Lekcija 7

Ostale hadiske zbirke

Ostale hadiske zbirke i učenjaci hadisa

1. Da li su svi hadisi zabilježeni u zbirkama ”Kutubus-site” i zbirkama hadisa sakupljenim prije njih, ili je sakupljanje hadisa nastavljeno i nakon smrti autora ”Kutubus-site”?

Nisu svi hadisi Poslanika s.a.w.s., koji su nama danas dostupni, uvršteni u ”Kutubus-site” i zbirke hadisa napisanih prije njih.

Nakon smrti autora ”Kutubus-site” ostalo je još sahih i hasen hadisa koji nisu bili zabilježeni u do tada napisanim zbirkama hadisa.

2. Da li je nakon Buharije i Muslima bilo muhadisa koji su vodili brigu o sakupljanju samo sahih hadisa?

Buharija i Muslim nisu u svojim zbirkama sakupili sve postojeće sahih predaje. Dokaz tome su i riječi samog imama Buharije o svome Sahihu: ”Mnogo sam vjerodostojnih hadisa izostavio iz bojazni da djelo ne bude preglomazno.” Također je rekao: ”Znam napamet 100 hiljada vjerodostojnih hadisa i 200 hiljada hadisa koji nisu vjerodostojni.”

Imam Muslim kaže: ”Nisam sve vjerodostojne hadise koje sam poznavao zabilježio ovdje (misleći na svoj Sahih)”.

Dakle, razimijući riječi dva autora najpoznatijih zbirki sahih hadisa, mnogo je još sahih hadisa nakon njih ostalo nezabilježeno.

Nešto od tih preostalih vjerodostojnih hadisa zabilježili su četvorica preostalih autora iz ”Kutubus-Site”, ali je još uvijek dosta sahih i hasen hadisa ostalo nezabilježenih.

Što se vjerodostojnih predaja tiče, nakon Buharije i Muslima, još tri velika muhadisa su napisali zbirke hadisa sa ciljem da u njima sakupe samo ispravne predaje. To su (poredani prema stepenu vjerodostojnosti hadisa u njima):

1. Sahih od Ibn Huzejme. Ibn Huzejme je bio učenik i Buharije i Muslima. U njegovoj zbirci, iako je on sakupljao hadise koji su po njemu bili sahih, ima i hasen hadisa. U njemu ima i daif hadisa, ali slabost u njima nije velika.
2. Sahih od Ibn Hibbana. U predgovoru svog sahiha Ibn Hibban sam kaže da je učio i zapisivao hadise od preko 2000 svojih učitelja. Inače bio je šejh El Hakimu i Darekutniju. Ubraja se u islamske učenjake koji su iza sebe ostavili veliki broj djela. On je u svojoj zbirci hadisa izostavio sve hadise koje su zabilježili Buharija i Muslim, a zabilježio je sve vjerodostojne predaje koje su njih dvojica izostavili.
3. Mustedrek od El Hakima. Učenik Ibn Hibanov. Također sjedio pred više od 2 000 šejhova. U njegovoj zbirci hadisa, u kojoj je želio zabilježiti samo vjerodostojne predaje, ima i apokrifnih hadisa, prema mišljenju imama Ez-Zehebija. Razlog tome je što ga je smrt pretekla prije nego je uspio izvršiti posljednju korekturu svoje zbirke. A neki učenjaci smatraju da je htio da ukaže na neke slabe hadise. Korekturu njegovog Mustedreka izvršio je hasnije hafiz Ez-Zehebi, tako da je vrlo bitno uz citiranje hadisa iz Hakimove zbirke navesti i ocjenu hafiza Ez-Zehebija o tome hadisu.

3. Koji muhadis se smatra posljednjim, koji je uspio zapisati neki vjerodostojan hadis, a da poslje njega nije ostalo ništa vjerodostojno, a da se nije zabilježilo?

Osim ova tri Sahiha, poslje ”Kutubus-Site” i Muvete imama Malika i Musneda imama Ahmeda, hadise su bilježili mnogi drugi muhadisi, a od njih su najpoznatiji Ed-Darimi, Darekutni, Bezar, Taberani i ostali.

Učenjaci smatraju da je posljednji koji je zabilježio do tada nezabilježenu vjerodostojnu predaju imam El-Bejheki u svome Sunenu, koji je preselio na ahiret 458.h.g.

4. Kako mi danas prepoznajemo vjerodostojne hadise (sahih i hasen) od onih čija slabost je toliko velika da se ne mogu koristiti nikako, osim kad se želi na njih upozoriti?

Zahvaljujući velikom trudu i požrtvovanju velikana učenjaka hadisa koji su radili na sakupljanju sunneta Poslanika s.a.w.s. i odvajanju ispravnog suneta od svih primjesa neispravnosti i iskrivljenosti mi danas lako možemo doći do suda o svakom hadisu.

Pored truda na sakupljanju hadisa, skoro da nema autora neke poznate hadiske zbirke, a da istovremeno nije ostavio iza sebe djelo u kome je zabilježio kritike o prenosiocima hadisa, ili o skrivenim mahanama u lancu hadisa.

Prvi koji su počeli da pišu djela u kojima su iznosili kritike na račun ravija i skrivenih mahana u lancu hadisa jesu i šejhovi imama Buharije i imamam Muslima: Jahja ibn Ma’in, Ali ibn El Medini i imam Ahmed.

Potom od autora poznatih zbirki kapitalna djela iz oblasti hadiske kritike pisali su En-Nesai, Ibn Hibban, Ed-Darekutni, El Hakim, imam Muslim i ostali.

Posebnu ulogu u ocjeni i kritikama hadisa odigrala je generacija muhadisa koja je živjela u periodu od 7 do 10 stoljeća po hidžri.

Posebno treba istaći sljedeće učenjake:

1. Imam Nevevi. Živio je samo 45 godina. Jeo bi samo jednom dnevno nakon jacije i to suhog hljeba sa malo začina, i vodu bi pio samo jednom dnevno. Izbjegavao bi da jede voćke sa puno soka da ga ne bi tjeralo na spavanje, što bi njemu oduzimalo puno dragocjenog vremena. Spavao bi naslonjen na nešto i čim bi pošao da padne probudio bi se i nastavio sa učenjem. Iza sebe ostavio kapitalna djela poput Komentara na Muslimov Sahih. Dokaz da mu je Allah dž.š. primio djela jesu i njegova dva djela koja su neizostavna djela mektebe svake džamije i svakog vjernika: Rijadus-Salihin i 40 Nevevijevih hadisa.
2. Hafiz Ez-Zehebi. Učio pred više od 1300 šejhova. Najviše traga na njega je ostavio njegov šejh i prijatelj šejhul Islam Ibn Tejmije. Napisao dosta djela iz skoro svih oblasti. Pisao je iz oblasti kiraeta, historije (poznato djelo Sijeru e’alami-nubela’), iz fikha, iz akide. Iz oblasti hadiskih nauka i kritika ravija i njihovih biografija napisao dva kapitalna djela: Mizanul-‘itidal i Tahzibul-Tahzibil-Kemal.
3. Ibn Hadžer El-Askalani. Još jedan od enciklopedista iz redova islamskih učenjaka. Napisao nekoliko kapitalnih djela:

• Fethul-Bari – najbolji komentar na Sahih Buharije u 14 tomova
• Bulugul-meram – knjiga hadisa poredana po fikhskim poglavljima (prevedena na bosansk jezik ”Vrhunac češnje”.
• Tahzibu-tahzib – djelo o ravijama u 12 tomova, možda i najbolje ove vrste
• El-Isabe fi temjizi sahabe u 4 toma, a to je biografija o 12 295 ashaba
• Tekribu-tahzib – skraćena verzija Tahzibu-Tahziba
• Ako dodamo i 17 tomova knjige Ithaful-mehare onda vidimo koliko mu je Allah dao bereketa u znanju i pisanju djela.

1. Imam Es-Sujuti. Autor preko 500 djela iz oblasti islamskih i drugih nauka. Niko ga do sada niti od islamskih učenjaka niti od učenjaka nemuslimana nije pretekao u broju djela koja je ostavio iza sebe. Napisao je komentare na svaku od zbirki ”Kutubus-Site, i na Malikovu Muvetu i na Musned od imama Ahmeda. Posebno je interesantno njegovo djelo iz hadisa Džamius-sagir (skraćena verzija od njegovog Džamiul-kebira) u kojoj je sakupio sve hadise do tada zabilježene u hadiskim zbirkama. Na kraju svakog hadisa je obilježio u kojoj zbirci se hadis nalazi.

5. Ali kako da mi danas listamo po svim ovim knjigama o kritikama ravija i mahanama u lancima hadisa, kad tih knjiga ima dosta, kada su neke od njih napisane u nekoliko tomova, kada nisu isti kriteriji kod svakog muhadisa za iste ravije?

Ovaj posao nam je olakšao veliki mhadis, koji je živio u našem vremenu, a koji je porijeklom sa Balkana, a to je šejh Muhammed Nasrudin Albani, rahmetullahi alejhi.

On je sve hadise iz Džamiu-sagira od iamam Es-Sujutija podijelio na ispravne hadise Džamius-sagir Es-Sahih, i na neispravne Džamius-sagir Ed-Da’if, oslanjajući se na sve do danas napisane knjige iz oblasti kritika na račun ravija, i skrivenih mahana u hadisu, zauzimajući u tome središnji stav između onih koji su bili žestoki u kritici (kakav je bio imam Buharija) i onih koji su bili blagi u kritikama ravija (kao što su bili imam Tirmizi i El-Hakim).

Literatura:

1. Velikani hadiskih znanosti, Dr. Šefik Kurdić
2. Hadis i hadiske znanosti, Mahmut Karalić