KRŠĆANSKO GLEDIŠTE I VRIJEDNOSTI SURE
Kršćanska perspektiva na mladići pećine
• Momci koji su bili u pećini su dokaz oživjelnja tijela I duha
• Zbog toga što su umrli I bili u Džennetu, oni se smatraju kod Kršćana svecima koji bi se mogli zauzimati za njih kod Allaha. Kršćani se njima mole.
Historija priče
• Najraniji tragovi kršćanskog pisanja o momcima pecine su na grčkom jeziku, a orginali su izgubljeni.
• Biskup Stevan od Efasiusa bilježi 448 – 450 godine (120 godine prije rođenja Allahova Poslanika) da su se te godine probudili spavači iz pećine.
• Cijeli događaj je preveden na Aramejski jezik, dakle jezik tadašnje Sirije u godini 500. N.e.
• Biskup Gregorije iz Toursa je umro 594.godine, I on je za života tvrdio da on posjeduje latinski prijevod orginala za sirijskog jezika.
• Tragovi ovoga događa se bilježi u:
• Ekletističkoj (Kršćanskoj) historiji Ivana iz Epasusa
• Zekerijasusa iz Midileona iz 536.godine
• Prijevod je urađen na arapski u 569.godini od sveštanika po imenu Ameda.
• Ovo je sve bilo dvije godine prije rođenja Allahova Poslanika
Prvi put kad se spominje termin “mladići” u kontekstu ovih momaka je bio na sirijskom jeziku “Tilaj”, I to u godini 578, od strane jednog monaha po imenu Jakob Baradus, a čije je ime sada korišteno u Jakobitskoj crkvi.
Sam Jakob je pisao hvale, pjesme, molitve u ime tih mladiće iz pećine. On ih naziva mučenicima (šehidima), I on bi redovno pravio komemoracije svake godine u crkvama širom regije.
Po Kršćanskim tvrdnjama ti mladići su zarobljeni jer su odbili da prinesu neku žrtvu u hramu Grčkih bogova Zausa, Apola, I Armide. Ljudi prije dolaska kršćanstva su imali mnoštvo mitologije I izmišljenih bogova iz Grčke I Rimske mitologije.
Mnogobošci su smatrali mnoge velike vođe da su sinovi bogova kao Zeusa. Ovo je bio njihov način da održe poltičku dominaciju njihovih vladara. Kada nekog se naziva da je u srodstvu sa bogom, onda se njihove odluke ne dovode u pitanje. Najbolji način na koji se može uspostaviti lojalnost prema kraljevstvu je spajanje odanosti vladaru sa odanosti vjeri, I ovo se radilo iz praktičnih radova.
Grad Episus, koji je danas u modernoj Turskoj.
Prema kršćanskom vjerovanju u tom gradu je okrunjen jedan kralj koji je vjerovao u grčke glavne bogove, dakle Zeusa, Apola I Armidu. Kralj je naredio da se naprave kipovi Zausa, Apola I Armide u samom centru grada, u želji da svi građani dolaze I upućuju svoje molitve ka kipovima. Ovo je bio njihov način da provjere odanost građana svome vladaru.
Ovo se sve događa nakon što se lagano počela širiti poruka koju je prenio Isa a.s. Nakon nekih 200 godina od početka širenja te poruke došlo je do nekih nemira u Rimskom carstvu, jedan rat religija. Tako da su tad na sceni bile drevne mitologije, u kojima si morao odabrati jednog boga, ali također si imao I ljudi koji vjeruju u Isa a.s, a I po pitanju njega postoje razna vjerovanja među samim kršćanima, od toga da je Allahov sin, do toga da jesamo običan čovjek.
Mladići iz pećine, kao I njihov cijeli grad su prihvatili poruku Isa a.s. u njenom čistom obliku, tako da su bili muslimani. Kada kralj dolazi sa svojim kipovima, a zatim traži od sviju da pokažu svoju odanost, većina sljedbenika je tad odlučila da to I uradi, najviše iz straha za sigurnost svojih porodica.
Ovi mladići su zatim odučili da javno kažu da oni neće da se poklone nikakvim kipovima. Ti kipovi nisu samo nako ostavljeni, nego su imali kraj njih stražare, tako da njihova izjava da to neće uraditi je shvaćena kao zločin, ne samo protiv vjere, nego I protiv države, I javno im je presuđeno za izdaju.
Kralj se zvao Decius prema kršćanskim izvorima. On ih je presudio na smrt, I želio je da od njih napravi primjer drugima. Oni su sjedili u zatvoru I čekali na svoju smrtnu presudu, ali su nekako ipak uspjeli da pobjegnu, zatim su krenuli da se sakriju u planinama oko grada jer je za njima bila potjera.
Skrili su se u jednu pećinu, a kralj je poslao svoje vojnike I izviđače koji su ih na kraju našli, ali su ovi mladići tad već spavali. Na to je kralj naredio da se živi zakopaju u kamenu. Kršćanski crteži po crkvama prikazuju ove mladiće iz pećine kako leže jedni na drugima, a ispred njih leži jedan pas.
Postoji među njima razilaženje koliko su godina proveli u pežini, pa tako neki kažu da su tamo ostali 40, neki 397, pa 400 ili 150 godina. Uglavnom mnogo godina kasnije jedan čobanin je gradio štalu za svoje ovce. On je vidio ove stjene I odlučio je da ih iskoristi. U momentu dok je ukanjao ove stjene malo svjetlosti je ušlo u pećinu, I čim je ona pala na mladiće oni su se probudili.
Čoban ih je vidio da se pomjeraju, nakon čega je pobjegao. Oni su zatim napustili pećinu I putovali gradom, a ljudi su po njima mogli vidjeti da su oni ljudi iz nekog drugog vremena. Spavači su se čudili brojem križeva oko njih, I čudili su se kako je tako brzo njihov narod primio kršćanstvo.
Rimsko carstvo je tada predvodii car Teodisus, koji je bio kršćanski kralj. Ovaj kralj je čuo za ove mladiće koji su se pojavili. U vrijeme ovoga kralja Teodisusa bilo je jako mnogo kršćanskih pravaca, I stalno je bila debata oko teme proživljenja iz mrtvih, I kako će to Allah proživiti ljude. Da li će samo duša biti proživljena, ili također sa dušom I tijelo.
Kralj je čuo za spavača pećine, I odlučio je da bude državna vjera da Allah samo proživljuje dušu, ali je promjenio mišljenje zbog ovih mladića. Kralj je napustio glavni grad, da bi ih posjetio u gradu Efisusu. Kralj je imao želju da za njih napravi veliki hram, kako bi proslavio ovo veliko čudo.
Mladići su to odbili, rekavši da oni ne žele ništa od ovoga svijeta. Allah ih je samo proživio da ispravi njihovo vjerovanje. Zatim su se vratili u pećinu I u njoj umrli.
Ovo je pozadina na osnovu koje je Kur’an objavio istinski sljed događaja koji se dogodio. Elementi kazivanja u Kur’anu će se razlikovati u gotovo svim elementima u odnosu na kršćansko gledanje ovog događaja. Također vidjet ćemo da postoje neki djelovi Kur’ana koji se ne razilaze, a postoje neki djelovi ovog kazivanja koji niti potvrđuju, niti negiraju kršćanske izvore.
نَّحْنُ نَقُصُّ عَلَيْكَ نَبَأَهُم بِالْحَقِّ
“Mi ćemo ti kazivati onako kako je bilo” (Kehf, 13)
• نَّحْنُ je zamjenica, ona se ne mora koristit u govoru. Gramatički je dovoljno reći نَقُصُّ عَلَيْكَ “Mi ti kazujemo”
• Allah kaže نَّحْنُ “Mi” što nam ukazuje na činjenicu da Mi, I samo Mi ćemo ti reći onako kako je istinski bilo. Allah naglašava dakle da samo On zna istinu po pitanju tih mladića.
• Allah sa tim naglašava da kršćani imaju pogrešnu verziju ovih događaja
Odlike sure Kehf
Povod objave smo spomenuli već u prošlom djelu ove studije u hadisu od Ibn Abbasa.
Od Ebu Derda, Allah sa njim zadovoljan, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Ko memoriše 10 ajeta sa početka sure Kehf, on će biti zaštićen od iskušenja Dedžala.”
• حَفِظَ znači memorisati ili naučiti napamet
• Također znači nešto čuvati ili paziti
• Ko god sačuva svoju vjeru primjenjujući u praksi prvih deset ajeta sure Kehf
• Ko god doživi da se pojavi Dedžal, tada učenje ovih deset ajeta će mu biti zaštita
Ali zašto je baš Allahov Poslanik izdvojio ovih deset ajeta? Koja je veza između ovih ajeta I problema koje će sa sobom donjeti Dedžal?
Jedna druga predaja, također u Muslimovoj zbirci hadisa kaže مِنْ آخِرِ الْكَهْفِ “sa kraja sure Kehf”, dakle ovdje se u ovom hadisu kaže ko god bude memorisao kraj sure Kehf će biti sačuvan od Dedžala.
Druga predaja spominje: “من قرأ سورة الكهف في يوم الجمعة أضاء له من النور ما بين الجمعتين”
“Ko god prouči suru Kehf na dan petka, Allah će za njega stvoriti svijetlo koje će biti sa njm između dvije džume.”
Jedna druga predaja za koju je imam Bejheki rekao da je sahih je od Navasa ibn Semana, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“إن يخرج وأنا فيكم فأنا حجيجه دونكم” “Ukoliko izađe Dedžal, a ja budem među vama, onda ću se ja za vas sa njim suočiti.”
“وإن يخرج ولست فيكم” “A ukoliko on izađe, a ja ne budem među vama,”
“فكل امرؤ حجيج نفسه” “onda svaka osoba se mora suočiti sa njim za sebe.”
“والله خليفتي على كل مسلم” “A Allahu u povjerenje ostavljam svakog muslimana”
“فمن أدركه منكم فليقرأ عليه فواتح سورة الكهف” “pa kod god vidi Dedžala, onda neka mu uči početak sure Kehf.”
“انها جواركم من فتنته” “To će biti vaš spas I zaštita.”
• جواركم djeli isti korjen kao riječ إجارة “Spašenje”
• Mi kažemo u dovi اللهم أجرنا من النار “Allahu spasi nas vatre”, dova za zaštitu od Džehennema
• Komšija se naziva جيران jer se očekuje da kada problemi nastupe da komšija bude taj koji te spasi.
• Izreka u arapskom je الجار قبل الدار “Komšija je prije kuće”.
Svijetlo između dva petka
• Ovo je povezano sa iskušenjem Dedžala
• Kada on dođe pred kraj vremena, kao što spominju hadisi, jedna godina će biti kao mjesec, mjesec kao sedmica, a sedmica kao dan.
• Ti učiš suru Kehf u jednom danu, a efekat njen traje cijelu sedmicu, što je interesatno poređenje sa hadisom.
Veza između ovih ajeta I iskušenja Dedžala
Slika koje se vidi iz ajeta I svih znakova Sudnjega dana je ta da će to biti vrijeme kojem svijet nikad nije bio ljepši I luksuzniji. Dunjaluk će biti ukrašen I uljepšan. Dedžal će zavodit ljude sa tim kako on može još ljepšim učiniti ovaj Dunjaluk.
On će, Allahovom dozvolom, dati da pada kiša, pa će proživi neke mrtve osobe. Prepilat će jednu osobu na dva dijela, pa je zatim sastavit i proživit. Zemlju koja ne da plodove će učinit ponovo plodnom. Drugim riječima, Dedžal želi da napravi od ovog svijeta Džennet, kako bi ljudi zaboravili da postoji pravi Džennet na idućem svijetu.
U isto vrijeme Dedžal se povezuje sa najgorim ratovima I iskušenjima koje prije nikad nisu pogodile ovaj svijet. U njegovo vrijeme će doći na najvećih proljevanja krvi, nezapamćeno prije toga.
To su dakle dvije suprotnosti koje se dovode u vezu sa Dedžalom. Sa jedne strane materijalno će se Dunjaluk uljepšavati, a sa duhovne strane će biti uništen. Ali čak I sa te materijalne strane će biti krvoproliće, kao I užasni ratovi nezapamćeni prije.
Druge korelacije u Suru Kehf
Na početku Allah kaže u drugom ajetu: قَيِّمًا لِّيُنذِرَ بَأْسًا شَدِيدًا مِّن لَّدُنْهُ
“Ispravnu, da upozori na žestoku kaznu od Njega…”
• Ova sura je “ispravna” jer je došla da ispravi kriva kazivanja kršćana o ovim mladićima
• Riječ بأس se isključivo koristi za “rat”, I to u dunjalučkom smislu, tako da ispravni prijevod ovdje nije kazna nego rat
• Učenjaci su rekli da komentar riječi “rat” u ovom ajetu može biti u dunjalučkom I ahiretskom smislu.
Kada se dogodi rat, onda se svako mora upozorit na njega. Uprkos toga rata, Allah kaže da se ne brinemo, da ćemo ipak preživit:
وَيُبَشِّرَ الْمُؤْمِنِينَ الَّذِينَ يَعْمَلُونَ الصَّالِحَاتِ أَنَّ لَهُمْ أَجْرًا حَسَنًا
“I da obraduje one koji vjeruju I rade dobra djela da će imati ljepu nagradu”
Da li je ovo nagrada ovog svijeta?
“U njoj će vječno boraviti” مَّاكِثِينَ فِيهِ أَبَدًا
Ne, dakle ovdje se radi o nagradi Dženneta.
• Dakle Allah nam govori u početku o ratu koji će se dogoditi u vrijeme Dedžala, ali nas tješi da ćemo imati nagradu Dženneta.
• Kada se najavljuje rat, onda dosta ljudi ne želi da čuje za onaj svijet, jer odmah misle da će brzo umrjeti
• Ljudi koji prežive te sukobe za vrijeme Dedžala su ljudi koji su napustili materijalizam I predali se potpuno Allahu. Njima ne priliči da im se da bilo kakva nagrada ovog svijeta, za njih je Dženneta najbolja nagrada.
• Deždal je jedan ekstrem koji predstavlja dunjaluk I sve njegove ljepote, tj. Obmane I iluzije, a da bi ga vjerinici pobjedili onda moraju staviti ahiret kao svoj cilj.
خالدين فيه أبدا “Vječno će u njoj boraviti”, zanimljivo je da samo ovdje u ovoj suri ova Allahova izjava je došla kao poseban ajet, što dovoljno govori.
مَّاكِثِينَ فِيهِ أَبَدًا je odvojen ajet u ovoj suri.
• Allah koristi ovdje jezik koji ne koristi nigdje u Kur’anu, zbog čega riječ ماكِثِينَ?
• Ovo je poziv Allaha da se nade I aspiracije usmjere ka Ahiretu, jer je prvo odvojio u poseban ajet, a zatim koristio jezik koji se ne koristi nigdje drugo u Kur’anu.
Dakle u kompletnoj suri Kehf nalazimo primjere materijalizma I borbe protiv njega. Očekivanja ahireta su stavljena na prvo mjesto.
• Na ovo ćeš nailaziti stalno kroz cijelu suru
• Ovo je tema u svakoj od četiri kazivanja u ovoj suri
• Prvo kazivanje je o mladićima koji su imali ispravne nade. Lažne nade su vezane za ovaj svijet, ispravne nade su za ahireta
• Drugo kazivanje je o čovjeku koji je imao vrt, a njegova lažna iščekivanja u bila vezana za ovaj vrt
• Treće kazivanje je bilo o Musau, kojem je Hidr svojim primjerima dao do znanja da ne treba da ima lažna očekivanja na osnovu onoga što njegove oči vide. U svemu ima dubine koja se ne primjeti odmah.
• Četvrto kazivanje je o Zul Karnejnu, koji je imao pobjedu za pobjednom sa svojom vojskom, ali kada daje govor onda kaže Zul Karnejn:
هََٰذَا رَحَْْةٌ مِن ح ر بِ “Ovo je milost od moga Gospodara” (Kehf, 98), dakle nije zaveden mnoštvom svojih pobjeda, jer zna da je pravi cilj Ahiret.
Jedina stvar koje će biti zauvijek je nagrada idućega svijeta, kao što je spomenuto na početku sure Kehf. Vidjet ćemo kroz ovu suru kontrast prolaznosti I vječnosti kako se stalno poredi kroz primjere događaja iz prošlosti.
Molim Allaha da primi od nas dobra djela, I da nam se smiluje.
Više u nastavku studije ove preljepe sure Kur’ana.
Samir Peco
