U bitci na Tebuku munafici su se ismijavali sa poznatim učačima Kur’ana među ashabima. To prilikom munafici su rekli: “Nismo vidjeli ljude većih stomaka i većih kukavica pri susretu sa neprijateljem.”

To je bilo ismijavanje i podcjenjivanje onih koji su nosili ovu vjeru, ali ne i direktno ismijavanje sa vjerom. No, i u tom slučaju Allah dž.š. je rekao:

قُلْ أَبِاللَّهِ وَآَيَاتِهِ وَرَسُولِهِ كُنْتُمْ تَسْتَهْزِئُونَ (65) لَا تَعْتَذِرُوا قَدْ كَفَرْتُمْ بَعْدَ إِيمَانِكُمْ     التوبة  66

“Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.” (Et-Tewba, 65-66)

Dakle iz ovoga se da razumjeti da je ismijavanje sa onima koji nose ovu poslanicu ismijavanje sa samom poslanicom, jer cilj tog ismijavanja je upravo vjera.

Međutim, ako neko ismijava samu ličnost nekog daije (misionara) i nosioca vjere Islama, onda to spada u velike grijehe (ogovaranje, potvaranje i sl. o.p.).

Ukoliko se ismijavanjem nekog daije želi ismijati ono u šta on poziva od istine, dobra i upute, onda to ismijavanje spada u kategoriju ismijavanja sa Allahom dž.š., Njegovom vjerom i Njegovim Poslanikom s.a.w.s., pa čak i da u tom ismijavanju ne bude spomenuto Allahovo dž.š. ime ili ime Njegovog Poslanika a.s., već se spomene samo ime daije, šejha, ili učača Kur’ana.

Ko se bude ismijavao sa vjerom i to bude javno ispoljavao nećemo ga smatrati muslimanom, niti ćemo ga pripisivati našoj vjeri.

Allah dž.š. je znao stanje ovih munafika i ono što kriju u svojim prsima, i zato je, čak i nakon njihovog pravdanja da su svojim riječima samo htjeli razonodu da bi im u putu brže prošlo vrijeme, rekao:

“Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.” (Et-Tewba, 66)

Ali, ako neko bude ismijavao nosioce ove vjere, ali se iz toga ne može direktno shvatiti da je htio ismijati i samu vjeru Islam (ili neki od njenih propisa), pa nakon toga dođe sa opravdanjem da nije namjeravao ismijavanje sa vjerom i bude se zaklinjao da nije mislio ismijavati se sa vjerom, onda ćemo prihvatiti njegovo opravdanje i zakletvu, a njegovo stanje se vraća Allahu dž.š.

Ali ako neko (od muslimana, o.p.) javno bude ismijavao Islam, a zatim se ne povrati od toga, pravdajući se “slobodom govora”, na toga ćemo spustiti propis otpadnika od vjere, i u šerijatu takav se ubija (dakle u zemljama gdje vlada šerijat).

Zbog ovog šerijatskog propisa (ubistvo otpadnika, o.p.) onima koji nisu direktno ismijavali nešto od vjere Islama, nećemo presuditi da su nevjernici ako se takvi zakunu da nisu namjeravali ismijati vjeru i ako se povrate od svog djela, pravdajući se pri tom šerijatski opravdanim razlogom, “sa takvih se diže sablja” i njihovo stanje se vraća Allahu dž.š.

 

Odgovorio uvaženi šejh Sefer El-Hawali

Sa arapskog preveo i obradio Adnan Nišić