Esselamu alejkum!
Kako me imponirala moja kćerka Asija koja ima 8 godina.
Jučer vraćajući se iz škole hifza, sa svojom djecom, prilazeći autu uvijek isti, nazovimo ga problem, ko će sjesti naprijed.
Ovog puta Asija sjeda naprijed, kao po običaju priča kako je bilo, kako su učili itd.
Naprijed u autu ispod šoferšajbe stoji mi papir, reklama za umru, koji sam uzeo prije niki dan iz velike džamije, okrenut slikom dole.
Asija uzima papir i istovremeno pita okrečući papir šta je ovo babo. Vidjevši sliku Kabe, upita je li ovo hadždž, rekoh nije, to je reklama za umru.
Ponovo pita:  je li ovo 10000 kruna, rekoh jest, na to će ona onda nama treba 60000 za cijelu porodicu? Odgovorim jest.
Poslije malo šutnje upita opet babo gdje ćemo mi na raspustu ići, hoćemo li u Bosnu? Rekoh nećemo, babo ima nijet da idemo svi zajedno na umru uz ramazan, na to će ona onda moramo imati 60 hiljada, ja joj odgovori nije, već najmanje 70 hiljada, jer je ramazan i nisu ove cijene. Tako smo zavrsili razgovor. Došli kući i svak za svojim poslom.
Jutros otišao sam na posao, djeca i hanuma ostali kući da se spremaju za školu.
Poslije dva sahata dođe mi  poruka od hanume:
Asija: babo je rekao da moramo platiti 70000kr ako ćemo na hadždž (ona misli umru) na raspustu Mama: aha Asija: pa je li tad malo ljudi? Mama: tad je ramazan. Asija: pa tad je puno ljudi, zar ne bi trebalo biti jeftinije? Mama: pa oni hoće da zarade više para Asija: što, je li da mogu pomoći muslimanima što nemaju, što su siromašni?
SubhanAllah da ovako misle muslimaski vladari na siromašne i potrebne gdje bi nam bilo kraja?