Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Tajne mu’minske sreće. Govorim na zadatu temu u vrijeme u kojem je sve manje sretnih pojedinaca, porodica i grupa, vremenu u kojem ljudi jedni drugima postaju opasniji od najkrvoločnijih zvijeri, vremenu u kojem ljudi srljaju u zabludi, bez želje da se presaberu i iz temelja mijenjaju, vremenu u kojem imamo sve više teoretičara islama sa visokim zvanjima, a sve manje praktičara vjere, vremenu smutnji i navodne brige o drugima, a zaspostavljanju sebe i onih za koje ćemo biti pitani na Sudnjem danu, vremenu podizanja velikih kuća, bez harmonije u njima, vremenu plazmi i laptopa kroz koje su šejtanske družine bez ograničenja nastanile sobe naših sinova i kćeri, vremenu u kojem se bez imalo stida priča o intimi, vremenu gradnje prelijepih džamija, ali razgradnje džemata i vremenu komfornih mekteba sa sve manje polaznika i sa sve slabijim znanjem…
Allah, dželle še’nuhu, obećava mu’minima koji čine dobra djela da će proživiti lijep život na dunjaluku i da će biti nagrađeni više od njihove zasluge, kao što stoji u 97. ajetu Sure En-Nahl:
مَنْ عَمِلَ صَالِحاً مِنْ ذَكَرٍ أَوْ أُنْثَى وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُمْ بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ
Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili!
Najveći stupanj blagodati prema nama je iskreno vjerovanje u Allaha, dželle še’nuhu, i nečinjenje širka (pripisivanja druga), a nakon toga jedan od najboljih poklona koje nam Allah, subhanehu ve te’ala, može podariti je zadovoljstvo i sreća u našim srcima i životima. Neizmjerno smo braćo i sestre bogati ukoliko smo zdravi, ako imamo harmoniju u našim porodicama, sigurnost u poslu i ako živimo u uređenoj državi i džematu.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Buharija:
عَنْ عُبَيْدِ اللَّهِ بْنِ مِحْصَنٍ الْخَطْمِيِّ رَضِيَ الله عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مَنْ أَصْبَحَ مِنْكُمْ آمِنًا فِي سِرْبِهِ مُعَافًى فِي جَسَدِهِ عِنْدَهُ قُوتُ يَوْمِهِ فَكَأَنَّمَا حِيزَتْ لَهُ الدُّنْيَا بِحَذَافِيرِهَا” (البخاري)
Prenosi Ubejdullah ibn Mihsan El-Hatmi, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko od vas osvane siguran u svojoj kući, zdrav i posjeduje hranu za taj dan, kao da je njegov čitav dunjaluk.” (Buharija)
Čovjek koji je slobodan i siguran u svojoj kući, koji je dobrog zdravlja i ko ima da šta pojede i popije od halala, ne za cijeli život, godinu ili mjesec, već samo za taj dan, on je najbogatiji čovjek. Koliko ima ljudi koji su u zatvorima i žive u strahu, koliko ih je bolesnih, tako da od bolova ne razmišljaju ni o čemu, pa makar imali sefove dragulja i novca i prepune zamrzivače i frižidere i koliko ima ljudi a da nemaju čime utoliti svoju glad i željni su tvrde korice hljeba?! Koliko je bogataša nesretno u svome bogatstvu, koliko je proždrljivaca nesretno u svojoj pohlepi i koliko je općenito danas nesretnih ljudi?
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ahmed:
عَنْ نَافِعِ بْنِ عَبْدِ الْحَارِثِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “مِنْ سَعَادَةِ الْمَرْءِ الْجَارُ الصَّالِحُ وَالْمَرْكَبُ الْهَنِيءُ وَالْمَسْكَنُ الْوَاسِعُ.” (أحمد)
Prenosi Nafi’ ibn Abdu-l-Haris, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Od čovjekove sreće su: dobar komšija, udobna jahalica (prijevozno sredstvo) i prostrana kuća.“ (Ahmed)
Draga moja braćo i poštovane sestre, tajna naše sreće je u jačini našega imana i zadovoljstvu sa onim što imamo, pa ko shvati ove dvije stvari, on je od onih koji će biti sretni na obadva svijeta.
Kao mu’mini koji žude za Allahovim, subhanehu ve te’ala, zadovoljstvom i Njegovom nagradom dužni smo da se trudimo da sve poslove koje radimo uradimo precizno i najbolje što znamo i možemo, a sve u skladu sa hadisom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: إِنَّ اللَّهَ تَعَالىَ يُحِبُّ إِذَا عَمِلَ أَحَدُكُمْ عَمَلاً أَنْ يُتْقِنَهُ „Uzvišeni Allah voli kada neko od vas radi neki posao da ga uradi temeljito!“ (Bejhekija) Trebamo se braćo i sestre truditi da budemo u svemu prvi, ne da nas ljudi hvale, već zbog toga što mu’mini moraju da se trude da budu prvaci: da paze na svoje radno vrijeme i u njemu predano izvršavaju svoje obaveze, da uljepšavaju svoje namaze skrušenoću, da čuvaju svoje mjesto u džamiji kroz klanjanje namaza u džematu, da budu pokorni svojim roditeljima, da odgajaju svoju djecu u islamu, da budu najbolji učenici i studenti, radnici i zemljoradnici, direktori i ministri, da stalno produbljuju svoje znanje, posebno ono iz svoje struke, da im kuće i avlije budu čiste i uređene, da nikome ne čine nepravdu, osim da u samoodbrani zaštite svoja prava i prava drugih, da ne zakidaju Državu kroz izbjegavanje svojih zakonskih obaveza, da sebi ne uzimaju za pravo više nego im pripada, da kada vide da nisu u stanju da izvršavaju određene obaveze, da ih prepuste drugima, koji su od njih sposobniji i samim time preči, da se bore za prava drugih muslimana i općenito ljudi, da su sretni kada su sretni drugi muslimani i da su tužni kada su oni tužni, da ih boli svaka rana drugog muslimana, da ne dozvole da u njihovom džematu i komšiluku ima gladnih, neodjevenih i promrzlih ljudi, jednom riječju da budu praktični muslimani.
Naši roditelji i naši preci su od dunjaluka imali mnogo manje od nas i bili su bez mnogo toga bez čega mi ne možemo zamisliti naš današnji život, ali su bili mnogo rahatniji od nas, imali su iskreniju međusobnu ljubav, poštovanje, poslušnost prema roditeljima, poštovali su starije i od njih samo slušali i upijali, sklapali su brakove i rađali djecu bez bojazni za nafakom, vrijedno su radili, školovali nas bez toga da od bilo koga traže pomoć ili stipendiju i učili nas moralu, radu i redu… Valja nam se u njih ugledati u imanu, takvaluku (bogobojaznosti), tevekkulu (oslanjanju na Allaha), saburu, mudrosti njihova govora, ali i šutnje i brizi da sve što rade bude halal i sa Allahovim imenom u srcu i usnama!!!
Mudra hikaja nas podučava da se neki vladar teško razbolio i niko od ljekara nije znao dijagnozu, a samim time nije mogao odrediti ni terapiju. Nakon nekog vremena na vladarev dvorac dolazi mudrac, koji kaže vladaru da će ozdraviti kada obuče košulju sretnog čovjeka. Vladar odmah posla svoje ljude da što prije pronađu sretnog čovjeka i od njega donesu košulju. Vladarevi ljudi su išli gradom od čovjeka do čovjeka, tražeći sretnog među njima. Prvo su započeli sa bogatijim dijelom grada, u nadi da su tamo sretni ljudi. Međutim, među bogatim koji su naizgled imali sve što im srce poželi, nisu našli niti jednog sretnog čovjeka, jer koliko god da su imali, htjeli su više. Potragu su nastavili u ostatku grada, a potom i okolnim selima, ali bez uspjeha. Gdje god da su došli i koga god su pitali, nisu našli nikoga ko je potpuno sretan. Nakon duge potrage vladarevi ljudi se vraćaju na Dvorac, noseći žalosne vijesti. Međutim, vladar se nije htio predati tako lahko, pa svoje ljude posla u susjednu zemlju. Obišli su gradove i sela, planine i doline, ali bez uspjeha. Umorni i iscrpljeni, na izmaku snage, odluče obustaviti potragu. Sjeli su na proplanak kako bi prikupili snagu za povratak kući. A onda su vidjeli čobana koji pred sobom tjera stado i pjevuši. Ustade jedan od njih i upita čobana: „Jesi li ti sretan čovjek?“ Čoban mu radosno odgovori: „Jesam.“ prisutni ga u čudu pogledaše i povikaše: „Da li bi nam prodao svoju košulju?“ Čoban odgovori: „Bih, ali ja nemam košulju.”
Braćo i sestre, tragajmo za srećom na obadva svijeta, kroz bogobojaznost, čvrsto oslanjanje na Allaha i iskrenu mu’minsku ljubav i natječimo se u dobru!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj braći u Palestini, Iraku, Siriji, Egiptu i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, da nas učini sretnima na obadva svijeta, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti, da se smiluje našim roditeljima, da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللَّهِ!
Džamija Kralj Fahd – hutba: 6/2014 – 07. rebiu-l-ahir 1435.H. / 07. februar 2014.g.
