Lekcija br. 3

Početak pisanja hadisa

youtubdownmp3image_docswedoc2

 

Početak pisanja hadisa

 

Rad na pisanju i sabiranju hadisa prošao je kroz pet faza (razdoblja):

1)      Pisanje hadisa u vrijeme Poslanika s.a.w.s.

2)      Pisanje hadisa nakon smrti Poslanika s.a.w.s. u vrijeme ashaba i tabe’ina

3)      Početak pisanja i sabiranja hadisa u zasebnim knjigama

4)      Odvajanje hadisa od govora ashaba i tabe’ina u zasebnim knjigama

5)      Odvajanje sahih hadisa od daif hadisa u zasebnim knjigama

 

  1. Da li je hadis zapisivan za vrijeme života Poslanika s.a.w.s.?

Bilježenje hadisa za vrijeme života Poslanika s.a.w.s. proteklo je kroz dvije faze.

a)      U početku Poslanik s.a.w.s. je zabranio da se išta od njegova govora ili postupaka bilježi, osim Kur’ana.

Dokaz ovoj tvrdnji su i njegove s.a.w.s. riječi:

”Nemojte od mene ništa zapisivati. Ko od mene zapiše nešto osim Kur’ana neka to pobriše, a ko bude prenosio usmeno u tome nema grijeha….” (Muslim)

Ebu Seid El Hudri r.a. je rekao: ”Tražili smo dozvolu od Poslanika s.a.w.s. da zapisujemo njegove riječi pa nam nije dozvolio.” (Tirmizi)

Glavni razlozi zbog čega je Poslanik s.a.w.s. u početku branio ashabima da zapisuju njegove riječi i postupke su sljedeći:

–          Mali broj pismenih ashaba koje je Allahov Poslanik s.a.w.s. želio iskoristiti u pisanju objave, tj. Kur’ana

–          Da se hadis ne bi pomiješao sa Kur’anom

–          Da ljudi ne bi posvetili punu pažnju zapisivanju hadisa, a zapostavili pisanje Kur’ana

 

b)      Nakon što su ova tri navedena razloga, zbog kojih je Poslanik s.a.w.s. branio da se zapisuje hadis, izgubila smisao tek onda je Poslanik s.a.w.s. dozvolio da se pored Kur’ana zapisuje i njegov s.a.w.s. govor i praksa.

Dokaz ovoj tvrdnji su i riječi Ebu Hurejre r.a: ”Niko od ashaba Allahovog Poslanika s.a.w.s. osim Abdullaha ibn Amra r.a., nije prenio više hadisa od Poslanika s.a.w.s. od mene, jer je on pisao, a ja nisam.” (Tirmizi)

Tirmizi bilježi predaju od Ebu Hurejre r.a. da se jedan ensarija požalio Poslaniku s.a.w.s. kako mu se neki hadisi puno svide, a on ne može da ih zapamti, pa mu je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Pomozi se svojom desnom rukom!” , pokazavši na pisanje.

Od Abdullaha ibn Omera r.a. se prenosi da su nakon smrti Poslanika s.a.w.s. u koricama njegove sablje pronašli bilješke o načinu raspodjele zekata. (Ovu predaju bilježi Tirmizi)

 

  1. Zapisivanje hadisa od strane ashaba r.a. i tabe’ina:

Jedan od najvećih učenjaka našeg doba iz Sire Allahovog Poslanika s.a.w.s. Dr. Ekrem Dija Umeri u svojoj knjizi ”Buhusus fi tarihis-sunnetil-mušerrefeti” detaljno je obradio temu zapisivanja hadisa od strane ashaba r.a. i tabe’ina. On u knjizi iznosi i podatke o dijelovima rukopisa iz vremena ashaba r.a. i tabe’ina na kojima su zapisani hadisi Poslanika s.a.w.s., a koji se danas čuvaju u muzejima i velikim islamskim kutubhanama kako u muslimanskim tako i u nemuslimanskim zemljama.

Neki od tih rukopisa sa zabilježenim hadisima iz vremena ashaba r.a. su:

a)      Hadisi o hadžu koje je zapisao ashab Džabir ibn Abdullah r.a. (umro, 78. H.g.), a primjerak ovog rukopisa se nalazi u biblioteci Šehid Ali u Turskoj. (navedenda knjiga str. 223.) Inače svi navedeni hadisi su zapisani i u Muslimovom Sahihu.

b)      U istoj biblioteci, Šehid Ali u Turskoj nalazi se i primjerak rukopisa hadisa koje je zabilježio ashab Ebu Musa El Eš’ari r.a. (isiti izvor, str. 223.)

c)      U Damasku u biblioteci Darul kutub Ez-Zehrije sačuvan je i dio hadisa koje je zapisivao ashab Ebu Seleme El-Ešdžai r.a. U biblioteci je sačuvan dio ove zbirke od 13 listova na kojima je 279 hadisa. (isti izvor, str 223)

 

Bilo je još ashaba koji su pisali hadise, ali njihovi rukopisi nisu sačuvani do danas, već su, nakon što su te hadise zabilježili autori poznatih hadiskih zbirki, sagubljeni.

 

Takav slučaj je sa:

–          1000 hadisa koje je zabilježio ashab Abdullah ibn Amr r.a. Ovu zbirku hadisa je vidio i poznati tabe’in mufesir Mudžahid, a praunuk ovog ashaba ju je i napamet naučio. Kompletnu ju je zabilježio imam Ahmed ibn Hanbel u svome Musnedu. Rukopis ovih hadisa je sagubljen i nije došao do nas.

–          Hadisi koje je bilježio i Ebu Hurejre r.a., a od njega ih prenio i zapisao tebe’in Hammam ibn Munebbih (živio od 40. do 131. H.g). Zbirka koju je napisao ovaj tabe’in sastoji se od 138 hadisa prenesenih od Ebu Hurejre r.a. a sve ih je zabilježio imam Ahmed u svome Musnedu. Dr. Muhammed Hamidullah pronašao je dva primjerka ove zbirke u originalnom manuskriptu koji se u potpunosti poklapaju sa hadisima koje je zabilježio imam Ahmed u Musnedu. Jedan primjerak se nalazi u Berlinskoj biblioteci, a drugi u biblioteci Ez-Zehrije u Damasku.

 

Mnogi tabe’ini su nakon ashaba r.a. zapisivali hadise. Ako uzmemo činjenicu da je posljednji ashab r.a. Ebu Tufejl r.a. preselio na ahiret 110. h.g., a posljednji tabe’in Halef ibn Hulejfe rhm. umro 180. H. G., tj. neposredno pred tzv. ”zlatnu eru hadisa” kada su nastale i sve zbirke hadisa koje mi danas čitamo, onda se otklanja svaka sumnja da hadis nije bilo moguće sačuvati u izvornoj formi. A sumnjama nema mjesta ni nakon činjenice da je nauka provjere hadisa i lanaca prenosioca hadisa počela da se razvija još u vrijeme ashaba r.a.

 

3. U vrijeme mlađih ashaba r.a. i tabe’ina počelo je zapisivanje hadisa po naredbi halife i emira pokrajina.

Prvi takav slučaj, da je emir zvanično naredio bilježenje hadisa, desio se u vrijeme namjesnika Egipta Abdul-Aziza bin Mervana koji je bio namjesnik od 65. do 85. G.h. Ibn Sa’d u poznatom djelu Tabakat bilježi predaju kako je ovaj namjesnik uputio naređenje poznatom tabe’inu Kesiru ibn Murreu El-Hadremiju iz Homsa (Sirija) da zapiše sve hadise od ashaba koje je zatekao, a zatekao je njih mnogo od kojih su i 70 učesnika Bedra. U naredbi je stajalo da ne zapisuje hadise od Ebu Hurejre r.a. jer je njih već imao sve zapisane.

Dakle prvi apokrifni hadisi su se pojavili nakon smrti Osmana r.a., a već prvo zvanično zašisivanje hadisa počinje 65. G.h. samo 30 godina nakon pojave prvih izmišljenih hadisa.

 

Drugo zvanično zapisivanje hadisa počinje naredbom halife Omera ibn Abdul’aziza ibn Mervana, kada 100.g.h. šalje naredbu svome kadiji u Medini da zapiše sve hadise od Amre bint Abdurrahman bin Auf i od Kasima ibn Muhammeda ibn Ebu Bekra koje su zapamtili od Aiše r.a.

 

Nakon toga počinju da se pišu prve hadiske knjige razvrstane po temama. Prva takva, smatraju učenjaci, jeste ona koju je napisao poznati tabe’in Eš-Šabi (umro 103.g.h.).

 

Ono što je karakteristično za ovaj period jeste da su u prvim knjigama hadisa, pisane i fetve i mišljenja ashaba r.a. i tabeina.

 

Tada nastaju i prve knjige koje su poredane po fikhskim poglavljima, ali pored hadisa još uvijek sadrže govor ashaba r.a. i tabe’ina, i one se nazivaju Musenefi.

Jedan od najpoznatijih Musenefa danas jeste onaj od Ibn Ebi Šejbe rhm. (umro 235.g.h.) a danas je štampan u 15 tomova.