Dr. Safet Kuduzović
Abdurašid Sufi: Sura Az-Zumar (Skupovi) Ajeti; 53 – 62
Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti. I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati, da čovjek ne bi uzviknuo: “Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!” – ili da ne bi rekao: “Da me je Allah Pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao”, ili da ne bi rekao kad doživi patnju: “Da mi se samo vratiti – dobra djela bih činio!”
“Nikada! Dolazile su ti pouke Moje, pa si ih poricao i oholio se, i nevjernik si bio.” Na Sudnjem danu vidjećeš pocrnjela lica onih koji su o Allahu laži govorili. A zar u Džehennemu neće biti boravište oholih? Allah će spasiti one koji su njegova naređenja izvršavali, a Njegovih se zabrana klonili, i oni će postići ono što su željeli; zlo ih se neće doticati i oni neće tugovati. Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim,
Prenosi se od Ebu-Zerra, Džundub ibn Dženadeta, i Mu’az ibn Džebela, radijallhu anhuma, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Boj se Allaha gdje god da si, loše djelo poprati dobrim, izbrisaće ga i lijepo se sa ljudima ophodi.“[1]
Biografija ravija:
Kratki komentar hadisa:
Ovaj hadis se ubraja u Poslanikove, sallahu alejhi ve sellem, vesijete u kojima oporučuje svojim ashabima da žive po njima i da muslimani slijede te oporuke u svakom vremenu i na svakom mjestu da bi bili sretni na dunjaluku i ahiretu. Nakon što je Ebu-Zerr primio Islam u Mekki, naredio mu je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, da ide svom narodu želeći da ih Allah njegovim uzrokom uputi na Pravi put. Pa nakon što je vidio koliko mu je stalo da ostane sa njim, sallahu alejhi ve sellem, u Mekki, a znao je da nema kudreta za to, rekao mu je da se boji Allaha gdje god da je, jer je to preče njemu od boravka u Mekki. Ovo je naredba i svakom muslimanu. Moguće je da je ovaj hadis obraćanje Mu’azu da izvršava Allahove naredbe i ostavi zabrane, jer Allah vidi šta on radi i dobro je obaviješten o njimu gdje god bio. I još mu je rekao, sallahu alejhi ve sellem, da se ophodi prema ljudima onako kako bi volio da se oni prema njemu ophode, da ih poštedi neprijatnosti, da ih savjetuje i da bude vedra lica kako bi im se srca zbližila i ljubav među njima upotpunila. A ovakvo ponašanje donosi mnogo hajra i ključ je uspjeha.
Pouke hadisa:
[1] Tirmizi (4/355), broj 1987, poglavlje: Ono što je prenešeno o ophođenju sa ženama, kaže Tirmizi: “Ovaj hadis je hasen sahih.”
Muhammed ibn Salih el-Usejmin
Pitanje: Da li je dozvoljeno učenje Fatihe umrlima i da li sevap od toga stiže umrlima?
Odgovor: Ne znam da postoji šerijatski tekst za takvo nešto, pa s obzirom na to ne treba da se uči jer je osnova u ibadetima zabrana, sve dok se ne nađe argument za takvo nešto. Dokaz za ovo pravilo jeste ajet u kojem Allah kritikuje one koji ljudima propisuju ibadete, a to im nije dozvoljeno. Uzvišeni veli: Zar oni da imaju bogove koji im propisuju od vjere ono što Allah nije naredio? (Eš-Šura, 21.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, veli: „Ko uradi neko djelo koje nije skladu sa islamom, odbija mu se.“[1]
Ako je djelo odbijeno, onda to znači da je neispravno i da se njime ne treba približavati Allahu.
Iznajmiljivanje učača koji uče Kur’an i sevape od toga poklanjanju umrlome nije dozvoljeno. Nije ispravno uzimati nagradu za učenje Kur’ana i ko to radi, čini grijeh i nema od toga sevapa jer je učenje Kur’ana ibadet i nije dozvoljeno da to bude sredstvo za sticanje dunjalučkih dobiti.[2]
Prijevod: Senad Muhić
Revizija: Ersan Grahovac
[1] Bilježi Muslim.
[2] Ibn Usejmin, Fetava islamijje, 2/52-53.
Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu aleji ve sellem, rekao:
“Ko voli da mu se poveća opskrba i produži život neka održava rodbinske veza.“[1]
Biografija ravije:
Enes ibn Malik el-Ensari, rahimehullah, časni ashab, sluga Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. Služio ga je deset godina. Prenio je mnogo hadisa i ubraja se među fakihe i učene ashabe. Preselio je 92. god. po Hidžri.
Kratki komentar hadisa:
Održavanje rodbinskih veza je djelo sa kojim je Uzvišeni Allah zadovoljan, daje sevape na ahiretu i povećava opskrbu na dunjaluku. U ovom hadisu Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, nas poučava da onaj koji voli da mu Allah poveća rizk (opskrbu) i da mu produži životni vijek i učini ga berićetnim treba održavati rodbinske veze. Tu vezu treba održavati sa svojom rodbinom po porijeklu i tazbinstvu, tako što će im čini dobročinstvo, biti suosjećajan prema njima, blag prema nemoćnim i neće zapostaviti nikog od njih. Udjeljivanje siromasima je sadaka a udjeljivanje rodbini je sadaka i održavanje rodbinskih veza.
Pouke hadisa:
[1] Buharija (2/728), broj 5986, knjiga: ‘Itikaf, poglavlje: Ko voli da mu se poveća opskrba, i Muslim (4/1982), broj 5986, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Održavanje rodbinskih veza i zabrana njihovog prekidanja.
LJUBAV ASHABA PREMA POSLANIKU, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM
Braćo i sestre u islamu, tema današnje hutbe je Ljubav ashaba, prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Govorim na zadatu temu na kraju mjeseca rebiu-l-evvela, u želji da ciklus hutbi o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, zaokružim sa nekoliko primjera upečatljive i nenadmašne ljubavi ashaba prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Neka to bude još jedna lekcija istinske ljubavi, koja će nam pojačati želju za slijeđenjem njegova sunneta i samim time ostvarivanja prava za njegov šefa’at, na Dan kada se ne bude gledalo porijeklo i rod, već samo jačina takvaluka i dobra djela!
Proteklu sedmicu su braćo i sestre obilježila dva događaja: a) Odbijanje svjedočenja zločinca Ratka Mladića u korist zločionca Radovana Karadžića, pred Međunarodnim sudom u Hagu, koji je svojom arogancijom još jednom ponizio žrtve genocida u Bosni i Hercegovini i cjelokupnu međunarodnu zajednicu. On je još jednom potvrdio svoj zločinački kod, koji se u njemu ne može promijeniti i pokazao svjetskoj javnosti da u njemu još uvijek žive zločinačke ideje i misli, bez imalo kajanja i griže savjesti. Od koga je to zločinac Mladić branio Srpski narod, kada taj isti narod nije uopće bio napadnut? Zašto je zločinac Mladić naredio ubijanje desetina hiljada Bošnjaka, njihovo zarobljavanje i mučenje, zašto je naređivao sistematsko silovanje Bošnjakinja i zašto je uništio preko pet stotina džamija i na desetine hiljada naših kuća i stanova? I stotine pitanja zašto i stotine istih odgovora: Zato što je zločinac i što za zločine mora odgovarati. Zato zločinac Mladić zaslužuje najveću dunjalučku kaznu, a ahiretska kazna je trajnija i bolnija! Pozivam vas braćo i sestre, da stalno učimo dovu: „Allahu, kazni zločince zasluženom kaznom na ovom i budućem svijetu i učini ih ibretom za one koji ne vejeruju!“ b) Pokretanje međunarodne potjernice od strane pravosudnih organa Srbije za Naserom Orićem i Hakijom Meholjićem, što nema apsolutno nikakvog pravnog osnova, jer je Naser Orić pravosnažno oslobođen optužbi pred Međunarodnim sudom u Hagu. Ali očigledno da Srbiji trebaju afere, kroz koje u narodu drže tenzije, što je njihov dobro isproban metod.
Braćo i sestre, podsjećam sebe i vas na dio 6. ajeta Sure Al-Ahzab:
النَّبِيُّ أَوْلَى بِالْمُؤْمِنِينَ مِنْ أَنفُسِهِمْ وَأَزْوَاجُهُ أُمَّهَاتُهُمْ…
Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je preči mu’minima od njih samih sebi, a njegove supruge su njihove majke…
Ashabi, ta najbolja i najiskrenija generacija muslimana, koja je islam učila od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vrijeme spuštanja Objave, generacija koja je imala čast da se druži sa Allahovim miljenikom, Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, i u njegovo vrijeme se žrtvuje imecima i životima na Allahovu, dželle še’nuhu, putu pokazala je najviši stupanj ljubavi prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.
– Kada su Kurejšije zarobili i doveli na mjesto vješanja ashaba Hubejba ibn Adija, radijallahu anhu, on im reče: „Dozvolite mi da klanjam dva rekata!“ Kada je Hubejb, radijallahu anhu, klanjao namaz, reče im: „Da se nisam bojao da ćete pomisliti da se bojim smrti, duže bih klanjao.“ Onda je rekao: „Allahu, pobroj sve ovdje prisutne, uništi ih sve do jednog i nikog od njih ne poštedi! Pošto sam mučen kao musliman, svejedno mi je na koji način ću umrijeti u ime Allaha, jer ovo je u Njegovo ime. Ako On, subhanehu ve te’ala, želi On će blagosloviti odsječene udove moga tijela.“ Prije nego su Hubejba, radijallahu anhu, objesili jedan od kurejšijskih vođa mu priđe i reče: „Da li bi volio da je sada Muhammed na tvome mjestu, a da si ti zdrav i siguran među svojom porodicom?“ Hubejb, radijallahu anhu, reče: „Tako mi Allaha, ne bih volio da i mali trn ubode Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u zamjenu da sam ja među svojom porodicom i sinovima i da uživam sve bogatstvo i zdravlje ovoga svijeta.“ Pa su ga objesili i tako je Hubejb ibn Adij, radijallahu anhu, prvi koji je u praksu uveo klanjanje dva rekata prije pogubljenja.
– Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Sevbana, radijallahu nahu, oslobodio ropstva, prepustio mu je na volju da ostane kod njega ili da ide sa babom i rođacima, koji su došli po njega, u Jemen. On je odabarao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U predaji koju bilježi imam Begavi stoji: „Sevban, radijallahu anhu, oslobođeni rob Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ga je puno volio, jednoga dana je došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alajehi ve sellem, potpuno blijed. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga upita: “Sevbane, jesi li to bolestan?” Reče: “Allahov Poslaniče, dobro sam i nisam bolestan, već te nisam vidio, a kada te ne vidim, mnogo mi nedostaješ. Sada sam potpuno miran. Ali, kada se sjetim Ahireta, bojim se da te neću vidjeti, pošto ćeš ti biti sa Allahovim poslanicima, alejhimus-selam, a ako ja uđem u Džennet, biću na stepenu nižem od tvoga, a ako ne uđem u Džennet, nikada te neću ni vidjeti.” Nakon toga su objavljeni 69. i 70. ajet Sure An-Nisa’:
وَمَن يُطِعِ اللَّهَ وَالرَّسُولَ فَأُولَئِكَ مَعَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللَّهُ عَلَيْهِم مِنَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاءِ وَالصَّالِحِينَ وَحَسُنَ أُوْلَئِكَ رَفِيقًا(69) ذَلِكَ الْفَضْلُ مِنَ اللَّهِ وَكَفَى بِاللَّهِ عَلِيمًا(70)
Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku biće u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih, kojima je Allah milost Svoju darovao, a dobro li je to društvo!(69) To je Allahova blagodat, a dovoljno je to što Allah sve zna.(70)
-Talha ibn Ubejdullah, radijallahu anhu, je nakon bitke na Uhudu dobio nadimak „Živi šehid“. Historijski izvori bilježe da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u bici na Uhudu u jednom trenutku ostao sam u okruženju Mušrika, sa svega jedanaest ashaba. Braneći Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njih deset je postiglo šehadet, a Talha ibn Ubejdullah, radijallahu anhu, je na kraju ostao sam sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su mušrici bili sigurni da će ubiti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hrabri Talha, radijallahu anhu, im se odupire i odbija napade, štiteći svojim tijelom, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tom prilikom je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, izbijen zub i ranjen je u čelo i usnu, lice mu je bilo krvavo, a bio je veoma umoran i iscrpljen. Kaže Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu: “Kada smo prišli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da mu pomognemo, naredio nam je da to prvo učinimo Talhi, radijallahu anhu, koji je tom prilikom zadobio sedamdeset i devet rana sabljama, kopljima i strijelama. Kad smo mu prišli, našli smo ga u jarku, bez svijesti, a ruka mu je bila odsječena.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslije imao običaj kazati: “Ko želi da vidi šehida koji hoda po Zemlji, neka gleda Talhu bin Ubejdullaha!” A Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu
anhu, je kada bi neko spomenuo Uhud, obično kazao: “Taj dan je bio Talhin dan.”
– Nakon što se Medinom proširila vijest o smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je Bilal ibn Rebbah, radijallahu anhu, prvi muezzin u islamu da prouči ezan i time izvrši svoju dužnost, kojom ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zadužio. I započeo je ezan, ali kada je vidio da u mihrabu nema Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, okrenu se prema njegovoj kući, iz koje on nije izlazio, pa osjeti veliku prazninu i samoću, jer ostade bez svoga učitelja, vođe i Poslanika, pa kako da dovrši ezan? Nekako je proučio prvi dio ezana, ali kada dođe do riječi ”Ešhedu enne Muhammeden resulullah (Svjedočim da je Muhammed Alahov Poslanik)”, u njemu nestade daha i ne mogaše proučiti više ni riječi. Zajeca, a u plač briznuše i svi prisutni ashabi. Bolje reći, plakala je čitava Medina. Bilal, radijallahu anhu, se u plaču baci na zemlju i ostade na njoj ležati. Kako da bude muezzin, a nema njegova imama? Bilal, radijallahu anhu, reče da nakon Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti neće i ne može više učiti ezan. Upita ga Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu: ”Pa ko će nam onda učiti ezan?” Bilal, radijallahu anhu, mu reče da sebi nađu drugog muezzina. Tako utihnu Bilalov, radijallahu anhu, ezan u Medini.
Braćo i sestre, ovo je samo mali djelić iz bogate historije islama, koji svjedoči veliku ljubav ashaba, radijallahu anhum, prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Zato i mi budimo istinski sljedbenici sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, volimo ga kako su ga voljeli njegovi ashabi, jer ćemo tako inša-Allah zaslužiti njegov šefa’at na Sudnjem danu i njegovo društvo u džennetima i natječimo se u dobru!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da nas učini od onih koji istinski vole Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da pomogne našoj braći u Palestini, Iraku, Siriji i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti, da se smiluje našim roditeljima, da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللَّهِ!