1. Je li čatanje vid nemorala?

PITANJE: Dok pišem ovo pitanje obuzima me veliki stid, ali moram upitati u vezi s tim. Naime, udata sam i imam djecu; prokleti šejtan prišao mi je sa strane sa koje sam se najmanje nadala. Zbog obaveznosti zarađivanja, moj muž je bio često odsutan od kuće. Čisto iz dosade i samoće listala sam stanice na internetu, čatala itd. Na taj sam način u svoj život uplela stranog čovjeka. Sve je išlo korak po korak: od selama do toga da sam ga mnogo zavoljela…

Sada mislim o njemu, iako se nismo ni vidjeli ni sreli. Znam da činim veliki grijeh. Znam da sam kriva, tim više jer je moj muž dobar, voli i mene i našu djecu, čini nam dobročinstvo. Osjećam se kao bludnica. Da li za mene postoji još nade? Molite Svevišnjeg da mi oprosti! Allah vas nagradio!

ODGOVOR:

Uzvišeni Allah kazao je: “Reci: ’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53.) Ne postoji nijedan grijeh koji čovjek počini pa se iskreno pokaje a da mu Uzvišeni Allah neće oprostiti, makar se radilo o širku, jer od milostivih Allah je najmilostiviji. Zlo je učiniti grijeh, ali još veće zlo jeste smatrati da Uzvišeni Allah to neće oprostiti i gubiti nadu u Njegovu, dželle šanuhu, milost. Ako Uzvišeni Allah oprašta idolatriju i nevjerstvo onome ko se iskreno pokaje, kako onda neće oprostiti ono što je manji grijeh od toga!

Cijenjena sestro u islamu, budući da si svjesna grijeha koji si učinila, neću govoriti o veličini počinjenog prijestupa prema Allahu, islamu, tebi samoj, tvome mužu, vašoj djeci, ali i grješnom čat-prijatelju. Ako želiš dobro sebi i svojoj porodici, poduzmi sljedeće korake: prvo, iskreno se pokaj Svevišnjem Allahu i čvrsto odluči da nikada više nećeš takvo nešto učiniti; drugo, odjavi internet, i nije ti dopušteno da ga ikada više koristiš zato što musliman ne smije dopustiti da bude ugrizen dva puta iz iste rupe; i, treće, trebaš obratiti veliku pažnju na činjenje dobročinstva svom plemenitom mužu i to mnogo više nego što si činila ranije, jer si zakinula njegovo najintimnije pravo.

Kada je riječ o tvojim riječima da se osjećaš kao nemoralnica, kažemo da se počinjeno djelo ne tretira bludom, jer se nije desio čin nemorala, ali ostaje da razmislimo o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima da oko čini blud a da je njegov blud – gledanje, da uho čini blud a da je njegov blud – slušanje…, da bi na kraju konstatirao kako to čovjek (i žena, naravno) spolnim aktom potvrdi ili negira. U svakom slučaju, traži oprost od Allaha, dželle šanuhu, i ne gubi nadu u Njegovu milost! Ponavljamo: gubljenje nade u Allahovu milost mnogo je veći grijeh od onoga što si počinila. Molim Svemogućeg Allaha da oprosti tvoj prijestup, da te učini iskrenom suprugom i najboljom majkom, da ti učini Džennet konačnim boravištem, amin.
____________________________________________________________________

2. Mladost provela u nepokrnosti Allahu

PITANJE: Dok sam bila mlada živjela sam kako ne priliči muslimanki. Bili su tu razni poroci: alkohol, nemoral… Nisam znala da postoji Svevišnji Allah, jer me roditelji nisu odgajali u duhu islama. Udala sam se za čovjeka koji je koliko-toliko prakticirao islam, i to me zainteresiralo, pa sam počela učiti islam uz svog muža. Sada, hvala Allahu, klanjam namaze, postim ramazan i činim dobra djela koliko mogu. Interesira me da li poslije iskrenog pokajanja i obavljenog hadždža mogu očekivati oprost od Allaha, dželle šanuhu, za počinjene grijehe.

ODGOVOR:

Svevišnji Allah oprostit će sve grijehe, čak i nevjerstvo, ako se čovjek iskreno pokaje. Uzvišeni je rekao: “Reci: ’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53.) U hadisi-kudsijju koji je zabilježio imam Tirmizi stoji da je Uzvišeni Allah rekao: “O čovječe, kada bi tvoji grijesi dostigli nebeske visine pa Me zamolio za oprost, Ja bih ti ih oprostio…” Svevišnji Allah također je rekao: “>Dobra djela zaista poništavaju hrđava..>.” (Hud, 114.)

Imam Muslim zabilježio je da je Amr b. As prenio sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Islam briše ono što je bilo prije njega, hidžra briše ono što je bilo prije nje, a hadždž briše ono što je počinjeno prije njega.” Ne samo to, već će Uzvišeni Allah, ako bude htio, sve te grijehe, zbog iskrenog pokajanja, pretvoriti u dobra djela: “…Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti…” (El-Furkan, 70.)

Imam Hakim zabilježio je predanje u kojem Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neki će ljudi na Sudnjem danu poželjeti da su počinili što više grijeha.” Ashabi začuđeno upitaše: “Ko su oni, Allahov Poslaniče?!” “To su oni kojima će Allah njihova hrđava djela u dobra promijeniti”, odgovori im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Šejh Albani tvrdi da je lanac prenosilaca ovog hadisa dobar. Međutim, imam Ibn Redžeb, u djelu El-Džamia, 1/118, radije odabire mogućnost da su to Ebu Hurejrine, radijallahu anhu, riječi, a ne Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem.

Bilo kako bilo, predanje ne podstiče na činjenje loših djela, griješenje je zabranjeno Kur’anom, hadisom i konsenzusom muslimana, već samo ukazuje na veličinu Allahove, dželle šanuhu, milosti. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Džibril, alejhis-selam, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da si me samo vidio kako uzimam morski pijesak i trpam ga faraonu u usta bojeći se da ga ne stigne Allahova milost (to je bilo onog trenutka kada se faraon poceo tusiti i Dzibril. a.s., se pobojao da ce mu Allah oprostiti , n. op.)!” (Tirmizi, Taberani i Dija Makdisi.) Imam Tirmizi ovo je predanje ocijenio dobrim.

Nema sumnje da bi Milostivi oprostio i faraonu, najvećem prijestupniku svih vremena, koji se proglasio bogom, da se iskreno pokajao prije nego se počeo utapati. Kako onda Milostivi ne bi oprostio ono što je manji grijeh od toga?! Molim Plemenitog Allaha da nas obaspe Svojom neizmjernom milošću, oprosti nam grijehe i dopusti nam džennetska prostranstva, amin!
__________________________________________________________

Traženje pomoći od živih i mrtvih ljudi

PITANJE: Da li je dopušteno tražiti neku pomoć od ljudi, a ne od Svemogućeg Allaha, i postoji li razlika između traženja pomoći od živog i mrtvog čovjeka?

ODGOVOR: Načelno pravilo jeste da musliman traži pomoć isključivo od Allaha, jer samo On istinski može pomoći čovjeku. Ipak, nema problema tražiti pomoć od čovjeka u onome što je u okviru ljudskih mogućnosti. Od žive osobe može se tražiti samo ono što je ona u mogućnosti učiniti, u protivnom pomoć se mora tražiti isključivo od Allaha.

Kada je riječ o traženju pomoći od mrtve osobe, to je strogo zabranjeno, jer mrtav čovjek ne može pomoći sam sebi, pa zar može pomoći živima! Isto tako, zabranjeno je upražnjavanje ma kakvog ibadeta pored kabura, ma kojim povodom. Imam Muslim zabilježio je predanje u kojem stoji da je Aiša, radijallahu anhu, majka pravovjernih, upitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome šta treba izgovoriti kada dođe na kubur, na što joj je odgovorio: “Reci: ’Es-selamu ala ehlid-dijar…’” Otuda, ko posjeti mezarje treba proučiti poznatu dovu.

Onaj ko učini sedždu na kaburu ili tavafi oko njega želeći se time približiti Allahu i smatrajući da sedžda i tavaf na tom mjestu imaju posebnu odliku, takav je učinio veliku novotariju i grijeh, usto je otvorio velika vrata zabludi koja ga vodi izravno u veliki širk. Musliman smije tavafiti isključivo oko Kabe, i kada je riječ o nagradi, sva mjesta na zemlji imaju isti status, osim tri poznate džamije: Mesdžidul-harama u Mekki, Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, džamije u Medini i Mesdžidul-Aksa u Kudsu, a o tome nam govore vjerodostojni hadisi. Moramo napomenuti da onaj čovjek koji ma koji ibadet posveti umrlom čovjeku, želeći mu se približiti, čini šrik, najveći grijeh koji ga izvodi iz okvira dini-islama.

Pitanja i odgovori preuzeti iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – knjiga u kojoj su sabrani odgovori od dr. Safeta Kuduzovića