Saturday, November 23, 2024
Home Blog Page 322

Neka ti glavna briga bude Allahovo zadovoljstvo

0

Sva hvala pripada samo Allahu, neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe! A zatim:

Dragi brate, život na dunjaluku nalik je nebu iznad nas: nekada je vedro a nekada oblačno, međutim, znaj da zemlja ne rađa sve dok se ne nakupe oblaci i kiša ne prokapa!

Tako, ako ti se u nekom danu nakupi briga, spopadne te tuga i žalost, znaj da sigurno, bez imalo sumnje, dolazi „kiša“, dolazi izlaz; zato ne tuguj! „I Allah će nakon tegobe dati olakšicu!“ (Prijevod značenja Et-Talak, 7.) „I doista s tegobom dolazi olakšica! Zasigurno s tegobom dolazi olakšica!“ (Prijevod značenja Eš-Šerh, 5-6.)

Dunjaluk nije vječan! Pun je manjkavosti, iako mnogi ljudi na dunjaluku prizivaju sebi veličinu, ugled, položaj, pa neki i potpunost; a da su, doista, potpuni, živjeli bi vječno i nikada ne bi umrli! „Sve što je na dunjaluku prolazno je!“ (Prijevod značenja Er-Rahman, 26.)

Dragi brate, dunjaluk nije naša kuća, nije mjesto našeg boravišta! Dunjaluk nije ono za što bismo se trebali mnogo zalagati, umarati i raditi! Zar ne vidiš da nam je dunjaluk upravo najveći neprijatelj?! Na dunjaluku nas snalaze brige i tegobe! Na dunjaluku obolijevamo! Na dunjaluku gubimo drage osobe! Međutim, čudni li smo mi ljudi, pored svega ovoga, mi se ipak mnogo vežemo za dunjaluk!

Zato ti kažem, dragi brate, kako ne bi tugovao: dunjaluku ne pridaji veliku pažnju, ne dozvoli da dunjaluk kod tebe ima veliku cijenu! Vidiš i sam, da sve što smatramo vrijednim, na kraju –kada to izgubimo- za njim žalimo! Ko je to od nas zažalio za običnim ćibretom šibice kada ga je izgubio?! Niko! Ko se snebivao zbog izgubljene marke?! Niko! Sve ono što nije drago i vrijedno srcu, za njim srce i ne tuguje!

Jeste, naša je gorka stvarnost da žalimo i tugujemo za prolaznim stvarima! Mi žalimo i tugujemo za gubljenjem dunjaluka više negoli žalimo za gubljenjem dobrih djela!

Koliko se samo ljudi vezalo za svoj imetak pa su upravo zbog imetka i uništeni! Koliko se ljudi vezalo za svoju vlast, pa su se oni kojima su vladali digli protiv njih i svrgli ih sa vlasti! Koliko ih se vezalo za svoju djecu, sve za njih dali, ali su ipak iskušani njihovom neposlušnosti! Dunjaluk je takav!

Zato da ne bi tugovao, ništa od dunjaluka i nikoga na dunjaluku ne precjenjuj! Već, neka ti tvoja najveća briga bude ahiret, jer onaj kome ahiret bude briga, taj neće žaliti za dunjalukom!

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Čija briga ahiret bude, Allah će mu dati bogatstvo u srcu, učinit će ga smirenim i dunjaluk će mu dolaziti ponizno, a čija briga bude dunjaluk, Allah će mu dati siromaštvo pred očima, učinit će ga rastrešenim i od dunjaluka mu neće doći osim onoliko koliko mu je propisano.“ (Tirmizi, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu Sunena Tirmizije, 2465.)

Ibnu-l-Kajjim, rahimehullahu te’ala, kaže: „Kada god rob osvane ili omrkne a u svome srcu ne bude imao drugu brigu mimo Allaha, Allah će se pobrinuti za sve njegove potrebe, odagnat će od njega sve što ga zabrinjava kako bi srce Svoga roba očistio samo za Njegovu ljubav, kako bi jezik Svoga roba očistio od svakog spomena mimo Njegova spomena, kako bi cijelo tijelo Svoga roba posvetio pokornosti samo Njemu Uzvišenom. Dok, ukoliko osvane ili omrkne a dunjaluk mu je glavna briga, Allah će mu povećati brige i tegobe, prepustit će ga njemu samome, zaokupirat će njegovo srce ljubavlju stvorenja umjesto Allahovom ljubavi, jezik će okupirati spomenom stvorenja umjesto Gospodara svih stvorenja, okupirat će njihova tijela služenjem stvorenja umjesto pokornosti Gospodaru svih stvorenja, pa će se umarati u hizmetu njima kako se umaraju životinje…“ (El-Fevaid, 159.)

Ne tuguj, makar ti se svi ljudi svijeta suprotstavljali i razlikovali od tebe! Nuh, alejhi-s-selam! Njegov sin je odbio da se ukrca u lađu s njim! Lut, alejhi-s-selam! Njegova žena je odbila njegov poziv Allahu! Možda i tebi najveći neprijatelj bude tebi najbliža i najdraža osoba!

Zato, nikoga pretjerano ne voli i nikome ne vjeruj previše, jer, iznenađenje i prevara dolaze bez uvoda!

Voli, vjeruj i svoje srce veži samo za Allaha! Allah te nikada neće iznenaditi! Allah te nikada neće prevariti! Allah te nikada neće ostaviti!

Ako nećeš da žališ i tuguješ, onda gledaj ispred sebe, ne okreći se lijevo ili desno od svoga puta! Postavi sebi cilj: „Želim Allahovo Lice! Želim Allahovo zadovoljstvo! Želim Džennet!“ I znaj, istraživanja su pokazala i dokazala, da ljudi sa najvećim uspjehom jesu oni koji su gluhi, jer oni ne čuju govor drugih o njima!

Nastoj da ti glavna briga bude kako da Uzvišeni Allah bude tobom zadovoljan, kako da postigneš Allahovo zadovoljstvo!

Nastoj da svakim svojim postupkom tražiš Allahovo zadovoljstvo, pa, ukoliko te Uzvišeni Allah iskuša, znaj da je to iz Allahove ljubavi prema tebi! Budi zadovoljan Allahom i ne srdi se na Njegovu odredbu! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Uistinu je veličina nagrade
srazmjerna veličini iskušenja! I, doista, kada Allah zavoli jedan narod, on ga iskuša; pa, onaj koji bude zadovoljan i njime će se biti zadovoljno, dočim, onaj koji se rasrdi i na njega će se rasrditi.“
(Tirmizi, 2523. Albani ga je ocijenio dobrim.)

Imaj lijepo mišljenje o svome Gospodaru! Znaj da ti tvoj Gospodar želi samo dobro! Jeste, ti ne znaš u čemu je dobro za tebe, ali znaj i budi ubijeđen da ti tvoj Gospodar želi samo dobro! Slušaj šta kaže Omer, radijallahu anhu: „Svejedno mi je kako ću osvanuti, da li u onome što volim ili u onome što ne volim; jer ja ne znam da li je dobro za mene u onome što volim ili je dobro za mene u onome što ne volim!“

Neka ti Allahovo zadovoljstvo bude glavna briga pa makar se svi ljudi svijeta rasrdili na tebe! Ne gledaj u ljude! Dobro se čuvaj traganja za njihovim zadovoljstvom uz istovremeno griješenje prema Allahu! Jedan od stanovnika Medine pričao je: „Napisao je Muavija pismo Aiši, Majci vjernika, radijallahu anha, i u njemu rekao: ‘Napiši mi nešto čime ćeš me posavjetovati, ali ne duži mnogo.’ Aiša, radijallahu anha, napisala je Muaviji: ‘Selamun alejke. A zatim: Doista sam čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: -Ko bude tražio Allahovo zadovoljstvo, srdeći ljude, Allah će ga zaštititi ljudskog zla! A ko bude tražio zadovoljstvo ljudi srdeći Allaha, Allah će ga prepustiti ljudima!- Wes-Selamu alejke.’“ (Tirmizi, 2414. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)

Ne brini se za ljude, jer oni ti ništa ne mogu, ne mogu ti štetiti a ni koristiti, bez Allahove dozvole! Pobrini se da Allah bude zadovoljan tobom! Budi pokoran svome Gospodaru, ostavi se zabranjenih stvari, nakon obaveznih čini što je god moguće više i dobrovoljnih djela tražeći time samo Allahovo zadovoljstvo!

Ništa od dobra ne potcjenjuj, ne smatraj malim, jer, ti ne znaš koje ti djelo sutra kod Allaha može biti od koristi!

Zubejda, supruga Haruna er-Rešida, Allah im se smilovao, u svoje vrijeme uradila je veliki posao, izvela je zahtjevan projekat. Naime, u njihovo vrijeme na Mini nije bilo vode. Hadžije koje bi za vrijeme hadžskih obreda boravile na Mini često bi bile bez vode. Zubejda je 174. H.g. dala da se pronađe bunar, izvor sa vodom, i na takav način hadžije snadbiju vodom. Međutim, taj izvor vode pronađen je daleko od Mine, ali je dugačkim kanalom doveden na Minu hadžijama. Umrla je Zubejda. Nakon smrti viđena je od dobrih ljudi u snu. Upitali su je: „Šta je Allah uradio s tobom? Kako je Allah postupio s tobom?“ Odgovorila je: „Allah mi je oprostio moje grijehe! Allah mi je oprostio moje grijehe!“ Upitali su je: „Je li zbog izvora kojeg si iskopala?!“ Odgovorila je: „Ne, tako mi Allaha! Izvor ko’ izvor. Oprostio mi je moje grijehe zbog dva rekata noćnog-namaza u kojima sam ustrajavala!“

Jesi li čuo brate?! Jesi li čuo?! Dva rekata noćnog-namaza ne smatraj beznačajnim! Dva rekata duha-namaza ne smatraj malim! Ne susteži se da granu, ili flašu, ili bilo šta što uznemirava prolaznike na putu, skloniš sa puta! Ne susteži se da staru osobu prevedeš preko ulice! Kada sretneš svoga brata, nasmij mu se u lice! Znaš za nevoljnika, iskušanog, potrebnog, možeš mu olakšati svojim imetkom ili makar sa pola riječi; olakšaj mu, olakšaj mu! I tako. Ispunimo svoj život dobrim djelima, tražeći u njima Allahovo zadovoljstvo, nada ti se da nas Allah usmrti na njima!

Na kraju, zapamti od mene troje: 1) na dunjaluku za nas nema mira od drugih ljudi; 2) na dunjaluku nema odmora za nas i 3) na dunjaluku nema spasa od smrti!

Sva hvala pripada samo Allahu, neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika!

Hajrudin Tahir Ahmetović

Bosna i Hercegovina na udaru neprijatelja

0

Braćo i sestre u islamu, tema današnje hutbe je Bosna i Hercegovina na udaru neprijatelja. Ista problematizira nasilne demonstracije 07. februara u Sarajevu, Bihaću, Mostaru, Tuzli i Zenici, a to su gradovi u kojima su sjedišta multietnične kantonalne vlasti, kao i mirne demonstracije i plenume koji su se održavali proteklih dana, u pomenutim centrima. Zbog toga slobodno možemo kazati da naša Domovina preživljava teške dane, ali se iskreno nadamo da će iz svega inša-Allah izaći jača i sigurnija za sve njene građane. 

Allah, dželle še’nuhu, je Svojom voljom Kosmos uredio potpuno savršenim zakonima, koji obezbjeđuju puni red i sklad među stvorenjima. On je Zemlju učinio pogodnom za normalan život različitih stvorenja, a čovjeka je učinio namjesnikom na Zemlji i sve mu to potčinio da se Njegovim blagodatima racionalno koristi i da mu na tome bude zahvalan.

Allah, subhanehu ve te’ala, zna da će prokleti šejtan čovjeka stalno nagovarati na zlo, sa ciljem da ga odvrati od njegove misije halife (namjesnika) na Zemlji i zbog toga mu je kroz objave pokazao jasan put sreće na obadva svijeta i načine odupiranja šejtanu.

Čovjek se pored jasne upute oholi i čini nered na Zemlji, kao što stoji u 41. i 42. ajetu Sure Er-Rum:

ظَهَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِي النَّاسِ لِيُذِيقَهُمْ بَعْضَ الَّذِي عَمِلُوا لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ(41) قُلْ سِيرُوا فِي الْأَرْضِ فَانْظُرُوا كَيْفَ كَانَ عَاقِبَةُ الَّذِينَ مِنْ قَبْلُ كَانَ أَكْثَرُهُم مُشْرِكِينَ(42)

Pojavio se nered na kopnu i moru, zbog onoga što ljudi rade, da im On dâ da iskuse dio kazne zbog onoga što rade, ne bi li se vratili (pravom putu).(41) Reci: “Putujte po Zemlji pa pogledajte kakav je bio svršetak onih prije vas; većinom su oni bili mnogobošci!”(42)

Braćo i sestre, ima li većeg zuluma i nasilja od ubistva nedužna čovjeka?! A koliki je zulum ubiti dvije stotitine hiljada nedužnih ljudi, samo zbog toga što su muslimani i što vjeruju u Allaha, Stvoritelja Kosmosa i ljudi? Ubijanje Bošnjaka na kraju XX stoljeća je bilo javno, ono se snimalo satelitima i kamerama i dešavalo se na oči međunarodne javnosti i isto bi bez imalo sumnje potrajalo još koju godinu do našeg potpunog uništenja i okupacije Bosne i Hercegovine, da se Bošnjaci i rijetke patriote iz reda drugih naroda nisu samoorganizirali i nakon Allahove, dželle še’nuhu, pomoći uspjeli vojnički zaustaviti agresore i iz defanzive krenuti u ofanzivu, tj. oslobađanje Republike Bosne i Hercegovine.

Dejtonski mirovni sporazum nas je braćo i sestre zaustavio u oslobađanju cijele Bosne i Hercegovine i taj isti sporazum je vlast u Bosni i Hercegovini učinio nefunkcionalnom, tromom i skupom, tako da ako ta ista međunarodna zajednica želi dobro državi Bosni i Hercegovini i njenim građanima, neka nam pomogne da ukinemo entitete, distrikt i kantone i da konačno prodišemo kao Država u punom kapacitetu! Ako nam u tome pomognu, bićemo uvjereni da nam žele dobro, a u suprotnom ćemo potvrditi naše sumnje u dvoličan odnos međunarodne zajednice u pogledu očuvanja cjelovitosti Bosne i Hercegovine.

Draga moja braćo i poštovane sestre, dešavanja 7. februara nisu samo puko nasilje i nisu to pojedinci koji su izmakli kontroli organizatora „mirnih demonstracija“, već je dobro isplaniran scenarij koji ide u pravcu rušenja i razgradnje Države Bosne i Hercegovine. Ubijeđen sam da iza toga stoje strane obavještajne službe, koje žele destabilizaciju Bosne i Hercegovine, ali šta je sa OSOM, koja kao da je specijalizirana samo za obavještajno-bezbjedonosno praćenje Bošnjaka sa bradama i Arapa koji su zajedno sa nama krvarili za ovu Zemlju, šta je sa SIPOM, sa Federalnim i Kantonalnim MUP-om, šta je sa silnim službama u Ministarstvu sigurnosti i šta je sa Oružanim snagama Bosne i Hercegovine?

Paljenje zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine u kojoj je smješten i Arhiv Bosne i Hercegovine, te zgrada Sarajevskog, Tuzlanskog, Zeničkog, Unsko-sanskog i Hercegovačko-neretvljanskog kantona i Općine Centar nije nimalo bezazlen čin. To je udar na ustavno-pravni poredak Zemlje ili bolje rečeno to je pokušaj Državnog udara i svi oni koji su na bilo koji način odgovorni za to moraju se procesuirati i najstrožije kazniti. Svi odgovorni počev od ministra sigurnosti, pa do najnižeg nivoa, a svi su zakazali, trebali su odmah podnijeti ostavke i svoje funkcije ustupiti onima koji su svjesni odgovornosti funkcija, a ne samo njihovih privilegija. I ako ova Država funkcionira kao pravna Država, potrebno je da se pored smjene odgovornih lica ustanovi i njihova odgovornost u smislu propusta koje su učinili, te da za to odgovaraju na sudu.

Obzirom da su nasilje na ulicama bosansko-hercegovačkih gradova snimale kamere, veoma je lahko identifikovati sve huligane, pa je sasvim logično da se isti krivično gone i da se od od njih traži naknada materijalne i nematerijalne štete, koje se odnose na uništavanje javnog dobra i nanošenje povreda policiji, koja je bila na službenom zadatku.

Pored toga što su rušenjem i paljenjem zgrada institucija Bosne i Hercegovine rukovodili strani obavještajci i plaćenici, veoma je indikativan taj negativni naboj koji se nalazi u jednom dijelu omladine, koja je sklona nasilju, a kako i ne bi bilo kada je ta ista omladina začinjana i rađana u haramu, kada u kućama nije odgajana, kada ne zna za pojam stida i morala, kada nije pohađala mekteb i kada je prošla kroz školu, ali ne i škola kroz nju?

Islam braćo i sestre strogo zabranjuje nasilje; uništavanje javnih dobara, pljačku i zastrašivanje i zabranjuje zaposjedanje puteva kojima ljudi prolaze, ali zabranjuje i zloupotrebu vlasti, nesavjesno korištenje javnih dobara i nedonošenje zakona u interesu građana.

Braćo i sestre, siguran sam da ova Zemlja ne opstoji na sposobnosti političara, moralu nas koji tumačimo vjeru, ali je ne živimo u dovoljnoj vjeri i ekonomskom patriotizmu ljudi od biznisa, već opstoji prvenstveno Allahovim, dželle še’nuhu, kaderom i moći, bereketom čiste šehidske krvi i mubarek suza naših plemenitih majki i očeva i njihovih iskrenih dova. Siguran sam da se dušmani više plaše bosanskih šehida, čiji kaburi svjedoče njihovu žrtvu, nego što se plaše nas koji vodimo jalove rasprave, družimo se zbog varljivih dunjalučkih interesa, zakidamo Državu gdje god stignemo i smatramo to našim velikim uspjehom, čistimo imetke po svome nahođenju, a ne kako je to Šerijat odredio, zajedno u krugovima porodica gledamo i slušamo haram, jedemo i oblačimo haram i takvim svojim životima izazivamo Allahovu srdžbu, a kada nam dođe teško tješimo se „da će Allah dati hajr“, a ništa ne poduzimamo!

Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović je kazao: “Bosnom nikad niko nije uspio da vlada, uvijek mu se to samo činilo.”

Neka neprijatelji Bosne i Hercegovine znaju da su ovom Zemljom marširale razne vojske; ubijale, mučile, pljačkale i palile, ali ovaj žilavi Bošnjak je sve preživio, pa će inša-Allah preživiti i ovo i neka znaju dušmani da u pogledu očuvanja cjelovitosti Bosne i Hercegovine nema kompromisa, te da smo mi preživjeli pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine i MUP-a, ali i naša djeca spremni u svakom momentu da branimo i oslobađamo svoju Zemlju, jer mi rezervne domovine nemamo!!!

Braćo i sestre, budimo mudri i budni i ne dozvolimo da nam bilo ko ruši našu Državu, natječimo se u dobru i pripremajmo se za Dan polaganja računa!

Gospodaru, pomozi našoj braći u Palestini, Siriji i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana, pomozi nam da sačuvamo našu lijepu Bosnu i Hercegovinu, ne iskušavaj nas sa onim što ne možemo podnijeti, oprosti našim dobrim roditeljima i precima, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih prvacima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hutba: 7/2014– 21. rebiu-l-ahir 1435.H./21. februar 2014.g.

Hadis dana – Zabrana širka, neposlušnosti roditeljima i lažnog svjedočenja

Prenosi Ebu-Bekre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

Hoćete li da vas obavijestim o najvećem velikom grijehu?” Rekli smo: “Svakako, Allahov Poslaniče” Kaže: “Činjenje širka Allahu (pridruživanje Allahu druga) i neposlušnost roditeljima“. Dok je ovo govorio bio je naslonjen sjedeći pa se ispravi i reče: “Zar ne, lažan govor i lažno svjedočenje“, i neprestano je to ponavljao tako da smo rekli kamo sreće da ušuti (suosjećajući sa njim).[1]

 

      Značenje manje poznatih riječi:

neposlušnost roditeljima – ponižavanje roditelja riječima ili djelom.

 

         Biografija ravije:

Nufe’j ibn el-Haris ibn Klede es-Sekfi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab, nazvan je Ebu-Bekre jer se u Bici na Taifu uhvatio za mladu devu i pobjegao od svog naroda, došao Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, i primio islam na njegovim rukama. Prenio je nekoliko hadisa Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve selem, i učestvovao u nekoliko bitki. Preselio je 51. god. po Hidžri.

 

         Kratki komentar hadisa:

Velikih grijeha ima mnogo a najveći od njih je širk, tj. pridruživanje Uzvišenom Allahu druga u stvaranju, u činjenju ibadeta ili u Njegovim imenima i svojstvima. Spomenuo je prvo širk jer je on najveći grijeh.

Zatim je naveo neposlušnost roditeljima. To je ogroman grijeh i Allah opominje žestokom kaznom one koji su neposlušni roditeljima. Zato je vadžib muslimanu da roditeljima dobročinstvo čini, pa njih dvoje su se brinuli o njemu sa nježnošću i pažnjom odmalehna. Uzvišeni Allah je naredio činjenje dobročinstva roditeljima, a zabranio neposlušnost, kao što je rekao:

Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje , ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’[2]

 

I oni su najpreči od svih ljudi da im se bude pokoran i poslušan i da im se izražava poštovanje. Poslušnost roditeljima je stroga obaveza sve dok ne narede ono u čemu je grijeh.

Veliki grijeh je, takođe, laž i namjerno lažno svedočenje. Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je posebno istakao lažno svjedočenje zato što su lažan govor i lažno svjedočenje lahki na jeziku, ljudi su nemarni prema njima i mnogo je razloga koji ih uzrokuju, poput mržnje, neprijateljstva i sličnog. Ponovio je ovu riječ nekoliko puta tako da su ashabi rekli kamo sreće da ušuti iz samilosti prema njemu i preziranja onog što ga uznemirava.

Zato je na onom koga je Allah počastio vjerom islamom da se čuva upadanja u bilo koji veliki grijeh i tako izloži samog sebe Allahovoj srdžbi i kazni.

 

         Pouke hadisa:

  1. Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, poučava i savjetuje svoje ashabe.
  2. Zabrana širka i neposlušnosti roditeljima.
  3. Zabrana laži i lažnog svjedočenja.
  4. Suosjećanje ashaba sa Poslanikom, sallahu alejhi ve sellem, i njihovo preziranje onog što ga uznemirava.


[1]  Buharija (2/939), broj 2654, Knjiga svjedočenja, poglavlje: Ono što je rečeno o lažnom svjedočenju, i Muslim (1/91), broj 87, Knjiga o imanu, Poglavlje o velikim grijesima i najvećem velikom grijehu.

[2]  El-isra’, 23-24

Hadis dana – obaveza čuvanja emaneta

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

Čuvaj emanet onom ko ti ga je povjerio i nemoj iznevjeriti onog ko te je iznevjerio.”[1]

 

Značenje manje poznatih riječi:

emanet – sve ono što je povjereno na čuvanje od imetka, tajni i slično

 

Biografija ravije:

  • Abdurrahman  ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.

 

         Kratki komentar hadisa:

Naređuje Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu da se čuva emanet i preda njegovom vlasniku. Emanet obuhvata ono što je posuđeno (‘arija), ono što je dato na čuvanje (vedia’) i slično. Emanet ima veliko mjesto u islamu, on je pohvalna osobina kojom treba da se okiti svaki musliman.

Ako je osoba povjerljiva, poštuju ju je ljudi i svi imaju u nju povjerenja, a isto tako, ta plemenita osobina mu daje ugled u porodici i rodbini. Učitelj koji savjesno obavlja svoju obavezu smatra se povjerljivim, Allah mu zahvaljuje na radu a takođe su mu zahvalni i svi ljudi, i učenik koji izvršava svoje zadatke i čuva imetak,  tajnu ili čast koje su mu povjerene, smatra se povjerljivim i zaslužuje svaku pohvalu. A onaj koji porekne i zataji povjereni emanet i ne vodi brigu o onom što mu je dato na čuvanje, bilo da je to imetak, tajna ili čast, zaista će ga to odvesti u propast i poniženje na dunjaluku. Pa ako je bio službenik biće otpušten iz službe, a ako je bio trgovac napustiće ga ljudi i neće imati povjerenja u njegovu trgovinu.

Zbog toga, treba svaki musliman da je povjerljiv u imetku koji su mu dali ljudi, tako što će ga čuvati da se ne izgubi ili ne pokvari. I treba da vodi računa o tajnama i časti koji su mu povjereni, te da se ophodi prema ljudima onako kako vole da se oni prema njemu odnose, jer nema imana onaj ko nema emaneta.

 

         Pouke hadisa:

  1. Vadžib je da se povjereni emanet vrati njegovom vlasniku.
  2. Zabranjeno je da se pronevjera uzvrati pronevjerom.

 



[1]  Ebu-Davud (2/290), broj 3535, poglavlje: Čovjek koji uzima svoje pravo iz tuđeg imetka koji je pod njegovom upravom, i Tirmizi (3/564), broj 1264, i kaže: “Ovaj hadis je hasen garib.”

Hadis dana – traganje za naukom

Kaže Ebu-Derda, radijallahu anhu: Čuo sam Allahovog Poslanika da je rekao:

Ko se uputi putem tražeći na njemu znanje, Allah će mu olakšati put u Džennet. I zaista, meleci podmeću svoja krila onom ko traži znanje iz zadovoljstva sa onim što radi. Zaista, za učenog traži oprost sve što je na nebesima i na Zemlji, pa čak i ribe u vodi. Vrijednost učenog nad pobožnim je kao vrijednost Mjeseca nad ostalim zvijezdama. Učenjaci su, zaista, nasljednici vjerovijesnika, a vjerovijesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirhme, nego su ostavili u nasljedstvo znanje, pa ko ga uzme uzeo je ogroman udio.”[1]

 

         Biografija ravije:

‘Uvejmir ibn Zejd ibn Kajs ibn Umejjete el-Hazredži el-Ensari, radijallahu anhu, je plemeniti ashab, bio je fakih, zahid i hafiz Kur’ana. Hrabro se borio u Bici na Uhudu i učestvovao je u svim bitkama poslije Uhuda. Bio je kadija Šama i učenjak Palestine. Preselio je 32. god. po Hidžri.

         Kratki komentar hadisa:

Znanje je od najvažnijih temelja islamske civilizacije koja je učvrstila svoje osnove na nauci u svim oblastima života. Pojašnjava nam Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu da onaj ko se trudi u traženju šerijatskog znanja, prisustvuje predavanjima i halkama učenjaka i ponavlja to znanje, Allah će mu učiniti lahkim znanje koje traži i put kojim je kreno. Bude li na putu sticanja znanja tražio Allahovo zadovoljstvo, Allah će mu omogućiti da radi po tom znanju, te će ono biti razlog njegove upute, uspjeha i zadobijanja nagrade Uzvišenog Allaha.

Onoga dana kada islamski ummet izvrši svoju obavezu prema korisnom znanju vratiće mu se njegov prvobitni ugled koji je imao među drugim narodima. A među generacijama islamske omladine se nalaze oni koji vode računa o ovoj obavezi, inšaallah.

         Pouke hadisa:

  1. Vrijednost traženja znanja i podsticanje na to.
  2. Sva stvorenja traže oprost za onog ko traži znanje.
  3. Prednost učenjaka koji radi po svom znanju nad pobožnjakom.
  4. Razlika između učenjaka i pobožnjaka je poput razlike između punog Mjeseca i ostalih zvijezda.


[1]  Ebu-Davud (3/317), broj 3641, Knjiga o znanju, poglavlje: Podsticanje na traženje znanja, i Tirmizi (5/48), broj 2682, Knjiga o znanju, poglavlje: Ono što je prenešeno o prednosti znanja nad ibadetom.

Hadis dana – pozivanje u hidajet

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

Ko poziva u hidajet ima nagradu poput nagrade onih koji ga slijede, a to neće njihove nagrade nimalo umanjiti. A ko poziva u dalalet ima grijeh poput grijeha onih koji ga slijede, a to neće njihove grijehe nimalo umanjiti.”[1]

 

         Značenje manje poznatih riječi:

hidajet – lijepa stvar koja se podudara sa Šerijatom

onih koji ga slijede – koji mu se odazovu i rade po onome u šta poziva

dalalet – ružna stvar koja se suprostavlja Šerijatu

 

         Biografija ravije:

Abdurrahman  ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.

 

         Kratki komentar hadisa:

         Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, podstiče svoj ummet da rade dobra djela i pozivaju u njih. Onaj ko ukaže drugom na uputu stiče kod Uzvišenog Allaha ogromnu nagradu, s tim da ova nagrada ne umanjuje nagradu onih koji ga slijede, a ko ukaže na dobro ima nagradu onog ko ga radi. Ko navede nekog na grijeh, ili mu naredi da ga radi, ili ga pomogne u tom grijehu, ima grijeh poput grijeha onih koji ga slijede. Pa kakav je grijeh tek onima koji okrećući se od Allahova šerijata sude ljudima po zakonima koje su ljudi izmislili i podržavaju ateistička upropaštujuća shvatanja. Svi ovi su okrenuli leđa Alllahovoj knjizi i zalutali sa Pravog puta. I oni imaju grijeh za sve ove zablude koje su upropastile mnogu omladinu i odvele ih sa pravog puta.

 

         Pouke hadisa:

 

  1. Vrijednost pozivanja na dobro i da je njegova nagrada ogromna.
  2. Nagrada onog koji poziva ne umanjuje nagradu onih koji ga slijede.
  3. Žestoka opomena svakom onom ko poziva u novotariju i dalalet i svakom onom ko uzrokuje skretanja ljudi sa istine.

 

 

 



[1]  Muslim (4/2060), broj 2674, Knjiga o znanju, poglavlje: Ko uvede lijep ili loš sunnet i ko poziva u hidajet ili dalalet.