Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem rekao:
أنا عند ظن عبدي بي
„Svevišnji Allah, je rekao: ‘Ja sam kod mišljenja mog roba o Meni…’ (El-Buhari 7405 i Muslim 2675)
Vasila b. El-Eska, radijallahu anhu, izjavio je da je čuo sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem riječi: “Allah dželle šanuhu, je rekao:
أنا عند ظن عبدي بي فليظن بي ما شاء
‘Ja sam kod mišljenja mog roba o Meni, pa neka o Meni misli šta hoće’“. (Ibn Hibban, 633 i 641)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, izjavio je da je čuo sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Svevišnji Allah kaže:
أنا عند ظن عبدي بي , إن ظن خيرا فله , و إن ظن شرا فله
‘Ja sam kod mišljenja mog roba o Meni: ako pomisli dobro, u svoju korist; ako pomisli zlo, na svoju štetu.” (Ibn Hibban, 811 i 8912)
Ibn Hadžer, rahimehullah, kaže: „Znači, Ja sam u stanju da uradim šta god on očekuju od Mene da ću uraditi.“ (Fath al-Bari’ 17/397)
Imam Nevevi, rahimehullah, kaže: „Učenjaci su rekli da imati lijepo mišljenje o Allahu znači da čovjek očekuje da će Allah imati milosti prema njemu i da će ga osloboditi teškoća.“ (Šerh Sahih Muslim, 14/210)
Nevevi takođe kaže: “Kadi Ijjad je rekao da to znači da će mu On oprostiti ako bude tražio oprost, prihvatit će njegovo pokajanje ako se pokaje, uslišati će njegovu dovu ako bude dovio i udovoljit će mu ako bude nešto tražio. Također je rečeno da se odnosi na postojanje nade i želje za olakšanjem i ovo je ispravnije.“ (Šerh Sahih Muslim, 14/2)
Ahmed ibn ‘Umer el Qurtubi, rahimehullah, je rekao: “Rečeno je da Njegove riječi ‘Ja sam kod mišljenja mog roba o Meni’ znače: da ako neko očekuje odazivanje kada uputi dovu, da njegovo pokajanje bude prihvaćeno, da nešto loše bude od njega otklonjeno, da njegova djela koja su urađena na ispravan način budu prihvaćena… I ovo je podržano sa njegovim riječima: ادعوا الله تعالى وأنتم موقنون بالإجابة – „Molite Allaha sa ubjeđenjem da će vam se odazvati (uslišati dovu)“. Također, ne priliči onome koji se kaje, traži oprost i čini dobra djela da se iscrpljuje u ispunjavanju njegovih obaveza, jer je ubijeđen da će Allah prihvatiti njegova djela i oprostiti mu grijehe, zbog toga što je Allah obećao da će prihvatiti svako iskreno pokajanje i dobro djelo. Tako da ko god uradi takvo djelo i misli i očekuje da ga Allah neće prihvatiti i da neće imati nikakve koristi od njega – to onda predstavlja gubljenje nade u Allahovu milost i to je jedan od težih velikih grijeha. Ko god umre kao takav bit će prepušten onome šta je mislio i očekivao.“ (Al Mufhim li ma Uškil min Talhis Kitab Muslim 5/267)
Rekao je Ibnul Qajjim, rahimehullah: “Većina ljudi, zapravo, svi ljudi osim onih koje je Allah sačuvao, misle ono što nije istina odnosno misle ono najgore. Većina ljudi vjeruje da su im uskraćena njihova prava, da su loše sreće, da zaslužuju više nego što im je Allah dao, kao da hoće reći: ‘Moj Gospodar mi je učinio nepravdu i lišio me onoga što zaslužujem’, i njegova duša to svjedoči, a njegov jezik to poriče i odbija da javno iznese. I ko god dublje pogleda u svoju dušu i spozna njenu nutrinu i vanjštinu vidjet će ovo poput vatre u eksploziji… A ako pogledaš u nečiju dušu vidjećeš da on krivi sudbinu i da bi više volio da ga zadesi nešto drugo od onoga što ga je zadesilo, i da bi stvari trebale ići ovim ili onim putem… Pogledaj malo dublje u sebe: jesi li sačuvan ovoga? Ako si sačuvan ovoga, onda si sačuvan nečeg doista velikog. U suprotnom, ne očekujem da ćeš biti spašen.“ (Zadu-l-me’ad, 3/235)
Seid Kutb, rahimehullah, je rekao: “A što se tiče vjernika čija su srca vezana za Allaha, čije su duše Njemu bliske, koji uživaju Njegovu stalnu blagodat – oni ne gube nadu u Allahovu milost čak i kad su sa svih strana okruženi nedaćama i teškoćama. Vjernik je u sjenci milosti svoje vjere, užitku njegove veze sa svojim Gospodarom, i u smirenosti njegovog povjerenja u svog Zaštitnika, čak i kada se nalazi u bolnim nedaćama i teškoćama. (Fi zilal al-Qur’an, 6/3219)
Neki od selefa su rekli: “Kada te zadesi nedaća, uljepšaj svoje mišljenje o Allahu kako bi je prebrodio. To će te približiti olakšanju.“ (Al-Feradž ba’d aš-Šiddeh 1/154)
Se’id ibn Džubejr, rahimehullah, bi dovio: “Allahu, podari mi iskreno oslanjanje na Tebe i lijepo mišljenje o tebi“. (Sijar A’lam an-Nubala 4/325)
Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, je rekao: “Tako mi Onog mimo kojeg niko nije vrijedan obožavanja, vjerniku nije dato ništa bolje od lijepog mišljenja o Allahu. I tako mi Onog mimo kojeg niko nije vrijedan obožavanja, nijedan rob ne očekuje dobro od Allaha a da mu Allah neće dati ono što očekuje, jer je svako dobro u Njegovoj ruci. (Husn az-zann bi Allah, str. 45)
Enes ibn Malik, radijallahu anhu, prenio je sljedeći hadis: “Dva će čovjeka biti izbavljena iz Vatre i predočena Allahu, pa će biti naređeno da opet budu bačeni nazad. Jedan od njih dvojice okrenut će se i reći:’Gospodaru, nisam se ovom nadao!’ ‘A čemu si se nadao?’ upitat će ga Allah. ‘Nadao sam se da me u Vatru nećeš vratiti pošto me iz nje izbaviš’, reći će čovjek, pa će mu se Allah smilovati i uvesti ga u Džennet.“ (Muslim 162, Ibn Hibban 632)
Pripremila Medisa Dedović Nišić
