov Poslaniče, zar u činjenju dobročinstva prema životinjama imamo nagradu?” a on odgovori: “U činjenju dobročinstva svakom živom hajvanu čovjek ima nagradu.“[1]
Biografija ravije:
Abdurrahman ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.
Kratki komentar hadisa:
Naš din islam je din milosti. Ta milost nije ograničena na ljudski rod nego ona obuhvata i blagost prema životinjama.
Islam podstiče muslimana da bude milostiv prema ljudima i prema hajvanima. Ovo je priča o čovjeku koji je išao putem i jako ožednio, te je sišao u bunar i napio se vode. A nakon što je izašao vidio je psa kako je isplazio jezik i liže vlažno tlo od žestoke žeđi koja ga je snašla. Pa reče sam sebi: “Zaista je ovaj hajvan osjetio žestoku žeđ kao što sam i ja bio osjetio”, te odluči da ga napoji, zatim siđe po drugi put u bunar napuni svoju obuću vodom i napoji psa. Pa mu se Allah zahvali na tom postupku i oprosti mu njegove grijehe.
Ako su ljudi u savremenom dobu upoznali kroz oblike društvene aktivnosti, organizacije koje pozivaju na samilost prema životinjama, pa islam stavlja ovaj hadis kao najbolji primjer ove samilosti. Tako da nema nikakvog prostora za sumnju u uzvišenost i plemenitost ciljeva ove vjere i u njenom prednjačenju u svakom korisnom civilizacijskom napretku.
Pouke hadisa:
- Islam podstiče na blagost i samilost prema životinjama.
- Samilost u islamu nije ograničena samo na ljudsku vrstu.
[1] Buharija (2/870), broj 2466, Knjiga o žalbama, poglavlje: Bunari na putu kada nikom ne smetaju, i (5/2238), broj 6009, Knjiga o adabima, poglavlje: Samilost prema ljudima i životinjama, i Muslim (4/1761), broj 2244, Knjiga o selamu, poglavlje: Vrijednost napajanja i hranjenja životinja.
Dr. Safet Kuduzović – Islam i filozofi
Islam i filozofi
Govor o Allahu bez znanja – Kakve su opasnosti
Hfz. Prof. Adnan Mrkonjić
Hadis dana – Rob na Sudnjem Danu
Prenosi Mu’az ibn Džebel, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Neće se pokrenuti stopala Allahovog roba na Sudnjem danu sve dok ne bude pitan o četiri stvari: o svom životu – u šta ga je utrošio, o svojoj mladosti – u čemu ju je proveo, o svom imetku – kako ga je stekao i ušta ga je potrošio i o svom znanju – šta je po njemu radio.“[1]
Biografija ravije:
- Ebu-Zerr el-Gaffari, radijallahu anhu, je časni ashab, jedan od zahida i muhadžira. Rano je primio islam, ali je kasno obavio hidžru te nije učestvovao u Bici na Bedru. Učinio je mnogo plemenitih djela. Preselio je 32. god po Hidžri, za vrijeme hilafeta Osmana, radijallahu anhu.
- Mu’az ibn Džebel el-Ensari el-Hazredži, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u osamnaestoj godini, učestvovao je na Bedru i u bitkama poslije Bedra. Dostigao je najviši stepen znanja o šerijatskim propisima i Kur’anu. Bio je namjesnik Šama za vrijeme hilafeta Omera, radijallahu anhu, gdje je i umro 18. god. po Hidžri.
Kratki komentar hadisa:
Dani našeg života na ovom dunjaluku su odbrojani, životni vijek je ograničen a zatim će doći smrt u koju nema sumnje. I nakon proživljenja ljudi iz njihovih kaburova, biće pitan svako od njih o danima njegovog života kako ih je proveo, u dobru ili zlu? Biće pitan o danima svoje mladosti, koja je period živosti i aktivnosti, kako ih je proveo, da li u korisnom znanju i dobrom djelu kako bi bio nagrađen. Zatim će biti pitan o svom imetku da li ga je stekao na dozvoljen način i utrošio u onome što je obavezno i pohvalno? Biće pitan, takođe, o svom znanju koje je stekao da li je radio po njemu i druge poučavao, jer korisno znanje je ono po kojem radi onaj koji ga posjeduje i poučava druge njemu. Molim Uzvišenog Allaha da nam omogući da stičemo znanje iskreno radi Njegovog lica.
Pouke hadisa:
- Dokaz da će ljudi biti proživljeni poslije smrti, da će polagati račun i biti nagrađeni shodno djelima.
- Podsticanje na primjenu korisnog znanja i dobrog djela.
- Podsticanje na sticanje imetka na halal način i njegovo trošenje u dobrotvorne svrhe.
[1] Hadis prenosi Taberani u El-Mu’adžem el-Kebir (20/60), a tekst hadisa je: “Neće se sastaviti stopala Allahovog roba … “, Šejh Albani smatra da je vjerodostojan, pogledaj Sahihut-tergib pod brojem 3593.
Propis dizanja ruku u namazu
Dr. Safet Kuduzović
Prelijepo učenje Qur’ana
Abdurašid Sufi: Sura Az-Zumar (Skupovi) Ajeti; 53 – 62
Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti. I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati, da čovjek ne bi uzviknuo: “Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!” – ili da ne bi rekao: “Da me je Allah Pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao”, ili da ne bi rekao kad doživi patnju: “Da mi se samo vratiti – dobra djela bih činio!”
“Nikada! Dolazile su ti pouke Moje, pa si ih poricao i oholio se, i nevjernik si bio.” Na Sudnjem danu vidjećeš pocrnjela lica onih koji su o Allahu laži govorili. A zar u Džehennemu neće biti boravište oholih? Allah će spasiti one koji su njegova naređenja izvršavali, a Njegovih se zabrana klonili, i oni će postići ono što su željeli; zlo ih se neće doticati i oni neće tugovati. Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim,