U zadnje vrijeme sve više slušam o tome kako se uposlenici žale na svoje nadređene, svoje poslodavce. Čovjek ne može da vjeruje da ljudi rade toliko radnih sati za tako malenu platu, koja nerijetko nije ni redovna.
Pokušavam da razumijem i poslodavce, nije ni njima lahko: konkurencija s jedne strane, a država i obaveze prema njoj s druge strane. Ali, sve to ne bi trebalo da bude razlogom da poslodavci varaju, lažu, do maksimuma iskorištavaju svoje radnike, za neku bijednu platu.
Koliko puta čujemo kako poslodavci zloupotrebljavaju loše imovinsko stanje velikog broja ljudi u našoj državi, pa zbog toga, ako se radnik i pobuni zbog jasne nepravde koja mu se čini, pokažu mu spisak osoba koje čekaju na takvo zaposlenje. U takvoj situaciji pred radnika se postavljaju dvije mogućnosti: ili šuti i trpi da budeš “ponizni rob” koji nema radnog vremena, jer poslodavac zadržava pravo da ga ostavi na poslu kada hoće i koliko hoće, ili napusti taj posao, a na tvoje mjesto doći će neko novi kome je došlo do grla, pa će i on, siromah, neko vrijeme trpjeti ono što onaj prije njega nije mogao, i tako ukrug.
Ono što je najgore u svemu tome jeste to što nerijetko te poslodavce vidimo kako rasipaju imetak: kupuju skupa auta, vile, pa čak znaju dati izdašan prilog i za izgradnju džamije, a njihovi radnici međusobno se tužno gledaju i konstatiraju da je mnogo preče da njima isplati njihova prava, da ih prestane tretirati kao robove.
Kako očekivati Allahov blagoslov u imetku, u zdravlju, porodici, pa i u poslovanju, ako je naše poslovanje zasnovano na zlostavljanju drugih, iskorištavanju njihove potrebe, rušenju njihovog zdravlja?
I ako poslodavac na takav način i stekne prividnu korist, neka zna da je samo pitanje vremena kada će mu odnekle doći “šamar”. Koliko je tih poslovnih ljudi koji samo glume sreću, a u osnovi zbog zuluma koji svjesno čine svojim radnicima, oni su najnesretniji ljudi, njihove su porodice srušene, nemaju zadovoljstva.
Stoga, cijenjeni poslodavci, prema svojim se radnicima ophodite onako kako biste voljeli da se neko ponaša prema vama ili prema vašem djetetu kada bi radilo kod drugog poslodavca.
Budite pravedni, nemojte davati prednost nafili /dobrovoljnim ibadetima, kao što je učestvovanje u sergijama, a da vaši radnici dove protiv vas i da ste im dužni isplatiti novac koji su teško zaradili.
Kod određivanja plate uzmite u obzir da li biste vi kod nekoga za isto toliko vremena i za toliku platu radili isti taj posao. Ako ne biste, onda znači da tu nešto ne štima.
Dunjaluk će biti i proći, mi ćemo otići sa dunjaluka, za grijehe se možemo i pokajati, ali tuđa prava nas čekaju na Sudnjem danu i zato je bolje da ih danas riješimo nego da čekamo dan kada nećemo biti u mogućnosti da to materijalno reguliramo, već će to moći da bude naplaćeno samo našim dobrim djelima.
Priredio: Pezić Elvedin
(minber.ba)
