1.Sva Allahova, subhanehu ve te’ala, imena su lijepa imena. Allah kaže: „Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima!“ (Prijevod značenja El-E’araf, 180.)
U svojoj ljepoti dostižu vrhunac jer iz njih proizilaze svojstva, osobine u kojima nema nimalo manjkavosti. Dakle, sva Allahova imena su lijepa po svome izrazu, po svome značenju kao i po rezultatima i koristima po onoga koji vjeruje u njih.
Tako npr. Allahovo ime „El-Hajj-Živi“ jedno je od Allahovih lijepih imena. Obuhvata potpuni život. Allah, subhanehu ve te’ala, je Živi kojem nije prethodilo nepostojanje, nije prethodio početak niti će Mu doći kraj, prestanak i smrt. Allah je Živi i Vječni, nije postao niti će nestati. Allah, subhanehu ve te’ala je rekao: „I osloni se na Onoga Koji je Živi i nikada neće umrijeti.“ (Prijevod značenja El-Furkan, 58.) Rekao je Uzvišeni: „Ne obuzima Ga ni drijemež ni san!“ (Prijevod značenja El-bekara, 255.) Allah, subhanehu ve te’ala, Koji je oduvijek i zauvijek sve zna, sve čuje, sve vidi, svemoćan je. Zbog toga vjernik treba da moli samo svoga Gospodara, Allaha, subhanehu ve te’ala, jer je On svemoćan, jer On najbolje poznaje u čemu je korist, jer jedino On poznaje gajb, poznaje budućnost. Vjernik se treba samo na Allaha oslanjati, samo se Njemu nadati i od Njega pomoć tražiti.
Od Allahovih lijepih imena je i „El-Aliim- Onaj Koji je sveznajući“, Koji posjeduje sveobuhvatno znanje, znanje kojem nije prethodilo neznanje, niti će mu nastupiti zaborav. Svevišnji kaže: „Moj Gospodar ne zapostavlja niti zaboravlja.“ (Prijevod značenja Ta-Ha, 52) Rekao je: „Moj Gospodar Svojim znanjem sve obuhvata.“ (Prijevod značenja El-En’am, 80.)
2.Sva Allahova lijepa imena su od Njega, subhanehu ve te’ala, i od Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tj. Allah, subhanehu ve te’ala, se naziva samo onim imenima kojima je Sebe opisao i nazvao u Kur’anu i kojima Ga je opisao i nazvao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u sunnetu. Stoga, čovjek treba da pazi kako doziva i kojim imenima spominje svoga Gospodara. Strogo je zabranjeno da čovjek sam od sebe govori o Allahu, subhanehu ve te’ala, Njegovim imenima, svojstvima i radnjama:
a)Jer su to pitanja od gajba, nevidljivog svijeta i ljudi ih ne poznaju osim putem šerijatskih tekstova iz Kur’ana i sunneta, samo. O gajbu – nevidljivom se govori samo na osnovu Kur’ana i sunneta.
b)Čovjek se ne smije upuštati u govor o Allahu, subhanehu ve te’ala, bez znanja, jer je ljudski um manjkav, ne može spoznati Allahova svojstva, ne može spoznati ono što Allah traži od njega. Zbog toga je Svevišnji Allah objavljivao Knjige i slao poslanike, pa se, stoga, u govoru o Allahu treba ograničiti samo na Objavu, tj. Kur’an i sunnet.
c)Govor o Allahu, subhanehu ve te’ala, Njegovim imenima i svojstvima, bez znanja težak je i opasan grijeh. Allah, subhanehu ve te’ala, je rekao u Svojoj Knjizi: „Reci: ‘Uistinu, moj Gospodar strogo zabranjuje da se čini razvrat, javni i tajni, zabranjuje grijeh i neopravdanu primjenu sile, zabranjuje da Mu pripisujete sudruga – smatrate Mu nekoga ravnim i zabranjuje da o Allahu govorite ono što ne znate.’“ (Prijevod značenja El-E’araf, 33.)
3.Allahu, subhanehu ve te’ala, ništa nije slično. Svevišnji Allah je rekao: „Ništa Mu nije slično, On je Onaj Koji sve čuje i sve vidi.“ (Prijevod značenja Eš-Šura, 11.)
Lijepih imena i uzvišenih svojstava dostojan je samo Allah, subhanehu ve te’ala. Niko od stvorenja ne posjeduje nijedno od tih lijepih imena ili uzvišenih svojstava. Vjernik u Allaha, subhanehu ve te’ala, sva ta lijepa imena i uzvišena svojstva mora pripisati samo Allahu, subhanehu ve te’ala, bez ikakva poređenja i poistovjećivanja, govora o njihovoj kakvoći. To će učiniti slijedeći šerijatske tekstove iz Kur’ana i sunneta, prihvatajući ih i razumijevajući ih kako to Allah, subhanehu ve te’ala, hoće i kako ih je razumijevao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Imam Šafija, rahimehullah, je rekao: „Vjerujem u Allaha i u sve ono što je došlo od Allaha, onako kako to Allah hoće. I vjerujem u Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u sve ono što je došlo od njega onako kako to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, hoće.“
Imam Ahmed, rahimehullah, je rekao za hadise Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Allah se spušta na dunjalučko nebo,“ „Allah će se vidjeti na Sudnjem danu“ i sličnim hadisima: „Vjerujemo u njih. Smatramo ih istinitim. Ne ulazimo u kakvoću niti ih odbacujemo.“
Znamo da sve što je došlo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je istina, pa zbog toga ništa od njih ne odbacujemo. Ne opisujemo Allaha, subhanehu ve te’ala, osim onako kako je Sam Sebe opisao.“
Ebu Hanife, rahimehullah, je rekao: „Allahova svojstva se razlikuju od svojstava stvorenja. Njegovo znanje nije kao naše znanje, Njegova moć nije kao naša moć, Njegov vid nije kao naš vid, Njegov sluh nije kao naš sluh, Njegov govor nije kao naš govor.“
Rekao je, također, Ebu Hanife, rahimehullah: „Onaj koji opiše Allaha, subhanehu ve te’ala, s nekom od osobina stvorenja, taj je počinio nevjerstvo.“
Npr. Allah, subhanehu ve te’ala, ima sluh, međutim Njegov sluh nije kao sluh ljudi. Ljudi mogu da čuju glasne zvuke i glasove ali tihe i prigušene ne mogu. Čuju glas bliskog, sa bliže udaljenosti, dok dalekog, onoga koji doziva sa velike udaljenosti, ljudi ne mogu čuti. Mješaju im se mnogi glasovi i zvuci, ne mogu ih razaznati i razgraničiti. Dok, Allah, subhanehu ve te’ala, čuje Svoja stvorenja pod Zemljom jednako kao i ona iznad nebesa, čuje ljudske glasove u skupini kao što čuje glas pojedinca, bliži i daleki kod Allaha, subhanehu ve te’ala, su isti, tajnost je kod Njega jednaka kao i javnost.
Svevišnji je rekao: „Ako ti povisiš glas, pa, doista, On poznaje prigušene glasove i tiše od njih!“
Rekao je, također: „Da li vi prigušeno razgovarali ili podizali glas, pa, doista, on zna ono što grudi kriju.“
Allaha, subhanehu ve te’ala, ne zaokupljaju glasovi skupine od glasa pojedinca, niti visoki glasovi od prigušenih, jer Svevišnji Allah čuje kretanje crnog mrava na crnoj stijeni u mrkloj noći.
Pa, ima li kakve sličnosti između Allahovih svojstava i svojstava ljudi?!
4.Allahovih svojstava je više od imena. Iz svakog imena proizilazi svojstvo dok iz svakog svojstva ne proizilazi ime. Npr. Allahovo ime „Er-Rahman-Svemilosni“ upućuje na Njegovo svojstvo milosti. Ime „El-Aziz- Silni, Ponosni“ – ukazuje na Allahovu osobinu ponosa. Tako se iz imena izvlače i izvode osobine. Dok se ne može iz osobina izvesti Allahovo ime. Npr. Njegova osobina je „El-Kelam-Govor“ pa iz ove osobine ne može se izvući ime El-Mutekellim jer se On Uzvišeni nije nazvao njime.
5.Allahova imena su neograničena, njihov broj nije poznat ljudima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dovio Allahu, subhanehu ve te’ala, sljedećim riječima: „Molim Te svakim imenom koje Ti imaš, Kojim Si Sebe nazvao, ili si njime podučio nekoga od Svojih stvorenja, ili Si ga objavio u Svojoj Knjizi, ili si ga zadržao kod Sebe skriveno.“
Ono što je Allah, subhanehu ve te’ala, zadržao kod Sebe, skriveno od ljudi, ljudi to ne mogu spoznati i pobrojati.
Drugi hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Uistinu, kod Allaha postoji devedeset i devet imena, stotinu manje jedno, ko ih nauči, spozna i po njima radi, ući će u Džennet.“ Ovaj hadis ne ograničava Allahova imena na 99, već ukazuje na vrijednost tih 99 imena.
Allaha molimo da nas poduči ispravnom razumijevanju Njegovih imena i svojstava.
Prof. Hajrudin Ahmetović
