Braćo i sestre u islamu! Današnja hutba nosi naslov Ko su istinski zaštitnici mu’mina. Tema je veoma aktulena u ovom našem vremenu, u kojem je mnogo obespravljenih muslimana, a posebno iskrenih mu’mina, koji se trude što bolje i dosljednije živjeti svoju vjeru.
Palestina, Sirija, Irak i Burma i dalje krvare i iz njih se čuju vapaji muslimana za pomoć, ali kako će te vapaje čuti uspavani ummet i tako-zvani „civilizirani svijet“, koji stoljećima primjenjuje duple aršine i kojem je pravda na internacionalnom nivou, samo deklarativna.
Braćo i sestre, u ovom mubarek danu, danu džume, sjećamo se u našim dovama sve naše obespravljene braće i sestara i neka su nam oni i njihovo teško stanje svakodnevno na umu i neka su oni predmetom naših razgovora i bratske želje da Allah, dželle še’nuhu, popravi njihovo stanje!
Allah, azze ve dželle, zabranjuje mu’minima da sebi mimo mu’mina za zaštitnike uzimaju nevjernike, kao što stoji u 144. ajet Sure En-Nisa’:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَّخِذُوا الْكَافِرِينَ أَوْلِيَاءَ مِنْ دُونِ الْمُؤْمِنِينَ أَتُرِيدُونَ أَنْ تَجْعَلُوا لِلَّهِ عَلَيْكُمْ سُلْطَاناً مُبِينًا
O vi koji vjerujete, ne uzimajte sebi za zaštitnike nevjernike, mimo vjernika! Zar hoćete da Allahu pružite očigledan dokaz protiv sebe?
Oni koji tako postupe oglušili su se o Alahovu, subhanehu ve te’ala, zabranu i posvjedočili su slabost svoga imana.
A u 28. ajetu Sure Alu Imran, stoji:
لَا يَتَّخِذِ الْمُؤْمِنُونَ الْكَافِرِينَ أَوْلِيَاءَ مِنْ دُونِ الْمُؤْمِنِينَ وَمَنْ يَفْعَلْ ذَلِكَ فَلَيْسَ مِنَ اللَّهِ فِي شَيْءٍ إِلَّا أَنْ تَتَّقُوا مِنْهُمْ تُقَاةً وَيُحَذِّرُكُمُ اللَّهُ نَفْسَهُ وَإِلَى اللَّهِ الْمَصِيرُ
Neka vjernici ne uzimaju za zaštitnike, nevjernike kada ima vjernika! Onoga ko to čini, Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas lično podsjeća i Allahu je povratak!
Prema tome, oni koji žele da ostanu bez Allahove, dželle še’nuhu, zaštite, neka sebi za zaštitnike uzimaju nevjernike mimo vjernika i neka nakon toga očekuju razna poniženja!
Allah, azze ve dželle, u 8 ajetu Sure El-Mumtehine preporučuje dobročinstvo i pravednost prema nemuslimanima koji ne iskazuju otvoreno neprijateljstvo prema vjernicima:
لَا يَنْهَاكُمُ اللَّهُ عَنِ الَّذِينَ لَمْ يُقَاتِلُوكُمْ فِي الدِّينِ وَلَمْ يُخْرِجُوكُمْ مِنْ دِيَارِكُمْ أَنْ تَبَرُّوهُمْ وَتُقْسِطُوا إِلَيْهِمْ إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُقْسِطِينَ
Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone. Allah, zaista voli one koji su pravedni.
Citirani ajet je objavljen u povodu Esme, kćerke Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu, kada joj je u Medinu došla majka, Katila bint Abdu-l-Azzi sa poklonima, a u to vrijeme je bila mnogoboškinja. Esma, radijallahu anha, je kazala: „Neću od tebe primiti poklone, niti ćeš mi ući u kuću, dok ne upitam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!“ Nakon što ga je pitala, objavljen je ovaj ajet. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, joj je nakon toga naredio da dozvoli majki ulazak u kuću, da od nje primi poklone i da je lijepo ugosti.“ (Buharija)
Allah, subhanehu ve te’ala, u 55. i 56. ajetu Sure El-Maide govori ko su zaštitnici ummeta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
إِنَّمَا وَلِيُّكُمُ اللّهُ وَرَسُولُهُ وَالَّذِينَ آمَنُوا الَّذِينَ يُقِيمُونَ الصَّلاَةَ وَيُؤْتُونَ الزَّكَاةَ وَهُمْ رَاكِعُونَ(55) وَمَنْ يَتَوَلَّ اللّهَ وَرَسُولَهُ وَالَّذِينَ آمَنُوا فَإِنَّ حِزْبَ اللّهِ هُمُ الْغَالِبُون(56)
Zaista su vaši zaštitnici samo Allah, Njegov Poslanik i vjernici, koji obavljaju namaz, daju zekat i Njemu (Allahu) ruku čine.(55) Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha, Njegova Poslanika i vjernike, pa Allahova skupina će svakako pobijediti.(56)
Uvažena braćo i sestre, dobro prostudirajmo citirane ajete i stalno ih imajmo na umu u našim životima i međusbnom ophođenju! Znajmo da su zaštitnici vjernika: Allah, dželle še’nuhu, Stvoritelj svega, Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslan kao „Milost svjetovima“ i koji će se na Sudnjem danu zauzimati za svoj ummet i iskreni vjernici, koji vjerovanje potvrđuju izvršavanjem svojih obaveza: obavljaju namaz, daju zekat i samo se Allahu, azze ve dželle, klanjaju. U drugom citiranom ajetu Allah, subhanehu ve te’ala, potvrđuje da će Njegova skupina sigurno pobijediti, a blago onima koji su „Allahova skupina“.
Zato u svakoj situaciji znajmo gdje možemo tražiti i odakle možemo očekivati pravu pomoć i zaštitu! Ne zavaravajmo se da nam sigurna pomoć može doći sa neku drugu stranu, a da u tome nema interesa druge strane, koja kroz pružanje te pomoći na prvom mjestu ima ostvarenje svojih ličnih interesa.
Na svakom muslimanu i muslimanci je da se na prvom mjestu oslone na Allaha, dželle še’nuhu, da ulože maksimum napora, kao pojedinci, da se oslone na užu i širu zajednicu muslimana i da budu svjesni da će nakon toga sigurno doći otvorena Allahova, azze ve dželle, pomoć, jer Allah, subhanehu ve te’ala, neće ostaviti svoje iskrene robove. Kada god dođemo u neku tešku situaciju, zapitajmo se braćo i sestre, šta je razlog tome i jesmo li to zaslužili svojim grijesima ili grijesima drugih muslimana, jer Allah, dželle še’nuhu, ne čini nasilje Svojim iskrenim robovima ili nam to daje iskušenje!
Kada bi se braćo i sestre, muslimani prestali prepirati i međusobno ratovati, te kada bi se međusobno pomagali i osjećali istinskom braćom, stanje ummeta, pa i čovječanstva bi bilo mnogo bolje. Zato se svaki musliman i muslimanka moraju popravljati u svakom pogledu i prelaziti preko međusobnih nesporazuma, jer ništa dunjalučko nije vrijedno toga da jedni od drugih glave okrećemo i iskazujemo netrpeljivost ili neprijateljstvo. Naše međusobne nesporazume i neprijateljstva, koriste neprijatelji Allahove, azze ve dželle, vjere i od časnih pripadnika ummeta, pretvaraju nas u ponižene i slabe pojedince i narode, koji od tih istih traže i očekuju milost.
Iman u Allaha, subhanehu ve te’ala, i bratstvo među muslimanima su bila dva najznačajnija faktora u konstituisanju prve islamske zajednice, odnosno države u Medini. Bratimljenje između ensarija i muhadžira je bilo najbolji praktičan primjer ummetu, na putu življenja islama. To je lekcija koju stalno iznova treba ponavlajti svaki musliman i pretvarati je u djelo. A jesmo li mi braćo i sestre spremni na to i znamo li čitati i izučavati historiju islama? Znamo li čitati historiju muslimana Endelusa, koji nisu uništeni jednim naletom, već je njihovo umiranje trajalo decenijama? Zar i naše stanje u posljednjih 130 godina nije slično njihovu stanju i zar i mi ne umiremo i ne nestajemo na sličan način?!
Postavlja se pitanje: Kada ćemo nadići sve te naše lične slabosti? Odgovor je: Onda kada nam vjera bude sistemom života i kada nam Allah, dželle še’nuhu, njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ulaganje truda i imetaka na Njegovu putu, u najširem obliku riječi, budu draži od svega što je danas mnogima od nas priraslo srcima i sa čime se budimo i liježemo i o čemu maštamo!
Neprijatelji islama i muslimana vrebaju najbolju priliku za ostvarenje svojih ciljeva. Ono što se nije ostvarilo vojnim putem, pokušava se riješiti političkim, a pogotovo ekonomskim metodama, pa je dodatna obaveza muslimana, da budu mobilni u svakom polju. Kukavice i dezerteri, nisu kategorije koje samo rat poznaje, nego su prisutni u svakom vremenu i prostoru. Svijet je anti-islamski raspoložen i ne libi se upotrijebiti najgnusnije metode u obračunu sa muslimanima…
Zato, braćo i sestre, ne zaboravimo ko smo i šta smo, budimo istinska braća i međusobno se pomažimo i stajimo jedni drugima u zaštitu! Nemojmo biti nepravedni prema bilo kojem čovjeku i nikome ne činimo nasilje!
Molim Allaha, azze ve dželle, da nas učvrsti na putu islama, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da pomogne našoj braći u Palestini, Siriji, Iraku, Burmi i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti, da se smiluje našim umrlim roditeljima i precima koji su Allahovom voljom na nas prenijeli svjetlo islama, da uputi našu djecu i potomke i učini prvacima ummetam, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u džennete u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!
Nezim Halilović Muderris
