Sva hvala pripada samo Allahu Jedinom, Onome koji je u smjeni dana i noći dao pouku za razumom obdarene!

Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha, Silnoga, Onoga koji mnogo prašta, Onoga koji je ovome svijetu, dunjaluku, propisao prolaznost, Onoga koji je naredio pripremanje za vječnu kuću, ahiret.

Svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Allahov najodabraniji poslanik, neka je salavat i selam na njega, njegovu časnu porodicu, sve njegove ashabe i sve one koji ga istinski slijede u dobru sve dok se smjenjuju noć i dan.

Draga braćo muslimani, bojmo se Uzvišenog Allaha i budimo Mu zahvalni na Njegovim neizmjernim blagodatima. Ostavimo se dugih nada i požurimo sa dobrim djelima prije negoli nam dođe edžel – smrtni čas. Uistinu, nijedan čovjek nije pri sebi imao duge nade a da nije zapostavio djela, rad za drugi svijet.

Uzvišeni Allah nam poručuje: “O vjernici, bojte se Allaha i neka svaka duša gleda šta je za sutra pripremila! I bojte se Allaha, jer Allah, doista, dobro zna ono što vi radite!”[1]

Braćo muslimani, sve ima svoj početak i kraj. Kraj hidžretske godine je došao. Njeni dani i njene noći su istekli. Njeno sunce više ne prži, niti mjesec svijetli. Sve nam to govori da ovaj svijet, dunjaluk, nije mjesto vječnog boravka, već da nakon njega dolazi kuća ili u Džennetu ili u Vatri. Stoga se čuvajmo dunjaluka i njegovih zamki! Koliko li je obmanjeno onih koji su smatrali da će na njemu dugo živjeti! Koliko li ih je napustilo ovaj svijet u trenucima svojih najvećih uživanja i naslađivanja!

Ibn Omer, radijallahu anhuma, pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo me je za rame i rekao mi:‘Budi na dunjaluku kao da si stranac ili putnik prolaznik!'” Ibn Omer, radijallahu anhuma, dodavao bi: “Kada omrkneš, ne očekuj da ćeš osvanuti, a kada osvaneš, ne očekuj da ćeš omrknuti! Iskoristi svoje zdravlje za svoju bolest i iskoristi svoj život za svoju smrt!”[2]

Draga braćo muslimani, još jedna hidžretska godina je završena. Ona će kod Uzvišenog Allaha biti svjedok za nas ili protiv nas. Pogledajmo u svoja djela koja smo uradili u njoj i pripremimo detaljan odgovor za njih. U preostalom našem životnom vijeku požurimo da činimo što više dobrih djela. Nadoknadimo ono što smo propustili u vremenu koje je iza nas. Iskoristimo prilike koje nam se ukazuju, prije negoli nam dođe ono što prekida svaku slast i strast na dunjaluku, ono što će nas razdvojiti od naših voljenih!

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, kaže: “Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je savjetovao jednog čovjeka da je rekao:‘Iskoristi petero prije negoli ti dođe (drugih) petero: svoju mladost prije svoje starosti, svoje zdravlje prije svoje bolesti, svoje bogatstvo prije svoga siromaštva, svoje slobodno vrijeme prije svoje zauzetosti i svoj život prije svoje smrti. Jer, poslije dunjaluka nema više rada i poslije dunjaluka nema osim Dženneta ili Vatre.”[3]

O ti kojem je od života ostalo još malo – a niko od nas nije siguran kada će ga Melek smrti pozvati – znaj da si sebi najpreči, tvoja ti je duša najpreča, pa nemoj da je upropaštavaš!

Ebu Malik el-Eš’ari, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svi se ljudi kreću (dolaze i odlaze, žive) i trguju sa svojom dušom, pa ili je otkupe ili je upropaste, unište.”[4]

O ti koji si nemaran prema dobrim djelima, koliko si samo svojih godina upropastio, proveo ih u igri i zabavi?! Koliko si namaza ostavio?! Koliko zabranjenih pogleda uputio?! Koliko tuđih prava zapostavio?! Koliko zla učinio i proširio?! Preispitaj svoju dušu! Možda od života nije ostalo osim još malo. Subhanallah! Čudno li je naše stanje! Svjesni smo smrti, ali je zaboravljamo! Sigurni smo da će nas takvo stanje koštati, ali se ne pomjeramo! Bojimo se ljudi, a Allah je preči da se Njega bojimo! Zdravlju se radujemo, dok bolest zaboravljamo! Uživamo u mladosti i na starost ne mislimo! Žudimo da dođemo što prije do dunjaluka ne razmišljajući o kasnijim posljedicama! Živimo sve duže i duže, i grijesi nam se povećavaju sve više i više! Brade nam sijede, ali nam srca crne! Subhanallah! Zar već jednom nećemo spoznati suštinu ovoga svijeta?!

Je li smrt bila milostiva prema našem bolesniku zbog njegovog teškog stanja pa ga zaobišla?! Je li ostavila onoga koji je otišao da stječe opskrbu za svoju dječicu kako bi ih hranio i podizao?! Ili onoga koji je imao veliku porodicu i trebao da se brine o njima?! Gdje su oni koji su prošlih godina bili s nama, sjedili i razgovarali, ibadetili i klanjali po džamijama?! Došlo im je ono što im prekinulo svaku slast na dunjaluku, ono što ih je razdvojilo od njihovih najdražih i najvoljenijih! Došlo im je ono što će zasigurno i nama doći – nastanili su svoje kabure, nisu ih mogli izbjeći! Sebi ne mogu pomoći i od sebe štetu odagnati! Iščekuju dan kada će svi ljudi svome Gospodaru biti pozvani!

O ti kojem godine jedna za drugom u nemaru i umišljenosti prolaze, koji iz godine u godinu sve više i više u tmine grijeha zapadaš! Za koji to dan tevbu odgađaš i dobra djela ostavljaš?! Za dan za koji ne znaš hoće li doći! Požuri sa tevbom! Ostavi se odgađanja! Popravi svoja djela! Vrijeme odlaska polahko se približava, a naš život je emanet: povjeren nam je od Allaha i za njega ćemo biti pitani, u čemu smo ga proveli.

Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće se pomjeriti stopala nijednog sina Ademovog (nijednog čovjeka) na Sudnjem danu od njegova Gospodara sve dok ne bude upitan za petero: za svoj život – kako ga je proveo; za svoju mladost – u šta ju je potrošio; za svoj imetak – kako ga je stekao i u šta ga je podijelio; i šta je radio s onim što je poznavao.”[5]

Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anhu, govorio je: “Ni za čim nisam žalio kao što sam žalio za danom u kojem je sunce zašlo, moj životni vijek s njim se umanjio, a djela mi se u njemu nisu povećala.”

Allahovi robovi, iskoristimo vrijeme koje nam je preostalo, uživanje, igru i zabavu ostavimo za ahiret, stanimo pred svoga Gospodara ponizno i pokorno kajući Mu se za svoje grijehe.

Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, pre-nosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista Allah pruža Svoju ruku noću kako bi prihvatio pokajanje onoga koji je griješio danju, a pruža Svoju ruku i danju kako bi prihvatio pokajanje onoga koji je griješio noću; i sve tako dok sunce ne izađe sa zapada.”[6]

Uljepšaj ono što ti je preostalo od tvoga života, pa će ti biti oprošteno i ono što je već proteklo. Ali, poneseš li se loše u preostalom dijelu svoga života, znaj da ćeš biti obračunavan i pitan i za ono što je proteklo i za ono što je preostalo.

Draga braćo muslimani, nalazimo se u svetom Allahovom mjesecu muharremu. Post u njemu veliki je ibadet, posebno dobro djelo, velika prilika za približavanje svome Gospodaru.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Najbolji namaz, nakon obaveznog namaza, jeste namaz u dubokoj noći, dok je najbolji post, nakon posta u mjesecu ramazanu, post u Allahovom mjesecu muharremu.”[7]

Deseti dan muharrema, Dan Ašure, posebno je preporučeno i vrijedno postiti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovaj dan je posebno tražio i pazio među ostalim danima mjeseca muharrema.

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: “Nisam primijetio da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, posebno tragao za nekim danima da ih posti – mimo mjeseca ramazana – kao što je tragao za ovim danom, Danom Ašure.”

A u hadisu Ebu Katade, radijallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da je post ovog desetog dana muharrema, na Dan Ašure, razlog opraštanja grijeha iz prethodne godine.[8]

Preporučeno je da se posti i dan prije, dakle deveti dan muharrema, jer Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako ostanem u životu do sljedeće godine, postit ću i deveti dan.”[9]

Uzvišenog Allaha molim da u Kur’anu podari bereketa meni i vama, da mene i vas okoristi njegovim ajetima i porukama! Rekoh ove riječi koje ste čuli i molim Allaha da meni, vama i svim muslimanima oprosti svaki grijeh, a molite Ga i vi, jer je, uistinu, On Onaj koji mnogo prašta i koji je milostiv!

 

 

[1] Prijevod značenja El-Hašr, 18.

[2] Buharija

[3] Bejheki i šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.

[4] Muslim

[5] Tirmizi i šejh Albani ga je ocijenio dobrim.

[6] Muslim

[7] Muslim

[8] Muslim

[9] Muslim

 

Prof Hajrudin Ahmetović