Tematska obrada sure Kehf – 3 dio

IKSRIVLJENO KRŠĆANSTVO I DEDŽAL

Centar Kura’nskoga kazivanja o svemu se vrti oko koncepta ajeta.

Ajet može biti:

• Ajet u Kur’anu;
• Ajeti u stvaranju Allahovom oko nas;
• Ajet može također da spoji između ove obje realnosti: Kur’ana I svijeta oko nas;
• Kada Allah u Kur’anu govori o fizičkoj realnosti, onda On nikada to ne naziva ajetom. Allah ne naziva samo nebo ili ptice ajetom, nego On kaže da je u njima ajet;
• Ajet je nešto što ima svrhu, I što nam ukazuje na nešto što je više nego što jeste na prvi pogled, I ajet je također put ka uputi.

Ajet nam ukazije na realnost:

1. Da je većina ljudi slijepa u odnosu na te ajete;
2. Neki su odbili ajete objave.

Mudrost Allaha u Kur’anu kroz konkretne primjere

• Kur’an ponavlja stanje smrti, kao I izičko stanje stare osobe
• Opisuje nam kako kiša se spušta sa neba, I kako razne vrste preljepog I ukrasnog bilja niču iz iste zemlje, a koje se hrane istom vodom.
• Allah nam također navodi primjer paralelu između Kur’ana I ljudskog bića I objave
• Ljudi su napravljeni od prašine, baš kao I Zemlja
• Kiša ulazi u Zemlju, baš kao što objavaulazi u ljudska bića
• Drveća, voće, kao I cvijeće niču, I oni su raznih vrsta baš ko što ljudi imaju razne reakcije po pitanju Islama I objave

Allah je sve stvorio kao ajet

• Vjetar koji puše je ajet Kur’ana, ali također I iskustvo koje svaki dan doživljavamo;
• Kada osjetiš vjetar, onda imaš praktičan tefsri (komentar) ajeta koje vjetar spominju;
• Allah je povezao objavu iz gajba sa objavom dunjaluka.

Svi poslanici su podučavali Allahovoj jednoći (tevhidu)

• Poslanik Isa (Isus) je lično podučavao druge ovu istinu;
• Isa je bio posljednji poslanik Israelćanima;
• Nakon što ga je Allah uzdigao Sebi desile su se neke nesreće u svijetu kršćanstva

Izraelćani su uzeli Tevrat (Toru) koji im je Allah dao, ali su to sve sveli samo na fiksku (pravnu) knjigu

• Oni su davali samo legalne presude (fetve), I zanemarili su totalno duhovnost I zikr (spomen) Allaha
• Sveli su na suh I okrutan zakon, bez ikakvih principa
• Oni su toliko bili rigorozni po pitanju samih propisa, da su totalno zanemarili mudrost zbog koje su objavljeni neki propisi, kao I totalni manjak principa (usula)
• Oni su imali “tijelo” zakona ali ne I “dušu”
• Allah im je poslao Isaa kako bi im vratio duhovnu stranu Tevrata

Islam je vjera koja je zasnovana na principima I osnovama u samim temeljima. Mi moramo biti strpljivi, osobe od zikra, iskrene, poštene I ljubazne. To su osnove Islama. To je upravo ona vrsta osobe koja mora biti naš uzor. U isto vrijeme ta osoba mora da bude uzrok upute I ljepog ponašanja kod ljudi oko sebe. Upravo zbog toga nam je Allah podario zakone u Kur’anu kako bi se ti principi I osnove udomaćile kod svakog čovjeka, a sami zakoni po sebi nisu cilj ni smisao.

Kada je nastalo kršćanstvo, Rimljani su bili u jednoj paganskoj vjeri koja je imala mnoštvo bogova. Postojao je određeni stepen božanstva u njihovim umovima za Isa (Isusa), koji je sam donio poruku Allahova jedinstva. Također je postojala jedna skupina ljudi koja je iskrivila Isaovu izvornu poruku, I to pomiješali sa rimskim vjerovanjima I bogovima. Ljudi tevhida od sljedbenika Isaa su izbrisani sa lica Zemlje od onih koji su smatrali da je Isa bog, u roku od dvije generacije. Ono malo ispravnih kršćana što je ostalo su imali stalne borbe sa Rimskim carstvom, I to u periodu od 300 godina. Tako da je 300 godina bjesnio unutrašnji rat unutar Rimskog carstva.

Rimski car Konstantin, u godini 300. Je završio ovaj konflikt unutar Rima formiravši rimsku (Pavlovu) verziju kršćanstva, a zatim je proglasio državnom službenom vjerom.

Paganske vjere su korištene kao alat za državnu kontrolu masa, jer su kraljevi smatrani sinovi božiji, I tako su vladari dobivali božanska prava da vladaju. U ovoj verziji kršćanstva tačno isto se dobiva. Vladari nisu bili bogovi, međutim, oni su proglašavani svecima od crkve, a to je ljepa kombinacija vladanja I vjere. U to doba još uvijek je bilo nekog razilaženja unutar Rimskog carstva, koje je tada kontroliralo Grčki civilizaciju.

Grci su imali filozofsku historiju. Prezentovajući Pavlovsku doktrinu trojstva, I to da je bog postao čovjekom, je bilo jako ljepo ukrašeno od grčke filozofije. U 529.godini car Justinian je zabranio svu filozofiju I logiku. On je protjerao sve filozofe I logičare, I spalio sve njihove knjige.

U isto vrijeme postojali su unutrašnji problemi među raznim sektama kršćanstva. Dogma I sistem vjerovanja koji su podržavali rimljani je:

• Bog je Jedan I troje u isto vrijeme;
• Bog je postao čovjekom u obliku Isa (Isusa);
• Bog je postao čovjek iz poniznosti I ljubavi prema ljudskom rodu, I prihvatio je smrt na križu;
• Bog je sebe žrtvovao kako bi se iskupio za sve ljudske grijehe onih koji ga prihvate.

Kako bi izbjegli moguće probleme, crkva je došla sa tim načelima, a čiji je cilj bio da bude moguće nametnuti kršćanskoj populaciji jednu vjeru koji nije imala nikakvog smisla, jer sama dogma iznad navedena nije imala nikakvog smisla, I osuđena je na kritiku. Da bi spriječili da bude da je to došlo od grčkih filozofa, oni su iste protjerali, I lično su nametnuli ove stavove:

1. Istina I laž se ne sudi na osnovu Biblije nego šta papa kaže;
2. Papa je nepogriješiv I ne može uraditi grijeh. Ako on protumači Bibliju, ili kaže nešto, onda je to kao govor boga;
3. Religija I dogma (akida) moraju se prihvatit kao neka tajna, tako da ne bude prostora za racionalno razmišljanje, ili za neki razlog koji je od šejtana;
4. Poricanje bilo kojeg od rituala crkve se smatralo nevjerstvom;
5. Papa ima dozvolu da prašta grijehe u ime boga;
6. Niko mimo crkve nema prava da štampa ili piše bilo šta od Biblije, I niko je ne može dijeliti mimoo crkve.

Isa (Isus) je sam rekao: “Došao sam da potvrdim ono što je došlo prije mene od Tevrata.” (Saf, 6.ajet)

Međutim sam Pavle je napravio neke ozbiljne promjene:

• Ukinio je Tevrat I njegove propise
• Zamjenio je Tevrat sa trojstvom
• Uveo ideju da je Isa Allahov sin
• S obzirom da je Isa platio svojom krvi njihove grijehe, onda prema Pavlu, nije više bilo potrebe za Tevratom
• Ideja reinkarnacije, da je bog postao čovjekom
• Pavle je proširio Isaovu poruku I iskvario je.

Zanimljivo je da su Abasidske halife bile facinirane tim grčkim filozofima, koji su nakon Rima završili u islamskom carstvu. Njihova dijela su prevedena na arapski jezik.

U 13. I 14. Stoljecu Evropa se vraća ka izvornim filozofskim izvorima kojima su se nekada hvalili. Narodne mase postaju sve više svjesne kritike Bibilje I racionalizma. Revolucionarna unutrašnjost Evrope se okreće protiv crkve, jer je doktrina kršćanstva bila bez ikakvog smisla, kao I protiv zdravog ljudskog razuma.

Nakon toga je došao period Resenanse u kojem je na krvav način crkva oduzeta svih prava. U tom periodu nastaju dva pokreta:

1. Protestanti koji demokratiziraju Bibliju;
2. Pokret otpora koji je izjavio da vjera ne treba da bude u kontroli države, jer će ugnjetavat ljude

Širenje filozifije u Evropi je zasnovano na tri temelja:

1. Forsiranje ideje da bog ne postoji, ili da nije sigurno da postoji;
2. Duša ne postoji;
3. Ne postoji Dženet ili Džehennem

Dakle vidimo ovdje klasičan sukob između vidljivog I nevidljivog, dakle ideje materijalnog I dugovnog. Problem crkve je bila ravnoteža, a jedan od osnovnih principa Islama je upravo ravnoteža I umjerenost u svemu.

Islam kaže da smo postavljeni da ovu planetu da bi obožavali Allaha, ali također Kur’an kaže da ne zaboravimo svoj udio u ovom prolaznom svijetu, da ga se ne odričemo. Tako da je Islam tu uspostavio jednu savršenu ravnotežu, naglasio je da je ovaj svijet prolazan, ali ipak to ne znači da se moramo odreću od njega.

Vidljivi I nevidljivi svijet moraju biti u harmoniji. Kršćanstvo je taj odnos poremetilo I forsiralo previše duhovno. Sa druge strane pape su živjele jako raskošno I bogato, a u isto vrijeme su oni govorili javnosti da oni trebaju da žive jadnim životima, jer će prava radost biti su Džennetu.

Adem a.s. je bio prvi čovjek, I Allah ga je podučio svim stvarima. Tako da je početak svih nauka bio sa Ademom. Nauka u osnovi definicija, a Adem je podučen definicijama stvari u Allahovom stvaranju.

Veza sa Dedžalom

Hadis u Buhariji kaže: “Allah nije slijep na jedno oko, a Dedžal će vidjeti samo na jedno oko.”

• Dedžalov pogled na svijet se zasniva samo na materijalnim
• Kada pogledamo hadise od fitni Dedžala, tad ćemo vidjeti da svi oni spominju materijalna iskušenja. Stepen materijalizma danas u svijetu je neviđen do sada.
• U vrijeme kada moralno bude uništeno, a materijalno bude dominiralo tada nama treba nešto što nas vraća na duhovno, a to je sura Kehf

Molimo Allaha da nam srcima omili onaj svijet, a da od ovoga svijeta uzmemo koliko nam treba, I da nam on bude njiva na kojme ćemo sadati za period nakon smrti.

Više u idućem dijelu studije, da Allah ukabuli.