Sva hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova! Svjedočim da nema drugog istinskog boga dostojnog obožavanja osim Allaha, zaštitnika dobrih! I svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Njegov poslanik! Neka je salavat i selam na Vjerovjesnika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe. A zatim:
Na našim proteklim hutbama bilo je riječi o Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, savjetu Ibnu Abbasu, radijallahu anhuma. Ove hutbe završavamo govor o ovom velčanstvenom hadisu i njegovim poukama i porukama. Prije nego li otpočnem govor o preostalom dijelu, želio bih da sve nas podsjetim na sami tekst ovog blagoslovljenog hadisa, s onim što je prethodilo i onim što je preostalo od njega.
Ibnu Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: “Jednog dana sam bio iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi reče: “Mladiću, podučiću te nekim riječima: ‘Čuvaj Allaha, Allah će te čuvati; čuvaj Allaha, imat ćeš Ga stalno pri ruci. Znaj za Allaha u blagostanju, pa će i Allah znati za tebe u tegobi! Kada moliš, moli Allaha; ako tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, da kada bi se čitav narod sakupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti mogli pomoći osim samo onoliko koliko ti je to već Allah propisao. I kada bi se svi sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi više osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio. I znaj, da ono što te je mimoišlo nije te moglo ni zadesiti, a ono što te zadesilo nije te moglo ni mimoići. Podigla su se pera i osušile su se stranice.’” (Tirmizi, 2516; i šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)
U drugoj predaji stoji: “Znaj da je u strpljenju na onom što prezireš ogromno dobro! I znaj, zaista je pobjeda u strpljivosti, izlaz u nevolji a olakšica u tegobi.” (Ahmed, El-Musned, 4/287. )
Dakle, od ovog veličanstvenog hadisa ostalo nam je da progovorimo o dvjema temama: o vjerovanju u Allahovu odredbu i o strpljenju i njegovim vrijednostima.
Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Znaj, da kada bi se čitav narod sakupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti mogli pomoći osim samo onoliko koliko ti je to već Allah propisao; i kada bi se svi sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi više osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio; i znaj, da ono što te je mimoišlo nije te moglo ni zadesiti, a ono što te zadesilo nije te moglo ni mimoići” podstiču nas na čvrsto vjerovanje u Allahovu odredbu.
Uistinu, vjernik samo u vjerovanju u Allahovu odredbu nalazi smiraj. Nakon čvrstog ubjeđenja i pouzdanja u Allahovu zaštitu i pomoć, nakon čvrstog oslanjanja na jedinog Allaha u svim poslovima, vjernik se ne osvrće i ne mari za onim što mu ljudi smišljaju i pripremaju, jer on zna da je sve, i dobro i zlo Uzvišeni Allah odredio, korist i šteta bivaju Njegovom voljom dok ljudi u tome nemaju nikakvog udjela: “Reci: ‘Sve je od Allaha!'” (Prijevod značenja En-Nisa, 78.) Niko ti ne može nauditi ako ti to Uzvišeni Allah nije propisao, kao što ti niko ne može koristiti, doći sa koristi koju ti obećava, ako ti tu korist Allah nije odredio: “Ako te od Allaha neka nevolja pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari – pa, samo je On Svemoćni!” (Prijevod značenja El-En’am, 17.)
Bilježe imam Ahmed i drugi od Ebu Derda’a, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista, sve ima svoju suštinu, pa, tako vjernik neće postići suštinu imana sve dok ne bude znao da ono što ga je mimoišlo da ga nije moglo zadesiti i ono što ga je zadesilo da ga nije moglo mimoići.” (Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu-l-Džami’u, 2150.)
Doista, vjernik u vjerovanju u Allahovu odredbu nalazi najbolji podsticaj na rad i zalaganje! Nakon čvrstog vjerovanja da je sve određeno i dobro i zlo, i korist i šteta; nakon ubjeđenja da se neće dogoditi osim ono što je zapisano na osnovu Allahovog sveobuhvatnog znanja, vjernik neka radi samo ono što mu je Uzvišeni Allah naredio, neka govori istinu pa makar i na svoju štetu, neka se ne boji ničijeg prigovora; neka praktično dokaže svoje ubjeđenje u riječi Uzvišenog Allaha: “Reci: ‘Neće nam se dogoditi osim ono što nam je Allah odredio! On je naš zaštitnik i na Njega neka se vjernici oslanjaju!'” (Prijevod značenja Et-Tevba, 51.)
Ispravno vjerovanje u Allahovu odredbu dokazuje nam neispravnost tvrdnje onih koji se prepuštaju svojim prohtjevima i strastima pa se za to poslije pravdaju Allahovom odredbom. Uzvišeni Allah koji nam je naredio da vjerujemo u Njegovu odredbu, naredio nam je i da radimo pa je rekao: “I reci: ‘Radite, Allah će vidjeti vaš rad!'” (Prijevod značenja Et-Tevba, 105.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji nam je uzor u svemu pojasnio nam je svojim ličnim primjerom da musliman mora poduzimati razloge, raditi, zalagati se i truditi. Onaj koji ostavlja rad i pravda se Allahovom odredbom, taj je neposlušan Uzvišenom Allahu i Njegovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, suprotstavlja se učenju islama; jer ostavljanje rada i iščekivanje nije oslonac na Allaha već je ljenčarenje i neposlušnost, dok je poduzimanje potrebnih razloga, ulaganje maksimalnog truda i prepuštanje Allahu nakon svega, iman i čvrst oslonac na Allaha. Buharija (4949) i Muslim (2647) bilježe od Alije b. Ebi Taliba, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Radite! Svakome je olakšano (da radi) ono za što je stvoren!”
Poruka ovog prvog dijela hutbe je: Uzvišeni Allah je odredio i zapisao sve što će nam se dogoditi, dobro i zlo. To dobro i zlo ne može nam se uvećati niti smanjiti. Međutim, niko od nas ne zna šta mu je od dobra i zla određeno i zapisano, ali svaki od nas zna šta mu je naređeno i zabranjeno. Zato, radimo ono što nam je naređeno pa ćemo vidjeti šta nam je određeno!
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Znaj da je u strpljenju na onom što prezireš ogromno dobro! I znaj, zaista je pobjeda u strpljivosti, izlaz u nevolji a olakšica u tegobi.”
Čovjekov život ispunjen je brojnim bitkama, izložen napadima brojnih neprijatelja. Njegov uspjeh i pobjeda ovise od njegova strpljenja. Strpljenje je put do postizanja željenog i moćno oružje za savladavanje svakog neprijatelja. Zbog toga je Uzvišeni Allah upravo strpljenje učinio ispitom Svojih robova kako bi razdvojio dobre od loših, vjernike od licemjera. Rekao je: “Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravaćemo.” (Prijevod značenja Muhammed, 31.)
Svakog čovjeka snalaze iskušenja, pogađaju žalost, brige i tuge, nevolje; pa, ukoliko se strpi i očekuje izlaz od Allaha, ne izgubi nadu u Allahovu milost, bude ubijeđen da je sve to Allahova odredba, n atome mu se smiri duša i bude zadovoljan time, Allah će mu i ukazati Svoju pomoć, Svoju milost i oprost, dati izlaz i olakšanje: “Ta, zaista, s mukom je i olakšanje, zaista, s mukom je i olakšanje!” (Prijevod značenja El-Inširah, 5-6.) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je do znanja u ovome hadisu da tegoba i nevolja neće potrajati kod čovjeka koji bude zadovoljan Allahovom odredbom, koji se bude pridržavao onoga što je Allah naredio i ostavljao onoga što je On Uzvišeni zabranio, koji bude pribjegavao Allahu Jedinom, oslanjao se na Njega Jedinog i od Njega Jedinog tražio izlaz iz nevolje: “A onaj koji se osloni na Allaha, On mu je dovoljan!” (Prijevod značenja Et-Talak, 3.)
Dakle, iz ovog hadisa zaključujemo:
1- da onaj koji bude čuvao Allahove granice i Allah će čuvati njega, njegovu vjeru i njegov dunjaluk, i da onoga koji zapostavi Allahove granice Allah neće čuvati, kao što je rekao Uzvišeni: “Oni su zaboravili Allaha, pa je i On njih zaboravio!” (Prijevod značenja Et-Tevba, 67.)
2- Nagrada je shodna djelu, kako budemo radili tako ćemo i zaraditi.
3- Vjernik mora samo Allaha obožavati i samo od Njega pomoć tražiti.
4- Moramo vjerovati u Allahovu odredbu, ono što nas je zadesilo nije nas moglo mimoići i ono što nas je mimoišlo nije nas moglo zadesiti.
5- Ljudi ne mogu koristiti niti štetiti, osim ako su ta korist i šteta određeni od Allaha. Niko od nas ne može postići korist osim ako je ona određena od Allaha, niti iko može od sebe odagnati štetu, osim ako je to određeno od Allaha. Ono što Allah hoće to i biva, a ono što On Uzvišeni neće to i nikada neće biti.
6- Nakon strpljenja dolazi pobjeda, nakon nevolje izlaz, nakon teškoće olakšica.
Ovime, Allahu neka je svaka hvala, završavamo sa Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, savjetom Ibnu Abbasu, radijallahu anhuma, moleći Uzvišenog Allaha da nas okoristi ajetima, hadisima i govorom naših prethodnika koji su spominjati tokom svih ovih hutbi. Molimo Ga da nas vrati Njegovoj vjeri, Njegovoj knjizi i sunnetu Njegova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na najljepši i najbolji način, a On Uzvišeni je Dobročinitelj Plemeniti.
Sva hvala pripada samo Njemu, neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu porodicu, sve ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana!
Hajrudin Tahir Ahmetović
