Mi se trenutno nalazimo u jednom historijskom momentu, kako u našoj domovini Bosni i Hercegovini, tako i u svijetu. Ponovni mlazovi islamofobije izbijaju iz srca ljudi. Govori političara i uglednih ljudi su doveli do zločina iz mržnje prema muslimanima, koji su prošli bez nekog ozbiljnog procesa ili reakcije.

Sirijska, Iračka i druge kriza u svijetu nastavljaju da svoje posljedice ostavljaju širom svjeta, direktno ili posredno, a zatim događaji u pojedinim gradovima kao Pariz, Ankara, i politički teror nad islamom forsira mnoge da izaberu svoju stranu.

Vremena su vrlo teška, posebno za one koji žele da naprave neke društvene promjene. Ova stvarnost me natrjerala da napravim jednu kratku listu, u strahu od posljedica trenutnih događaja u Bosni i Hercegovini, i svijetu, i od daljne radikalizacije pojednih pojedinaca.

Za one koji žele dobro, i žele promjene u društvu, evo kratkih savjeta koji imaju temelje u šerijatu, govoru uleme, i zdravom razumu:

  1. Razgovaraj i ophodi se dobro prema drugim muslimanima

Glavno oružje neprijatelja islama, i najdraža stvar za njih je da vide podjele u muslimanskim redovima. Od samih početaka nemuslimani pokušavaju da uvedu nered, i nejedinstvo u redove muslimana. A unutar samih muslimana, bez vanjskog uticaja, naći ćemo dosta zavidnosti, mržnje, manjka bratsva, i spremnosti na dijalog i zdrav razgovor, zasnovan na zdravim temeljima Kur’ana i sunneta, a uvijek skoro je razlog slijeđenje srasti i prohtjeva svoje duše. Ismijavanje i ruganje hodžama, sufijama, selefijama i prljanje časti pojedinaca je kod nekih doseglo nivo prave umjetnosti, i postalo njihov svakodnevni hobi, pa ne mogu mirno sklopit oči na spavanju, ako nisu nekom danas ukaljali čast na neki način.

U sahih hadisu Muhammed, a.s., je rekao: “Kod koga se nade troje, osjetice slast imana (vjerovanja): da mu Allah, dž. š., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., budu važniji od svega ostalog; drugo, da mrzi povratak u nevjerstvo kao što mrzi biti bacen u vatru; trece, da voli brata muslimana samo u ime Allaha.”

Prenosi se da je Omer, r.a., vidio jednog dana Muaza ibn Džebela, r.a., kako sjedi kod Poslanikove, a.s., džamije i place. Omer, r.a., ga upita: “Zašto placeš Muaze? Jesi li se možda sjetio brata koji je poginuo, pa ti se srce zbog toga raznježilo?” Muaz, r.a., mu je odgovorio: “Ne, tako mi Allaha, nego sam se sjetio hadisa u kome je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ’Najbolji medu vama su oni koji su neprimjetni, bogobojazni i dobrocinitelji. Kada su s vama ne primjecuju se, a kad ih nema ne nedostaju.’ Želim biti jedan od njih.”

Uzvišeni Allah kaže: “Vjernici su samo braca, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.” (Prijevod znacenja: sura Hudžurat, 10.)

  1. Cijela muslimanska zajednica nije odgovorna za zločine koji se rade u ime islama

Ovo ostaje uvijek istina, mada mi moramo kao zajednica, i kao pojedinci, jasno razgraničiti i naglasiti svima gdje je razlika između terorizma i muslimanskog jasnog pravca. Sve od 18. stoljeća, politizacija islama radi kolonizacije i ostavarenja političkih ciljeva, je demoniziralo jednu cijelu skupinu ljudi, i dovelo ih u sukob sa evropskim kolonizatorima. Mi smo danas nasljedioci islamofobije. Mi smo subjekti nečije percepcije realnosti, koja predpostavlja nas kao “krivim dok se ne dokaže suprotno”. Mi često imamo potrebu da se izvinjavamo, zbog kompleksa koji su nam nametnuti, ili iz straha da ne budemo iduća meta režimskog terora. Mi smo svjedoci pojedinaca kako su bili uhapšeni i bačeni u zatvore iz muslimanske zajednice, uz prešućivanje onih koji su morali podići svoje glasove. Šutnja je zbog politićkih, kao i kopleksaških razloga.

  1. Fokus na bitne stvari

Danas svako puno raspravlja, i poziva u nešto, ali većina ljudi je daleko promašila bitne stvari u koje se mora pozivati, i oko kojih se mora okupiti. Rezultati promašaja bitnih stvari je stalno nazadovanje u svim aspektima dunjačkog, kao i ahiretskog života, i naravno to ponovo jača neprijatelje islama. Svjedoci smo stalnog raspravljanja na Facebooku, i drugim društvenim platformama, oko stvari koje su davno trebale biti prevaziđene i riješene među muslimanima. Ali ponovo iz želje za isticanje, oholosti, želje za raspravljanjem, izdizanjem nad drugim, stalno pronalazimo pojedince koji potežu stalno iste teme, samo da bi privukli na sebe nekakvu jadnu pažnju, i podstakli besmislenu raspravu.

Kaže Uzvišeni u Kur’anu: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjicenja, neka sumnjicenja su zaista grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, a vama je to odvratno. Zato se bojte Allaha, Allah zaista prima pokajanje i milostiv je!” (Prijevod znacenja: Hudžurat, 12)

Muhammed, a.s., je rekao: “Cuvajte se mišljenja, jer je mišljenje najlažniji govor!”

  1. Nemoj imati osjećaj da se moraš kriti

Jako je teško ljudima kojima je nametnut kompleks manje vrijednosti da izađe iz svoje rupe, i da se pokaže javnosti. To i jeste upravo jedan od ciljeva neprijatelja islama, da kroz nametanje kompleksa terorizma dovede do jedne mrtve savjesti muslimana, i da izgube volju za radom i borbom, kako bi se iščupali iz jadnog stanja u kome se nalaze širom svijeta. Mnogi muslimani, kao i veliki ljudi koji su bili drugih vijera u svijetu, a koji su promijenili tok svijeta, su morali uvije da rade pod represijom i terorom nekog režima, koji se bojao promjena. Musliman koji nema šta da krije, koji zna da je čist, on nema potrebe da se krije ni od jedne osobe, ili vlade u svijetu. Stoga svi muslimani slobodno izađite, i visoko podignute glave prošetajte svojim gradom, jer smo mi najbolji ummet (narod) koji se ikada na Zemlji pojavio.

  1. Pravi saveze sa drugim zajednicama, bile one muslimanske, ili nemuslimanske

Stoljeća ubijanja, kolonizacije, terora, zatvora, deportacija, prisilnih iseljenja, genocida, su nas naučili da je jedan od glavnih uzroka toga slaba saradnja i savezi sa drugim zajednicama u dotičnim okolinama. Stvaranje saradnje i saveza sa drugim zajednicama, je jedan od temelja snage muslimanske zajednice u dotičnoj sredini. Kao primjer uzet ćemo da je Poslanik potpisao primirja, i saveze sa čak židovima Medine, a u isto vrijeme je dolazio Kur’an i opisivao muslimanima kakvi su Židovi narod, da se ne bi iznenadili kad sutra im prekinu ugovor. Uprkos jasnog zla koje je bilo pri njima, iz taktičkih i političkih razloga, Poslanik je sa njim potpisao razne ugovore kako bi ojačao mladu muslimansku zajednicu u Medini. Same metode kako je Poslanik ojačao muslimansku zajednicu u Medini trebaju posebnu studiju.

  1. Pričaj sa svojom porodicom, užom i širom, o njihovom iskustvu sa islamofobijom

Česti elemenat koji se zanemaruje od mnogih je zanemarivanje vlastite porodice. Mnogi to zapostavljaju upravo iz razloga što je porodica ona koja najbolje poznaje dotičnog pojedinca, tako da se često ti razgovori završe u samom startu navođenjem grešaka te osobe iz bliske prošlosti. Zato moraju dotični pojedinci pokazati, i dokazati svojim porodicama da nisu oni više te osobe iz bliske prošlosti, i da je Kur’an i sunnet ostavio snažan i jak trag. Tu i jest problem, jer kod većine današnjih muslimana su dijela u direktnoj koliziji, i obrnuto proporcionalna njihovom govoru, tako da već u startu gube svaki kredibilitet kod svojih porodica, i šire okoline.

  1. Uvedi u svoju praksu brigu o samom sebi, kao i o zajednici u kojoj živiš

Muslimani današnjice su jako brzi u osudi drugih oko sebe, a jako često zaboravljaju sami sebe. Musliman mora prije svega da vodi brigu o sebi, pa zatim o ostalima, jer prema samom sebi ima najveća prava. Svako jutro kad ustaneš imaj čist nijjet da ćeš današnji dan provesti u pokornosti Allahu, i da želiš da budeš bolji od jučer, i još bolji sutra. To ne može da ostvari osim onaj koji prizna samom sebi da je pun grešaka i grijeha, a to opet zahtjeva dušu koja sama sebi kori, i da čovjek ima veliku dozu realnosti prema samom sebi, a to danas fali kod većine muslimana, ili je u najmanju ruku u ozbiljnom manjku. A kad sebe obračuna, ozbiljan i produktivan musliman vodi brigu o svojo zajednici, tj. svom neposrednom okruženju i komšiluku. To je bio put Poslanika, kao i svih vjerovijesnika prije njega, i drugo puta nema.

Kaže Poslanik, a.s.: “Necete vjerovati potpunim imanom dok ne budete željeli bratu ono što i sebi.” (Buharija i Muslim)

Neki beduin je vrijedao Abdullaha ibn Abbasa, a on mu je rekao: “Kako možeš da me vrijedaš, a pri meni su tri osobine.” Prisutni su rekli: “Koje su to osobine, o sine Abbasov?” On je odgovorio: ” Tako mi Allaha, nije pala nijedna kap kiše ni na istoku niti na zapadu, a da nisam zahvalio Allahu i da me to nije obradovalo, a nemam ni deva niti ovaca (pa da se zbog toga više obradujem). Nisam nikad cuo za sudiju da je presudio po Allahovoj Knjizi a da nisam uputio dovu za njega, mada me ne interesuje ta presuda. Nisam nikad shvatio ni dokucio znacenje nijednog ajeta, a da nisam poželio da ga svi ljudi shvate i razumiju.”

  1. Znaj svoja prava i bori se za njih, čak i ako znaš da ti se neće dati

Danas u većini zemalja svijeta u kojima žive muslimani vidimo da su oni apsolutno nemarni i neznalice po pitanju zakona i ustava država u kojima žive od svoga rođenja, ili u koje su došli prije nekoliko decenija. Mnogi se brani time da nema potrebe poznavati zakone koji nisu u skladu sa šerijatom, i da za tim nema potrebe. Taj argument pije vode sve dok ta država kroz taj dotični zakon ne počne sa terorom nad muslimanima, i zatvaranjem njihovih institucija i zajednica. Tada nastaje opšta panika, i gubljenje nade u bolje sutra, i ponovo klasično krivljenje svakog, samo ne sebe. Svugdje u svijetu se razne zajednice bore za svoje prava kroz zakone dotičnih država u kojima žive, bile te zajednice vijerske, društvene, političke, ili bilo kakve, jer je upravo to jedini način da se dođe do prava, i zaštiti od terora političkih faktora.

Iako još uvijek u Evropi postoji značajan broj onih koji se protive integraciji muslimana u evropska društva, nesporna je činjenica da su muslimani postali evropska realnost. O tome ilustrativno govore i najnoviji statistički podatci.

Naime, prema izvještaju Istraživačkog centra Pew na temu budućnosti muslimana u svijetu, samo u zemljama jugoistočne Evrope živi 7.483.000 muslimana. To je skoro 35 posto ukupne populacije tog dijela svijeta. Najveći broj muslimana u jugoistočnoj Evropi nalazi se u Albaniji. Tamo danas živi 2.601.000 muslimana, što čini 82.1 posto ukupne populacije te zemlje. Slijedi Kosovo s 2.104.000, odnosno 91.7 ukupne populacije.

Broj muslimana u Bosni i Hercegovini je, kako se procjenjuje, oko 1.564.000, što odgovara oko 41.6 posto ukupne populacije. U Makedoniji živi 713.000 ili 34.9 posto, u Srbiji 280.000 ili 3.7 posto, u Crnoj Gori 116.000, ili 18.5 posto, u Hrvatskoj oko 56.000 ili 1.3 posto, i u Sloveniji 49.000 ili 2.4 posto muslimana. Od evropskih zemalja najveći broj muslimana živi u Rusiji. Na ovim prostorima malo je poznato kako je to domovina čak 16.379.000 muslimana. Također, u Francuskoj ih živi 4.704.000, Njemačkoj 4.119.000, Velikoj Britaniji 2.869.000, Italiji 1.583.000, Španiji 1.021.000, Bugarskoj 1.002.000, te Holandiji 914.000 muslimana.

U odnosu na ukupnu populaciju evropskih zemalja, najveći procent muslimana živi u Bugarskoj i to 13.4, Rusiji 11.7, Francuskoj 7.5, Belgiji 6.0, Austriji i Švicarskoj 5.7, Holandiji 5.5 i Njemačkoj 5.0 posto. U nekim evropskim gradovima muslimani čine značajan dio ukupne populacije. Na primjer, prema posljednjim podacima, u Malmeu i Marseju muslimani čine 25 posto ukupne populacije. Slijede Amsterdam sa 24, Štokholm 20, Brisel 17, Moskva i Bradford 16, Luton skoro 15, Birmingham i Hag 14, te Kopenhagen i Keln 12 posto ukupnog muslimanskog stanovništva.

Dakle, u  Evropi živi blizu 45 miliona muslimana, što je šest posto ukupne populacije.

  1. Ti promovišeš samoga sebe

Svak je gospodar svojih riječi i dijela, i ima nad njima kontrolu, a kroz njih se promoviše drugima oko sebe. Nikad ljudi neće, niti su ikada htjeli, da slušaju govor i savjeti ljudi čija se dijela razlikuju od njihovih riječi. Kao što rekosmo iznad, nažalost kod većine muslimana to je danas upravo slučaj, i tu je osnova dosta problema današnjice. Dobro su mi u glavi ostale riječi jednog šejha u Medini, koji je ovo najbolje opisao riječima: “Ashabi su govorili samo dijelima.”

  1. Praštaj i prelazi preko uvreda

Poznat je slucaj koji se desio izmedu dvojice ashaba Ebu Zerra i Bilala, r.a. Naime, Ebu Zerr je rekao Bilalu da je crni sin robinje, na što se Bilal požalio Allahovom Poslaniku, a.s., koji je ukorio Ebu Zerra i rekao mu: “Zaista kod tebe postoje tragovi džahilijjeta.” Nakon ukora od strane Allahovog Poslanika, a.s., Ebu Zerr je izašao pred Bilala i stavio lice na zemlju rekavši: “Necu podici glavu dok ne staneš svojom nogom na moje lice Bilale, jer tvoja noga je vrijednija od mog lica.” Na te rijeci Bilal je zaplakao i rekao: “Tako mi Allaha, necu to uciniti. Mi smo braca, i ja te volim u ime Allaha i praštam ti nanesenu uvredu.” Pored toga, spomenucemo najljepši primjer islamskog bratstva i praštanja uvreda koji je ikada zabilježen u knjigama rekaika i ahlaka. To je prica o dvojici ashaba Muaviji i Abdullahu ibn Zubejru. Imali su vocnjake jedan do drugog. Jednog dana su Muavijini momci (sluge), navodnjavajuci Muavijine vocnjake, ušli u vocnjak Abdullaha ibn Zubejra, polomili ogradu i trgali plodove. To je naljutilo Abdullaha ibn Zubejra, pa je napisao pismo Muaviji koje je poceo sa opasnom uvredom. Sadržaj pisma je bio slijedeci: “O sine žene koja je jela džigericu (misleci na Hind, tj. majku Muavijinu koja je sa Hamzom uradila ono što je uradila)! Tvoji momci su uradili to i to sa mojim vocnjakom i ja želim da mi to nadoknadiš.” Na ovo pismo Muavija je odgovorio: “O sine Zatu-n-nitakajn – Vlasnice dvaju pojasa (tj. Esme, r.a., koju je Resul, a.s., tako nazvao pošto je uzela hranu za Resula, a.s., i Ebu Bekra krajevima svoje haljine i obecao joj dva pojasa u džennetu). Pišeš mi da su moji momci loše postupili i nanijeli ti nepravdu. Što se tice mojih momaka (sluga) oni su od danas tvoje vlasništvo, a što se tice vocnjaka i njega ti poklanjam u ime Allaha. Tako mi Allaha, kad bi se izmedu tebe i mene isprijecio sav dunjaluk, ja bih žrtvovao dunjaluk za našu ljubav u ime Allaha.”

  1. Dosljedno slijedi Kur’an i sunnet, i budi iskren prema Allahu

I na kraju ono najvažnije, a to je budi iskren u slijeđenju Allahova govora, i sunneta Njegovoga Poslanika, i to maksimalno koliko si u stanju. Svaki hajr i bereket je u slijeđenju Kur’ana i sunneta, i iz ta dva vrela, ako se dosljedno i iskreno slijede donosi sve polodove gore spomenute, i popravlja stanje pojedinca, a i svakoga ko se nađe oko njega. I također iskrenost prema Allahu je ono još važnije od toga, jer bez iskrenosti nema ispravnosti dijela, i nema berekta u tim dijelima, kako za život pojedinca, tako i cijele zajednice u kojoj se nalazi.

Muhammed, a.s., je jednog dana pitao ashabe: “Ko ce od vas podijeliti sadaku poput Damdama?” On je bio siromašan covjek. Dok su drugi dijelili srebro, zlato, ovce, deve i opremali mudžahide za borbu, on nije imao šta podijeliti. Jedne noci je ustao, uzeo abdest, klanjao dva rekata, a zatim molio Allaha: “Gospodaru moj, primi sadaku. Oprosti onom ko me vrijeda, ko me psuje, ko mi zulum cini i ko me ogovara.” Poslije toga je došao Džibril, a.s., i obavijestio Poslanika, a.s., da je Allah primio sadaku ashaba Damdama o cemu ga je obavijestio Allahov Poslanik, a.s., nakon što su klanjali sabah-namaz.

Uzmimo pouku iz svega ovoga i primijenimo to u našim životima i našim odnosima prema muslimanima.

 

Autor: Samir Peco, student na Islamskom univerzitetu u Kasimu

www.s-d-o.org