Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Dvadeset i sedma godišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ovih dana se na dijelu Federacije Bosne i Hercegovine s‘ bošnjačkom većinom, obilježava Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji inša-Allah pada 15. aprila.  

A u utorak, 16. aprila je punih 26 godina od teškog ustaškog zločina u Ahmićima kod Viteza, u kojem je mučki ubijeno 116 bošnjačkih civila, a selo je opljačkano i spaljeno. Ovaj i druge ustaške i četničke zločine Bošnjaci nikada ne smiju zaboraviti i stalno trebaju insistirati na hapšenju i procesuiranju zločinaca i u dovama moliti Allaha, dželle še’nuhu, da zločince kazni zasluženom kaznom, a oni su zaslužili da ostanu bez pomena i poroda!

Današnja hutba govori o Armiji Republike Bosne i Hercegovine, njenim šehidima, maloljetnim dobrovoljcima, invalidima, znanim i neznanim junacima, pohvaljenim i nepohvaljenim herojima, demobiliziranim borcima i svima onima koji su hrabro i bez oklijevanja stali da brane Republiku Bosnu i Hercegovinu. Policija i Armija Republike Bosne i Hercegovine su se uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć, u nemogućim uvjetima oduprli znatno nadmoćnijim i brojnijim neprijateljima, koji su nadirali izvan granica Republike Bosne i Hercegovine, potpomognuti zločincima iznutra.

Braćo i sestre! Sjećajmo se sa ponosom dana u kojima se u Republici Bosni i Hercegovini vodila odsudna bitka za: vjeru, Državu i našu i čast svih časnih građana naše Domovine i nemojmo kriti nepobitne historijske činjenice niti ih se stiditi, jer se Bošnjaci nemaju čega stiditi, niti koga mimo Allaha, subhanehu ve te’ala, bojati!

Muslimanima se propisuje borba koja im nije po volji. Ima stvarikoje muslimani ne vole, a one su dobro za njih i onih koje vole, a onesu zlo za njih, kao što stoji u 216. ajetu Sure ElBekare:

كُتِبَ عَلَيْكُمُ الْقِتَالُ وَهُوَ كُرْهٌ لَكُمْ وَعَسى أَنْ تَكْرَهُوا شَيْئًا وَهُوَ خَيْرٌ لَكُمْ وَعَسَى أَنْ تُحِبُّوا شَيْئًا وَهُوَ شَرٌّ لَكُمْ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنْتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! Ne volite nešto, a ono je dobro za vas i nešto volite, a ono je zlo po vas. Allah zna, avi ne znate.

Aprila 1992. godine došlo je vrijeme da se Bošnjaci i druge patriote bore za svoju Zemlju, a više od jednog stoljeća su to činili za tuđe zemlje i tuđe interese, u prvim borbenim ešalonima diljem kršovitog Balkana i šire. Spominjali su se podvizi hrabrih Bošnjana na: Kavkazu, Austriji, Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama, ali je ta borba bila pod nečijom tuđom komandom i za nečije „više ciljeve“. Bošnjaci su nakon dugog vremenskog perioda bili u prilici da se dokažu u odbrani: vjere, zemlje Bosne i Hercegovine i svih naroda u njoj.

U tako teškom historijskom trenutku, Armija i MUP Republike Bosne i Hercegovine su pokazali najviši stupanj morala i spremnosti da se bore za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost, a u redovima Armije i MUP-a je bilo mjesta za sve one koji su se željeli dokazati kao patriote svoje Domovine.  

Hiljade šehida su postigli šehadet na putu otpora agresorima. Hiljade neznanih bosanskih junaka, čija se imena ne spominju u knjigama, ne čitaju na svečanim postrojavanjima i koji se ne pozivaju na obilježavanja značajnijih događaja su se svojim hrabrim podvizima nebrojeno puta suprotstavili agresorima oslobađajući kote za koje su vojni stratezi tvrdili da su neosvojive. Oni ostaju zapisani tamo odakle se ne brišu pohvale, gdje se ne poništavaju naredbe, gdje je vječnost, kod Onoga Koji sve stvara i rastvara. Budimo ponosni što smo bili sudionici herojske odbrane Republike Bosne i Hercegovine i što smo u svoju Bosnu i Hercegovinu ugradili dio sebe!

Zasigurno bi neprijatelji Republike Bosne i Hercegovine uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć bili potpuno poraženi da im njihovi sponzori i supervizori sa Zapada i Istoka nisu pomagali na razne načine, a embargo na uvoz oružja bio je jedan od poteza kojim nas je Zapad želio prisiliti na predaju! Uprkos tome nije se desio naš očekivani poraz i predaja bez borbe, već smo vodili borbu sa kojom se treba ponositi svaki istinski građanin Bosne i Hercegovine.

Hiljade Bošnjaka se mjesecima goloruko odupiralo neprijatelju u nadi da će uspjeti zarobiti nešto od lahkog naoružanja, tenkovi su zaustavljani sa flašama benzina i balvanima i tako je obarana teorija o četvrtoj vojnoj sili u Evropi, koja se smatrala nepobjedivom. Koliko je vodovodnih cijevi prepravljeno u lovačke puške, koje su nerijetko eksplodirale u vlastiti rukama! Kako su u početku spravljane ručne bombe, jer drugih nije bilo!  I sve bi to bilo drugačije da Zapad nije potvrdio embargo na uvoz naoružanja.

Bošnjaci su bili izloženi napadu onih koji su se Zapadu predstavljali za one koji i njih čuvaju od islama ili kako to oni kažu „zelene opasnosti“.

Armija i MUP Republike Bosne i Hercegovine su se rodili u krvi i u kricima vlastitog naroda, koji nije imao drugog izbora, nego da se suprotstavi zlu, makar to suprotstavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po aršinima vojnih eksperata. Zbog toga bi mogli kazati da je borba u Bosni i Hercegovini bila puna kerameta, koji su se pojavljivali na naše oči, ali o njima Bošnjaci stidljivo ili nikako ne pričaju. Možda je razlog za to što kerameti nisu dolazili sa Zapada, pa ih je bilo stid da ih neko ne ospori, jer je naivna bošnjačka logika da je dobro samo ono što je dolazilo i dolazi sa Zapada ili je padalo odozgo iz utroba transportnih aviona, kao humanitarna pomoć Bošnjacima, koji tu preveliku dobrotu Međunarodne zajednice nikada neće zaboraviti.

Takvi su Bošnajci; sve znaju priznati, osim uspjeha vlastitog naroda i sve znaju spominjati, osim svoje rezultate.

Bosna i Hercegovina je zemlja čuda, Zemlja u kojoj su najmanje obezbijeđena prava onih koji su se istinski borili za nju.

U knjizi Čudo bosanskog otpora, koja govori o najtežim danimaoružane agresije i borbi za opstanak i slobodu Bosne i Hercegovine injenih naroda, naš vrhovni komandant, rahmetli predsjednik AlijaIzetbegović je napisao: Mi smo svijetu priredili dva šoka. Prvi je biotaj naš otpor, naša žilavost. Očekivali su da ćemo biti razbijeni zadvadesetak dana. A grmljavina našeg otpora čula se do neba. Točudobosanskog otpora potpuno neočekivanog, kad mi ne samo da nismoporaženi i ne da se uspješno opiremo nego smo, hvala Bogu, svaki dansve jači, dok je neprijatelj, iako jak, svaki dan sve slabiji. U ovom ratu skoro svi zakoni rata su poraženi sa njihove strane, ne sa naše. Drugi šok, je taj da se kultura ili ljudskost našla na našoj, a ne na njihovoj strani. Ako će već neko rušiti bogomolje, mostove, kulturne spomenike, ubijati žene i djecu, Evropa bi to očekivala od Bosanaca. Zašto? Pa tako je pisalo u njenim knjigama, to su te zablude širene stotinama godina. Mi smo za njih bili poludivlji svijet, porijeklom sIstoka, Azijati neki. Ali dogodilo se upravo da su oni od kojih su očekivali kulturu, narodi evropske provenijencije, ubijali nejač, rušili džamije, mostove. Mi to nismo radili.” 

Danas u Bosni i Hercegovini klasično oružje šuti, ali se vodi bespoštedna borba na drugim poljima na kojima imamo sve manje istinskih boraca. Zato svi odgovorni Bošnjaci i patriote iz reda drugih naroda trebaju stalno imati na umu težinu odgovornosti koju su preuzeli na svoja pleća i predano raditi na očuvanju Države koja je skupo plaćena!

Braćo i sestre, moramo mijenjati svoje stavove i predrasude, kako nam svi drugi osim nas žele dobro, te kako su samo drugi sposobni i spremni na žrtvu! A, nije tako!!!

I na kraju današnje hutbe, još jednom, neka nam je mubarek Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženojbraći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Burmi, Kini, Jemenu, Libiji, Egiptu I Manjem bh entitetu! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke naših neprijatelja vrati na njih i daj da se oni zabave sobom, a nas da puste da živimo u miru i rahatluku! Nagradi obećanom nagradom našešehide i sve borce koji su sa šehadetom branili i oslobađali našuDomovinu! Nagradi najboljom nagradom porodice šehida za njihovsabur i sastavi ih sa šehidima u Džennetu! Kazni zločince zasluženom kaznom i ostavi ih bez pomena i poroda i zameti im svaki trag! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i radostima naših očiju i srca! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَالسَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللَّهِ!

Nezim Halilović Muderris