Ponekad mi upadnemo u grijeh, ponekad ne obavimo neku našu obavezu, ponekad zaboravimo i napravimo greške, ponekad izgubimo iz vida krajnju svrhu našeg postojanja, ponekad izgubimo trag naše iskrenosti i namjeru, ponekad patimo od duševnog gubitka bez da to i vidimo, i ponekad naša vjera krene dole, a mi to čak ni ne osjetimo. Polahko počinjemo da gubimo naš ahiret, ali smo i dalje u potpunoj zaboravnosti.
Traženje oprosta i pokajanje je stoga ključno za čovjeka koji posjeduje ove nedostatke. Po prirodi i po definiciji mi smo stvorenja koja su sklona zaboravu i mi prirodno zaboravljamo naše grijehe i naše nedostatke. Za mnoge od nas, mi čak i ne vidimo kada upadnemo u loše i to je možda i najstrašnija stvar.
Posljedice grijeha su mnoge ali ću se samo fokusirati na neke:

1. Jedna posljedica grijeha je da će čovjek pronaći sebe spriječenog od znanja. Poznata nam je poema imama Šafije u kojoj je rekao:
Požalio sam se Vaki’u na moje slabo pamćenje
Pa me on uputio da ostavim sve grijehe
I rekao mi je „Znanje Allaha je svjetlo
A Allahovo svjetlo se ne daje griješniku.“
Poenta je da je Allah Tajjib (dobar) i da on prihvata samo ono što je tajjib (dobro). Grijesi s druge strane su vrsta nasilja i predstavljaju tamu, a kao što zaključujemo iz hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Nasilje je tama na Sudnjem danu“. Znanje koje je Allah Uzvišeni objavio i kojem je podučio Poslanika je obavijeno svjetlom i zapravo je samo svjetlo – tako ne priliči svjetlu da ostane u tamnim odajama srca griješnika. Tama i svjetlo ne mogu koegzistirati. Tako ustrajnost u lošem će te zauvijek držati u tami i spriječit će znanje da dođe do tebe i da te spasi. Kako god, postoji izlaz… Kada dozvoliš znanju da te okoristi i radiš po njemu koliko si u mogućnosti tama će odmah početi da iščezava.
2. Druga posljedica grijeha je da će čovjek pronaći sebe kako je spriječen od svoje opskrbe ili ograničen u svom životu. Kada je Allahov rob stalno u istigfaru i Allah zna da je uvijek svijestan svojih djela i da je oprezan od upadanja u grijeh, On će ga opskrbiti sa svake strane: ”a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada.” (Talak,2-3) On će mu donijeti poslovne mogućnosti bez da ih on traži. Blagodat u imetku, zdravlju i dobrim sredstvima će mu biti donešena i dunjaluk će mu biti postavljen pod noge. Ovo iz razloga što je više čovjek svjesniji Boga veći je i stepen bogobojaznosti. To znači da oni stalno razmišljaju o svojoj vezi sa Allahom i fokusiraju se na ahiret, tako se Allah onda brine o njihovom dunjaluku i ispuni njihove živote sa opskrbom kako bi im pomogao da ustraju u svom fokusu na ahiret i spominjanju Njega. Kako je On samo blag, Uzvišen neka je.
Nuh a.s. je govorio: ‘Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati. (Nuh, 10-12)
Tako pametni uvidi da baš kao što grijesi sprječavaju životnu opskrbu, traženje oprosta povećava njihovu opskrbu i tako ne ostavljaju istigfar.
3. Sljedeća posljedica grijeha je da nečija dova bude spriječena od odziva. U Sahihu Muslima, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem spominje slučaj čovjeka koji: „…daleko putuje, raščupane kose i prašnjav, širi svoje ruke ka nebu govoreći ‘Gospodaru moj!Gospodaru moj! – dok je njegova hrana haram,njegovo piće haram, njegova odjeća haram, i othranjen je na haramu pa kako da mu se odazove?“
Dakle traženje oprosta nije samo za griješnika već je osobina dobrih i bogobojaznih. Allah otvara vrata i daruje mnoge blagodati na čovjeka koji posjeduje vrlinu istigfara i sjećanja.
وَأَنِ اسْتَغْفِرُوا رَبَّكُمْ ثُمَّ تُوبُوا إِلَيْهِ يُمَتِّعْكُمْ مَتَاعًا حَسَنًا إِلَىٰ أَجَلٍ مُسَمًّى وَيُؤْتِ كُلَّ ذِي فَضْلٍ فَضْلَهُ
“Da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnoga časa lijepo proživite i svakom čestitom daće zasluženu nagradu.”(Hud,3)

Pripremila Medisa Dedović Nišić