Sunday, November 24, 2024
Home Blog Page 315

Nemam vremena da učim Kur’an, imam previše obaveza

Između ustajanja na sabah, a potom pripreme i odlaska u školu, pa silnih časova, ispita, nastavnika, van-nastavnih aktivnosti, domaće zadaće i porodice, ponekad osjetim kako nemam vremena ni za šta drugo. A ponajmanje da učim Kur’an.

Međutim, učenje i proučavanje Kur’ana je podjednako važno kao i disanje, i to je nešto oko čega se mi, muslimanska omladina, trebamo malo više potruditi. Kur’an nam pruža uputu, našem vremenu daje bereket, i svaki dan se može učiti na jednostavne, a ipak efikasne načine.

Moja majka mi je pričala priču o dječaku mojih godina koji je imao veoma mudrog djeda. Jednog dana, dječak upita djeda zašto svaki dan moramo učiti Kur’an.

Djed mu reče da svaki dan ode do jezera i donese vode u jednoj kanti. Međutim, kanta je imala mnogo rupa i dok bi se dječak vratio kući, sva bi voda iscurila. Dječak je ipak nastavio i svaki dan radio kako mu je djed rekao, sve dok ga jednog dana ponovo nije upitao u čemu je svrha da donosi vodu, kad ona sva iscuri?

Djed mu reče da pogleda u kofu. Dječak to učini i primijeti da je ona iznutra bila blistavo čista.

Ne razumije svako od nas arapski jezik ili ga i dalje uči, poput mene, i iznervira se zašto ne razumije značenje mnogih ajeta. Ali, i to je u redu. Učenje Kur’ana povećava bereket u našim životima i vremenu. To je jedna od Allahovih blagodati prema nama.

Svaki put nakon druženja s Kur’anom bih se osjetila smireno i dobila bih volju da dan provedem produktivno i vrijedno.

Uvijek sam osjećala da imam previše toga za obaviti, a ako bih odvojila vrijeme za Kur’an, mislila sam da ne bih uspjela da obavim druge obaveze. Međutim, to nije tako.

Ne samo da je lako odvojiti 15 ili 20 minuta svakog dana, već je i potrebno odvojiti vrijeme da se okoristimo od Allahove Knjige. Jedna od meni jako dragih stvari jeste da slušam predavanje o tefsiru Kur’ana tokom objeda ili vožnje u autu ili na putu ka školi/na treninge/kući.

Ne morate da odjednom pročitate čitav tefsir. Dovoljno je da je svakodnevno gledate ili slušate predavanja po 20 minuta i razmišljajte o riječima predavača.

Još jedan divan način kako učenje Kur’ana može postati dio vaše svakodnevnice jeste da prvo proučite stranicu na arapskom, a potom i prijevod značenja ajeta. Kur’an je ispunjen mudrošću i uputom i samo nas od njega odvaja jedan klik na telefonima ili računaru.

Ova divna i neizmjenjena Knjiga je mnogo više od arapskih harfova i slova. Kur’an su Riječi Allahove, blagoslov, poklon i nešto što ne smijete propustiti.

Zbog toga je savjet koji upućujem sebi i islamskoj omladini: nekoliko minuta redovnog druženja s Kur’anom je jednostavan i lagan način da postignemo milost i uputu, mir i bereket u našim životima. Probajte, sigurno će vam se isplatiti!

Autor: Zoka Kan

Izvor: muslimmatters.com

Preveo: Nedim Botić

 

O Poslanikovom sallallahu alejhi we sellem ibadetu

Mugire ibn Šu’be, radijallahu anh, kazivaše: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,bi klanjao sve dok mu noge ne oteknu. Kada bi ga neko upitao: ‘Allahov Poslaniče zašto se toliko opterećuješ, kad ti je Allah oprostio sve ranije i kasnije grijehe?’ – on bi odgovorio: ‘Zar da ne budem zahvalan rob!’”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,klanjao noćni namaz?’ ‘Prvi dio noći je spavao. Pred zoru bi ustao i klanjao vitr namaz, zatim bi legao u postelju, a ponekad bi legao sa jednom od svojih žena. Kada bi zaučio ezan ustao bi i, ako bi bio džunub okupao bi se, a ako ne uzeo bi abdest i otišao u džamiju.’”

Ibn Abbas, radijallahu anh, pripovijeda: “‘Jedne noći sam zanoćio kod tetke Mejmune, žene Allahovog Poslanika , sallallahu alejhi ve sellem. Legao sam poprijeko, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,uzduž ležaja. Oko ponoći Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,se probudi, protrlja oči i prouči deset zadnjih ajeta sure Ali Imran. (Pohvalno je učiti ove ajete nakon buđenja iz sna.)Zatim ustade, uze abdest iz mješine obješene o zid i poče klanjati.’” Abdullah Ibn Abbas, radijallahu anh, dalje kazuje: ‘Ustao sam i stao pored njega. Allahov Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, me pomilova po glavi, potegnu za desno uho i povede s desne strane. Klanjao je šest puta po dva rekata, zatim jedan rekat i ponovo leže. Kada ga je Bilal probudio on ustade, klanja dva rekata sunneta i izađe u džamiju da klanja sabahski farz.’”

Ibn Abbas, radijallahu anh, pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,bi noću klanjao trinaest rekata”

Zejd ibn Halid , radijallahu anh, kazuje: “‘Zarekao sam se da ću gledati kako Allahovo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanja noćni namaz. Dok sam spavao glave naslonjene na prag njegove kuće, on ustade i klanja dva kratka rekata. Zatim klanja dva dosta duga rekata, pa dva malo kraća, pa dva kraća, pa dva kraća, pa dva još kraća, i na kraju klanja jedan rekat. To je ukupno trinaest rekata.’”

Ebu Seleme ibn Abdurrahman, radijallahu anh, priča da je pitao Aišu, radijallahu anha,: “‘Kako je Allahov Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem,klanjao uz ramazan?’ ‘Obično je, uz ramazan i mimo ramazana, klanjao jedanaest rekata. klanjao je četiri rekata, ne pitaj kako ih je lijepo i dugo klanjao. Zatim je isto tako lijepo i dugo klanjao još četiri rekata, i na kraju je klanjao tri rekata.’ Aiša, radijallahu anha, dalje kazuje: ‘Pitala sam ga: – Allahov Poslaniče, zar spavaš prije nego što klanjaš vitr namaz?’ ‘Aiša, moje oči spavaju ali moje srce ne spava.’ – odgovori on.”

Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,je proveo cijelu noć učeći samo jedan ajet u namazu.”

Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anh, kazuje: “‘Jedne noći je Allahov Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, tako dugo stajao u namazu, da sam nešto loše pomislio.’ ‘A šta si to pomislio.’ – upitaše ga. ‘Pomislio sam da sjednem i da ga ostavim na kijamu.’”

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda: “‘Ponekad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sjedeći. Kada bi mu preostalo još trideset-četrdeset ajeta ustao bi i proučio ih stojeći,zatim bi učinio ruku’ i sedždu, i tako bi klanjao i drugi rekat.”

Hafsa, radijallahu anha, kazuje: “‘Ponekad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,klanjao nafilu sjedeći. Kada bi učio sure, učio bi ga tako polahko i razgovjetno, da bi se učinilo duže od nekog drugog dužeg sureta.’”

Ibn Omer, radijallahu anh, priča: “Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem,u njegovoj kući dva rekata prije i dva poslije podnevskih farza, dva poslije akšamskih i dva poslije jacijskih.”

Ibn Omer, radijallahu anh, pripovijeda: “Zapamtio sam da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao osam rekata sunneta: dva prije i dva poslije podne, dva poslije akšama i dva poslije jacije. Moja sestra Hafsa mi je pričala da je klanjao i dva rekata prije sabahskih farza, ali ga ja lično nisam vidio da ih klanja.”

Prof. Hajrudin Ahmetović

Prof. Hajrudin Ahmetović – Slijeđenje Kur’ana, Sunneta i Uleme

Video predavanje sa SDO-druženja u Malmö, Švedska 7 juna 2013 god. Prof. Hajrudin Ahmetović govori o bitnosti slijeđenja Kur’ana, Sunneta i Uleme.

Naša djeca su naš veliki emanet – hutba 1

Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Naša djeca su naš veliki emanet. Govorimo na ovu temu u vrijeme neispunjavanja roditeljskih obaveza prema djeci, što rezultira neposlušnošću djece prema roditeljima i narušavanju harmonije u društvu, jer je dijete koje je neposlušno svojim roditeljima neposlušno i prema učiteljima i nastavnicima u školi, prema profesorima na fakultetu, prema pretpostavljenim i saradnicima na poslu i na svakom drugom mjestu i kao takvo je beskoristan ili bolje reći štetan član društva.

Djeca su braćo i sestre naši dunjalučki ukrasi, koji ispunjavaju naše duše i prema njima po islamu imamo velike obaveze, koje ne smijemo zanemarivati. Djeca su emanet na našim plećima i moramo to stalno imati na umu ako želimo da živimo u sreći na ovom i budućem svijetu.

Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 46. ajetu Sure El-Kehf:

الْمَالُ وَالْبَنُونَ زِينَةُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِندَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ أَمَلاً

Imetak i djeca su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i u njih se čovjek može bolje pouzdati.

Na nama je braćo i sestre da imetak i djecu kao dunjalučke ukrase uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć učinimo ukrasima na obadva svijeta, a to možemo učiniti na način što ćemo imetke sticati na dozvoljen način i trošiti ih na Allahovu, dželle še’nuhu, putu, a djecu odgajati da budu pravi mu’mini, koji će se natjecati u dobru i koji će dobro koje prema njima činimo znati cijeniti i uzvratiti na najbolji način.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud:

عَنْ عَمْرِو بْنِ شُعَيْبٍ عَنْ أَبِيهِ عَنْ جَدِّهِ: “جَاءَ رَجُلٌ إِلَى النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالَ إِنَّ أَبِي اجْتَاحَ مَالِي فَقَالَ أَنْتَ وَمَالُكَ لِأَبِيكَ وَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “إِنَّ أَوْلَادَكُمْ مِنْ أَطْيَبِ كَسْبِكُمْ فَكُلُوا مِنْ أَمْوَالِهِمْ.” (ابن ماجه)

Prenosi Amr ibn Šuajb od babe, a on od djeda: „Došao je čovjek Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: „Moj babo je prisvojio moj novac uz riječi: „Ti i tvoj imetak pripadate tvome babi!“ Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Vaša djeca su vaša najbolja opskrba, pa se hranite iz njihovih imetaka!“ (Ibn Madždže)

Kada su nam naša djeca braćo i sestre najbolja ospkrba i poklon, od Allaha, subhanehu ve te’ala, dobro ih čuvajmo i budimo zahvalni našem Gospodaru!

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da sa puno ozbiljnosti pazimo na ono što nam je povjereno na čuvanje, pa u predaji koju bilježi imam Buharija stoji:

عَنِ ابْنِ عُمَرَ رَضِي اللَّه عَنْهُمَا: “سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: “كُلُّكُمْ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْإِمَامُ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالرَّجُلُ رَاعٍ فِي أَهْلِهِ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْمَرْأَةُ فِي بَيْتِ زَوْجِهَا رَاعِيَةٌ وَمَسْئُولَةٌ عَنْ رَعِيَّتِهَا وَالْخَادِمُ فِي مَالِ سَيِّدِهِ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ.”

Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhu: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate; imam (vođa, vladar) je čuvar i biće pitan za ono što čuva, muž je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju, žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje i sluga je čuvar (radnik) imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje.”

Da li i mi braćo i sestre ispunjavamo preuzete obaveze i čuvamo li ono za što ćemo biti pitani? Da li naši vladari i imami ispunjavaju svoje obaveze ili vode računa samo o svojim pravima i privilegijama? Da li čuvamo svoje porodice ili smo brigu o njihovu čuvanju predali ulici i medijima? Da li naše žene u našim kućama čuvaju sebe i svoju djecu ili su brigu o djeci zamijenile brigom o serijama, filmovima, koncertima, frizurama, haljinama i ispraznim sijelima? Da li pretpostavljeni vode računa da ne opterećuju potčinjene više nego što mogu podnijeti, ali da li i potčinjeni ispunjavaju svoje obaveze?

Svako se dijete rodi u fitri (čistoj vjeri), kao što stoji u slijedećoj Muttefek predaji:

 عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ، أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “كُلُّ مَوْلُودٍ يُولَدُ عَلَى الْفِطْرَةِ فَأَبَوَاهُ يُهَوِّدَانِهِ أَوْ يُنَصِّّرَانِهِ أَوْ يُمَجِّّسَانِهِ” (البخاري)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Svako dijete se rodi u fitri (čistoj vjeri), pa ga njegovi roditelji učine Jevrejom, Kršćaninom ili Vatropoklonikom.” (Buharija)

Rođenje djeteta predstavlja istinsku radost za svakog roditelja. Ta radost se odmah po rođenju u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iskazuje kroz učenje ezana na desno i ikameta na lijevo uho, a potom nadijevanjem lijepog imena.

Ime ima veoma veliki značaj, jer ono označava ličnost i pripadnost vjerskoj i kulturnoj skupini. Vjernik zbog toga mora voditi računa o svom imenu i imenu svoga djeteta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučuje da se izabere lijepo ime novorođenčetu:

عَنْ أَبِي الدَّرْدَاءَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “إِنَّكُمْ تُدْعَوْنَ يَوْمَ الْقِيَامَةِ بِأَسْمَائِكُمْ وَأَسْمَاءِ آبَائِكُمْ، فَأَحْسِنُوا أَسْمَاءَكُمْ” (أبو داود)

Prenosi Ebu Ed-Derda’, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Vi ćete, na Sudnjem danu, biti prozivani po vašim imenima i po imenima vaših očeva, pa nadijevajte vašoj djeci lijepa imena!” (Ebu Davud)

Mislili smo da da je vrijeme u kojem su se Bošnjaci stidili svojih muslimanskih imena, davno prošlo vrijeme, ali nije tako. I u ovom našem vremenu ima onih koji svojoj djeci nadijevaju nemuslimanska imena, po pjevačima, glumcima, fudbalerima, kriminalcima i slično, u nadi da će na taj način biti moderni i da će njihova djeca imati bolju budućnost. Kakva li ružna kompleksa i sramote?!

Braćo i sestre, budimo pravi roditelji, koji prema svojoj djeci ispunjavaju sve svoje roditeljske obaveze i nakon toga se nadajmo da će oni biti dobri mu’mini, a to rezultira i njihovom poslušnošću nama i zajedničkoj sreći na obadva svijeta!

Gospodaru, učvrsti nas na Tvome putu, pomozi svoj našoj ugroženoj braći i sestrama, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, smiluj se našim plemenitim roditeljima, uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –

hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 11/2014 – 27. džumade-l-ula 1435.H. / 28. mart 2014.g.

 

Život do poslanstva

0

Lekcija br. 3

Život do poslanstva

 

Video “Život do poslanstva” 

Preuzmite lekciju u  mp3 formtu

Preuzmite tekst u word formatu

Ladda ner på svenska

Život do poslanstva

Pouke

  • Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je plemenitog porijekla, što mu je bila velika olakšica u pozivu ka Uzvišenom Allahu.
  • Poslanik, sallallahu alejhi  ve sellem, se rađa i odrasta kao jetim, što je pokazatelj da čovjek vlastitim trudom i zalaganjem u životu može postići mnogo toga.
  • Bereket Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem kad je odveden u pleme Benu S’ad – kod Halime. Hakiuma je ovaj Bereket osjetila u svemu: njene dojke su se napunile mlijekom, te je imala mlijeka u izobilju, a prije toga nije imala dovoljno mlijeka ni za svoje dijete. Njeno dijete je bilo gladno i stalno je plakalo, te  zbog njega nije mogla spavati, pa je odjednom postalo sito i mirno.Ovce koje nisu davale mnogo mlijeka odjednom su počele davati mnogo mlijeka.
  • Svako dobro je u onome što Allah odred, jer Allah daje svome robu ono što je berićetnije i bolje. Halima je uzela Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što nije bilo drugog djeteta, pa joj je Allah u tom postupku dao veliku počast, da bude pomajka Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i dao joj je veliki bereket i korist na ovom svijetu.
  • Seoski život pozitivno utiče na fizičko zdravlje, čistotu duše i bistrinu uma.
  • Događaj rasijecanje prsa je nadovještaj poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
  • Smrt majke i djeda su iskušenja koja su činila srce Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nježnim, a njega veoma osjećajnim.
  • Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je živio od rada svojih ruku čuvajući ovce na okolnim brdima Mekke a kasnije je radio kao trgovac za Hadidžu.
  • Nema nikakve smetnje da žena ponudi brak muškarcu kao što je to učinila Hadidža ponudivši brak Allahovom Posalniku, sallallahu alejhi ve sellem.
  • Za dobar brak nije važno ko je po godinama stariji – supruga ili muž.
  • Povjerljivost i iskrenost krase dobrog čovjeka u svim poslovima među koje moramo istaći trgovinu kojom se bavio Allavom Poslanik, sallallahu alejhi ve  sellem, radeći kao trgovac za Hadidžu.
  • Hadidžina mudrost prilikom ponude za brak. Nije to učinila ona lično nego je poslala Nefisu bint Munebbih.
  • Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio počašćen rješavanjem spora oko postavljanja Crnog kamena, čime je spriječio krvoproliće i eventualni rat, a Kurejšije su potvrdili svoje lijepo mišljenje o Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, time što su ga nazivali “Povjerljivi“.
  • Ponuđeno rješenje za način postavljanja Crnog kamena otkriva pronicljivost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Svi su bili zadovoljni ponuđenim rješenjem.

Definicija Imana

0

Lekcija br. 3

Definicija Imana

 

Video “Definicija Imana” 

Preuzmite lekciju u  mp3 formtu

Preuzmite tekst u word formatu

Ladda ner på svenska

Definicija Imana, njegovi sastavni dijelovi, dokazi da iman raste i opada

1. Iman je čvrsto ubjeđenje srcem u Allaha dž.š., i u ono o čemu nas je On Uzvišeni obavjestio u Kur’anu i o čemu nas je obavjestio Njegov Poslanik s.a.w.s., svjedočenje toga jezikom i potvrđivanje toga djelima. Iman raste  pokornošću Allahu s.w.t. i činjenjem dobrih djela, a opada činjenjem grijeha.

 

2. Kod Ehli sunneta vel džemata, pored ubjeđenja srcem, i svjedočenje jezikom i potvrđivanje djelima su SASTAVNI (to jest nerazdvojivi) dijelovi Imana.

 

3. Po pitanju sasavnih dijelova Imana (vjerovanje srcem, svjedočenje jezikom i potvrđivanje djelima) kao i toga da Iman raste i opada Ehli Sunnet vel džemat je zauzeo srednji put između:

a) Haridžija i Mu’tezila – koji smatraju da ako vjernik počini veliki grijeh, njemu se iman ne smanjuje, već počinioc velikog grijeha ostaje bez kompletnog imana, tj. postaje kod haridžija nevjernik, kod mu’tezila ostaje u stanju između vjernika i nevjernika, a na ahiretu će takav vječno u vatru. (O velikim grijesima i stavu Ehli sunneta po pitanju velikih grijeha radit ćemo na predavanju br. 15)

b) Murdžija (džehmija, ešarija, maturidija…) – onih koji djela i govor ne smatraju sastavnim dijelovima Imana (osim grupe Murdžietul Fukaha, koja ima najbliži stav Ehli sunnetu, jer oni govor smatraju Imanom), niti smatraju da se Iman može povećati ili smanjiti. Dakle, oni vjeruju da djela i govor nemaju nikakvog uticaja na Iman, niti na njegovo smanjivanje i povećavanje. Po ovom shvatanju, kako to navodi Ibn Tejmije u knjizi ”El-Iman”, ove sekte izjednačuju iman Džibrila a.s. i Ebu Bekra r.a. sa svima onima koji imaju iman u srcu.

 

4. Dokazi da su djela i govor sastavni dijelovi Imana:

a) Dokazi iz Kur’ana

وما كان الله ليضيع إيمانكم

”A Alllah neće dopustiti da propadne vaš Iman (namaz)…” (Al-Baqara, 143.)

U ovom ajetu Allah dž.š. namaz direktno naziva Imanom. Zbog čega:

U 143. ajetu sure Al-Baqara Allah dž.š. kaže u vezi promjene kible iz Kudsa ka Kabi u Mekki:

”I Mi smo promjenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika i na one koji će se stopama svojim vratiti. – nekima je to bilo doista teško, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na pravi put.”

Ibn Kesir u svome tefsiru navodi hadis od Bahrije u vezi tog događaja i kaže: ”Bilo je ljudi (od muslimana) koji su poginuli prije nego je kibla promijenjena ka Kabi, i nismo znali kakvu će oni nagradu imati za njihov namaz, pa je Allah spustio ajet: ”A Alllah neće dopustiti da propadne vaš Iman (namaz)…”

 

وَمَا أُمِرُوا إِلَّا لِيَعْبُدُوا اللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ حُنَفَاءَ وَيُقِيمُوا الصَّلَاةَ وَيُؤْتُوا الزَّكَاةَ ۚ وَذَٰلِكَ دِينُ الْقَيِّمَةِ

Kaže Allah dž.š.: “a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju (ibadet čine), da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu (namaz) obavljaju, i da zekat daju; a to je – ispravna vjera.” (Al-Bajina, 5.)

Rekao je Ibnul Kudame El Makdisi: ”U ovom ajetu Allah dž.š. je činjenje ibadeta Njemu, iskrenost srca, obavljanje namaza, davanje zekata nazvao vjerom.” (Lum’etul ‘Itikad od Ibnul Kudame El-Makdisija)

إنما المؤمنون الذين آمنوا بالله ورسوله ثم لم يرتابوا وجاهدوا بأموالهم وأنفسهم في سبيل الله أولئك هم الصادقون

”Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju i poslije više ne sumnjaju i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim, oni su iskreni.” (El-Hudžurat, 15.)

Imam El-Adžuri (rođen, 280.h.g) u svojoj knjizi ”Kitabu Šerija” kaže da je u Kur’anu našao 56 ajeta u kojima je dokaz da su djela sastavni dio Imana, i da su djela pored Allahove Milosti i vjerovanja srcem uslov za ulazak u džennet.

 

b) Hadisi Poslanika s.a.w.s:

– Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ili šesdeset i nekoliko dijelova. Najuzvišeniji dio je govor La ilahe ilallah, a najniži jeste uklanjanje prepreke sa puta, a i stid je dio Imana.” (Mutefekun alejhi)

U ovom hadisu Poslanik s.a.w.s. jasno navodi da su i govor (šehadet), i djelo organa (uklanjanje prepreke sa puta), i djelo srca (stid) dijelovi imana.

– Od Ebu Malija El-Eš’arija r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Čistoća je uslov imana.” (Bilježi Muslim) I u ovom hadisu se vidi da je Poslanik s.a.w.s. uvrstio djelo u Iman.

– Poslanik s.a.w.s. je upitao ashabe: ”Znate li šta je Iman u Allaha Jedinog?”, a oni su odgovorili: ”Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Tada im Poslanik s.a.w.s. reče: ”Svjedočenje da nema drugog božanstva sem Allaha dž.š. i da je Muhammed Njegov Poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata, post ramazana, i da dajete od ratnog plijena petinu.” (Buharija i Muslim)

c) Govor selefa:

Rekao je Alija r.a: ”Strpljenje je imanu isto što i glava tijelu. Ko nema strpljenja nema ni imana.” (Predaju sa ispravnim lancem prenosi Imam Lelekai u Usuli ‘Itikad)

Rekao je Imam Malik rhm.: ”Iman je govor i djelo, raste i opada.” (Tertibu Medarik, 53/1)

Rekao je Ishak ibn Rahuja rhm: ”Iman je govor i djela, raste i opada.” (Mudžmu’ul fetava, 308/7)

Rekao je imam Šafi’ rhm: ”Iman je govor i djelo, raste i opada.” (Menakib Eš-Šafi’, od Bejhekija, 1/ 387-393)

Ibn Hadžer El-Askalani u Fethul Bari prenosi riječi imama Buharija da je rekao: ”Sreo sam više od hiljadu učenjaka svoga vremena i nisam našao niti jednog da se razišao po pitanju da su govor i djelo od Imana, da raste i opada.”

 

5. Dokazi da iman raste i opada:

a) Dokazi iz Kur’ana:

إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ إِذَا ذُكِرَ اللّهُ وَجِلَتْ قُلُوبُهُمْ وَإِذَا تُلِيَتْ عَلَيْهِمْ آيَاتُهُ زَادَتْهُمْ إِيمَانًا

”Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju” (Al-Anfal, 2.)

الَّذِينَ قَالَ لَهُمُ النَّاسُ إِنَّ النَّاسَ قَدْ جَمَعُواْ لَكُمْ فَاخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ إِيمَاناً

”one kojima je, kada su im ljudi rekli: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!” – to učvrstilo vjerovanje,” (Ali ‘Imran, 173.)

U oba gore navedena ajeta prije riječi Iman na arapskom stoje oblici glagola (زاد, يزيد) što znači povećati.

b) Dokazi iz sunneta Poslanika s.a.w.s..

– Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Vjernik najpotpunijeg imana je onaj sa najboljim ahlakom.” (Bilježe Tirmizi i Ebu Davud)

Iz hadisa se može razumjeti da iman može biti potpun i krnjav (nepotpun).

– Od Ebu Saida El Hudrija se prenosi da je čuo Poslanika s.a.w.s. kako kaže: ”Ko od vas vidi kako zlo neka ga ukloni rukom, a ako ne mogne onda jezikom, a ako ni to ne mogne onda neka to prezire srcem, a to je najslabiji Iman.” (Bilježi Muslim)

Najslabiji vid imana, spomenut u hadisu, daje nam za pravo da razumijemo da suprotno tome postoji i najjači oblik imana.

c) Govor Selefa:

Rekao je Abdullah ibn Mesud r.a: ”Allahu, povećaj nam iman, ubjeđenje i razumijevanje.” (Bilježi Lelekai u Usuli ‘Itikad)

Rekli su Abdullah ibn Abbas r.a., Ebu Hurejre r.a., Ebu Derda r.a.: ”Iman raste i opada.” (Bilježi Lelekai u Usuli ‘Itikad)

Rekao je imam Ahmed ibn Hanbel: ”Iman raste i opada. Raste činjenjem dobrih djela, a opada ostavljanjem dobrih djela” (Lelekai u Usul ‘Itikad)

Rekao je Ibn Hadžer u Fethul Bariju: ”Selef je mišljenja da iman raste i opada.”

Rekao je imam Nevevi u komentaru hadisa broj 80. u Muslimovom Sahihu: ”U njemu je dokaz rasta imana i njegovog opadanja.”

 

Korištena literatura:

1. ”El-Iman” od Ibn Tejmije

2. ”Knjiga Šerijata” od Ebu Bekra El-Adžurija

3. ”Lum’etul ‘Itikad” od Ibnul Kudame El-Makdisija

4. ”Usul ‘Itikad” od Lelekaia

5. ”Fethul Bari” od Ibn Hadžera

Kosa Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem

Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vodili su računa da nam vjerno prenesu njegov, sallallahu alejhi ve sellem, detaljni opis, i za njegovu kosu rekli su da nije bila ni potpuno kovrdžava, a ni potpuno ravna, nego da je bila blago prelomljena, a o Poslanikovoj kosi detaljno govore i sljedeće predaje: Enes ibn Malik, radijallahu anhu, prenosi: ”Kosa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dosezala je do pola ušiju.”

Aiša, radijallahu anha, prenosi: ”Kupala sam se sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, iz jedne posude, a njegova kosa nije bila ni kratka ni duga, nego je dosezala do sredine ušiju.”

Od Ummu Hani’ bint Ebi Talib, radijallahu anha, u vjerodostojnoj predaji stoji: ”Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ulazio u Mekku na dan oslobođenja imao je četiri pletenice.”

U ovim predajama vidimo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u posebnim okolnostima kao npr. putovanju ili vojnim pohodima kada je održavanje kose otežano, imao običaj kosu sabrati u pletenice, dok ju je u uobičajenim uvjetima puštao niz svoje lice.

Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, kazuje: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je dužu kosu. Mušrici su pravili razdjeljak na sredini glave, a sljedbenici Knjige puštali su kosu da slobodno pada. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je slijediti sljedbenike Knjige u onome u čemu mu nije ništa naređeno, a kasnije je počeo praviti razdjeljak.” (Buharija)

Iz ove predaje jasno se može zaključiti da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio slijediti sljedbenike Knjige i to je radio samo u onim stvarima za koje nije bilo zabrane u islamu, a ukoliko bi postojala zabrana, toga se klonio. A to je radio jer je njegov narod tada bio većinom na širku – idolopoklonstvu, te su muslimanima tada bliži bili sljedbenici Knjige koji nisu obožavali kipove i kumire, ali je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je njegov narod u većini prihvatio islam, počeo praktikovati ono što je radio njegov narod, tj. češljao se na način kako je to činio njegov narod, pa prema tome možemo zaključiti da je čovjeku SUNNET truditi se biti u skladu sa svojim narodom u onim stvarima za koje nema zabrane u islamu.

Da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održavao svoju kosu govori nam sljedeća predaja: Aiša, radijallahu anha, kazuje: ”češljala sam kosu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kada sam imala mjesečno pranje.”

Ona, radijallahu anha, također prenosi: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je u svemu desnu stranu: prilikom pranja, prilikom češljanja i prilikom obuvanja obuće.”

Međutim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada i ni u čemu nije pretjerivao, pa ni u češljanju i održavanju kose, nego je to radio onoliko koliko bi bilo potrebno, da bi bio prijatan ili se osjećao prijatno, a da to ne bi postala okupirajuća navika jednog muslimana u njegovom svakodnevnom životu. Naime, u jednoj predaji on, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava da se ne treba svaki dan trošiti vrijeme za to, nego je dovoljno da to bude svaki drugi dan, i ovo se odnosi samo na muškarce, dok za muslimanke nema zabrane, jer to i jeste uobičajena praksa kod žena.

Enes ibn Malik, radijallahu anhu, upitan je jedne prilike: ”Je li Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, knio kosu?”  ”Nije mu bilo potrebno, imao je nekoliko sijedih vlasi na sljepoočnicama, ali je Ebu Bekr, radijallahu anhu, knio”, odgovori Enes, radijallahu anhu

Iz ove Enesove predaje, radijallahu anhu, vidimo da je muslimanu dozvoljeno da knije svoju kosu jer je tako činio prvi halifa i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, najbolji ashab Ebu Bekr, radijallahu anhu

Enes ibn Malik, radijallahu anhu, također pripovijeda: ”Nisam nabrojao u kosi i bradi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, više od četrnaest sijedih vlasi.”

Kako je u to vrijeme bilo rašireno mirisanje mirišljavim uljima po kosi, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je običaj prakticirati ovaj način mirisanja, a kako su mirišljava ulja često bila u boji, tako su i bijele vlasi u njegovoj, sallallahu alejhi ve sellem, kosi i bradi potpuno ili djelimično prekrivane tom bojom pa bi izgledalo kao da mu je kosa oknivena.
O tome nam detaljno govori Džabir ibn Semure, radijallahu anhu, koji kaže: ”Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, namazao kosu, ne bi se vidjele bijele vlasi, a ukazale bi se kada to ne bi uradio.”

A u drugoj predaji Džabir, radijallahu anhu, precizira i kaže: ”Na razdjeljku kose Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je nekoliko sijedih vlasi koje bi mirišljavo ulje prekrilo kada bi ga koristio.”

Ovo potvrđuju i riječi Ebu Rimse, radijallahu anhu, koji kaže: ”Jedne prilike kada sam doveo sina Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, on me upita: ‘Je li to tvoj sin?’ ‘Da’, odgovorih. ‘On neće nositi tvoj teret, niti ćeš ti nositi njegov’, reče mi. Tada sam mu vidio vlasi crvene boje.”

Objašnjenje za bijele vlasi u njegovoj, sallallahu alejhi ve sellem, kosi i bradi dao je on, sallallahu alejhi ve sellem, lično kako nam to prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, koji kaže: ”Jedne prilike je Ebu Bekr upitao: ‘O Allahov Poslaniče, vidim da si osijedio?’ ‘Osijedile su me sure Hud, Vaki’a, Murselat, Amme i Izeš-šemsu kuwwiret’, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”

A kada pogledamo u spomenute kur’anske sure, vidjet ćemo da govore o Sudnjem danu i njegovim strahotama, što je najodabranije Allahovo stvorenje i Njemu najdraže toliko zabrinulo da je on, sallallahu alejhi ve sellem, zbog težine toga dana počeo sijediti.

Koliko bi se drugi ljudi onda trebali zabrinuti zbog ovoga događaja o kojem nam govore ove kur’anske sure, ako je on, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov miljenik toliko strahovao?

Šta se to nalazi u tim surama? Najlakše ćemo saznati ako se sami sa njima upoznamo, a ukoliko poslušamo Allahove riječi: ”Lekad kane lekum fi resulillahi uswetun hasenetun…” –”Vi u Allahovu Poslaniku imate divan uzor…”, i istinski se u njega, sallallahu alejhi ve sellem, ugledamo, to ćemo sigurno i uraditi, uzet ćemo Kur’an i upoznati se sa njima.

Osim održavanja kose, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio je računa i o izgledu i zdravlju svoga lica, te tako Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao surmedan iz kojeg je svaku noć podvlačio surmu po tri puta oko očiju.

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, također prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Podvlačite surmu ismidom (a to je vrsta kamena od kojeg se dobiva najbolja vrsta surme), jer on izoštrava vid i ojačava trepavice.”

Prof. Hajrudin Ahmetović

Dr. Safet Kuduzović – Vjernik u vremenu smutnji i nereda 2

Ovo video predavanje je drugi dio od dva i obrađuje temu koja je danas prisutna među svim muslimanima svijeta, “Vjernik u vremenu smutnji i nereda” od uvaženog šejha Dr. Safeta Kuduzovića.  Molimo Allaha swt da nam sačuva našeg uvaženog šejha i doktora Safeta Kuduzovića. Amin!

Svi koji žele pomoći naš rad na Allahovom putu dobro su došli sa donacijama putem našeg portala www.s-d-o.org. A ako želite da pomognete našu organizaciju na drugi način obratite nam se na istome portalu. Allah vama pomogao! Amin!

Mijenjanje nijjeta u namazu

Pitanje: Da li je dozvoljeno promijeniti nijjet u toku namaza?

 

Odgovor: Promjena nijjeta može biti: 1) iz posebnog namaza ka posebnom namazu, 2) ili iz općenitog namaza ka posebnom namazu i u ovim slučajevima nije dozvoljeno mijenjati nijjet, i 3) može biti promjena nijjeta iz posebnog namaza ka općenitom u čemu nema smetnje.

Primjeri spomenutog

Promjena nijjeta iz posebnog namaza ka posebnom namazu:

Klanjač želi da promijeni nijjet duha-namaza u sabahske sunnete koje želi time da naklanja. Donio je tekbir i zanijetio da klanja dva rekata duha-namaza pa se sjeti da nije klanjao sabahske sunnete i želi da ova dva rekata duha-namaza promijeni u dva rekata sabahskih sunneta. Ukoliko bi tako postupio to mu ne bi bilo ispravno jer za sabahske sunnete nijjet treba donijeti na samom početku namaza.

Takođe, osoba zanijeti da klanja ikindijski fard pa se u toku samog namaza sjeti da nije klanjao podne-namaz i želi da ovaj ikindijski fard promijeni u podnevski. Ovo takođe nije dozvoljeno jer kod posebnog namaza nijjet mora postojati od samog njegovog početka.

Promjena nijjeta iz općenitog namaza ka posebnom namazu:

Npr. osoba klanja općeniti namaz –nafilu- zatim se sjeti da nije klanjao sabahski fard ili sabahske sunnete, pa promijeni nijjet dobrovoljnog namaza u sabahski fard ili sabahske sunnete. Ovo, takođe, nije ispravno.

Što se tiče promjene nijjeta iz posebnog namaza ka općenitom namazu

Npr. osoba otpočne da klanja sabahske sunnete pa se u toku samog namaza sjeti da ih je već klanjao, pa promijeni nijjet u nafilu namaz.

Takođe, osoba sama otpočne da klanja fard-namaz pa u toku njegova namaza iskupi se džemat i on želi da obavezni namaz promijeni u nafilu i skrati namaz na dva rekata da bi klanjao fard-namaz sa džematom. Ovo je dozvoljeno jer on mijenja nijjet od posebnog namaza ka općenitom.

Zaključak:

Iz posebnog namaza ka posebnom namazu: nije dozvoljeno mijenjati nijjet.

Iz općenitog ka posebnom namazu: nije dozvoljeno mijenjati nijjet.

Iz posebnog ka općenitom namazu: dozvoljeno je promijeniti nijjet.

Muhammed b. Salih el-Usejmin, Medžmu’u fetava (12/347)

Hadis dana – o adabima traženja dozvole za ulazak

0

Prenosi Ebu-Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:

Tri puta se traži dozvola za ulazak, pa ako ti dozvoli uđi, a u suprotnom se vrati.”[1]

 

         Biografija ravije:

Ebu-Musa Abdullah ibn Kajs ibn Sulejm el-Eš’ari je plemeniti ashab, bio je namjesnik Kufe. Preselio je 50. god. po Hidžri.

 

         Kratki komentar hadisa:

U hadisu je dokaz da je propisano ponavljanje selama kada se spoji sa traženjem dozvole za ulazak, i da je ponekad propisano ponavljanje samog selama ako je grupa velika, ili neki od njih nisu čuli, a žele se svi obuhvatiti sa selamom, tada je potrebno ponoviti drugi put, i treći put a neće se prelaziti više od tri puta. Forma traženja dozvole za ulazak je da se kaže: Esselamu alejkum, mogu li ući? A zatim je pred njim izbor da spomene svoje ime ili da se ograniči na nazivanje selama.

 

         Smjernice hadisa:

  1.              1.     Tri puta se traži dozvola za ulazak, pa ako mu se dozvoli ući će, a u suprotnom će se vratiti.
  2.              2.     Nema smetnje da se traži dozvola više od tri puta ako je čovjek siguran da ga ukućani nisu čuli.
  3.              3.     Zabranjeno je gledanje kroz otvore unutar kuće.
  4.              4.     Dugo pritiskati na zvonce ili mnogo kucati nije od adaba traženja dozvole za ulazak.
  5.              5.     Prilikom traženja dozvole za ulazak ne treba stajati ispred vrata nego sa lijeve ili desne strane.
  6.              6.     Traženje dozvole za ulazak posredstvom sirene na autu ili biciklu uznemirava ljude.
  7.              7.     Musliman ne ulazi ni u čiji privatni posjed osim poslije traženja dozvole za ulazak.
  8.              8.     Vaspitan učenik ne ulazi u učionicu kada je u njoj nastavnik a da ne traži dozvolu za ulazak od nastavnika.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



[1]  Buharija (3/2305), broj 6245, Knjiga o traženju dozvole za ulazak, poglavlje: Tri puta se naziva selam i traži dozvola za ulazak, i Muslim (3/1694), broj 2153, Knjiga o adabima, Poglavlje o traženju dozvole za ulazak.